REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
Poslovni broj: P-266/2019-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužiteljice TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Gordana Muraja, odvjetnica u Velikoj Gorici, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 24. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 56995/06 sklopljenog 27. studenoga 2006. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika i to članak 4. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, članak 9.1. u dijelu u kojem je utvrđeno da je redovna kamata promjenjiva te da se utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora i članak 10.d) t.1. u dijelu kojim je ugovoreno da se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.
II. Nalaže se tuženiku na ime preplaćene razlike zbog promjene kamatne stope tužiteljici isplatiti iznos u visini od 1.010,75 eura sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini obrok od dana plaćanja do isplate, a obračunate od dana plaćanja pa do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
koje na iznos od 5,92 eura teku od 8.3.2007. do isplate
koje na iznos od 5,90 eura teku od 10.4.2007. do isplate
koje na iznos od 5,80 eura teku od 7.5.2007. do isplate
koje na iznos od 5,81 eura teku od 6.6.2007. do isplate
koje na iznos od 5,74 eura teku od 9.7.2007. do isplate
koje na iznos od 5,81 eura teku od 7.8.2007. do isplate
koje na iznos od 5,81 eura teku od 7.9.2007. do isplate
koje na iznos od 5,73 eura teku od 5.10.2007. do isplate
koje na iznos od 5,80 eura teku od 8.11.2007. do isplate
koje na iznos od 5,77 eura teku od 6.12.2007. do isplate
koje na iznos od 5,86 eura teku od 7.1.2008. do isplate
koje na iznos od 5,94 eura teku od 6.2.2008. do isplate
koje na iznos od 6,05 eura teku od 7.3.2008. do isplate
koje na iznos od 5,96 eura teku od 4.4.2008. do isplate
koje na iznos od 5,89 eura teku od 7.5.2008. do isplate
koje na iznos od 5,88 eura teku od 6.6.2008. do isplate
koje na iznos od 5,86 eura teku od 4.7.2008. do isplate
koje na iznos od 5,82 eura teku od 8.8.2008. do isplate
koje na iznos od 5,84 eura teku od 5.9.2008. do isplate
koje na iznos od 8,34 eura teku od 7.10.2008. do isplate
koje na iznos od 8,54 eura teku od 10.11.2008. do isplate
koje na iznos od 8,46 eura teku od 5.12.2008. do isplate
koje na iznos od 8,88 eura teku od 8.1.2009. do isplate
koje na iznos od 9,04 eura teku od 6.2.2009. do isplate
koje na iznos od 9,24 eura teku od 6.3.2009. do isplate
koje na iznos od 8,90 eura teku od 7.4.2009. do isplate
koje na iznos od 8,83 eura teku od 7.5.2009. do isplate
koje na iznos od 8,80 eura teku od 5.6.2009. do isplate
koje na iznos od 8,87 eura teku od 6.7.2009. do isplate
koje na iznos od 8,73 eura teku od 10.8.2009. do isplate
koje na iznos od 8,79 eura teku od 4.9.2009. do isplate
koje na iznos od 8,68 eura teku od 7.10.2009. do isplate
koje na iznos od 8,78 eura teku od 6.11.2009. do isplate
koje na iznos od 8,73 eura teku od 4.12.2009. do isplate
koje na iznos od 14,84 eura teku od 8.1.2010. do isplate
koje na iznos od 15,08 eura teku od 8.2.2010. do isplate
koje na iznos od 15,03 eura teku od 5.3.2010. do isplate
koje na iznos od 15,23 eura teku od 8.4.2010. do isplate
koje na iznos od 15,53 eura teku od 7.5.2010. do isplate
koje na iznos od 15,80 eura teku od 8.6.2010. do isplate
koje na iznos od 16,30 eura teku od 7.7.2010. do isplate
koje na iznos od 15,79 eura teku od 9.8.2010. do isplate
koje na iznos od 17,06 eura teku od 7.9.2010. do isplate
koje na iznos od 16,52 eura teku od 7.10.2010. do isplate
koje na iznos od 16,49 eura teku od 8.11.2010. do isplate
koje na iznos od 17,03 eura teku od 9.12.2010. do isplate
koje na iznos od 17,29 eura teku od 8.2.2011. do isplate
koje na iznos od 16,98 eura teku od 7.4.2011. do isplate
koje na iznos od 17,04 eura teku od 14.4.2011. do isplate
koje na iznos od 17,27 eura teku od 3.5.2011. do isplate
koje na iznos od 17,70 eura teku od 6.5.2011. do isplate
koje na iznos od 18,33 eura teku od 13.6.2011. do isplate
koje na iznos od 18,51 eura teku od 7.7.2011. do isplate
koje na iznos od 21,32 eura teku od 4.8.2011. do isplate
koje na iznos od 18,44 eura teku od 26.9.2011. do isplate
koje na iznos od 18,33 eura teku od 21.10.2011. do isplate
koje na iznos od 18,24 eura teku od 18.11.2011. do isplate
koje na iznos od 18,33 eura teku od 13.12.2011. do isplate
koje na iznos od 18,77 eura teku od 16.1.2012. do isplate
koje na iznos od 18,92 eura teku od 13.2.2012. do isplate
koje na iznos od 18,85 eura teku od 16.3.2012. do isplate
koje na iznos od 18,97 eura teku od 26.4.2012. do isplate
koje na iznos od 19,01 eura teku od 17.5.2012. do isplate
koje na iznos od 18,98 eura teku od 18.6.2012. do isplate
koje na iznos od 18,84 eura teku od 16.7.2012. do isplate
koje na iznos od 18,84 eura teku od 7.8.2012. do isplate
koje na iznos od 18,50 eura teku od 13.9.2012. do isplate
koje na iznos od 18,68 eura teku od 11.10.2012. do isplate
koje na iznos od 171,11 eura teku od 11.10.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana
II. Nalaže se tuženiku na ime preplaćene razlike zbog promjene tečaja valute tužiteljici isplatiti iznos u visini 814,56 eura sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini obrok od dana plaćanja do isplate, a obračunate od dana plaćanja pa do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 76/96, 72/02 i 153/04), a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
koje na iznos od 5,87 eura teku od 8.3.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 10.4.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 7.5.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 6.6.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 9.7.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 7.8.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 7.9.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 5.10.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 8.11.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 6.12.2007. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 7.1.2008. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 6.2.2008. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 7.3.2008. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 4.4.2008. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 7.5.2008. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 6.6.2008. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 4.7.2008. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 8.8.2008. do isplate
koje na iznos od 5,87 eura teku od 5.9.2008. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 7.10.2008. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 10.11.2008. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 5.12.2008. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 8.1.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 6.2.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 6.3.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 7.4.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 7.5.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 5.6.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 6.7.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 10.8.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 4.9.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 7.10.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 6.11.2009. do isplate
koje na iznos od 8,13 eura teku od 4.12.2009. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 8.1.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 8.2.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 5.3.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 8.4.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 7.5.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 8.6.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 7.7.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 9.8.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 7.9.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 7.10.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 8.11.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 9.12.2010. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 8.2.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 7.4.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 14.4.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 3.5.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 6.5.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 13.6.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 7.7.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 4.8.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 26.9.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 21.10.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 18.11.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 13.12.2011. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 16.1.2012. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 13.2.2012. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 16.3.2012. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 26.4.2012. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 17.5.2012. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 18.6.2012. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 16.7.2012. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 7.8.2012. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 13.9.2012. do isplate
koje na iznos od 13,48 eura teku od 11.10.2012. do isplate
koje na iznos od 122,76 eura teku od 11.10.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 2.134,43 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 12. lipnja 2019. podnijela tužbu u kojoj navodi da je s prednikom tuženika 27. studenoga 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 56995/06 kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.500,00 CHF. Ugovorena je početna kamatna stope u visini 6,88%, a koja je promjenjiva i utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora. Također je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju Kreditora važećem za CHF na dan dospijeća. Odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF utvrđene su ništetnima presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 16. srpnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita ugovarajući ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedene presude donesene su povodom kolektivne tužbe, pa tužiteljica tvrdi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz te parnice u parnicama koje pokreću fizičke osobe za isplatu preplaćenih iznosa s osnove nepoštenih odredbi. Stoga predlaže da sud presudom utvrdi da su ništetne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stope i valutna klauzula, da sud naloži tuženiku da joj isplati preplaćeni iznos, u iznosu od 29.985,30 kuna sa zateznim kamatama na mjesečne iznose preplate od dana plaćanja, kao i da joj isplati troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, tvrdeći da je tražbina tužiteljice zastarjela jer ako bi se postupak kvalificirao kao naknada štete (članak 230. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO), da je očito da je protekao i subjektivni i objektivni rok za većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa, a da ako bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta da bi se primjenjivao zastarni rok iz članka 226. ZOO. Nadalje tuženik navodi da ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, da je zastarni rok 5 godina do dana sklapanja ništetnog posla. Osporava da se utvrđenja iz parnice potrošač mogu primijeniti na konkretan predmet budući je tamo pružena apstraktna pravna zaštita, a u svakom pojedinačnom sporu potrebno je dokazati postojanje svih pretpostavki za ništetnost odredbi ugovora. Odredbe o valutnoj klauzuli su tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, o istima se pojedinačno pregovaralo i nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja te ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i u obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banka nije znala, niti je mogla znati za rast tečaja CHF, te je prilikom sklapanja Ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacije. Ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa je jasna, uočljiva i razumljiva odredba, te njezinu nedopuštenost, odnosno ništetnost nije moguće utvrđivati. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.
3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. listopada 2024. tužiteljica je kondemnatorni zahtjev uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka te predložila da sud uz prihvaćanje deklaratornog zahtjeva naloži tuženiku isplatiti joj iznos od 1.825,31 eura/13.752,80 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečno preplaćene iznose anuiteta tekuće od dana plaćanja do isplate (list 205 spisa).
4. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u sudski registar i rješenje o upisu u sudski registar (list 5-7 spisa), u Ugovor o kreditu broj 56995/06 od 27. studenoga 2006. (list 8-9 spisa), otplatni plan (list 10-12 i 136-137 spisa), uplate po kreditu (list 13-15 i 138-140 spisa), dopisi Splitske banke d.d. o promjeni kamatne stope od 12. veljače 2007. (list 16 spisa), dopis Splitske banke d.d. o promjeni kamatne stope od 5. rujna 2008. (poleđina lista 16 spisa), dopis Splitske banke d.d. o promjeni kamatne stope od 16. prosinca 2009. (list 17 spisa), izračun po ugovoru o kreditu broj 56995/06 (list 18 spisa), sudsku praksu (list 33-46 spisa), Opći uvjeti poslovanja za Societe Generale-Splitska banka d.d. (list 47-54 spisa), Odluku o pravilima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa za kredite i depozite u poslovanju s građanima (list 55-58 i 74-78 spisa), ogledni primjeri utvrđivanja promjena kamatnih stopa za kredite u poslovanju s građanima (list 59 spisa), pravilnik o kreditiranju građana (list 60-73 spisa), pregled mjesečne vagane prosječne kamatne stope u postocima na godišnjoj razini (list 79-85 spisa), kretanja 5y (petogodišnjeg) CDS-a za Republiku Hrvatsku (list 86-113 spisa), zapisnik s ročišta od 19. siječnja 2021. na kojem je saslušana tužiteljica (125-126 spisa), izvješće vještaka od 9. lipnja 2021. (list 132 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 143-145 spisa), dopunsko financijsko vještačenje od 29. listopada 2022. (list 151 spisa), dodatno financijsko vještačenje od 17. siječnja 2024. (list 169-172 spisa), zapisnik od 27. veljače 2024. na kojem je saslušan vještak Zrinko Ručević (list 180 spisa), drugo dodatno financijsko vještačenje od 27. ožujka 2024. (list 185-188 spisa), treće dopunsko financijsko vještačenje od 22. kolovoza 2024. (list 204 spisa).
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud: (1) utvrdi ništetnost dijelova članka 4.,9. i 10. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te (2) naloži tuženiku da joj isplati razliku između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta, jer tužiteljica tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima je povrijeđeno njezino potrošačko pravo.
7. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da su ga 27. studenoga 2006. sklopili tužiteljica i prednik tuženika Societe generale-Splitska banka d.d., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 19.500,00 CHF, da je člankom 4. ugovorena redovna godišnja kamata od 6,88%, a koja je promjenjiva prema članku 9., te da je člankom 10. ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju tuženika važećem za CHF na dan dospijeća. Između stranaka nije sporno da je tuženik pravni slijednik kreditora s kojim je tužiteljica sklopila ugovor.
8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/2017 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
10. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula.
11. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP), ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. ZZP-a.
13. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.
14. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužiteljica nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.). U konkretnom slučaju tuženik nije osporavao da tužiteljica ne bi bila potrošač.
15. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora".
16. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud Republike Hrvatske je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".
17. Također je stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da ne saslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.
18. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF. Međutim, u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svojeg djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara).
19. Kako, dakle, tuženik nije tvrdio, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
20. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da joj je osobni bankar dao na potpis već unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu. Prilikom sklapanja ugovora da nije posebno s osobnim bankarom pregovarala o ugovorenoj kamatnoj stopi niti joj je tuženik istaknuo parametre ili metodu izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope. U vrijeme sklapanja ugovora od strane tuženika bila joj je ponuđena samo ova opcija predmetnog ugovora, nije joj bilo ponuđeno sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u eurima a niti u kunama. U jednom trenutku je htjela izmijeniti ugovor na način da se prebaci plaćanje anuiteta u eurima, međutim, bilo joj je rečeno da se to tada ne može. Iako je bila svjesna što znači ugovaranje s promjenjivom kamatnom stopom, sklopila je predmetni ugovor o kreditu. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti otplatila. Nadalje je istakla da je prije sklapanja predmetnog ugovora koristila bankarske usluge drugih banaka, pa je između ostalog i s drugim bankama sklapala ugovore o kreditu. Ugovaranje i tih ugovora je bilo u stranoj valuti, ali sa fiksnom kamatnom stopom. Istakla je da nema ekonomskog obrazovanja bez obzira što radi u Financijskoj agenciji.
21. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u cijelosti kao vjerodostojan budući je iskazivala jasno, uvjerljivo i konzistentno.
22. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetni dijelovi članka 4. i 9. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te ništetnim dijelovi članaka 10. kojima je otplata anuiteta kredita vezana uz promjenu tečaja CHF.
23. Prema odredbi članka 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to na ime promjene kamatne stope i na ime promjene tečaja valute.
24. Prigovor zastare nije osnovan jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (odnosno od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 12. lipnja 2019.
25. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela Vrhovni sud Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
26. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenje d.o.o. Vještak je u nalazu i mišljenju od 13. prosinca 2021. naveo da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja kredita iznosila 6,88% godišnje, da su ugovorile rok otplate od 7 godina (84 mjeseci) uz otplatu u mjesečnom anuitetu u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora (tuženika) važećem na dan dospijeća. Vještak je mišljenja da je tužiteljica s osnove razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze (11. prosinca 2006.) do dana konačne otplate kredita (11. listopada 2012.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosu ukupno 1.349,22 CHF, odnosno 7.615,33 kune (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF, članak 10.d Ugovora).
26.1. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju navodeći da je vještak uzeo obzir pogrešan tečaj u trenutku isplate kredita, a što je od utjecaja na izračun preplaćenih iznosa anuiteta. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun. Pisanim očitovanjem vještak je otklonio prigovore tužiteljice (list 151 spisa), na što je tužiteljica i dalje prigovarala navodeći da ne može prihvatiti vještačenje u kojem se daje pravno tumačenje koje nije u skladu sa sudskom praksom.
26.2. U dodatnom financijskom vještačenje od 17. siječnja 2024. (list 169 spisa) vještak je mišljenja da je razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze (11. prosinca 2006.) do dana konačne otplate kredita (11. listopada 2012.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 7.615,33 kuna odnosno 1.010,75 eura ako se kunska protuvrijednost iskaže prema prodajnom tečaju kreditora na dan plaćanja (članak 10.d Ugovora), te ukupno iznos od 6.139,02 kuna odnosno 814,56 eura ako se kunska protuvrijednost iskaže prema prodajnom tečaju kreditora na dan isplate kredita.
26.3. Tužiteljica je nadalje prigovarala nalazu i mišljenju vještaka, koji se na ročištu dana 27. veljače 2024. obvezao izraditi pisani nalaz i mišljenje (na okolnost razlika uslijed promjene tečaja) s obzirom na istaknute prigovore tužiteljice. U drugom dodatnom nalazu i mišljenju od 27. ožujka 2024. vještak je naveo da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (11. prosinca 2006.) do dana konačne otplate kredita (11. listopada 2012.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 814,56 eura, ako se kunska protuvrijednost iskaže prema prodajnom tečaju kreditora kreditora na dan isplate kredita, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (11. prosinca 2006.) do dana konačne otplate kredita (11. listopada 2012.), a koja proizlazi iz promjene tečaja za valutu CHF u razdoblju otplate kredita iznosi 3.090,58 eura ako se u obzir uzimaju sve tečajne razlike (i pozitivne i negativne, prebijeno) ili ukupno 3.114,83 eura ako se u obzir uzimaju samo pozitivne tečajne razlike.
26.4. Stranke su pozvane da se očituju na drugo dodatno financijsko vještačenje od 27. ožujka 2024., kojem je tužiteljica prigovarala na način da se od vještaka zatraži ispravljanje svih pogrešaka, razjašnjenja nejasnoća i izradu točnih izračuna.
27. Sud je odredio pisano očitovanje vještaka na prigovore tužiteljice te je vještak naveo da u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza i mišljenja kao i dodatnog očitovanja, te se podneskom od 3. listopada 2024. tužiteljica očitovala da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka i njegova dodatna očitovanja.
28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sa očitovanjima, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije.
29. Slijedom navedenog, sud je dosudio tužiteljici preplaćeni tečaj CHF po kreditu u iznosu od 1.010,75 eura sa zateznim kamatama na ime preplaćene razlike zbog promjene kamatne stope i iznos od 814,56 eura sa zateznim kamatama na ime preplaćene razlike zbog promjene tečaja valute, kako je to tužiteljica precizirala sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
30. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je dužan vratiti ih tužiteljici (članak 323. ZOO).
31. Prema odredbi članka 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
32. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate. Naime, tuženik je nesavjestan od trenutka kada je primio uplate od strane tužiteljice, pa je dužan kamate platiti od dana plaćanja anuiteta. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate i članku 29. stavak 2. ZOO-a.
33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da je ista u cijelosti uspjela u sporu. Trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2019. prema Tbr. 7/1 Tarife od 100 bodova, sastava podneska od 15. siječnja 2020. prema Tbr. 8/3 Tarife od 50 bodova, pristupa na pripremno ročište od 5. veljače 2020. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristupa na ročište za glavnu raspravu od 19. siječnja 2021. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, sastava podneska od 3. veljače 2021. prema Tbr. 8/4 Tarife od 25 bodova, sastava podneska od 20. siječnja 2022. prema Tbr. 8/3 Tarife od 50 bodova, sastava podneska od 21. studenoga 2022. prema Tbr. 8/3 Tarife od 50 bodova, pristupa na ročište za glavnu raspravu od 29. rujna 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, sastava podneska od 30. listopada 2023. prema Tbr. 8/4 Tarife od 25 bodova, pristupa na ročište za glavnu raspravu od 27. veljače 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, sastava podneska od 9. ožujka 2024. prema Tbr. 8/4 Tarife od 25 bodova, pristupa na ročište za glavnu raspravu od 15. siječnja 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, odnosno ukupno 825 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura u trenutku donošenja odluke o trošku za sve radnje u postupku, tužiteljici je valjalo priznati trošak u iznosu od 1.650,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak vještačenja, kao i predujam za dopunsko vještačenje koje je bilo potrebno provesti radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 398,16 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,27 eura, tj. sveukupno iznos od 2.134,43 eura, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
34. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini odrečenoj člankom 29. stavak 2. ZOO.
35. Tuženiku nisu priznati parnični troškovi sukladno članku 154. stavak 1. ZPP u ukupnom iznosu od 2.200,00 eura jer isti nije uspio u postupku, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
Velika Gorica, 24. veljače 2025.
Sutkinja:
Ileana Bebek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).
