Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P Ob-255/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Jeleni Lenić-Brkić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Ani Smolčić i Ivani Marković Palaić iz Siska, protiv tuženika NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Periček, odvjetnici iz Siska uz sudjelovanje stranke mlt. PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku ZE, dipl. pravnik u Centru za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi nakon nejavne glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, te u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice mlt. djeteta, 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 06. prosinca 2017. godine, odobren Rješenjem Općinskog suda u Sisku, R1 Ob-66/2018 od 19. veljače 2018. godine u odnosu na sadržaj roditeljske skrbi na način da će majka ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj] samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za mlt. PE, OIB [osobni identifikacijski broj] u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, uključujući i promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta, osim za zastupanje u vezi s bitnim osobnim pitanjima djeteta iz čl. 100.st.1.toč. 1. i 3. Obiteljskog zakona (promjena djetetovog osobnog imena i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti) za što majka ĆE mora imati pisanu suglasnost oca UE.

II. Nalaže se tuženiku NE, OIB [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužiteljici ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĆE (dalje: tužiteljica) podnijela je tužbu protiv tuženika NE (dalje: tuženik) radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi za mlt. dijete PE (dalje: mlt. dijete). Tužiteljica navodi da je prije pokretanja sudskog postupka pred Centrom za socijalnu skrb Sisak pokrenula postupak radi obveznog savjetovanja. Navodi da je pravomoćnim dopunskim Rješenjem Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: R1 Ob-66/2018 od 28. veljače 2018. razveden brak između stranaka, te da je rješenjem Općinskog suda u Sisku, poslovni broj R1 Ob-66/2018 od 19. veljače 2018. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 06. prosinca 2017. (dalje: Plan) koji je sastavni dio navedenog rješenja. Tužiteljica navodi da je mlt. PE rođena **.**.2016. a bračna zajednica roditelja prestala je kada je dijete imalo mjesec i pol dana. Ističe da se tuženik ne pridržava Plana, niti viđa mlt. dijete i ne plaća uzdržavanje. U razdoblju od srpnja do prosinca 2021. niti jednom nije nazvao tužiteljicu niti došao vidjeti mlt. dijete, a majka je bila bolesna, čak i životno ugrožena o čemu je tuženik obaviješten. U razdoblju od prosinca 2021. do lipnja 2022. godine stranke su u odnosu na mlt. dijete imale određenu mjeru nadzora od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: HZSR). U tom razdoblju tuženik je samo do ožujka 2022. viđao mlt. dijete uz prisustvo voditeljice nadzora te je tada odustao od daljnje suradnje. Navodi da od najmlađe dobi djeteta sama isključivo brine o svim djetetovim potrebama, a tuženik odbija bilo kakvu suradnju, nema uvida u djetetove potrebe i tužiteljici kao majci onemogućava donošenje odluka za dobrobit djeteta, te je primjerice odbio potpisati zahtjev za upis za vrtić i dijete nije pohađalo vrtić. S obzirom na dob djeteta, te djetetove daljnje životne potrebe (upis u školu, promjena liječnika, ishođenje osobnih dokumenata i sl.) radi nesuradnje tuženika i nemogućnosti uspostave roditeljske komunikacije predlaže izmjenu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 6. prosinca 2017. odobren rješenjem poslovni broj R1 Ob 66/2018 od 19. veljače 2018. u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, uključujući i promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta, osim za zastupanje u vezi s bitnim osobnim pitanjima djeteta iz čl. 100.st.1.toč. 1. i 3. Obiteljskog zakona (promjena djetetovog osobnog imena i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti) za što majka ĆE mora imati pisanu suglasnost oca UE i traži naknadu troška postupka.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P Ob-255/2022 od 21. prosinca 2022. mlt. djetetu postavljen je posebni skrbnik u osobi ZE, dipl. pravnice zaposlene u Centru za posebno skrbništvo u Zagrebu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je bračna zajednica prestala kada je dijete imalo mjesec i pol dana u siječnju 2017. i da ne viđa dijete kako je to određeno Planom, ali da nije samovoljno postupao, nego tužiteljica kontinuirano cijelo vrijeme uskraćuje pravo tuženiku, te ga sprječava u izvršavanju roditeljskog prava s ciljem potpunog isključenja iz života djeteta. Ističe da radi toga nije uključen u zdravstveno stanje tužiteljice koja ga ne kontaktira niti odgovara na pozive, te da o tome naknadno ima saznanja od trećih osoba. U odnosu na mjere nadzora od strane HZSR u navedenom razdoblju ističe da je iste onemogućila majka djeteta i nakon toga onemogućavala tuženika u uspostavi prisnijeg kontakta s djetetom. Ističe da tužiteljica tuženika priječi u ostvarivanju prisnijeg kontakta s djetetom, a kako je to određeno Planom svaki ponedjeljak, srijedu i petak od 12-14 sati i to svojim postupcima uskratila jedino tužiteljica. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška postupka.

4.Posebna skrbnica se očitovala da predlaže zatražiti od nadležnog HZSR mišljenje i prijedlog tužiteljice, te saslušati stranke i provesti predložene dokaze.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u Plan (stranica 6-12 spisa), Izvješće PU Sisačko moslavačke od 23. svibnja 2023. (stranica 48-49 spisa), Mišljenje HZSR (stranica 72-75 spisa), saslušanje svjedoka ŽE, KE, JE, GE, VE, RE, saslušanje stranaka.

6. Tužiteljica je iskazala da tuženik u odnosu na mlt. dijete od donošenja zadnje odluke kojim je odbijen njen zahtjev za samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na neka prava i dužnosti, okolnosti su se znatno promijenile jer tuženik ne pita za dijete kada komuniciraju niti je vidio dijete u zadnjih mjesec dana te ne plaća uzdržavanje. Što se tiče potpisa za malu školu i potpisa za školu što je trebalo za dijete te potpise je dobila od oca. Ne komunicira s ocem uopće osim ako je potreban neki potpis, tada ga nazove, a on nju nije nikada nazvao radi komunikacije u vezi s djetetom. Ranije održavanje osobnih kontakata oca s djetetom u 2021. je bilo pod nadzorom koje je trebalo trajati šest mjeseci, ali je otac odustao nakon dva mjeseca. Podnijela je ovu tužbu jer s ocem nema dobru komunikaciju i zato što otac ne pita za dijete, niti interesira se, niti komunicira s djetetom. Smatra da ne bi bilo dobro za dijete da uopće nema komunikacije sa ocem. Ranije je bio nadzor pa je ukinut i radi toga što otac nije pristupao tim kontaktima s djetetom, te je pred djetetom rekao da je se odriče i pred njenim roditeljima zato što mu je problem dolaziti po dijete i što dijete ne želi ići k njemu, niti se on trudi oko djeteta. Navodi da je dijete bodrila da ide kod oca dok su odnosi bili dobri, a dok je bila mala nije imao auto sjedalicu, te je jedan, dvaput uzeo dijete na silu i stavio u auto i više puta nije došao po dijete već je dolazio njegov otac ŽE, te je u nekoliko navrata rekao da je zaspao, a dijete je reklo da on kada je s njom spava ili nije kod kuće. Samo u jednom navratu je bilo problema oko potpisa za dijete kada je išlo u vrtić i tada su imali sud, a drugo je sve uredno potpisao na njen poziv. Na pitanje punomoćnice tuženika zašto smatra da je njoj potrebna samostalna roditeljska skrb, odnosno da oca treba isključiti, tužiteljica navodi da se otac ne brine za dijete, da ne pita za nju, da s njom ne komunicira osim kada ga ona kao majka zove radi nekog potpisa i da isključivo s ocem komunicira samo radi potpisa. Na daljnje pitanje u koji vrtić je htjela upisati navodi na Zelenom brijegu, ali nije mogla jer nema prijavljeno prebivalište. Na pitanje da li je odvraćala dijete od kontakata sa ocem, navodi da nije i da je dozvoljavala kontakte. Na pitanje zašto je bio nadzor kod Centra navodi jer je u sedmom mjesecu 2021. dijete nije htjelo ići kod oca, plakala je i uvijek je imala proljeve i povraćanje kada je trebalo ići kod oca, ali nije htjela reći zašto, te otac nije vidio dijete sve do prosinca 2021. kada je bio nadzor. Na pitanje da li je njena majka zvala policiju da otac nema sjedalicu u autu, navodi da jeste i da je policija bila kod njega u kući i vidjela sjedalicu koju je u međuvremenu stavio. Tuženik prigovara iskazu kao neistinitom i da je u suprotnosti sa odgovorom na tužbu jer da tužiteljica ima za cilj u cijelosti isključiti oca od roditeljske skrbi u odnosu na dijete.

7. Tuženik je naveo da je odbio potpisati za upis u vrtić na Zelenom brijegu jer se majka htjela lažno prijaviti kod nekoga, a i dalje bi živjela u [adresa] što je kazneno djelo što je saznao kod prijave u policijskoj postaji i od toga je odustao i on i tužiteljica i nije došlo do potpisa.

8. Tuženik je iskazao da je sve netočno što je iskazala tužiteljica i smatra da ona manipulira djetetom, te je točno da dijete ne želi ići k njemu, ali kada joj majka nešto kaže tada ona pristane. Nije točno da je pred djetetom rekao da je se odriče i da se ne želi brinuti o svom djetetu, ne bi danas došao na sud niti sudjelovao u kontaktima za vrijeme nadzora. Navodi da je nakon dva mjeseca odustao jer smatra da dijete može ići k njemu u [adresa] jer imaju takvu sudsku odluku. Jedno vrijeme je funkcioniralo da bi nakon nekog vremena majka govorila da je dijete bolesno, te jedanput pusti dijete njemu, pa onda ona ima koronu, pa dijete ima koronu i tako da je više ljudi iz obitelji imalo koronu i kad god je trebao doći po dijete bila je korona u pitanju. U vrijeme nadzora je kontaktirao majku u vezi mlt. djeteta kada ima trening mažoretkinja u Martinskoj Vesi da bi ju došao vidjeti i to je bilo dva puta prije dvije godine, a nakon toga je više nije zvao i kada zove majka ga izvrijeđa, psuje mu majku, dijete je govorilo da on nije njen tata, te da je njen tata Ć, a to je dečko od majke. Na pitanje tužiteljice zašto nije pokrenuo ovrhu za održavanje kontakata, navodi da nije htio da bi time radio stres djetetu. Na pitanje kada je zadnji put vidio dijete navodi kada je bio nadzor, na pitanje kada je to bilo, navodi da ne zna. Na pitanje da li zna kako se razredni učitelj djetetov navodi da ne zna, jer kako bi znao kad nije u kontaktu sa majkom, te da ne zna kako se zove djetetov pedijatar ili zubar, te koliko zna dijete je kod dr. N, te je htjela majka promijeniti da ide kod druge doktorice i on na to nije pristao. Na pitanje od kada ne plaća alimentaciju navodi da ne plaća od kada ne viđa dijete, jer ako ne može dijete viđati neće ni plaćati. Na pitanje jel zna kolike su potrebe djeteta za uzdržavanje, navodi da zna da su velike, te da majka vrati stvari koje je on kupio i ne da se dijete igra sa igračkama koje je on kupio. Na daljnje pitanje navodi da je djetetu kupio dvije vrećice slatkiša, igrački kada je trebao biti nadzor u Centru, a majka dijete nije dovela, a to je bilo prije 5-6 mjeseci. Na pitanje kada je posljednji put zvao majku zbog djeteta navodi da se ne sjeća. Prigovara iskazu u dijelovima koji je u suprotnosti sa navodima tužbe.

9. Svjedok ŽE u bitnome je iskazao da zna da dijete ne održava osobne odnose s ocem i da otac ne plaća uzdržavanje, te da je bilo sve u redu dok je dijete dolazilo k njima, ali je nastao problem zbog sjedalice, da ima saznanja da je majka oca blokirala pristup internetu i da je on djetetu kupio slatkiše za rođendan i imendan. Smatra sa se odnosi roditelja mogu poboljšati ali da su se oni rastali radi majke tužiteljice. Ističe da su reakcije majke kada su dolazili po dijete, da netko ima koronu iz obitelji, te je kao djed dolazio po dijete jer je otac bio na poslu. Zna da su u vrijeme nadzora šetali po [adresa] i zna da otac ne viđa dijete dok dijete ne bude dolazilo k njima jer ima kuću i svoju sobu. Ističe da je nadzor trajao oko mjesec dana, ali su to prekinuli, odnosno prekinula je socijalna radnica i centar nije odradio svoj posao. Tužiteljica prigovara iskazu svjedoka navodeći da je pristran.

10. Svjedok KE u bitnome je iskazao da roditelji više ne surađuju u vezi s djetetom od kada otac više ne viđa dijete. Otac više ne pita za dijete i to ne njihovom voljom, te je na svoje uši čuo kada je rekao da se odriče djeteta i da neće imati s njom veze, te je bio ljut zato što u par navrata dijete nije htjelo ići s njim, zadnje je bilo kada su imali kontakte pod nadzorom Centra te je ispadalo kao da on uopće neće surađivati ni komunicirati s djetetom i da ga se prisiljava. Socijalna radnica je zvala oca više puta, kada će vidjeti dijete, te je uvijek bilo pod prisilom i izgledalo kao da on neće, ali ga socijalna radnica na to prisiljava, a zna to jer je to vidio svojim očima i tako što je sama govorila da je s njim teško iskomunicirati u svezi dolaska k djetetu. Zadnji puta su komunicirali prije dvije godine, te od tada nitko nije zvao niti pitao niti dolazio u svezi djeteta, iako je kuća i sve na istom mjestu. Na pitanje punomoćnika tuženika da li bi bio problem da otac sada dođe po dijete i viđa dijete, svjedok navodi da on nema ništa s tim, on ni ranije ništa određivao. Na pitanje da li je bio prisutan kada je otac dolazio po dijete navodi da je 90% bio i predavao i preuzimao dijete i da je zvao policiju zbog sjedalice koja nije bila u vozilu. Nadalje navodi da nema vozačku dozvolu, a kada ga se pita tko nema vozačku dozvolu ne izjašnjava se, a nakon toga navodi da je dolazila majka tuženika koja nema vozačku dozvolu po navodima njenog supruga. Svjedok ističe da dijete nije išlo u vrtić u grad jer to nije dozvoljavao drugi roditelj i nije htio potpisati da dijete ide u vrtić u grad, jer u [adresa] i [adresa] nema vrtića.

Tuženik prigovara iskazu u cijelosti jer je pristran i ističe da dijete nije išlo u vrtić u grad iz razloga koji su navedeni.

11. Svjedokinja JE iskazala je da je kao socijalna radnica vršila nadzor u obitelji stranaka u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 1. lipnja 2022. i to u obitelji tužiteljice koja je bila s djetetom, te je utvrdila da je u bitnome izostao nedostatak kontakata roditelja u svezi mlt. djeteta i to je utvrdila razgovorom sa jednim i sa drugim roditeljem, te joj je majka rekla da je otac nezainteresiran za druženje s djetetom, otac joj je rekao da je dijete izmanipulirano od strane roditelja majke i da je on to zaključio po tome što je dijete odbijalo ići k njemu. U tom mjesecu prosincu 2021. uspostavio se kontakt na njenu inicijativu te se otac svakodnevno čuo na telefon s djetetom iako nije bila prisutna tom razgovoru već je to čula od jednog i drugog roditelja i bili su zadovoljni s takvim kontaktima. U tom mjesecu je dogovorila dva kontakta u živo u kući tužiteljice i tuženik je tada proveo s djetetom po 15 minuta u njenom prisustvu i roditelja tužiteljice tako da je situacija bila napeta i dijete nije bilo prepušteno ocu i pokazivalo je svoje igračke. U siječnju je bio jedan događaj u kojem je prisustvovala prilikom jednog dogovorenog susreta otac i dijete u njenom prisustvu su se dogovorili s majkom da će biti na igralištu u mjestu da bi otac ponudio djetetu da odu u McDonalds što je dijete odbilo, a nakon toga da i posjete kuću bake i djeda po ocu gdje je bila njegova sestra po ocu i cijela obitelj na sestrinom rođendanu, što su i učinili i zadržali se oko pola sata, te je atmosfera bila slavljenička i dijete se igralo, te dobilo igračke da bi nazvala majka djeteta zašto nisu na mjestu gdje bi trebali biti, bila je upoznata da će možda ići u McDonalds, nakon toga su se vratili te je majka bila na ulazu i nije imala velike primjedbe, ali nas je njena majka pozvala u kuću i rekla da to više tako neće moći da otac odvodi dijete bez znanja majke te nakon toga nije bilo kontakata oca i djeteta. Navodi da je nadalje bila u nadzoru ali se kontaktni nisu uspjeli ostvariti. Na pitanje tužiteljice navodi da je u slijedećem kontaktiranju koje je bilo dogovoreno otac došao u dvorište kod majke ali dijete nije iskazivalo volju ići ocu i stisnula se uz baku i plakala. On je htio vidjeti dijete pa makar i bez druženja, ali je nakon tog neuspjelog kontakta rekao da više neće održavati kontakte i da ona više ne dolazi, te je dolazila i razgovarala s njegovim roditeljima. Na daljnje pitanje navodi da nakon te veljače kada je dijete bilo uplakano do kraja mjere više nije bilo kontakata fizičkog niti telefonom te da je ona poticala majku da uspostavi kontakt putem društvenih mreža, grupa na Viber-u, te je jedno vrijeme pisala kratke informacije, a otac nije pisao informacije. Otac nije ništa pitao u vezi djeteta, te je inicijativa uglavnom bila na majci. Nadalje navodi da se majka nije protivila održavanju kontakata, da otac kontaktira s djetetom, no iskazivala je i veliku nemoć u odnosu na dijete da dijete prihvati oca, te je u to vrijeme bila hospitalizirana u više navrata i ona je ciljala da vrši nadzor kada je majka kod kuće. Na daljnje pitanje navodi da je otac bio upoznat da je majka jako bolesna.

Na pitanje tuženika navodi da izjava kako je atmosfera bila napeta u obitelji kod prvog susreta da to znači da je susret bio u kuhinji kod majke koja nije bila tada prisutna već je bila prisutna baka po majci koja je pokazivala da je njen odnos sa ocem narušen od prije i da ona radi djeteta će pristati na druženje u njenoj kući i to je izgledalo tako što je bio vidljiv taj njen stav. Dijete je s ocem bilo u jednom kutu kuhinje, a ona kao socijalna radnica i baka u drugom kutu. Otac se ponašao pristojno i korektno, a dijete je ocu pokazivalo igračke, a to je kratko trajalo jer otac više nije mogao sjediti u kaputu u kuhinji. Navodi da nije bilo zapreke da otac odvodi dijete samostalno, ali da je dijete to odbijalo. Dijete nije iskazivalo protivljenje da ide ocu ali bi već u slijedećem trenutku promijenila mišljenje i čak povremeno odbijala razgovor telefonom. Ističe da je zaključak je stekla nakon razgovora sa roditeljima i djetetom svjedokinja odgovora da je u razgovoru sa tužiteljicom saznala da je bilo dosta konfliktnih situacija u obitelji tuženika kada su živjeli zajedno i da je tijekom jednog od ranijih susreta oca s djetetom u njegovo obitelji bilo konflikata i svađe te se dijete uplašilo. Više od toga ne zna.

Na daljnje pitanje tužiteljice navodi da već 20 godina radi kao socijalna radnica i vrši nadzor i da može zaključiti iz ove situacije da je otac buntovnog i nezrelog ponašanja za koje mu je predloženo savjetovanje u vezi sa ovom konkretnom situacijom te su bili uključeni u savjetovalište a tužiteljica se u velikoj mjeri oslanja na organizaciju života na svoje roditelje, a što je za razumjeti jer je bila sa zdravstvenim poteškoćama, međutim za zaključiti je da su roditelji i jednoga i drugoga, tužiteljice i tuženika, u značajnoj mjeri utjecali na postojeću situaciju. Ukazivala je i jednim i drugima na tu situaciju i na njihov utjecaj ali nije bilo promjena i da tužiteljica i tuženik nisu mogli samostalno postići određene rezultate. Na daljnje pitanje punomoćnice tuženika koje je njeno mišljenje u svezi same tužbe u kojoj tužiteljica traži samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi gdje bi otac bio potpuno isključen u smislu odlučivanja o bitnim pitanjima upisa u vrtić, promjene prebivališta, te liječnika. Svjedokinja navodi da u ovom slučaju ako se želi marginalizirati utjecaj oca tada to nije u redu s njegove pozicije jer ne postoji ništa čime je on doveo u pitanje svoju roditeljsku obvezu, a s tehničke strane ako bi to olakšalo majci oko svakodnevnih stvari, u tom slučaju bi to bilo najbolje i u interesu djeteta da se roditelji oko toga dogovore.

12. Svjedok GE u bitnome je iskazao da je susjed i prijatelja s tuženikom, te je dolazio k njima za vrijeme trajanja braka, a i nakon što je brak razveden. Posljednji puta je vidio dijete stranaka kada je bila socijalna radnica, a dijete je bilo staro oko 4 godine i bila je kod bake i djeda po ocu i otišli su sa socijalnim radnicom, te ju više nikada nisam vidio da dolazi kod oca.

Na pitanje tuženika navodi je bio prisutan kada je dijete dolazilo kod oca i da su djed i baka po ocu kupovali djetetu stvari koje nije smjelo nositi sa sobom kada je odlazilo od oca. Baka i djed po ocu su davali stvari, a dijete nije smjelo uzeti, a oni su uvijek trpali u vrećice.

13. Svjedokinja VE u bitnome je iskazala da je susjeda i tuženika poznaje cijeli život a tužiteljicu od kada su zajedno. Njihovo zajedničko dijete je sada u dobi od 7 godina a ona ga nije vidjela oko 3 godine kako dijete ne dolazi kod oca. Sa društvenih mreža skida slike i prosljeđuje baki i djedu po ocu, ŽE i P, tako primjerice da ide u mažoretkinje. S majkom nikada nije razgovarala o djetetu jer je njihova zajednica prestala kad je dijete bilo staro oko 2 mjeseca. Navodi da su roditelji krsni kumovi tuženiku i zbog toga je htjela poslati robicu i tužiteljica bi to odbijala i rekla da ju se maltretira. Navodi da je ona zvala prije 2-3 godine majku tužiteljice jer majku nije mogla dobiti i da njeni roditelji manipuliraju sa njom. Navodi da sve zna o njima, kada je dijete dolazilo dijete je bilo sretno i voljelo je dolaziti i da je po dijete išao djed jer je otac radio i baka i djeda su ju vodili mlt. dijete u trgovinu i nisu pravili razliku između mlt. PE i mlt. Z, koji je sin od tuženikove sestre, koji stanuje u istoj kući u prizemlju, a tuženik je na katu te dijete ima svoju sobu i sve što je potrebno. Na pitanje tuženika u vezi kontakata oca s djetetom navodi da zna da je otac dolazio po dijete, a majka je govorila da je dijete bolesno, da ima neke druge obveze da se dijete ne bi moglo družiti s ocem i da je uvijek nalazila izgovor, da je to čula od bake i djeda osim toga da je djetetu rečeno od strane majke da će majka umrijet ako bude išla kod oca a to je isto čula kod djeda i bake po ocu.

Na pitanje tužiteljice navodi da ima saznanja da je tuženik odustao od kontakata s djetetom i rekao da neće više dolaziti, navodi da ima saznanja jer otac tužiteljice hoda za njim 2 metra da on ne bi oteo svoje dijete i da zna da ne plaća alimentaciju jer dijete ne viđa te da bi ona isto tako učinila. Osim toga navodi da je uvijek dolazila policija kada bi djed išao po dijete jer je otac radio i dijete je bilo sretno kada je dolazilo kod njih. Na daljnje pitanje punomoćnice tuženika navodi da ne zna da li su baka i djed pokrenuli postupak za ostvarivanje osobnih kontakata s mlt. djetetom. Nadalje navodi da se tu radi o tome o baki i djedu s jedne strane koji žele kontakte i drugog bake i djeda koji im to brane. Posebno svjedokinja želi istaknuti da je tužiteljica htjela otići od tuženika te ostaviti dijete ali su baka i djed po ocu ju nagovorili da kako će ona ostaviti dijete i otići a sada se ispostavilo da su je trebali pustiti, a to je saznala od bake i djeda po ocu, prabake, tuženika i njegove sestre.

14. Svjedok RE iskazao je da pozna stranke još otkada su hodali i da je sve bilo dobro dok je dijete dolazilo, a dijete je prestalo dolaziti jer stvari koje su kupovali djed i baka po ocu oni su vraćali i nisu htjeli to prihvatiti. Zadnji puta je dijete vidio prije 3-4 godine, te zna da se otac ne viđa s djetetom, a to je saznao od tuženika i od oca tuženika. Sjeća se da je dolazila policija ali na zna zašto, ali pretpostavlja da tužiteljica ili njeni roditelji nisu dali dijete. Nije razgovarala sa tuženikom ili tuženikovim roditeljima jer nije sada više kod kuće, ide u ribolov. Zatim saznanja ima od prije 2-3 godine kada je dijete trebalo ići na more s bakom po majci i nakon toga više nije htjela ići kod oca, a to je saznao od tuženika i od tuženikova oca. Na pitanje tuženika navodi da nema saznanja o zdravstvenom stanju tužiteljice, a to je saznao od tuženikove strane.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja utvrđeno je da je tužbeni zahtjev odnosno prijedlog tužiteljice osnovan.

16. Temeljem članka 96. stavka 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ) roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, ako roditelji ne stanuju zajedno dijete može imati mjesto stanovanja samo s jednim roditeljem.

17. Temeljem članka 105. stavak 1. ObZ jedan roditelj, samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 3. istoga članka propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavak 2. i 3. ovoga zakona. Stavkom 4. određeno je da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

18. Temeljem članka 416. stavak 1. ObZ propisano je da pri donošenju odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje sukladno odredbama ovog zakona (1.) utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa (2.) i po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka (3.). Stavkom 2. točka 2. istoga članka propisano je da će sud u postupku posebno cijeniti spremnost svakog od roditelja na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

19. U ovom postupku utvrđeno je činjenično stanje, odnosno odlučne činjenice koje ukazuju da je Planom određeno održavanje osobnih odnosa oca s djetetom, te da su izostali kontakti djeteta i oca kako je to određeno sporazumom roditelja. U odnosu na navode majke izostanak kontakata oca i djeteta nastao je radi nezainteresiranosti oca koji nije uspostavio adekvatan odnos nakon razvoda braka s majkom u svezi djeteta. Majka ističe da komunikacija s ocem je isključivo bila na njenu inicijativu, a da otac nikada nije nazvao majku u svezi djeteta. Nadalje ističe da po dijete nije dolazio uvijek osobno, te da je dolazio i njegov otac. U jednom navratu je došlo do konfliktne situacije jer otac nije imao auto sjedalicu za dijete, što je nadalje poremetilo njihov odnos oko preuzimanja djeteta. U bitnome majka ne prihvaća razloge koje navodi otac zbog kojih dijete nije ostvario kontakt s djetetom, te ukazuje da se radi o nezainteresiranosti oca za život djeteta, odnosno za druženje s djetetom, za školske obveze i slobodne aktivnosti i sl.

20. Otac iste okolnosti osporava navodeći da je majka izbjegavala održavanje kontakata po Planu uz izlike da je dijete bolesno, da je bila korona kod članova obitelji i da je time došlo do znatnog poremećaja odnosa roditelja u svezi ostvarivanja osobnih odnosa, te otac smatra da je majka nalazila izlike kako bi onemogućila kontakt oca s djetetom.

21. Na ove okolnosti izostanka redovnog održavanja osobnih odnosa oca s djetetom saslušani svjedoci i to tužiteljičin otac KE koji je iskazao sukladno navodima majke i osporavajući navode oca tako da sud iz iskaza ovog svjedoka nije mogao utvrditi relevantne činjenice jer se radi o svjedoku koji je bliski srodnik tužiteljice i time moguće pristran.

22. Nadalje dokazni postupak proveden saslušanjem svjedoka ŽE koji je otac tuženika, također je utvrđeno da su poremećeni odnosi roditelja i djeteta u svezi održavanja osobnih odnosa, da je bilo nesuglasica oko odvođenja djeteta u obitelj oca iz razloga što je po navodima svjedoka nastalo radi postupanja majke kada je blokirala pristup internetu, kao i kontaktiranje putem Centra za socijalnu skrb nije polučilo rezultate. U odnosu na iskaz ovog svjedoka utvrđena je odlučna činjenica da su kontakti oca s djetetom izostali u terminima kako je to određeno Planom i da otac ne viđa dijete, niti je pokretao postupak ovrhe radi viđanja s djetetom. Naime, djed i baka pokušavaju uspostaviti kontakt, kupuju poklone za dijete što nije značajno za utvrđenje ostvarivanja osobnih odnosa oca s djetetom. Naime, djed po ocu podržava izostanak kontakata oca s djetetom sve dok dijete ne bude moglo dolaziti u njihovu kuću što ukazuje na zanemarivanje potreba djeteta i postavljanje uvjeta koji nisu za dobrobit djeteta.

23. Drugi saslušani svjedoci i to GE i VE, te EE u bitnome navode da su uočili da dijete ne ostvaruje osobne kontakte s ocem, da su odnosi roditelja znatno poremećeni. Nadalje oni svoja saznanja su dobili od djeda i bake po ocu. Svoje zaključke o postupcima oca prema djetetu i održavanju osobnih odnosa, te drugim odnosima između roditelja djeteta temelje na spoznajama dobivenim od djeda i bake po ocu ili povremenih zapažanja, ali nemaju neposrednog uvida u odnose oca s djetetom.

24. Svjedokinja JE socijalna radnice koja je vršila nadzor u obitelji stranaka u razdoblju od prosinca 2021. do lipnja 2022. ukazuje na nedostatak osobnih odnosa oca s djetetom u vidu prihvaćanja termina za kontakte i provođenje istih u obitelji majke, te stoga ukazuje na nedostatke oca u odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi nad mlt. djetetom. Ukazuje na neadekvatan pristup oba roditelja u suradnji za ostvarivanjem roditeljske skrbi. U bitnome ukazuje na situaciju kod odražavanja osobnih odnosa i navodi da su postupci oca opterećeni osjećajem da je dijete izmanipulirano od strane majke, da dijete ne želi ići k njemu jer da je pod utjecajem majke. Radilo se o dva susreta, odnosno termina za održavanje osobnih odnosa oca s djetetom u kući majke u trajanju od svega petnaestak minuta i jednom izlasku na igralište, te odlasku u Mcdonalds i neprihvaćanje majke i njenih roditelja, kako je otac postupao u tim kontaktima, kao i kako je postupala svjedokinja kao osoba koja vrši nadzor.

25. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano je utvrditi da roditelji nisu postigli sporazum o ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na mlt. dijete da zajednički ne ostvaruju roditeljsku skrb na dobrobiti djeteta, da prebacuju odgovornost jedan na drugoga, kao i njihovi roditelji za izostanak sporazuma o bitnim odnosima koji su nužni za roditelje koji ne žive skupa.

26. Proizlazi utvrđenim da nije ostvarena potrebna komunikacija roditelja vezano za svakodnevni život djeteta, kao što je upis u vrtić, briga za slobodne aktivnosti, briga o zdravlju, a posebice je izostala komunikacija vezana za održavanje osobnih odnosa oca s djetetom, kao i održavanje istih odnosa uz stručnu pomoć koje je po navodima svjedokinje JE prekinuto nakon dva susreta gdje je otac odlučio da će osobne odnose s djetetom ostvarivati kada dijete to bude u stanju bez utjecaja majke, odnosno kada dijete odraste. Na temelju navedenog proizlazi da uz poteškoće u komunikaciji roditelja otac je odlučio da ne vrši roditeljsku skrb nad mlt. djetetom u mjeri i na način kako je to određeno Planom, a što ukazuje činjenica da nije pokretao postupke za ostvarivanje kontakata, te kontakte koji su i ostvareni olako je napuštao i time pokazao određenu nezainteresiranost za roditeljsku skrb nad mlt. djetetom.

27. Značajna je činjenica da otac ne doprinosi za uzdržavanje djeteta i da smatra kako nije dužan doprinositi jer ne viđa dijete što ukazuje na to da otac ne izvršava svoje obveze bez obzira da li ostvaruje kontakte sukladno članku 288. stavak 1. ObZ iz kojeg proizlazi da se roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta bez obzira na to da li održava s njim osobne odnose. Iako su obostrano poremećeni odnosi roditelja ne prestaje i njihova obveza brige i ostvarivanja roditeljske skrbi o mlt. djetetu koje u konkretnom slučaju tuženik ne izvršava savjesno, odnosno istu zanemaruje kako u iskazivanju nesuradnje s drugim roditeljem, tako u izostanku plaćanja uzdržavanja i ne iskazivanju interesa za ostvarivanje roditeljske skrbi.

28. Temeljem navedenoga utvrđeno je da tuženik nije spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, da radi toga za dijete mogu nastati posljedice kako u neadekvatnoj brizi za uzdržavanje, za ostvarivanje osobnih odnosa, tako da je nužno, a što je u skladu sa mišljenjem HZSR donijeti odluku da je opravdan zahtjev majke da vrši samostalnu roditeljsku skrb kako je to postavljeno u ovom predmetnom postupku.

29. Stoga je utvrđeno da je otac grubo zanemario roditeljsku skrb koju čine odgovornost, dužnost i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava, te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima kako je to propisano člankom 91. stavak 1. ObZ. Slijedom navedenoga usvojen je prijedlog tužiteljice za ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi tužiteljice u odnosu na mlt. dijete jer je ista za dobrobiti mlt. djeteta.

30. Samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi tužiteljice u odnosu na mlt. dijete određeno je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi članka 105. ObZ te se ista ne odnosi na zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta iz članka 100. stavka 1. točka 1. ObZ, a tiče se na promjene djetetovog osobnog imena i točku 3. izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

31. Trošak postupka određen je temeljem članka 366. stavak 1. ObZ vodeći računa o okolnostima slučaja da je odluka u ovoj pravnoj stvari provedena za zaštitu i dobrobit mlt. djeteta, te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 400,00 eura u visini jednokratne nagrade sa pripadajućim Pdv od 100,00 eura što ukupno iznosi 500,00 eura. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška tužiteljica je odbijena.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku 24. veljače 2025.

Sutkinja

Jelena Lenić-Brkić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljica po punomoćnici

2. Tuženik po punomoćnici

3. Mlt. dijete po posebnom skrbniku, neposredno

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, po pravomoćnosti