Posl. br. Pr-192/2022-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Tamari Malić Blažina odvjetnici iz Pule, protiv tuženika TEPIH CENTAR d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15, OIB: 82118227192, zastupan po OD Dumančić, Rajković & Matejčić iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., zastupano po OD Grgić i partneri iz Rijeke, radi radno-naknada štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 17.siječnja 2025. godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 24. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Tepih centar d.o.o., OIB: 82118227192, da na ime naknade štete isplati tužitelju ČR , OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 1.882,17 EUR (slovima:tisućuosamstoosamdesetdvaeuraisedamnaestcenti) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st 2 ZOO- koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 5.734,81 eura od 9.11.2022.godine

- na iznos od 699,75 eura od 24.02.2025.godine

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023.godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj prema tuženiku sa zahtjevom za naknadom štete za iznos glavnice od 8.268,40 eura sa kamatom na isti iznos od 22.11.2020. godine pa do isplate, zatim u dijelu glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.734,81 kn za razdoblje od 22.11.2020. pa do 8.11.2022.godine, te u dijelu glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 699,75 eura za razdoblje od 22.11.2020. godine pa do 23.veljače 2025.godine, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Tepih centar d.o.o., da tužitelju ČR , naknadi parnični trošak u iznosu od 611,20 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 24.2.2025.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužitelj prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku III izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženik prema tužitelju preko iznosa priznatog parničnog troška od 650,00 eura, kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužitelj povukao tužbu prema tuženiku glede iznosa glavnice od 21.857,44 eura sa kamatom na isti od 22.11.2020.godine pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao radnik tuženika dana 12. siječnja 2019. god. oko 14:00 sati, obavljajući svoj uobičajeni posao na radnom mjestu prodavača kod tuženika kao poslodavca, doživio povredu na radu za vrijeme redovitog radnog vremena, radeći u trgovini, dakle kada je obavljao svoj redoviti posao. Predmetnom ozljedom na radu koju je tužitelj zadobio kada je išao provjeriti karticu artikla tepiha koji je bio na polici, te se za potrebe provjere kartice artikla morao popeti na stepenica s tri gazišta kada je izgubio ravnotežu i pao na pod pa je zadobio ozljede u vidu prijeloma podlaktice, prijelom gornjeg kraja lakatne kosti, prijeloma gornjeg kraja palčane kosti, višestruki prijelom zdjelice, prijelom VII rebra ljevostrano, prijelom transverzalnog nastavka 5. lumbalnog kralješka ljevostrano, radi čega je imao operativni zahvat 18.01.2019.godine, a u Općoj bolnici je boravio od 12.01.2019. do 30.01.2019.god. Od zadobivenih ozljeda je praktički nepokretan bio 2 mjeseca, ležao je u krevetu, pomoć su mu pružale majka i supruga, a na ruci ima ožiljak (naruženje) od operativnog zahvata dužine 24 cm, u leđima mu je ugrađen vijak, a u laktu dva manja vijka. Odlazio je na fizikalne terapije, razne preglede, odlazio je i u toplice i na plivanje sve po preporuci liječnika. Posljedice tužitelj trpi i danas obzirom se ne može čučnuti, ne smije dizati teret teži od 5 kg, lijevi lakat ne može potpuno skupiti, a ni ispružiti (supinacija), kada stoji također osjeća bol i nelagodu. Štetni događaj je rješenjem HZZO, Regionalni ured Rijeka, Područna služba Pazin, KLASA: UP/I-502-03/19-02/87, URBROJ: 338-18-02-20-13 od 29. svibnja 2019.god. priznat ozljedom na radu, a tužitelj je bio na bolovanju u periodu 12.01.2019. do 21.11.2020.god. Zbog povrede na radu je tužitelj je u trenutku samog događaja pretrpio veliki strah, a strah je trpio i kasnije zbog neizvjesnosti liječenja obzirom je otprilike dva mjeseca bio nepokretan i „prikovan“ za krevet, trpio je bolove jakog, srednjeg i lakšeg intenziteta kako zbog dužine liječenja, tako i zbog nastalih ozljeda i posljedica koje su ozljede ostavile, strah (primarni i sekundarni), a povremene bolove, trpi i danas. Kao što je već rečeno tužitelj posljedice štetnog događaja trpi i danas obzirom se ne može čučnuti, ne smije dizati teret teži od 5 kg, lijevi lakat ne može potpuno skupiti, a ni ispružiti (supinacija) zbog čega mu je ruka ograničeno gibljiva, kada stoji također osjeća bol i nelagodu, a povremeno trpi bolove pri promjeni vremena i nekim pokretima, tužitelj također smatra da je došlo do umanjenja njene radne i opće životne aktivnosti. Navedenom ozljedom je tužitelj, u smislu čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, pretrpio štetne posljedice jer mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je zakonom zaštićena osobna vrijednost čovjeka. Navedena povreda prava osobnosti kod tužitelja se manifestira u fizičkoj i psihičkoj sferi tako da su nastupile različite štetne posljedice koje se ogledaju u trpljenju fizičkih bolova jakog, srednjeg i lakšeg intenziteta, straha (primarni i sekundarni), na ruci ima velik ožiljak i u tijelu vijke, te je kod tužitelja došlo do umanjenja životne aktivnosti jer tužitelj neke aktivnosti koje je radio prije povrede, nakon povrede može raditi samo uz ulaganje velikog napora ili uopće ne može raditi. Za nastanak štetnog događaja i njegove posljedice odgovornost leži na tuženiku kao poslodavcu po načelu objektivne odgovornosti, te je tuženik dužan naknaditi tužitelju svu štetu koju tužitelj uslijed štetnog događaja trpi. Šteta se ogleda u imovinskoj i neimovinskoj šteti. Imovinska šteta se očituje u tuđoj pomoći i njezi obzirom je tužitelj dva mjeseca bio nepokretan, prikovan za krevet nosio je pelene, kasnije se mogao kretati ograničeno i postepeno se njegovo kretanje uslijed terapija poboljšavalo, no i dalje trpi posljedice, dakle bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega jer se prvotno nije mogao uopće kretati, a kasnije uz tuđu pomoć, tako da nije mogao sam odlaziti ni na preglede, i po osnovne živežne namirnice, održavati osobnu higijenu, odlaziti kod liječnika, u trgovinu, pripremati si obroke, ni zadovoljavati ostale životne potrebe te mu je tijekom cijelog trajanja liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Nakon povrede tužitelj je trpio intenzivne i stalne bolove minimalno dva mjeseca, bio je nepokretan, prikovan za krevet, te sam nije mogao zadovoljavat svoje osnovne životne potrebe. Slijedom navedenog tužitelj je predložio prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva specificiravši u konačnici tužbeni zahtjev u podnesku od 10.1.2025.godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nadalje navodi da se u konkretnom slučaju radi o radniku koji je osposobljen za rad na siguran način te je potpisom zapisnika od 25.02.2016. godine, radnik potvrdio kako je u teoretskom dijelu osposobljen za rad na siguran način, a temeljem čega je izdano uvjerenje o osposobljenosti. Nadalje je naveo da je radnik radio na radnom mjestu prodavač za koje je napravljena procjena rizika radnog mjesta, da radni okoliš u kojem je radio radnik je ispitan s aspekta zaštite na radu te je izdano uvjerenje o ispitivanju radnog okoliša kojim je utvrđeno kako ispunjava sve zahtjeve utvrđene pravilima zaštite na radu. Tuženik je naveo da su Odlukom o donošenju Procjene rizika i Uputa za siguran rad u trgovini od 07.01.2016. donijete su Upute za siguran rad u trgovini 01/15 koje, između ostaloga navod: "Zabranjeno je penjati se po policama i regalima da bi se dohvatila roba koja je složena iznad visine glave radnika, jer postoji opasnost od pada i ozljede". Tuženik navodi da se štetni događaj dogodio kad se tužitelj penjao na policu visine 1,45 metara i dubine 0,80 metara, to nije predviđeno niti je uobičajena praksa, te se ovakav događaj dogodio prvi put kod tuženika, koji zapošljava preko 150 radnika i posluje gotovo 30 godina. Tuženik je naveo da je odmah po štetnom događaju 12.01.019. godine inspektor rada izvršio očevid u kojem je konstatirao činjenično stanje, te je dana u zapisniku od 06.02.2019. navedeno kako je utvrđeno da radnik nije obavljao poslove s dužnom pažnjom, sukladno čl. 68 stavak 1. i 2. ZZNR, pri čemu treba voditi računa o svojoj sigurnosti i zdravlju, te poslove obavljati u skladu s pravilima zaštite na radu. Slijedom navedenog tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije 5-36 spisa, vrši se uvid u fotografijama listovima 31-41 spisa, 43-82 spisa, 91-129 spisa uz uvid u fotografije, izvršen je uvid u fotografije na listu 145-153 spisa, pročitana je dokumentacija na listovima 158-160 spisa, 168-169 spisa, čita se dopis na listu 174, zapisnici sa iskazima na listovima 183-190 spisa, zapisnik sa iskazima na listovima 193-196 spisa, nalaz i mišljenje vještaka na listovima 201.-205 spisa, dokumentacija na listovima 214-218 spisa te dopuna nalaza i mišljenja na listu 223-225 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku djelomično je osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da se dana 12.01.2019.g dogodio štetni događaj za vrijeme radnog vremena na način da je tužitelj pao te je doživio povrede koje su opisane u obimnoj medicinskoj dokumentaciji na listovima 5-36 spisa, fotografijama na listovima 37-41 spisa te medicinskoj dokumentaciji na listu 49-82 spisa, kao i u zapisnicima inspektorata rada na str. 111 do 122 spis, o čemu će kasnije biti riječi.

6. Nije sporna činjenica da je rješenje HZZO-a od 29.05.2020. godine listovi 43 do 47 spisa tužitelju vezano za predmetni štetni događaj priznato da se radi upravo o ozljedi na radu te su mu priznata prava iz zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Iz istog rješenja iz obrazloženja istog proizlazi da je dana 23.12.2019. godine zaprimljeno pisano očitovanje poslodavca u kojem on navodi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da se ozljeda dogodila kad se tužitelj penjao na policu visine 1,45m dubine 0,80m pomoću stepenica s tri gazišta te da nakon što se radnik popeo na policu izgubio ravnotežu i pao na leđa na pod, da sredstva rada koja se koriste u tu svrhu ako za to ima potrebe su stepenice s tri gazišta ali ne i penjanje na policu list 44 spisa. Iz istog obrazloženja proizlazi da je poslodavac naveo da je jedino sredstvo rada za penjanje na visinu su bile stepenice s tri gazišta, da nije bilo potrebe penjati se na samu policu te da poslodavac nije naveo da i su postavljene vidljive pisane upute radnicima u vezi s penjanjem na visinu. Iz istog obrazloženja list 46 spisa proizlazi da je iz pisane izjave neposrednog rukovoditelja VR koja je zaprimljena 24.12.2019. utvrđeno je da je tužitelj na dan ozljede radio po njegovom nalogu za provjeru artikla i da je najlogičniji način za to bilo u toj situaciji da to učini s pomoću ljestava i police s koje se dogodila nesreća te da tužitelj nije ni na koji način obavljao radni zadatak samovoljno list 46 spisa.

7. Nije sporna činjenica da je tuženik na listu 91 spisa priložio Uvjerenje o osposobljenosti tužitelja koje datira od 09.03.2016. godine, dok na listovima 92-93 spisa prileži Zapisnik o ocjeni osposobljenosti tužitelja za rad na siguran način.

8. Nije sporna činjenica da na listu 95-96 spisa prileže Upute za siguran rad u trgovini u kojim uputama bez datuma se između ostalog i navodi list 96 spisa: "Zabranjeno je penjati se po policama i regalima da bi se dohvatila roba koja je složena iznad visine glave radnika, jer postoji opasnost od pada i ozljede" uz daljnju zabranu citira se: "Zabranjeno je rabiti improvizirane radne platforme od stolaca i sanduka, te nepogodne ili oštećenje, odnosno neodgovarajuće ljestve" list 96 spisa.

9. Nije sporna činjenica da je vezano za predmetni štetni događaj inspekcija rada provela nadzor sastavivši zapisnik od 12.01.2018. godine koji prileži na listovima 111-115 spisa a na kojem zapisniku fotografije na listovima 112-113 spisa prikazuju izgled mjesta rada gdje se dogodio štetni događaj. Iz lista 2 zapisnika od 12.01.2018. proizlazi citira se: "ozljeda se dogodila kada se radnik ČR penjao na policu visine 1,45m, dubine 0,80m od metala pomoću stepenica s 3 gazišta, radnik nakon što se popeo na policu izgubio je ravnotežu i pao na leđa na pod gdje su ga našli ostali radnici. Radnik se penjao na policu po nalogu ŽR koji mu je rekao da ide vidjeti karticu artikla sivog tepiha slika 1 čija je pozicija nepromijenjena od vremena nastanka ozljede" list 112 spisa. U istom zapisniku od 12.01.2018. proizlazi citira se: " ŽR izjavljuje da penjanje na policu nije uobičajena praksa i ozlijeđeni radnik se prvi put penjao na policu koliko on zna" list 112 spisa.

10. Nije sporna činjenica da je ista inspekcija rada dana 06.02.2019. sačinila zapisnik koji prileži na listovima 116-122 spisa u kojem se između ostalog u točki 4 navodi da je tužitelj prilikom nastanka ozljede koristio stepenište s tri gazišta prikazana na slici 1, da je utvrđeno da je radnik imao propisane radne cipele i radno odijelo, da je sam tužitelj točka 7.1 tog zapisnika potvrdio da je prije tog događaja dobio zadatak provjeriti karticu artikla sivog tepiha koji je bio na polici te da se penjao na policu po nalogu VR koji mu je rekao da ide vidjeti karticu artikla sivog tepiha te da se penjao na policu visine 1,45m i dubine 0,80m s pomoću stepenica s tri gazišta, list 119 spisa. Na istom zapisniku vezano za sam opis štetnog događaja uzeta je izjava tužitelja list 120 spisa koji je izjavio citira se: "nakon što sam se popeo na policu (visina police je 1,5m, a širine 80cm) pomoću ljestava s tri gazišta, prethodno sam razmaknuo tepihe postavljene vertikalno u roli, u jednom momentu sam izgubio ravnotežu i pao s visine cca 1,50m na pod pri čemu sam se ozlijedio, zadobivši višestruke ozljede" list 120 spisa. U točki 10 istog zapisnika utvrđeno je od strane inspekcije da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu koji su u uzročno posljedičnoj vezi za nastanak ozljede radnika list 121 spisa.

11. Nije sporna činjenica da je vezano za predmetni štetni događaj osiguravatelj tuženika a vezano za zaključenu policu osiguranja od odgovornosti tuženika u tvrtki EUROHERC Osiguranje d.d. isplatio tužitelju s osnova štetnog događaja iznos od 34.300,00 kuna dana 23.02.2022. što proizlazi i iz očitovanja na listu 13 spisa kao i iz dokaza o uplati na listu 141 spisa.

12. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

13. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove te visina tužbenog zahtjeva. U svezi s tim sporno je i pitanje da li je poslodavac ovdje tuženik omogućio tužitelju s obzirom na utvrđenu visinu predmetne police gdje je tužitelj po nalogu pretpostavljenog morao obaviti svoj radni zadatak prikazano na listovima 112 i 113 spisa stepenice odgovarajuće visine budući tuženik ukazuje da su postojale stepenice na listu 151 spisa koje su fizički veće i imaju više gazišta od stepenice prikazane na listu 112-113 spisa a koje imaju samo tri gazišta. Sporno je i pitanje da li je poslodavac postavio upute kojim se zabranjuje penjanje o policama na vidno mjesto za radnike, a kako je to prikazano u uputama na listu 95-96 spisa. Sporno je i pitanje da li je poslodavac te upute postavio a vezano za zabranu penjanja radnika po policama na vidno mjesto te ako da kada je to postavio a u svezi s tim sporno je i pitanje da li je i ako jest poslodavac postavio naljepnice sa zabranom penjanja po policama (kao primjerice zabrane i upozorenja na listovima 150- 160 spisa) kada je iste postavio i gdje. U svezi s tim sporno je i pitanje da li je eventualno i tuženik svojom radnjom ii propustom i sam doprinjeo nastanku predmetnog štetnog događaja.

14. Odgovornost poslodavca prema radniku zasniva se na odredbama objektivne odgovornosti za štetu neovisno o krivnji sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, dakle odgovornost poslodavca jest objektivna ili kauzalna odgovornost sukladno čl. 25 st. 1 Zakona o zaštiti na radu NN 74/17, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 dalje u tekstu ZZR. Eskuplacioni razlozi navedeni su u stavku 2 istog članka. Opisano znači da poslodavac odgovara i za slučaj prema svom vlastitom djelatniku sukladno recentnoj sudskoj praksi.

15. Tijekom postupka tuženik je ukazivao vezano za dostupna sredstva primjerice podnesak od 08.05.2023. da su tužitelju stajale na raspolaganju ljestve s više gazišta prikazane na listu 151 spisa što međutim ne proizlazi iz postojećih pisanih dokaza u spisu ali i iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja. Naime, u oba zapisnika inspektorata rada na listovima 111-122 spisa snimljene su na fotografija stepenice samo s tri gazišta koje svojom veličinom jasno ukazuju da je fizički nemoguće ukoliko se postupa, a tužitelj je postupao po izričitom nalogu pretpostavljenog, s takvim stepeništem doprijeti do gornjeg dijela tepiha i pročitat karticu artikla kako je to prikazano na listu 112-113 te 119-120 spisa. No neovisno o navedenom iz obrazloženja rješenja HZZO-a od 29.05.2020. na listu 46 spisa jasno se navodi da je sam poslodavac u svom dopisu od 23.12.2019.godine naveo da je jedino sredstvo za rad za penjanje na visinu su bile stepenice s tri gazišta, dakle one koje su prikazane u zapisniku inspektorata a ne one ljestve koje je tuženik očito za potrebe ove parnice dostavio na istu 151 spisa pa je već temeljem tih pisanih dokaza valjalo utvrditi neosnivanim navode tuženika da je tužitelj mogao koristiti ljestve prikazane na istu 151 spisa koje očito u tom trenutku nisu postojale u dostupnom prostoru i vremenu. Isto tako i iskazi saslušanih svjedoka potvrđuju taj zaključak o nepostojanju stepenica prikazanih na str. 151 spisa. Tako je primjerice na ročištu od 22.11.2023. godine svjedok VR potvrdio postojanje malih ljestava navodeći da je prije ljestava prikazanih na listu 151 spisa da su postojale još veće ljestve ali da nije siguran da su u vrijeme štetnog događaja "postojale i bile ove škale na l. 151 spisa pa je moguće da su bile one ranije još više" Međutim svjedok nije bio siguran glede postojanja tih viših ljestava tj. onih koje su postojale prije onih prikazanih na istu 151 spisa. Međutim svjedok NR je na istom ročištu objektivno iskazao citira se: "točno je da su bile ove male stepenice. U to vrijeme osim ovih malih ljestava l. 112 spisa sigurno nismo imali neke već škale (ljestve), imali smo neke stare rasklimane, drvene, pred raspad, međutim te stare škale nisu postojale u vrijeme nezgode imali smo ih prije. To nisu ove na listu 151 spisa, to su nove, bile su neke stare rasklimane. Bile su radničke škale, drvene, imale su bijelu boju po sebi. Moralo je dvoje ljudi držati da se ne bi raspale" list 4 zapisnika od 22.11.2023. godine. Dakle iskaz svjedoka NR koji je bio kompatibilan s obrazloženjem rješenja HZZO-a od 29.05.2020. list 46 spisa ali i sa iskazom tužitelja sa ročišta od 20.2.2024.godine list 2 zapisnika, jasno ukazuje na netočnost navoda tuženika o postojanju većih ljestava na listu 151 spisa, već potvrđuje da su postojale ljestve koje je i snimila inspekcija rad na istu 112 spisa s tri gazišta kojeg cijeneći visinu same police na listu 112-113 spisa a napose tepiha označenih strelicama na listu 113 spisa plavom bojom nisu omogućavale fizičko dosezanje kako bi se pročitao artikl na gornjem dijelu tepiha na toj visini. Pojednostavljeno kazano poslodavaca tužitelju nije osigurao odgovarajuća sredstva rada niti se u to mogu ubrojiti rasklimane bijele ljestve koje je opisao svjedok NR koje međutim čak i kao takve nisu opstojale u vrijeme štetnog događaja. Iskazi saslušanih svjedok kao i zapisnik inspekcije ukazuju da je tužitelj imao svu potrebitu zaštitnu opremu odjeću i obuću koja se koristila i koju je poslodavac od njega tražio.

16. Nadalje, vezano za pitanje da li je poslodavac imao postavljene zabrane one koje je on dostavio kroz nedatumirane upute za siguran rad u trgovini na listovima 95-96 spisa koje su bile nalijepljene na za to dostupnom mjestu list 150 spisa (u odnosu na tu žutu naljepnicu radi se o zabrani drugačijeg tipa) odgovor je također negativan. Naime , u dostavljenim uputama za siguran rad u trgovini na listu 95-96 spisa kako je već navedeno koje upute nemaju datuma doista se spominje da je zabranjeno penjati se po policama kao i penjati se putem priručnih improviziranih platformi. Međutim, već i iz iskaza svjedoka tuženika KR a vezano za upit da li su primjerice postojale zabrane kao što je ona prikazana na listu 160 spisa (žuta naljepnica koja govori uputi za siguran rad na tzv. patanosteru- uređaju koji rotira tepihe) svjedok je iskazao da na tom dijelu nije bilo potrebe jer da ne zna niti gdje bi se ta naljepnica zalijepila uz navod citira se: "nije to trebalo za to jer se na policu ne penje". Iskaz istog svjedoka list 6 zapisnika upućuje da su upute vezano za list 95 spisa nisu bile u poslovnici na označeno vidnom mjestu već na oglasnoj ploči te je postojala uputa u folderu na kompjuteru "zaštita na radu". Sud ne prihvaća u tom dijelu iskaz svjedoka cijeneći iskaz tužitelja i ostalih svjedoka kojima sud pridaje vjeru. No ono što je još bitnije čak i da su te upute za siguran rad u trgovini obznanjene djelatnicima na način kako to opisuje svjedok KR kroz oglasnu ploču i u folderu na kompjuteru iskazi saslušanih svjedoka u bitno upućuju na mnogo važniju činjenicu a to je da se od strane poslodavca očito u nedostatku ljestava na listu 151 spisa tolerirao način rada koji je zorno prikazan na fotografijama na listu 152 spisa jer se od radnika tražilo da u obavljanju svog redovnog posla moraju fizički dosegnuti ili obaviti radnju na visinama koje im ljestve s tri gazišta prikazane i na istu 152 spisa i primjenom elementarne logike nisu omogućavale da sa takvim ljestvama izvrše dobiveni radni zadatak primjerice kod postavljanja reklamnih panoa na tim visinama. Tako je primjerice iz iskaza svjedoka VR a vezano za fotografiju na listu 152 spisa imenovani je jasno opisao da su djelatnici imali obvezu vješati tzv. "vizuale", a radilo s o reklamnim plakatima kod prodajnih akcija a prije toga bi se u gipsane ploče uvrnule kuke za koje bi se vješali ti plakati. Kukice bi se uvrtale u plafon što je prikazano na listu 151 spisa te bi se na te kukice stavljale obješene vizuale-plakati a kad bi se vizuali vješali iznad radnog stola list 152 spisa iskazao je citira se: "kolega bi se popeo na radni stol i objesio vizual" list 2 zapisnika od 22.11.2023. godine. Svjedok je iskazao da ih poslodavac nije opominjao zbog ovakvog načina rada te da bi to doduše radili kad bi bili sami. U tom dijelu iskaz imenovanoga svjedoka da bi se radilo na takav način kad bi bili sami bio je u suglasju sa zapisnikom inspektorata rada od 12.01.2018. list 112 spisa gdje je sam svjedok naveo da doista penjanje na police nije bila uobičajena praksa. U svom iskazu na ročištu pred sudom taj svoj navod svjedok je u tom dijelu pokušao neuvjerljivo negirati što sud nije prihvatio jer je i sam svjedok rekao da je on otišao od tuženika zbog neetičnosti firme pa je bio samo u tom dijelu zainteresiran za ishod spora. Stoga sud ne prihvaća da je penjanje na police bila uobičajena praksa kako je to svjedok iskazao na ročištu od 22.11.2023.. Međutim, i iz iskaza istog svjedoka VR kojeg sud prihvaća u preostalom dijelu razvidno je da se od djelatnika tražilo da fizički stavljaju plakate koji su se morali zakačiti na visinama prikazanim na listu 152 spisa-fotografija koje nisu mogle biti dostupne (cijeneći i visinu stropa) sa ljestvama sa samo tri gazišta. Naime što je po ocjeni ovog suda bitnije poslodavac koji je to tražio od djelatnika nije djelatnicima omogućio postavljanje takvih plakata na tim visinama sa ljestvama odgovarajuće visine (svjestan toga sam tuženik je u neuvjerljivo suprotno i pisanom dokazu na strt. 44 spisa dostavio fotografiju većih ljestava na str. 151 spisa koje tada nisu postojale i bile dostupne djelatnicima). Da je tome tako proizlazi i iz usmenog iskaza svjedoka NR koji je jasno potvrdio ponavlja se da djelatnici u to vrijeme su imali na raspolaganju kad je došlo do povrede tužitelja ljestve na str. 151 spisa već samo ljestve prikazane na listu 112 spisa s tri gazišta, uz potvrdu da su se djelatnici uvijek morali penjati na način kako je prikazan na istu 152 spisa jer nije bilo drugog načina da bi se promijenile cijene ili da bi došli do police "jer nije postojao drugačiji način nego ovako". I ovaj svjedok je opisao suglasno iskazu VR da su se za sezonske sniženje list 152 spisa morale postavljati kukice na strop na gipsane ploče s time da su u vrijeme štetnog događaja postojale samo male škale te nisu postojale niti nekadašnje stare "rasklimane škale s bijelom bojom" list 4 istog zapisnika. Stoga suglasni iskazi saslušanih svjedoka i bez iskaza tužitelja upućuju da i neovisno o teoretskim zabranama koje nisu bile postavljene u obliku naljepnica vezano za zabranu penjanja na police i zabranu korištenja improviziranih platformi da je poslodavac zahtijevao od radnika da obave radne zadatke na većim visinama, primjerice postavljanjem plakata na velikim visinama te da je radnicima doslovce prepustio snalaženje kako će obaviti taj radni zadatak s neodgovarajućim malim stepeništem s tri gazišta koje nije bilo dovoljne visine. Zbog svega navedenog u izvršavanju svojih dobivenih radnih zadataka djelatnici su se morali sami snalaziti na način kako je prikazano a listu 152 spisa kod postavljanja reklamnih plakata. Takvo postupanje poslodavca koji radnicima nije dao odgovarajuća sredstva za rad a postavljao im je naloge da za rad ne visinama koje radnicima nisu bile dostupne sa stepenicama od tri gazišta (list 152 spisa) ne može se tumačiti njemu u korist niti se teorijske zabrane opisane na listu 95-96 spisa koje nisu obznanjene na jasan način (kao primjerice zabrane na listovima 158-160 spisa) mogu u takvom kontekstu tumačiti u korist poslodavca te izvlačiti zaključak da je poslodavac izričito branio djelatnicima da se snalaze na način prikazan na listu 152 spisa. Naime poslodavac je imao sve elemente da temeljem elementarne logike pretpostavi da primjenom elementarnih zakona fizike radnici neće moći izvršiti radni zadatak na tim visinama koji ide u korist interesa poslodavca primjerice vezano za vješanje reklamnih plakata sa stepenicama od smo tri gazišta na stropu interijera objekta. Iako u spisu ne postoje dokazi da je poslodavac vidio takvo postupanje radnika prikazano na listu 152 spisa poslodavac je imao sve elemente temeljem kojih je mogao znati da je radnicima dao ljestve sa samo tri gazišta pa da će radnici biti primorani u izvršavanju radnih naloga snalaziti se tj. raditi na način prikazan na istu 152 spisa u kontekstu kad im poslodavac nije osigurao ljestve prikazane na istu 151 spisa što je uostalom i priznao u postupku pred HZZO-om u svom pisanom očitovanju od 23.12.2019. godine list 44 spisa. Stoga se radi o vrlo jasnom propustu poslodavca ovdje tuženika.

17. U odnosu na sam način pada tužitelja tužitelj je u svom u tom dijelu objektivnom iskazu potvrdio, što je bilo i u suglasju s iskazom svjedoka VR i NR, da se penjao sukladno dobivenom nalogu te da se nezgoda dogodila upravo na način kako je i on sam iskazao inspektoratu rada na listu 5 zapisnika od 06.02.2019. list 120 spisa tj. nakon što se popeo na policu pomoću ljestava s tri gazišta u jednom momentu je izgubio ravnotežu te je pao s visine. Tužitelj je potvrdio u svom iskazu da nije imao ništa u rukama dok se penjao te da je doista izgubio ravnotežu, a u trenutku prije pada nalazio se s obje noge na stalaži prikazanoj na listu 120 spisa (zapisnik inspekcije rada). Tužitelj je potvrdio da je za izvršavanje naloga trebao vidjeti šifru artikla tepiha prikazanog na listu 113 spisa koji sam tepih je bio visine oko 2,20 metara, a šifra se nalazila na gornjem dijelu tepiha. U kontekstu prethodno obrazloženog sud prihvaća iskaz tužitelja da u trenutku štetnog događaja doista nisu postojale stepenice prikazane na listu 151 spisa. Stog je valjalo utvrditi osnovanim osnov tj. odgovornost poslodavca za nastanak štetnog događaja u kontekstu i iskaza tužitelja da je bila "uobičajena praksa" penjati se na stalaže što sud prihvaća u tom djelu cijeneći da poslodavac nije osigurao svojim djelatnicima odgovarajuća sredstva rada a tražio je izvršavanje radnih zadataka na visinama koje jedino dostupna sredstva rada (stepenice sa tri gazišta list 223 spis) to nisu fizički omogućavala.

18. Međutim, sud prihvaća u tom dijelu iskaz svjedoka KR u dijelu u kojem je opisao mjesto događaja na listu 113 spisa potvrdivši da je polica visoka točno 1,45m te da je sama staza koje se nalaze na policama visine 80cm. Vezano za upit na koji način se mogla izvršiti provjera artikla na visini od 225cm svjedok je iskaza da je tužitelj trebao provjeriti karticu bez da se penje na policu jer je moguće pristupiti do tog tepiha sa strane gdje je sudac stavio plavu i crvenu strelicu na listu 113 spisa na način da su se ti tepisi mogli razmaknuti uz potvrdu svjedoka "…već je morao samo razmaknuti, ljestve se koriste za nešto drugo". Opisano je bilo u suglasju i sa daljnjim dijelom navoda tog svjedoka s ročišta od 22.11.2023. list 7 zapisnika na način kad je svjedok opisivao tu radnju koja je i fizički bila moguća citira se: "razmaknu se donje stazice, uzme se zamotana rola tapison, odreže se, ponovno se zamota i vrati na mjesto gdje je bio ili na neko drugo mjesto i onda se ponovno dolje slože stazice" uz napomenu da za takvu radnju nema potrebe koristiti ljestve.

19. I sam tužitelj saslušan kao stranka na ročištu od 20.02.2024. potvrdio je da je po nalogu pretpostavljenog-voditelja (svjedoka VR) morao na tepisima koji su stajali kao na listu 113 spisa provjeriti karticu artikla. Sam tužitelj je potvrdio da je točan opis događaja iz zapisnika inspektorata rada od 06.02.2019. godine s lista 5 tog zapisnika navodeći da je taj tepih bio visine negdje oko 2,20m te se šifra nalazila na gornjem dijelu tepiha list 113 spisa. Vezano za upit suca zašto jednostavno nije razmaknuo donje tepihe koji su se nalazili ispred tepiha kod kojeg je morao vidjeti artikl a sve kako bi došao do tog tepiha tužitelj je sponatno odgovorio citira se: "mi imamo brdo centara u RH i svatko malo netko zove provjeriti da i imaš artikl, odnosno te tepihe i voditelj mi je rekao odi gore brže ćeš ako se popneš na stalažu" list 2 zapisnika od 20.02.2024. godine. Vezano za upit suca da i je postojala mogućnost da se fizički maknu tepisi na listu 113 spisa (manji tepisi) koji su bili ispred tepiha gdje je morao pročitati artikl tužitelj je naveo citira se: "odgovaram da je postojala ta mogućnost" list 2 zapisnika od 20.02.2024. godine.

20. U takvom kontekstu ocjena je ovog suda da je sam tužitelj sa svoje strane ipak suodgovoran tj. doprinjeo je nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 40%.Naime, razvidno je da je tužitelj želio što brže postupiti po nalogu svog pretpostavljenog VR koji mu je i naložio kako je i sam naveo da bi bilo najbolje da se popne na policu zbog brzine list 2 zapisnika od 22.11.2023. godine. Međutim, razvidno je, što je bitno naglasiti, da je fizički postojala mogućnost sukladno i iskazu svjedoka KR i tužitelja, ali i slikama vidljivim na str. 112 i 113 iz zapisnika inspekcije rada, da se ta radnja provjere artikla na zamotanom tepihu visine 2,20 metara na gornjem dijelu izvrši fizički razmicanjem nekoliko manjih tepiha prikazanih na istu 113 spisa koji su se nalazili ispred tog visokog tepiha i koji je na takav način bio dostupan, čime bi se fizički i bez penjanja došlo do zamotanog tepiha visine 2,20 metara te bi se tepih, primjenom elementarne logike, položio na zemlju i mogao bi se pročitati artikl na njegovoj gornjoj strani. Stoga i neovisno o tome što je postojao nalog od pretpostavljenog od strane poslodavca takvom nepotrebnom radnjom tužitelj je po ocjeni ovog suda ipak doprinijeo nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 40%. Ocjena je ovog sud da doprinos tužitelja međutim nije veći upravo iz prethodno obrazloženog razloga jer je tužitelj postupao u najboljoj namjeri po nalogu svog pretpostavljenog i s ciljem da što prije obavi tu radnju u interesu poslodavca, cijeneći dinamiku posla jer se po logici stvari ako bi tužitelj svaku provjeru morao izvršiavati razmicanjem manjih tepiha ispred tepiha prikazanim na listu 113 spisa očito bi se moralo gubit i vrijeme u ponovnom slaganju i preslagivanju tepiha uz sav svoj redovan postao, a razvidno je iz iskaza svjedoka pa i tužitelja da je tih naloga tijekom dana znalo biti više. Stoga je ocjena ovog suda da je doprinos tužitelja upravo omjeru od 40%.

21. Povratno pogrešni se navodi tuženika da tuženik ne odgovora za nastalu štete budući je građansko pravna odgovornosti tuženika po principu objektivne odgovornosti za štetu puno šira a tuženik po tom principu ponavlja se odgovara i za slučaj te po ocjeni ovog suda nema elemenata iz članka 25 st. 2 ZZR. Iskaz tužitelja u kojem on jasno opisuje sukladno svim postojećim dokazima u spisu da je izgubio ravnotežu nakon što se po nalogu pretpostavljenog popeo na policu list 113 spisa ukazuje na odgovornost tuženika u preostalim 60%. Stoga je na taj način valjalo utvrditi osnovnim osnov tužbenog zahtjeva.

22. S osnova naknade neimovinske štete temeljem čl. 1100 ZOO-a na ime kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova tužitelj je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 10.01.2025. list 234 spisa potraživao pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.878,52 eura.

23. Iz nalaza vještaka kirurga Andreja Angelinia od 31.7.2024.godine utvrđeno je da je tužitelj list 204 spisa, trpio fizičke bolove i to: jakog intenziteta 7 dana (od dana ozljeđivanja do operacijskog zahvata fiksacije zdjelice i podlaktice), srednjeg intenziteta narednih 4 tjedna, blagog intenziteta narednih 7,5 mjeseci (na kontrolnom pregledu fizijatra od 10.09.2019. još se navodi bol u lijevom ramenu, bolne i ograničene kretnje, dok na narednom pregledu 10.10.2019. takvih napomena više nema, što znači da je u navedenom razdoblju bol popustila).

24. U dopuni nalaza i mišljenja vezano za iznesene primjedbe od strane tuženika od 01.10.2024. vještak je naveo da je vezano za primjedbu tuženika glede oštećenje koljenova živaca u predjelu vratne kralježnice za koje tuženik smatra da nije vezano za predmetno ozljeđivanje vještak je naveo da je to spomenuo uvodnom dijelu nalaza i mišljenja pri čemu nje uzeo u obzir oštećenje vratne kralježnice. Vezano za primjedbe tuženika da su tužiteljevi problemi s ramenom posljedice degenerativnih promjena a ne predmetom ozljeđivanja vještak je naveo da je fizijatar 5 mjeseci po ozljeđivanju tužitelja uočio problematiku bolnosti lijevog ramena tužitelja što može biti u vezi sa štetnim događajem s obzirom da su rtg i uzv nalazi ukazali na istegnuće mišića ramena pri čemu degenerativne promjene nisu uzete u obzir list 224 spisa. U dopuni nalaz vještak je naveo da prihvaća primjedbe tuženika glede trajanja jakih fizičkih bolova navodeći da su jaki fizički bolovi primjenom redovite terapije trajali 5 dana. Bolovi srednjeg intenziteta trajali su od operativnog zahvata do početka ožujka 2019.g., kada se u redovitom tijeku oporavka smatra kosti u većem dijelu zacijeljene. U bolove srednjeg intenziteta uračunato je i razdoblje vađenja osteosintetskog materijala početkom 2020.g. Navedeno razdoblje trajalo je 6 tjedana (18.01. operativni zahvat – početak ožujka) te 3 dana nakon vađenja osteosintetskog materijala, međutim u koncentriranom razdoblju (ne uzimajući u obzir razdoblja pod primjenom analgetika) cijenim trajanje bolova srednjeg intenziteta 4 tjedna. Fizičke boli blagog intenziteta uključuju razdoblje od vraćanja u funkciju ozlijeđenih organa, što je uključivalo veliki broj provođenih fizikalnih terapija koje su za pacijenta neugodne na način da izazivaju trpljenje slabije razine boli, u cilju poboljšanja funkcije organa, kao i pojavljivanje boli u svakodnevnom životu pacijenta. Vještak je ponovio da se o navedenom očitovao i u nalazu i mišljenju, suprotno navodima tuženika.

25. Sve opisano vještak je izložio i na ročištu od 17.01.2025. godine nakon čega više nije bilo primjedbi.

26. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka a napose i jačinu i intenzitet pretrpljenih bolova, karakter ozljede koju je tužitelj pretrpio, neugodnosti kojima je bilo popraćeno liječenje, vrste i dio tijela na kojem su se reflektirale ozljede valjalo je tužitelju za ovaj kvalifikatorni vid neimovinske štete priznati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.730,24 eura. Budući je sam tužitelj i sam suodgovoran u omjeru od 40% to mu je valjalo priznati preostalih 60% na ime odgovornosti tužene ili iznos od 2.838,14 eura.

27. S osnova naknade neimovinske štete temeljem čl. 1100 ZOO-a na ime kvalifikatorne okolnosti pretrpljenog straha tužitelj je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 10.01.2025. list 234 spisa potraživao pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.500,00 eura.

28. Iz nalaza i mišljenja imenovanog vještaka list 204 spisa vještak je naveo da je tužitelj trpio strah kako slijedi: primarni strah par minuta po štetnom događaju, sekundarni strah jakog intenziteta na dan štetnog događaja, srednjeg intenziteta naredna 4 tjedna (do prve kontrole nakon otpusta iz bolnice), slabog intenziteta narednih dva mjeseca (do otpusta iz Varaždinskih toplica).

29. Sve opisano vještak je ponovio na ročištu od 17.01.2025. godine.

30. Cijeneći navode vještaka a naročito da je tužitelj trpio primaran jaki strah po štetnom događaju što je i normalno budući je pao s police visine gotovo 1,5 metara uzimajući u obzir vrste straha koje je tužitelj trpio, zatim i sekundarni strah kojeg je tužitelj trpio do prve kontrole nakon otpusta iz bolnice t strah slabog intenzitet u trajanju od dva mjeseca do otpusta iz Varaždinskih toplica, cijeneći da je strah isključivo subjektivna kategorija, valjalo je za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete tužitelju priznati pravičnu novčanu naknadu od 995,42 eura a kako je sam suodgovoran u omjeru od 40% valjalo mu je priznati iznos od 597,25 eura.

31. S osnova naknade neimovinske štete temeljem čl. 1100 ZOO-a na ime kvalifikatorne okolnosti smanjenja životnih aktivnosti tužitelj je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 10.01.2025. list 234 spisa potraživao pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.986, 26 eura.

32. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještak je nadalje utvrdio list 205 spisa da po štetnom događaju tužitelju zaostaje smanjenje životne aktivnosti i to 21%, što predstavlja objedinjene postotke smanjenja životne aktivnosti zbog: prijeloma obje grane stidne kosti (15%), smanjene pokretljivosti lakatnog zgloba u srednjem stupnju (10 %) te prijeloma križne kosti (5%).

33. Iz dopune nalaza list 224 do 225 spisa vještak je utvrdio da je tužitelj po otpustu iz bolnice 31.01.2019. morao strogo mirovati dva mjeseca, da je imao prijelom obiju kosti podlaktice, prijelom rebra, slabinskog kralješka, grane obje zdjelične kosti i krstačne kosti te da je kretanje u takvom sanju jako bolno i vrlo rizično radi mogućnosti pomicanja frakturnih ulomaka.

34. Sve opisano vještak je i usmeno ponovio na ročištu od 17.01.2025. godine.Cijeneći navode vještaka uzimajući u obzir postotak smanjenja životne aktivnosti, jačinu, trajanje, posljedica, zanimanje tužitelja te njegovu dob (imenovani je rođen **.**.1961. godine) , zanimanje, valjalo je je tužitelju za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete tužitelju priznati pravičnu novčanu naknadu od 1.642,44 eura. Kako je i sam suodgovoran u omjeru od 40% valjalo mu je priznati iznos od 985,46 eura.

35. Konačno s osnova naknade neimovinske štete temeljem čl. 1100 ZOO-a na ime kvalifikatorne okolnosti naruženja tužitelj je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 10.01.2025. list 234 spisa potraživao pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.189,93 eura.

36. Vještak dr. Angelini je u pisanom nalazu naveo da kod tužitelja zaostaje naruženje kao posljedica kirurškog zahvata i to srednjeg stupnja, uočljivo trećima samo katkad. Naime, na lijevoj nadlaktici, lijevom laktu i lijevoj podlaktici vidljiv je postoperativni rez cca 25 centimetra. Opisano je vidljivo uostalom i iz dostavljenih fotografija list 145 spisa.

37. Sve opisano vještak je ponovio na ročištu od 17.01.2025. godine.

38. Cijeneći navode vještaka uzimajući u obzir stupanj naruženja-srednji stupanj koji je uočljiv samo ponekad, cijeneći i dio tijela na kojem je nastalo naruženje, cijeneći dob tužitelja, njegovo zanimanje, valjalo je je tužitelju za ovaj kvalifikatoran vid neimovinske štete tužitelju priznati pravičnu novčanu naknadu od 2.189,33 eura koliko je i tražio. Kako je i sam tužitelj suodgovoran u omjeru od 40% valjalo mu je priznati iznos od 1.313,96 eura koliko otpada na preostalih 60% suodgovornosti tuženika.

39. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je tužitelju s osnova naknade neimovinske štete priznati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 5.734,81 eura temeljem čl. 1100 ZOO-a (ili 2.838,14 + 597,25 + 985,46 + 1.313,96 eura = 5.734,81 eur), a odbiti tužitelja u preostalom dijelu potraživanja neimovinske štete budući je u tom dijelu zahtjev bio previsoko postavljen.

40. Konačno tužitelj je na ime imovinske štete s osnova potrebe za tuđom pomoći i njegom potraživao u konačnici iznos od 1.166,25 eura list 234 spisa. Tužitelju temeljem čl. 1095 st. 1 ZOO-a pripada opisani vid imovinske štete. Naime iz pisanog nalaza vještaka dr. Andreja Angelinija vještak je naveo da je tužitelj po štetnom događaju imao potrebu za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 4 sata u vremenu od 60 dana (osobna higijena, higijena kućanstva, fiziološke potrebe, hranjenje, odlazak liječniku) Naime po otpustu iz bolnice bilo je potrebno strogo mirovanje 2 mjeseca. Pomoć je imao od majke i supruge. Nakon toga pomoć i njega mu je bila potrebna 3 tjedna, do odlaska na terapije u Varaždinske toplice u trajanju od 2,5 sata dnevno. Nakon dolaska iz Varaždinskih toplica, narednih 90 dana po 1 sat na dan. Naime, u tom razdoblju obavljano je intenzivnu fizikalnu terapiju i odlazio na redovite kontrolne preglede. Tokom hospitalizacija i terapija u Varaždinskim toplicama nije mu bila potrebna pomoć i njega od strane druge osobe.

41. Vezano za primjedbe tuženika vještak je naveo kako je u nalazu navedeno, tužitelj je po otpustu iz bolnice (31.01.2019.) morao strogo mirovati 2 mjeseca. Pritom dakle nije smio, niti u velikoj mjeri uopće mogao samostalno vršiti osobnu higijenu, higijenu kućanstva, fiziološke potrebe, hranjenje, odlazak liječniku. Vještak je ponovno istaknuo da je tužitelj imao prijelom obiju kosti podlaktice, prijelom rebra, slabinskog kralješka, grane obje zdjelične kosti i krstačnu kost, te da kretanje u takvom stanju je, osim što je jako bolno, i vrlo rizično radi mogućnosti pomicanja frakturnih ulomaka, 4 sata dnevno tuđe pomoći i njege u ovakvim okolnostima je minimalno trajanje potrebno da bi se pacijentu zadovoljili životni uvjeti. Nakon prestanka potrebe strogog mirovanja, tužitelju je priznata potreba za tuđom pomoći i njegom do odlaska na fizikalne terapije u Varaždinske toplice (3 tjedna) u trajanju od po 2,5 sata dnevno, obzirom više nije bio u potrebi za strogim mirovanjem, međutim njegovo zdravstveno stanje prije nego je obavljena prva fizikalna terapija bilo je takvo da nije mogao sam obavljati kućanske poslove, nije mogao obavljati kupovinu niti pripremati si hranu, nije mogao voziti zbog oslabljene muskulature nogu a i kod vršenja osobne higijene, iako je tužitelj u većem dijelu isto mogao obavljati sam, trebala mu je pripomoć ukućana.

42. Sve opisano vještak je izložio na ročištu od 17.01.2025. godine nakon čega tuženik više nije imao primjedbe.

43. Sukladno recentnoj sudskoj praksi u odnosu na visinu naknade ovog vida imovinske štete budući u spisu nema podatka da bi tužitelj imao izdataka-novčanih ili da bi nekome plaćao to tužitelju pripada naknada u visini koju bi vrijeme pružanja te usluge bila platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala i to po visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružati takvu uslugu. Ako takva osoba ne postoji visina štete utvrđuje se prema slobodnoj procjeni primjenom čl. 223. ZPP-a. (u tom smisli ide i recentna sudska praksa primjerice rješenje Županijskog suda u Puli Gž-1088/12-7 od 18.03.2013. godine). Sukladno obrazloženom budući je riječ o tuđoj pomoći i njezi koja nje pružena od strane stručne osobe to ovaj sud prihvaća sukladno recentnoj sudskoj praksi da tužitelju pripada za 1 sat takve pomoći 23,00 kune ili 3,05 eura po satu koliko je i tražio list 234 spisa. U konkretnom slučaju tužitelj je takvu pomoć trebao 382,50 sati (ili 60 dana x 4 sata = 240 sati, 21 dan x 2,5 sata = 52,5 sati, 90 dana x 1 sat = 90 sati), što pomnoženo s 23,00 kune po satu daje 8.797,50 kuna ili 1.167,62 eura, međutim tužitelj je (manje) potraživao 1.166,25 eura (čl. 2 st 1 ZPP- a). S obzirom da je i sam tužitelj suodgovoran u omjeru od 40% to mu pripada preostalih 60% od navedenog iznosa ili 699,75 eura. U preostalom dijelu valjalo ga je odbiti budući je u tom dijelu zahtjev bio neosnovan.

44. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je tužitelju priznati na ime ukupne imovinske i neimovinske štete iznos od 6.434,56 eura (ili 699,75 eura na ime imovinske štete + 5.734,81 eura na ime neimovinske štete), budući ista nije niti zastarjela (primjenjuje se opći petogodišnji zastarni rok iz Zakona o radu).

45. Budući je između stranaka nesporno da je vezano za predmetni štetni događaj tužitelju plaćen iznos od strane umješača na strani tuženika list 137 spisa u visini od 34.300,00 kuna dana 23.02.2022. godine što odgovara iznosu od 4.552,39 eura (prema fiksnom tečaju 1 eur=7,53450 kuna) to je nakon odbijanja tog iznosa list 141 spisa valjalo u konačnici na ime sveukupne štete tužitelju dosuditi iznos od 1.882,17 eura (ili 6.434,56 – 4.552,39 = 1.882,17 eura) stav I izreke ove presude koji mu je dužan isplatiti tuženik. 46. Tužitelj je potraživao na ime sveukupne štete propisanu zakonsku zateznu kamatu iz čl. 29 st. 2 ZOO-a počev od 22.11.2020. godine. Međutim tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da se već 22.11.2020. godine obratio tuženiku niti je to učinjeno nespornim od strane tuženika. Stoga tužitelju pripada propisana zakonska zatezna kamata temeljem čl. 1103 ZOO-a na iznos neimovinske štete od 5.734,81 eur počevši od dana podnošenja tužbe tj. 09.11.2022. pa do isplate, dok na iznos imovinske štete od 699,75 eura tužitelju pripada propisana zakonska zatezna kamata (budući je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti koja nije reparirana) o dana presuđenja tj. od 24.2.2025.godine pa do isplate stav I izreke ove presude, zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koju je dužan isplatiti tuženik a sve kako je to sadržajno i navedeno u stavku I izreke ove presude da se sve ne ponavlja.

47. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženiku glede iznosa glavnice za ukupan iznos od 8.286,40 eura (ili 10.168,57 eura – 1.882,17 eura) sa kamatom na taj iznos od 22.11.2020. pa do isplate stav II izreke ove presude. Isto tako tužitelja je valjalo odbiti za tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.734,81 eura i to za razdoblje od 22.11.2020. pa do 08.11.2022., te glede tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 699,75 eura za razdoblje od 22.11.2020. pa do 23.2.2025.godine, stav II izreke ove presude kao neosnovan.

48. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja. Tijekom postupka dopušteno je sudjelovanje umješača tvrtke Euroherc osiguranja d.d. na strani tuženika sukladno članku 206 ZPP-a. Na ročištu od 17.01.2025. stranke su se na izričit upit suca suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 17.02.2025. ali je isto rješenjem odgođeno za dan 24.02.2025. godine. Podneskom od 10.1.2025.godine tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva glede iznosa glavnice od 21.857,44 eura (prvotno je tražio 32.026,01 eura a u konačnici 10.168,57 eura), a koji podnesak je uručen pun. tuženika na ročištu od 17.1.2025.godine te se isti nije usprotivio povlačenju tužbe u tom dijelu niti je to učinio u slijedećih 15 dana od dana primitka tog podneska pa je temeljem članka 193 st. 2 ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci rješenja i tužbu u tom dijelu glede iznosa glavnice od 21.857,44 eura sa kamatom od 22.11.2020.godine pa do isplate smatrati povučenom.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je u ovoj parnici uspio u cijelosti glede osnovanosti osnove koju je tuženik do kraja osporavao dok je glede visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 18,5% dakle 19% odnosno u konačnici u omjeru od 60% (19 :2 = 9,5).

50. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćnici odvjetnici pa mu je temeljem troškovnika na strani 239 spisa cijeneći konačno postavljenu vrijednost predmeta spora budući se tuženik nije protivio povlačenju valjalo priznati nagradu za: sastav tužbe od 100 bodova, za zastupanje na ročištima od., 08.05.2023., 22.11.2023., 20.02.2024., 17.01.2025. po 100 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, a za ročište od 04.04.2023. 25% ili 25 bodova tbr. 9/5, za sastav obrazloženih podnesaka od 05.05.2023. i 10.01.2025. po 100 bodova za svaki taj podnesak Tbr 8/1 ili po tom osnovu ukupno 725 bodova ili 1.450,00 eura (1 bod = 2,00 eura tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 Tarife), budući PDV odvjetnica nije potraživala. Omjer uspjeha tužitelja iznosi 60% pa mu po tom osnovu pripada 870,00 eura (1.450,00 eura x 60%). Tužitelju pripada te na ime predujma za vještačenje cjelokupan iznos od 391,20 eura (ili 349,30 list 208 + 41,90 za dopunsko vještvo) što sa iznosom od 870,00 eura daje svotu od 1.261,20 eura.

51. I tuženik je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu je sukladno troškovniku na listu 240 spisa valjalo priznati sukladno vrijednosti predmeta spora nagradu za sastav odgovora na tužbu od 23.03.2022. od 100 bodova Tbr 8/1 te za sastav neobrazloženog podneska od 05.05.2023.godine 25 bodova tbr. 8/3, a za sastav obrazloženog podnesaka od 05.09.2024. 100 bodova Tbr 8/1, te na ime nagrade na ime troškova za zastupanje na ročištima od 08.05.2023., 22.11.2023., 20.02.2024. i 17.01.2025. po 100 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, a za ročište od 04.04.2023. 25% ili 25 bodova ili zbrojeno po tom osnovu 650 bodova ili 1.300,00 eura (1 bod = 2,00 eura) uz PDV kojeg je pun. tuženika tražio od daljnjih 25% ili 325,00 eura zbrojeno po tom osnovu 1.625,00 eura a srazmjerno uspjehu u sporu od 40% iznos od 650,0 eura.

52. U konačnici valjalo je obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 611,20 eura (1.261,20 – 650,00 = 611,20 eura) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 24.2.2025.godine (kad je presuda objavljena) pa do isplate, stav III izreke ove presude.

53. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku III izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženika prema tužitelju preko iznosa priznatog parničnog troška od 650,00 eura, kao neosnovane, sav IV izreke presude. Naime za ročište od 4.4.2023.godine strankama pripada nagrada po tbr. 9/5 a ne po tbr. 9/1. Nadalje Tuženiku sukladno čl. 155 ZPP-a i recentnoj sudskoj praksi punomoćniku nije mogao biti priznati trošak putovanja na relaciji [adresa] po punomoćniku niti troškovi cestarine budući je tuženik mogao angažirati odvjetnika sa sjedištem u [adresa] pa se radi o nepotrebnom i neosnovanom trošku.

U Puli, 24. veljače 2025.

S u d a c

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

− Punomoćniku tužitelja

− Punomoćniku tuženika