REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-902/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Bulatoviću, odvjetniku u Daruvaru, protiv tuženika Vodoprivreda Daruvar d.d. Daruvar, P. Preradovića 87, OIB:87991068807, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar iz Garešnice, radi uklanjanja otpadnog materijala, uspostave prijašnjeg stanja i naknade za korištenje zemljišta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj: P-1021/2021-47 od 23. travnja 2024., na sjednici vijeća 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj: P-1021/2021-47 od 23. travnja 2024. na način da sada preinačena glasi:

„I.Nalaže se tuženiku VODOPRIVREDA DARUVAR d.d. Daruvar, P. Preradović 87, OIB:87991068807 da sa nekretnine u vlasništvu tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake čkbr [katastarska čestica] oranica uz Pakru sa 2063 m2 ukloni otpadni materijal i da tužiteljevo zemljište osposobi u stanje kakovo je bilo prije navoženja otpada, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku VODOPRIVREDA DARUVAR d.d. Daruvar, P. Preradović 87, OIB:87991068807 da tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 15,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 0,08 EUR od 30. studenog 2021.

-na iznos od 3,78 EUR od 31. prosinca 2021.

-na iznos od 3,78 EUR od 31. prosinca 2022.

-na iznos od 3,78 EUR od 31. prosinca 2023.

-na iznos od 3,78 EUR od 31. prosinca 2024.

-na iznos od 0,55 EUR od 24. veljače 2025.

po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate na način da se stopa zatezne kamate u tom razdoblju određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženih 821,42 EUR godišnje sa zakonskim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“

II. Nalaže se tuženiku VODOPRIVREDA DARUVAR d.d. Daruvar, P. Preradović 87, OIB:87991068807 da tužitelju DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.699,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske presude 24. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

“Nalaže se tuženiku VODOPRIVREDA DARUVAR d.d. Daruvar, P. Preradović 87, OIB:87991068807 da sa nekretnina u vlasništvu tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje nekretnine su upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od čkbr [katastarska čestica] oranica uz Pakru u mjestu sa 2063 m2 ukloni otpadni materijal i da tužiteljevo zemljište osposobi u stanje kakovo je bilo prije navoženja otpada, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku VODOPRIVREDA DARUVAR d.d. Daruvar, P. Preradović 87, OIB:87991068807 da tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.189,00 kuna godišnje sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekuću od dana podnošenja tužbe do naplate, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Vodoprivreda Daruvar d.d. Daruvar, P. Preradovića 87, OIB:87991068807, nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće-petsto) EUR, u roku od 15 dana.“

2. Tu presudu u cijelosti žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine ili preinači na način da se usvoje tužbeni zahtjevi tužitelja te da se sukladno tome odluči o troškovima postupka.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.- dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da sa nekretnine u vlasništvu tužitelja upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od čkbr [katastarska čestica] oranica uz Pakru sa 2063 m2 ukloni otpadni materijal i da tužiteljevo zemljište osposobi u stanje kakovo je bilo prije navoženja otpada, kao i da se tuženiku naloži da tužitelju isplati naknadu za korištenje tužiteljeve nekretnine u visini od 821,42 EUR godišnje sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do naplate, sve u roku od 15 dana.

7. Među strankama nije sporno da se na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] oranica uz Pakru u mjestu sa 2063 m2 upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi veća količina navezenog otpadnog građevinskog materijala te da je tuženik bio jedan od podizvođača radova na projektu aglomeracije Pakrac- Lipik.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da se nekretnina kčbr. [katastarska čestica] oranica uz Pakru sa 2063 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vodi se u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo - korisnik Općina Pakrac, s pravom korištenja uknjiženim u korist tužitelja;

- da je očevidom i geodetskim vještačenjem utvrđeno da nekretnina u naravi predstavlja livadu u površini od 1362 m² te da deponij otpadnog materijala zauzima površinu od 701 m²;

- da je prema pregledu dostupnih digitalnih orto-foto snimki na toj čestici prema DOF 17/18 bila livada, a prema DOF 19/20 vidljiva je i deponija otpadnog materijala na dijelu čestice;

-da je i prilikom očevida na predmetnom zemljištu zatečen deponirani otpadni materijal, a građevinskim vještačenjem je utvrđeno da je riječ o ostacima materijala od iskopa cesta i kanala koji nastaju pri radovima niskogradnje (tucanik raznih granulacija, zemljani materijal, kompaktni dijelovi razbijenih betonskih podloga, šahti i rubnjaka, te mjestimično dijelovi završnog sloja asfalta) te da je navedeni otpadni materijal najvjerojatnije nastao pri izvođenju radova niskogradnje na iskopima cesta i kanala;

- da otpad koji bi nastao čišćenjem korita rijeke Pakre nije uočen;

- da se predmetna nekretnina koristila kao poljoprivredno zemljište, ranije kao vrt, a potom u razdoblju do kontaminacije građevinskim otpadom, kao livada, te je gospodarskim vještačenjem utvrđeno da prosječna cijena zakupa sličnih nekretnina na području Grada Pakraca iznosi 0,0054 € / m2 / godišnje;

- da je tuženik 16. srpnja 2020. sklopio ugovor s Gorenjskom gradbenom družbom Kranj kao glavnim izvođačem na projektu aglomeracije Pakrac-Lipik, prema kojemu će u projektu sudjelovati kao podizvođač;

- da je još 7 trgovačkih društava koja su kao podizvođači radova na projektu aglomeracije Pakrac-Lipik 29. siječnja 2020. i 25. siječnja 2021. sklopilo ugovor s glavnim izvođačem radova Gorenjskom gradbenom družbom d.d. Kranj, Slovenija;

-da je tuženik, kao podizvođač radova na aglomeraciji, imao osiguranu deponiju za odlaganje otpada u krugu bivšeg poduzeća DI Papuk;

-da je otpadni građevinski materijal koji se nalazi na nekretnini tužitelja navezen na predmetnu nekretninu unutar razdoblja od 5. rujna do 23. prosinca 2020. što sa sigurnošću proizlazi iz iskaza tužitelja koji je uvjerljivo i vremenski decidirano opisao da je svoje zemljište obišao 5. rujna 2020. kada otpada nije bilo, te potom u prosincu 2020. kada je otpad bio navezen (i to u većoj količini i na većoj površini zemljišta nego što je to utvrđeno prilikom sudskog uviđaja, jer je naknadno dio otpada bio odvezen);

- da iz popisa vozila u vlasništvu tuženika s preslikama prometnih dozvola i ispisima GPS-a za pojedine dane u razdoblje od 5. rujna 2020. do 1. ožujka 2021. proizlazi da tuženikova teretna vozila - kamioni MAN TGS reg. oznake [registarska oznaka], MAN reg. oznake [registarska oznaka], Renault Kerax reg. oznake [registarska oznaka], i Iveco Trakker reg. oznake [registarska oznaka], nisu u tom razdoblju prometovala poljskim putem uz desnu obalu rijeke Pakre kraj predmetnog zemljišta s odloženim otpadnim građevinskim materijalom, izuzev kamiona marke MAN TGS reg. oznake [registarska oznaka] koji se tim putem provezao jednom unutar razdoblja od 15. do 22. studenog 2020. (str. 28);

- da iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je upravo tuženik vršio dovoz građevinskog otpada na predmetnu nekretninu.

8.1. Prvostupanjski sud je na temelju takvih činjeničnih utvrđenja zaključio da je nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kčbr [katastarska čestica] oranica uz Pakru sa 2063 m2, na kojoj je odložen otpadni građevinski materijal, u vlasništvu tužitelja, jer iako je u zemljišnoj knjizi upisana kao društveno vlasništvo - korisnik Općina Pakrac s pravom korištenja uknjiženim u korist tužitelja, temeljem odredbe čl.362. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZV) tužitelj, kao nositelj prava korištenja, smatra se vlasnikom te nekretnine i to svoje neuknjiženo pravo ima mogućnost upisati u zemljišnoj knjizi sukladno odredbama čl. 364. ZV pa je posljedično tome otklonio tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj pretrpio štetu navoženjem otpadnog građevinskog materijala na njegovo zemljište te stoga na temelju odredbi čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) ima pravo na popravljanje štete uklanjanjem otpada i na naknadu u novcu zbog nemogućnosti korištenja otpadom kontaminiranog zemljišta u iznosu od 11,14 EUR godišnje s obzirom na površinu tužiteljeve nekretnine od 2063 m2 i prosječnu visinu godišnje zakupnine za slična zemljišta procijenjene po vještaku u iznosu od 0,0054 € / m2, međutim, budući da na temelju dokaza koje je tužitelj stavio sudu na raspolaganje nije moglo biti sa sigurnošću utvrđeno da bi upravo tuženik navezao otpad na njegovo zemljište, to je sukladno odredbama čl.219. st.1. i čl.221.a ZPP (pravilo o teretu dokazivanja) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju ukazuje žalitelj, budući da je prvostupanjski sud za svoju odluku, dao jasne i neproturječne razloge te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

10. Međutim, prvostupanjski sud je iz činjenica koje je utvrdio tijekom postupka izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica (o odgovornosti tuženika), a na tim je činjenicama utemeljio presudu te je posljedično tome, pogrešno primijenio materijalno pravo na što s pravom u žalbi ukazuje žalitelj.

11. Naime, kraj činjenice da je otpadni građevinski materijal koji se nalazi na nekretnini tužitelja nesporno potječe od radova obnove vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Lipik-Pakrac (jer o tome svjedoči sastav otpada), da je tužitelju štetu prouzročilo trgovačko društvo ili društva izvođači i/ili podizvođači na radovima obnove vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Lipik — Pakrac koji su međusobno povezani time što sudjeluju u radovima obnove vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Lipik — Pakrac, da je tuženik nesporno jedan od podizvođača u tim zajedničkim radovima te da je upravo tuženik između ostalog bio zaduženog za odvožnju otpadnog materijala (jer mu je za to bio osiguran prostor u prostoru bivše tvrtke Papuk) pri čemu se ne može se utvrditi tko je od izvođača/podizvođača i u kom omjeru tužitelju prouzročio štetu, da je tuženik podatke o kretanju svojih kamiona dostavio samo za pojedine dane u mjesecu pa su tako primjerice za listopad 2020. za kamion MAN TSG reg. oznake [registarska oznaka] dostavljeni podaci samo za 1. i 15. listopada, a da je iz dostavljenog ispisa GPS podataka utvrđeno da je kamion tuženika MAN TSG reg. oznake [registarska oznaka] 16. studenog 2020. prošao pored tužiteljeva zemljišta (str.28) te se ne može isključiti da tom prilikom nije istovario dio predmetnog otpadnog materijala, po stavu ovog drugostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju valja prosuđivati primjenom odredbe čl. 1107. st.4. ZOO.

12. Naime, prema odredbi čl. 1107. st. 4. ZOO kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno.

13. Dakle, budući je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju šteta nastala prilikom izvođenja radova vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Lipik — Pakrac kojom prilikom je građevinski otpad dovežen na nekretninu tužitelja, te da je u tim radovima sudjelovao već broj podizvođača među kojima i tuženik koji je između ostalog bio zadužen i za odvožnju otpadnog materijala (za što mu je osiguran prostor u prostoru bivše tvrtke Papuk), da je štetu tužitelju prouzročio neki od izvođača ili podizvođača koji su radili na istom projektu vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Lipik — Pakrac a ne može se utvrditi koji je od njih štetu prouzročio, to je valjanom primjenom materijalnog prava valjalo zaključiti da izvođači i podizvođači za naknadu štetu prouzročenu tužitelju odgovaraju solidarno.

14. Prema čl. 43. ZOO svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena.

15. Kako tužitelj uspostavu prijašnjeg stanja i isplatu naknade za korištenje njegovog zemljišta zahtjeva upravo od tuženika kao jednog od solidarnih dužnika, to mu je on i odgovoran naknaditi je. Pri tome odnos tuženika kao podizvođača i drugih pravnih osoba kao izvođača i/ili podizvođača tih radova i eventualni regresni zahtjev tuženika (čl. 52. u vezi s čl. 1109. ZOO) predstavlja njihov posebni pravni odnos koji se ne tiče tužitelja niti može utjecati na ostvarivanje njegovih prava koji ga pripadaju na temelju zakona.

16. Tužiteljev zahtjev za naknadom štete sastoji se u zahtjevu za povratom u prijašnje stanje i naknadu koristi koju je tuženik imao od uporabe tužiteljeve nekretnine.

17. Prema odredbi čl. 1085. ZOO odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, te je primjenom navedene odredbe na konkretni slučaj tuženiku valjalo naložiti da sa nekretnine u vlasništvu tužitelja ukloni otpadni materijal i da tužiteljevo zemljište osposobi u stanje kakovo je bilo prije navoženja otpada, sve u roku od 15 dana.

18. Prema odredbi čl. 165. st.1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

18.1. Tuženik je odlaganjem otpadnog građevinskog materijala na nekretninu tužitelja zaposjeo nekretninu tužitelja u površini od 701 m2 te je time isključio tužitelja iz posjeda jer ju tužitelj nije mogao koristiti na način kao ranije (kao livadu). Tuženik za korištenje tužiteljeve nekretnine tužitelja nije imao pravni osnov, te je stoga isti nepošten posjednik i kao takav dužan je tužitelju naknaditi koristi koje je imao od uporabe tužiteljeve nekretnine u visini zakupnine koju bi inače morao plaćati za takvo ili slično zemljište.

18.2. Visina zakupa sličnih nekretnina na području Grada Pakraca procijenjena po vještaku poljoprivredne struke Dubravku Obadiću iznosi 0,0054 EUR po m2 godišnje, a što za dio nekretnine tužitelja na kojem se nalazi deponij otpadnog materijala u površini od 701 m2 iznosi 3,78 EUR godišnje.

18.3. Tužitelj je podneskom od 31. siječnja 2024. nakon provedbe vještačenja smanjio tužbeni zahtjev za isplatu na način da je umjesto zatraženog iznosa od 821,42 EUR (6.189,00 kuna) godišnje zatražio isplatu iznosa od 3,78 EUR godišnje, no kako se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe valjalo je sukladno odredbi čl.193. st.2. ZPP odlučiti o početno postavljenom tužbenom zahtjevu.

18.4. Stoga je tužitelju za period od 23. prosinca 2020. kada je tužitelj zatekao otpadni materijal do dana presuđenja (24. veljače 2025.) priznat iznos naknade u visini od 15,75 EUR (od 23. do 31. prosinca 2020., za 8 dana, iznos od 0,08 EUR+ 3,78 EUR x 4 (za 2021., 2022., 2023. i 2024. te 0,55 EUR za 2025. - od 1. siječnja do 24. veljače 2025.) pa je posljedično tomu tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 15,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 0,08 EUR teče od podnošenja tužbe 30. studenog 2021.do isplate, na iznos naknade od 3,78 EUR za 2021. od 31. prosinca 2021., na iznos naknade od 3,78 EUR za 2022. od 31. prosinca 2022., na iznos naknade od 3,78 EUR za 2023. od 31. prosinca 2023., na iznos naknade od 3,78 EUR za 2024. od 31. prosinca 2024. te na iznos naknade od 0,55 EUR za razdoblje od 1. siječnja do 24. veljače 2025. (za 55 dana) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. veljače 2025. do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu naknade do zatraženih 821,42 EUR godišnje sa zakonskim zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju čl. 373. toč.2. ZPP uvažio žalbu tužitelja, preinačio prvostupanjsku i odlučio kao u izreci.

20. Kako je zbog preinačenja presude došlo do promjene uspjeha stranaka u postupku to je primjenom odredbe iz čl. 166. st.2. ZPP valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka.

20.1. Tužitelj je s tužbenim zahtjevom radi uspostave prijašnjeg stanja i uklanjanja izvora štete uspio u cijelosti dok je sa zahtjevom za isplatu naknade uspio u cijelosti glede osnova a u zanemarivom dijelu glede visine zahtjeva. Međutim, kako se u pretežnom dijelu postupka raspravljalo upravo o odgovornosti tuženika za naknadu štete to uspjeh tužitelja u postupku sud cijeni 90 % a uspjeh tuženika 10% pa je sukladno čl. 154. st. 2. ZPP tuženik dužan tužitelju naknaditi 80 % (90%-10%) parničnih troškova.

20.2. Tužitelju je kao opravdan i potreban u smislu čl. 155. ZPP priznat trošak za sastav tužbe i sastav podnesaka od 31. siječnja 2021. te trošak zastupanja na ročištima održanim 18. svibnja 2022., 10. ožujka 2022., 27. rujna 2022., 24. siječnja 2023., 4. travnja 2023., 15. rujna 2023., 8. veljače 2024. i 21. ožujka 2024. prema Tbr. 8. toč.1. i Tbr. 9. toč.1. u vezi s Tbr. 7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj:138/23. -dalje: Tarifa) u zatraženom iznosu od po 50,00 EUR za svaku radnju te iznos od 25,00 EUR za pristup na ročište za objavu što ukupno iznosi 525,00 EUR te uvećano za PDV 25% u iznosu od 131,25 EUR prema Tbr. 46. Tarife daje 656,25 EUR.

20.3. Tužitelju pripada 80% tog iznosa ili 525,00 EUR. Pored toga, tužitelju pripada trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 53,08 EUR neophodni trošak izlaska suda na uviđaj 49,48 EUR, trošak mjerničnog vještačenja 382,47 EUR, trošak gospodarskog vještačenja 309,49 EUR te trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 379,98 EUR tako da ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 1.699,50 EUR koji iznos mu je dužan naknaditi tuženik, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske presude do isplate.

21. Tužitelj je sa žalbom uspio u cijelosti pa mu je tuženik dužan naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (vrijednost predmeta spora 1.327,23 EUR uvećano za PDV 25 % i povećanje 25% prema Tbr. 10. toč.1. Tarife) i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR što zbirno iznosi 365,59 EUR.

Pula - Pola, 24. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković