Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-41/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, na prijedlog sudskog savjetnika Andreja Margarina, u pravnoj stvari tužitelja INTER ALFA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 184, OIB: 34289709091, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Batković, odvjetnica u Zaboku, Ulica Matije Gupca 45a, protiv tuženika GABRIELI d.o.o., Zadar, Ulica Roberta Frangeša-Mihanovića 34, OIB: 30295626975, radi isplate 0,66 eura, bez održavanja ročišta, 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Josipe Zubčić iz Zadra, Polačišće 2, broj sudskog predmeta Ovrv-9953/2023 i broj javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-50/2023 od dana 4. ožujka 2024. u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate zateznih kamata koje teku na iznos od 10,50 EUR (deset eura i pedeset centi) / 79,11 HRK (sedamdesetdevet kuna i jedanaest lipa) od 11. veljače 2023. do isplate, kao i u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 43,66 EUR (četrdesettri eura i šezdesetšest centi), te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku GABRIELI d.o.o., OIB: 30295626975, platiti tužitelju INTER ALFA d.o.o., iznos od 0,66 EUR (šezdesetšest centi), zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, dok se tužbeni zahtjev za plaćanje zateznih kamata na navedeni iznos u visini daljnjih pet postotnih poena u navedenom razdoblju, kao i u cijelosti za razdoblje od 8. rujna 2023. do 23. listopada 2024., odbija.

III. Nalaže se tuženiku GABRIELI d.o.o., OIB: 30295626975, naknaditi tužitelju INTER ALFA d.o.o., parnični trošak u iznosu od 43,66 EUR (četrdesettri eura i šezdesetšest centi), zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka za daljnji iznos od 125,00 EUR (stodvadesetpet eura), kao i za plaćanje zateznih kamata na dosuđeni iznos od 43,66 EUR (četrdesettri eura i šezdesetšest centi) u visini daljnjih pet postotnih poena u navedenom razdoblju, odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je protiv tuženika 7. rujna 2023. Općinskom sudu u Zadru podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, tražeći isplatu iznosa od 10,50 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Na temelju tog prijedloga javni bilježnik Josipa Zubčić iz Zadra donijela je 4. ožujka 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, broj sudskog predmeta Ovrv- 9953/2023 i broj javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-50/2023, kojim je naložila tuženiku – tamo ovršeniku, platiti tužitelju – tamo ovrhovoditelju iznose iz ovršnog prijedloga, te je radi namirenja tražbine ovrhovoditelja odredila ovrhu, općenito na imovini ovršenika.

1.1. Prije donošenje rješenja o ovrsi, tužitelj je podneskom od 20. listopada 2023. obavijestio Općinski sud u Zadru da je ovršenik podmirio glavnicu, ali ne i kamatu te troškove postupka.

2. Protiv opisanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik, kojemu je to rješenje dostavljeno 11. ožujka 2024. je 19. ožujka 2024., dakle u zakonskom roku od 8 dana podnio prigovor. U prigovoru je tražbinu tužitelja osporio u cijelosti, navodeći da je tužitelju iznos iz prijedloga za ovrhu uplatio u cijelosti 7. rujna 2023., te je uz prigovor priložio potvrdu o uplati i svoj izvod iz poslovnih knjiga.

3. Postupajući povodom prigovora ovršenika javni bilježnik je spis predmeta dostavio na daljnje postupanje Općinskom sudu u Zadru, a ovaj ga je ustupio Trgovačkom sudu u Zadru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Trgovački sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Povrv-41/2024-7 od 8. listopada 2024. djelomično obustavio ovrhu određenu opisanim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika, u odnosu na naplatu glavnog duga. U odnosu na naplatu zateznih kamata i troškova ovršnog postupka sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage, u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem pozvao je ovrhovoditelja da u roku od 15 dana u podnesku iznese sve činjenice na kojima temelji zahtjev i predloži dokaze, te je pozvao tuženika da isto učini po primitku podneska tužitelja. Također je stranke upozorio da je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak i pojasnio relevantne zakonske odredbe.

5. Tužitelj je 24. listopada 2024. dostavio podnesak u kojem je u bitnom naveo kako je tuženik podmirio glavnicu, ali ne i tražene kamate. Tužitelj je te kamate u podnesku uglavničio, dobivši iznos od 0,66 eura za razdoblje od 10. veljače 2023. do 7. rujna 2023., kada je plaćen glavni dug.

5.1. U podnesku je kao dokaz predložio uvid i obračun kamata i predložio financijsko vještačenje.

5.2. U ovom podnesku tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na način da je predložio:

- održati na snazi platni nalog javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 10,50 eura od 11. veljače 2023. do isplate,

- održati na snazi platni nalog javnog bilježnika u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate troškova ovrhe,

- naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od 0,66 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. rujna 2023. do 29. prosinca 2023. i od 30. prosinca 2023. do isplate u visini referentne stope uvećane za 8 postotnih poena,

- naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove (ovršnog) postupka u iznosu od 43,66 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 4. ožujka 2024., po stopi određenoj uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena,

- naložiti tuženiku da tužitelju namiri troškove postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po stopi određenoj uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena.

6.Tuženik nije sudu u ostavljenom roku dostavio podnesak u kojem bi iznio činjenične navode i predložio dokaze.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu uglavničenih zateznih kamata, tzv. procesnih zateznih kamata te naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao izvod otvorenih računa na dan 08.08.2023. (l.s. 7), nalog za plaćanje (l.s. 28), karticu partnera (l.s. 29) i izračun zakonskih zateznih kamata (l.s. 47).

8.1. Među strankama nije sporno da je tuženik platio tužitelju glavni dug koji je iznosio 10,50 eura. Sporno je da li tuženik duguje tužitelju zatezne kamate i troškove postupka.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Iz izvoda otvorenih računa na dan 08.08.2023. (l.s. 7) proizlazi da bi na taj dan tuženik dugovao tužitelju iznos od 10,50 eura, koji je dug dospio 10. veljače 2023. godine, a sukladno računu-otpremnici-teretnom listu.

10.1. Iz navoda stranaka iznijetih tijekom postupka i priloženih dokaza ne proizlazi da bi tuženik osporio taj dug, niti u visini istog, a niti datum dospijeća duga. Nasuprot navedenom, između stranaka nije sporno da je tuženik platio dugovani iznos tužitelju 7. rujna 2023., čime je konkludetnom radnjom priznao postojanje predmetnog duga. Stoga je sud taj dokaz prihvatio, iako se radi o jednostrano izdanoj ispravi po tužitelju, te je na temelju te isprave utvrđen datum dospijeća tuženikovog duga sa danom 10. veljače 2023.

10.2. Iz činjenica da su obje stranke trgovačka društva i poduzetnici, te da iz citirane isprave proizlazi da je za predmetni dug izdan račun – otpremnica – teretni list, sud zaključuje da tražbina proizlazi iz trgovačkog ugovora, u smislu zakonske odredbe članka 14. stavka 2. ZOO.

11. Iz naloga za plaćanje (l.s. 28) proizlazi da je tuženik imao račun kod OTP banke d.d., kojoj je dana 7. rujna 2023. dao nalog za plaćanje iznosa od 10,50 eura u korist računa tuženika koji se nije vodio kod te banke.

11.1. Činjenicu da se račun tužitelja nije vodio kod te banke, sud utvrđuje na temelju različitih vodećih brojeva IBAN-a. IBAN računa tužitelja, nakon početnih HR07 nastavlja se sa vodećim brojevima 2407000, dok IBAN računa tuženika, nakon početnih HR73 se nastavlja sa 2380006. Prema javno dostupnim podacima Hrvatske narodne banke (https://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/platni-promet/vodeci-brojevi- banaka), vodeći broj računa tužitelja odgovara vodećem računu OTP banke d.d. dok vodeći broj računa tuženika odgovara vodećem broju računa ISTARSKE KREDITNE BANKE UMAG d.d.

11.2. Iz opisane činjenice sud je zaključio da doznaka dugovanog iznosa najvjerojatnije nije stigla na račun tužitelja prije nego je tužitelj dana 7. rujna 2023. pokrenuo ovaj postupak. Ta činjenica je u ovom slučaju bitna iz razloga što je ovaj postupak pokrenut baš na isti dan kada je tuženik dao banci nalog za plaćanje.

11.3. Odredbom članka 177. stavka 1. ZOO propisano je, ako se plaća posredovanjem banke ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun vjerovnika, smatrat će se, ako ugovorne strane nisu drukčije odredile, da je dug namiren kad banci, odnosno spomenutoj pravnoj osobi stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno druge pravne osobe da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu.

11.4. Uzimajući u obzir citiranu zakonsku odredbu, sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je tuženik platio tužitelju glavni dug prije nego je ovaj pokrenuo predmetni postupak, a osobito da bi tužitelj znao prije pokretanja ovog postupka da je glavni dug podmiren. Tuženik nije priložio u spis odgovarajući dokaz, npr. ispis korespondencije, da bi tužitelja odmah obavijestio o plaćanju svoje obveze, iz čega bi se moglo utvrditi da je tužitelj pokrenuo postupak znajući da je predmetni dug plaćen. 12. Sud je prihvatio tužiteljev izračun zakonskih zateznih kamata (l.s. 47) iz kojeg je vidljivo da je izrađen uz pomoć odgovarajućeg računalnog programa, te da su pravilno postavljeni razdoblje tijeka zateznih kamata, visina kamatne stope i iznos duga na kojeg su kamate tekle, a tuženik nije osporio taj obračun, pa je tako utvrđena visina sporne tražbine. U svakom slučaju sud ne smatra svrsishodnim provoditi predloženo vještačenje u situaciji kada je visina ukupnog utuženog potraživanja manja od 1 euro. Čak i bez opisane isprave, sud bi u konkretnom slučaju bio ovlašten utvrditi visinu duga po slobodnoj ocjeni, sukladno ovlaštenju iz zakonske odredbe članka 223. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 dalje: ZPP).

13. Prema odredbama članaka 461.a stavaka 2. i 3. postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak, a sud će održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

13.1. Kako niti jedna od stranaka, koje su upozorene na relevantne zakonske odredbe, nije predložila održavanje ročišta, a niti je sud to smatrao potrebnim, sud je donio odluku bez održavanja ročišta.

14. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj za tuženika izveo uslugu za koju mu se tuženik obvezao platiti 10,50 eura,

- da je navedena obveza proizlazila iz trgovačkog ugovora,

- da je dug tuženika dospio 10. veljače 2023.,

- da je tuženik ispunio svoju obvezu najranije 7. rujna 2023.,

- da obračunate zatezne kamate na iznos od 10,50 eura, u razdoblju od 11. veljače 2023. do 6. rujna 2023., po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, iznose 0,66 eura,

- da je tuženik uglavničio kamate i zatražio plaćanje na tako određen iznos dana 24. listopada 2024.

15. Na temelju činjeničnog stanja kakvo je utvrđeno pod 14., valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu gdje tužitelj traži isplatu iznosa od 0,66 eura, po osnovi uglavničene zatezne kamate, koja je tekla u razdoblju od 11. veljače 2023. (prvi dan nakon dospijeća duga), pa do uključujući 6. rujna 2023. (dan prije ispunjenja obveze).

15.1. Kamatna stopa koja je primijenjena propisana je u članku 29. stavku 2.

ZOO za odnose iz trgovačkih ugovora.

15.2. Temeljem odredbe članka 31. stavka 2. ZOO, na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Stoga je valjalo tužitelju dosuditi zateznu kamatu koja teče od 24. listopada 2024., kada je podnijet zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos neisplaćenih zateznih kamata, pa do isplate, a odbiti zahtjev za plaćanje zateznih kamata za ranije razdoblje.

15.3. Obveza na plaćanje zateznih kamata na iznos neisplaćenih (zateznih) kamata proizlazi iz gore citirane zakonske odredbe, a ne iz trgovačkog ugovora. Iz tog razloga je valjalo prihvatiti tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata u visini propisanoj u članku 29. stavku 2. ZOO za ostale odnose, a preostali dio odbiti.

15.4. Iz razloga opisanih pod 15. do 15.3. odlučeno je kao pod točkom II. izreke, a prethodno je valjalo ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Naime, tužitelj je podneskom od 24. listopada 2024., kada je uglavničio zatezne kamate, preinačio tužbu. Sadržaj platnog naloga u smislu određenja iz članka 451. stavka 3. ZPP ne trpi izmjene, već sudu nameće obvezu da ga upravo takvog kakav jest, u cijelosti ili djelomično održi na snazi ili ukine. To nadalje znači da je o eventualnim izmjenama prvotnog tužbenog zahtjeva sud dužan odlučiti kao po tužbi.

16. Međutim, tužitelj uz to što preinačenom tužbom traži da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 0,66 eura, koji iznos predstavlja uglavničenu zateznu kamatu tekuću na iznos od 10,50 eura u razdoblje od 11. veljače 2023. do 7. rujna 2023., traži i da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti upravo tu tražbinu – zatezne kamate koje teku na iznos od 10,50 eura do isplate od 11. veljače 2023.

16.1. Dakle, tužitelj traži opisanu tražbinu dvostruko, jednom na način da se održi platni nalog i drugi put na način da sud naloži tuženiku plaćanje.

16.2. Kako tužitelj ima samo jednu tražbinu prema tuženiku po osnovi zateznih kamata, koje je uglavničio, tu mu je tražbinu sud priznao usvajajući kondemnatorni zahtjev, dok mu je odbijen zahtjev za održavanje na snazi platnog naloga, u dijelu gdje potražuje zatezne kamate tekuće na iznos od 10,50 eura u opisanom razdoblju.

17. Tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na troškove ovršnog postupka u iznosu od 43,66 eura sa zateznim kamatama.

17.1. Postupak određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku te nastavni postupak pred parničnim sudom koji se vodi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, predstavljaju jedan jedinstveni postupak, pa sud donosi jedinstvenu odluku o parničnom trošku. Iz navedenog razloga valja odbiti zahtjev za plaćanje kamata na troškove ovršnog postupka u razdoblju prije donošenja presude, a zahtjev za plaćanje troškova ovršnog postupka razmotriti u okviru zahtjeva za plaćanje troškova parničnog postupka.

17.2. Stoga je platni nalog ukinut i u dijelu koji se odnosi n nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama, pa kako je sud već ranije, rješenjem poslovni broj Povrv-41/2024-7 od 8. listopada 2024. obustavio ovrhu u odnosu na glavni dug, u konačnici je platni nalog u cijelosti ukinut.

18. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadom troškova postupka. Isti je u podnesku od 24. listopada 2024. zatražio jednokratnu nagradu za zastupanje u visini od 100,00 eura i PDV u iznosu od 25,00 eura, te je zatražio plaćanje zateznih kamata od presuđenja do isplate u visini referentne stope uvećane za 8 (osam) postotnih poena. Također je u prijedlogu za ovrhu zatražio za sastavljanje prijedloga s PDV-om 18,66 eura, za predujam naknade javnog bilježnika 12,50 eura te za ostatak naknade 12,50 eura.

19. U ovoj specifičnoj situaciji sud je odvojeno cijenio zahtjev za naknadom troškova ovršnog postupka, u odnosu na daljnje troškove nastale u parničnom postupku, iz razloga što je tužitelj u ovršnom postupku povukao ovršni prijedlog u odnosu na glavni dug, a kasniji parnični postupak se vodio radi plaćanja zateznih kamata.

19.1. Temeljem čl. 21. st.1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 – dalje: OZ), u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, pa su u odnosu na trošak nastao u ovršnom postupku primijenjene relevantne odredbe propisa koji uređuje parnični postupak.

19.2. Temeljem odredbi članka 158. stavaka 1. i 2. ZPP, tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, osim ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, te je tada troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. 19.3. U konkretnom slučaju tuženik je povukao ovršni prijedlog u prvoj radnji nakon pokretanja postupka, u podnesku od 20. listopada 2023., koji se po svom sadržaju smatra izjavom o povlačenju ovršnog prijedloga (u odnosu na glavni dug), a prema odredbi članka 40. stavka 4. OZ. Prema toj odredbi, ako ovrhovoditelj izjavi da je tražbina u cijelosti ili djelomično namirena, smatrat će se da je prijedlog za ovrhu u cijelosti, odnosno za dio tražbine za koju je određeno izjavio da je namirena povučen.

19.4. Iz razloga opisanih pod 11. do 11.4., uz činjenicu da je tuženik podmirio dug više mjeseci nakon njegovog dospijeća, o čemu prema stanju spisa tužitelj nije imao saznanja u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga. Iz tih razloga sud zaključuje da je tuženik skrivio vođenje ovog postupka, da je tužitelj povukao ovršni prijedlog, u odnosu na glavni dug, odmah nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu, pa je tuženika valjalo u odnosu na taj dio troškova obvezati na plaćanje istih tužitelju, sukladno zakonskim odredbama citiranim pod 19.1. i 19.2.

20. Odredbe članka 155. stavaka 1. i 2. ZPP propisuju da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Također ista zakonska odredba propisuje da će se, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti takvi troškovi prema toj tarifi.

20.1. Tužitelju su bili potrebni za vođenje postupka sastavljanje ovršnog prijedloga po punomoćniku iz redova odvjetnika, koja je zatražena u visini manjoj od one koja je propisana odredbama Tbr. 11. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 – dalje: Tarifa), te propisana nagrada javnog bilježnika, koju je i platio u ukupno traženom iznosu od 25,00 eura. Stoga je tužitelju u cijelosti priznat trošak kojeg je imao u ovršnom postupku, u traženom iznosu od 43,66 eura.

21. Iz razloga opisanih pod 16. do 16.2. sud utvrđuje da je u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev svaka stranka uspjela u sporu u jednakom omjeru. Dakle, tužitelj dvostruko potražuje isti iznos koji se odnosi na plaćanje zateznih kamata na iznos glavnog duga od 10,50 eura, u razdoblju od 11. veljače 2023.; jednom na način da traži da se održi na snazi platni nalog kojim se to tuženiku nalaže, a drugi put da sud naloži tuženiku plaćanje 0,66 eura, koji predstavlja uglavničeni iznos kamata od 11. veljače 2023. do 7. rujna 2023., te zatezne kamate na taj iznos za daljnje razdoblje do isplate.

21.1. Odredbom članka 154. stavka 4. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

21.2. Stoga je u odnosu na dio troškova nastao tijekom parničnog postupka sud primijenio citiranu zakonsku odredbu i odredio da u tom dijelu svaka stranka snosi svoje troškove. Iz tog razloga je odbijen zahtjev tužitelja da obveže tuženika na plaćanje troškova u visini jednokratne nagrade za zastupanje istog, uvećano za PDV, pa je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka odbijen za daljnji iznos od 125,00 eura.

21.3. Tužitelja pripada pravo na zatezne kamate na troškove postupka koje teku od 24. veljače 2025. do isplate, ali ne po kamatnoj stopi propisanoj za trgovačke ugovore, već po onoj propisanoj za ostale odnose, pa je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zadru 24. veljače 2025.

Sudski savjetnik

Sudac

Andrej Margarin

Tomislav Jurlina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Rok za žalbu iznosi 15 (petnaest) dana. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove odluke ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćnici,

- tuženiku,

- u spis.