Poslovni broj: K-101/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog DB i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 20. rujna 2024., broj KO-DO-1454/2024, nakon javne rasprave održane 21. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, BB i optuženih CB i LB te branitelja optuženika, odvjetnika Šime Mataka i Rajka Čogurića 24. veljače 2025. objavio je i 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08)

optuženi CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i B, rođene C, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, inženjer prometa, zaposlen, pismen, sa završenom VSS, u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje djece, bez čina, bez odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

optužena LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer L i M, rođene A, rođena **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, ekonomist, zaposlena, pismena sa završenim veleučilištem, u izvanbračnoj zajednici, majka jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja, neosuđivana, nalazi se na slobodi,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi

dana 11. srpnja 2019., u Insbrucku i Zagrebu, zajedno i po dogovoru, u nakani da se nepripadno materijalno okoriste, I okrivljeni rezervirao za sebe i II okrivljenu telefonskim putem preko servisnog centra „ab-in-derUrlaub“, trgovačkog društva Invia Travel Germany GmbH sa sjedištem u [adresa], Bockenheimer Anlage 11, 60 322 Frankfurt/Main, putovanje u razdoblju od 18. srpnja 2019. do 24. srpnja 2019. u Belek, Turska, s boravkom u hotelu „Rixos Premium Belek“ koji trošak je iznosio 2.916,00 2 eura, te su neistinito predočili da će podmiriti trošak navedenog putovanja, a kao način plaćanja naveli su kreditnu karticu broj MC 5266 2423 0703 3544 s rokom važenja 11/2019., iako su bili svjesni da nisu ovlašteni korisnici predmetne kartice, pa je računovodstvo turističke agencije “Express Travel International GmbH” nemajući razloga sumnjati iskazalo u svojoj poslovnoj dokumentaciji navedeni iznos kao plaćen, a na opisani način su oštetili trgovačko društvo “Express Travel International GmbH” za novčani iznos od 2.916,00 eura,

dakle da bi s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavali ga u zabludi i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime bi optuženi CB i optužena LB počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 20. rujna 2024. optužnicu broj KO-DO-1454/2024, protiv optuženog DB i optužene LB, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11.

2. Pozvani da se očituju o optužbi optuženi CB i optužena LB su izjavili da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prijavu putovanja od 11. srpnja 2019. (list 39-44 spisa), račun i potvrdu (list 45-46 spisa), korespodenciju Express Travel GmbH i Concardis GmbH (list 48 spisa), službenu zabilješku (list 50 spisa), ovjereni prijevod izjave MB i presliku putovnice CB te je pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženike. Optuženici su ispitani na kraju dokaznog postupka.

3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. sud je odbio prijedlog da se ispitaju svjedoci AB i RB, smatrajući da se odlučne činjenice u kaznenom postupku mogu utvrditi i ocjenom dokaza koji su izvedeni u kaznenom postupku, slijedom čega je izvođenje tih dokaza ocjenjeno nevažnim.

3.2. Optuženi CB je u svojoj obrani naveo da je aranžman dogovoren u Kijevu u 6. mjesecu 2019. i putovanje je plaćeno u gotovini u agenciji i radilo se od oko 3.000,00 eura. Putovanje su realizirali, u hotelu su uzeli njihove osobne dokumente i sve je bilo uredu pa je naveo da ne zna gdje je nastao problem da ih agencija tereti da nisu platili putovanje, s obzirom da su ih zaustavljali na granicama i tek su kasnije shvatili o čemu je riječ jer je došao poziv da ih se ispita u svojstvu osumnjičenika u Republici Hrvatskoj. Istaknuo je da nije točno da su ugovorili putovanje putem telefona kao što mu se to stavlja na teret i da su plaćanje putovanja garantirali plaćanjem putem kreditne kartice. Dodao je da je putovanje plaćeno agenciji u Kijevu kada je bio s prijateljem MB, da se ne sjeća točne adrese gdje se nalazila agencija, ušli su u istu jer im se učinilo da nude povoljno putovanje i tako su ga i platili. Avionske karte su kupili zasebno u Zagrebu, pri čemu nemaju nikakve pisane tragove o tom aranžmanu što je i logično, s obzirom da je prošlo 6 godina od tog putovanja. Naveo je da nikad nije živio u [adresa] niti imao prijavljeno prebivalište. Istaknuo je da optužena LB nije imala nikakvu ulogu u ugovaranju putovanja, jer je on kupio aranžman za dvije osobe te je ona otputovala s njim. Naveo je da se ne sjeća je li dobio ikakvu potvrdu plaćanja, sjeća se da je platio putovanje u lokalnoj valuti, sa sobom je nosio gotovinu u eurima pa ju je tamo razmijenio jer mu je novac i inače trebao, s obzirom na to da je u Ukrajini boravio po desetak dana. Agencija nije tražila od njega nikakvu kreditnu karticu kao osiguranje plaćanja, a u hotelu također nisu tražili nikakvu potvrdu jer je bilo dovoljno predočiti važeće dokumente. Nakon što je optuženiku predočen račun s lista 6 spisa, koji je pisan na njemačkom jeziku, naveo je da mu isti nije poznat. Dodao je da dokazi o njegovim čestim putovanjima, pa i ovom u Ukrajinu, su zasigurno zabilježeni u njegovoj putnoj ispravi.

3.3. Optužena LB je u svojoj obrani navela da u odnosu na sporno putovanje jedino zna da su bili na tom putovanju u Turskoj u Beleku i to CB i ona s njihovo dvoje djece i da je to bilo prije 6 godina. Istaknula je da ništa nije bilo sporno vezano za to putovanje sve do unazad dvije i pol godine kada su ih na aerodromu počeli izdvajati sa strane i ispitivati o njihovom mjestu stanovanja. Dodala je da ona i CB imaju oduvijek prijavljenu adresu u Zagrebu i nisu nikad prijavljivali adresu u Austriji, a žive zajedno 12 godina. Navela je da se sjeća jesu li morali dodatno platiti i boravak za njihovu djecu koja su tada bila u dobi od dvije i osam godina, niti se sjeća jesu li ih posebno čekirali pri dolasku u hotel.

4. Razmatrajući činjenični opis kaznenog djela koji se optuženom CB i optuženoj LB stavlja na teret, ocjena je ovog suda da radnje koje se optuženicima stavljaju na teret ne predstavljaju ostvarenje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.

4.1. Naime, kazneno djelo prijevare čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede drugog lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učinili ili ne učini.

4.2. U ovom kaznenom predmetu se optuženicima stavlja na teret da su turističkoj agenciji ugovarajući putovanje putem telefona u srpnju 2019. neistinito predočili da će to putovanje platiti tako što su kao način plaćanja naveli kreditnu karticu s rokom važenja do 11/2019, iako su znali da nisu ovlašteni korisnici te kartice, pa je turistička agencija ne sumnjajući u to, u svojoj poslovnoj dokumentaciji iskazala da je iznos plaćen.

4.2.1. Međutim, iz ovakvog činjeničnog opisa ne proizlazi da je uvjet ugovaranja putovanja odnosno rezervacije smještaja putem telefona postojanje kreditne kartice koja je vlasništvo ugovaratelja putovanja odnosno jednog ili više putnika, koji će odsjesti u smještaju. Stoga, ovaj sud ne nalazi da su optuženici na taj način doveli u zabludu turističku agenciju tvrdeći da će putovanje biti plaćeno tako što će kartica biti terećena, jer su naveli da je riječ o njihovoj kartici, iako to nije istina, pa je turistička agencija potvrdila rezervaciju ne sumnjajući u to da ugovaratelj putovanja putem telefona daje podatke o kreditnoj kartici protivno uvjetima ugovaranja putovanja, čime je turistička agencija dovedena u zabludu da će putovanje biti plaćeno kreditnom karticom čiju su vlasnici ugovaratelji putovanja. U nedostatku takvog upozorenja odnosno prihvaćanja takvih uvjeta ovaj sud ocjenjuje da sama činjenica davanja broja kreditne kartice i roka njezinog važenja, pri čemu je riječ o kartici koja glasi na ime i prezime osobe različite od ugovaratelja putovanja, ne predstavlja dovođenje ili održavanje u zabludi turističke agencije. Naime, činjenica da turistička agencija nije teretila tu karticu, posljedica je općih uvjeta poslovanja turističke agencije i sigurnosnih pravila, koja ovom sudu nisu poznata, niti su očito poznata optuženicima, jer o tome nisu obaviješteni, odnosno isto nije opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela koje im se stavlja na teret. Nadalje, iz činjeničnog opisa ne proizlazi da je ta kreditna kartica odbijena pri plaćanju, jer npr. na njoj nije bilo sredstava, jer nije imala odgovarajući limit za plaćanje, jer je blokirana, jer je prethodno otuđena, izgubljena i slično i što su optuženici znali. Nepostojanje ovlaštenja za korištenje kreditne kartice u ovom slučaju nije određeno odnosno nije opisano o čijoj se kartici radi i na koji način su je pribavili, pri čemu optuženici nisu obaviješteni s čijom kreditnom karticom mogu jamčiti plaćanje putovanja. Jednako tako iz činjeničnog opisa ne proizlazi da je turistička agencija pokušala stupiti u kontakt s ugovarateljima putovanja ili putnicima i obavijestiti ih da plaćanje nije izvršeno, da su oni izbjegavali kontakt, da su obećavali da će platiti putovanje odnosno da je opisano neko drugo postupanje koje ukazuje na postojanje prijevarne namjere optuženika u vrijeme ugovaranja putovanja. Tek u tim slučajevima može biti riječi o tome da je turistička agencija dovedena u zabludu ili u istoj održavana u cilju da se ugovaratelji putovanja okoriste na način da koriste usluge smještaja bez plaćanja, što je ovdje izostalo, jer ili o tome uopće nije bila riječ ili je isto iz nekog drugog razloga izostavljeno iz činjeničnog opisa.

4.2.2. Slijedom svega izloženog ovaj sud nalazi da se samim predočavanjem tuđe kreditne kartice kao sredstvom plaćanja i odbijanjem plaćanja, jer ugovaratelj putovanja, kupac ili neki drugi stjecatelj neke koristi nije vlasnik kartice, bez obavještavanja klijenta da se usluga ili roba može platiti samo vlastitom karticom, ne ostvaruju se zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. Stoga je ovdje riječ o građanskopravnom odnosu, u kojem je očito prema tvrdnji turističke agencije putovanje ostalo neplaćeno, no iz razloga njezinih općih uvjeta poslovanja ili sigurnosnih pravila da se ne terete kartice koje nisu vlasništvo ugovaratelja putovanja ili putnika. No isto ne sadrži zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. S tim u vezi valja primijetiti da se turističke agencije s obzirom na široku ponudu kanala kojima se nudi smještaj i druge turističke usluge ti ponuđači moraju na odgovarajući način osigurati ili organizirati provjere prije započinjanja samog korištenja usluga od korisnika, jer se u protivnom izlažu riziku neplaćanja istih, koje međutim, kao što je prethodno izloženo ne sadrže uvijek zakonska obilježja kaznenog djela prijevare. U protivnom bi svaka rezervacija smještaja putem platformi poput booking.com, Airbnb i sličnih, na kojima se plaćanje smještaja ili drugih usluga jamči kreditnom karticom predstavljalo kazneno djelo prijevare u slučaju da vlasnik kartice nije ujedno i osoba koja je rezervirala smještaj ili putnik koji će boraviti u smještaju, jer bi iz tog razloga bilo odbijeno plaćanje. Dakako je da isto moguće i na taj način urediti, no u tom slučaju da bi suprotno postupanje bilo kažnjivo isto ima biti opisano, odnosno ugovaratelj putovanja ili putnik o tome imaju biti obaviješten, što ovdje nije učinjeno.

4.3. Slijedom svega izloženoga, s obzirom na to da djelo koje se stavlja na teret optuženom CB i optuženoj LB nije kazneno djelo, jer radnje opisane u činjeničnom opisu ne čine zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., to je sud na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08. iste oslobodio optužbe.

5. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka uslijed naprijed navedene odluke, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi iz članka 145. stavak 2. točka 1.-7. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

6. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2025.

Sudac:

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO- 1454/2024

2. Optuženi CB – [adresa]

3. Optužena LB - [adresa]

4. Branitelj optuženog CB, odvjetnik Šime Matak – e-kom

5. Branitelj optužene Nine čekol, odvjetnik Rajko Čogurić – e-kom

6. U spis