REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1019/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RIKARD INTERNACIONAL d.o.o., Zagreb, Vodnikova ulica 10 OIB: 95993157485, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i isplate naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Matije Bartola, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz tuženika RIKARD INTERNACIONAL d.o.o., OIB:95993157485, Vodnikova ulica 10, 10000 Zagreb od 26. svibnja 2024. kojim je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. veljače 2024, te da tužiteljici AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nije prestao radni odnos na temelju navedenog otkaza.

II. Određuje se raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 01. veljače 2024. između tuženika RIKARD INTERNACIONAL d.o.o., OIB:95993157485, Vodnikova ulica 10, 10000 Zagreb kao poslodavca i tužiteljice AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao radnika s danom 24. veljače 2025.

III. Nalaže se tuženiku RIKARD INTERNACIONAL d.o.o., OIB:95993157485, Vodnikova ulica 10, 10000 Zagreb da isplati tužiteljici AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade štete iznos od 3.150,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24.2.2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku RIKARD INTERNACIONAL d.o.o., OIB:95993157485, Vodnikova ulica 10, 10000 Zagreb da isplati tužiteljici AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak od 1.062,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24.2.2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev za naknadom štete od 2.100,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se nalazi u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu sklopljenog 01. veljače 2024. na radnom mjestu konobara. Tužiteljica je uredno odradila svoje radne obveze temeljem rasporeda rada dana 25. svibnja 2024. (subota). Tuženik je slijedećeg neradnog dana 26. svibnja 2024. (nedjelja) jednostrano odjavio tužiteljicu s mirovinskog osiguranja po osnovi radnog odnosa bez ikakvog obrazloženja, odluke ili da je o tome uopće obavijestio tužiteljicu. Tužiteljica je privremeno nesposobna za rad od 27. svibnja 2024. Tužiteljica je za navedeni otkaz saznala dana 26. lipnja 2024. kada je obaviještena od strane liječnika prilikom provođenja pretraga da je izgubila status osigurane osobe u zdravstvenom osiguranju po osnovi radnog odnosa, a zbog čega je odmah otišla na mirovinski zavod provjeriti iz kojeg razloga više nema taj status te je vidjela da je odjavljena s ranije navedenim datumom. Navedeno postupanje tuženika, a koje faktički predstavlja otkaz ugovora o radu i grubu povredu radnog odnosa, tuženik kao poslodavac nije obrazložio niti je obavijestio tužiteljicu o odjavi dok je ista bila privremeno nesposobna za rad. Posljedično, tužiteljica je izgubila pravo na zdravstveno osiguranje. Nadalje, tužiteljici je nejasno na koji način je tužitelj uopće istu mogao odjaviti s mirovinskog osiguranja, s obzirom na to da ista nije zaprimila nikakvu odluku o otkazu niti je potpisala bilo kakav sporazum o raskidu ugovora. Protiv navedenog nezakonitog postupanja, tužiteljica je u zakonskom roku iz čl. 133. Zakona o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava tuženiku dana 01. srpnja 2024., a koji je zaprimljen od strane tuženika dana 03. srpnja 2024. O navedenom zahtjevu tuženik kao poslodavac nije odlučio u zakonskom roku iz čl. 133. ZR, odnosno do 18. srpnja 2024. S obzirom na sve navedeno, tužiteljici više nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika pa tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi nezakonitost otkaza te da raskine s danom donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu sklopljeni ugovor o radu te da dosudi tužiteljici naknadu štete u iznosu od pet ugovorenih mjesečnih plaća, a sve na temelju čl. 125. st. 1. Zakona o radu. Naime, tužiteljica je stara 36 godina, ima zdravstvene tegobe te uzdržava svog sina ČV starog osam godina. Mjesečna ugovorena plaća tužiteljice iznosi 1.050,00 EUR neto.

2. Odgovor na tužbu nije podnesen.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao tužiteljicu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika od tuženika kao poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti otkaza ugovora o radu od 26. svibnja 2024., sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude i naknadom štete u visini pet mjesečnih plaća.

6. Iz isprava u spisu utvrđeno je da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na osnovi Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.2024. na radnom mjestu konobara te da je odjavljena s HZMO s danom 26.5.2024.

7. Uvidom u Prijavu o prestanku osiguranja HZMO od 29.5.2024. (list 37) utvrđeno je da je tuženik odjavio tužiteljicu iz radnog odnosa s danom 26.5.2024. osnovom Sporazuma o prestanku ugovora o radu.

8. Tužiteljica je iskazala da se zaposlila kod tuženika 01.02.2024. na radnom mjestu konobarice i radila je u Caffe baru u Importane Galeriji u Zagrebu. Obavljala je svoje poslove sve do 25.05.2024., to je bila subota, u nedjelju 26.05.2024. nije trebala raditi, a ponedjeljak 27.05.2024. je otvorila bolovanje zbog bolova u leđima. Bila je na bolovanju oko mjesec dana, 26.06.2024. je bila naručena na RTG kralježnice i kada je došla na pregled saznala je da nema zdravstveno osiguranje. Otišla je u HZZO i tamo je saznala da je odjavljena retroaktivno sa 26.05.2024. Poslodavac ju uopće nije kontaktirao, nikakvu odluku o otkazu nije dobila i nije imala nikakav kontakt s poslodavcem. Nikakav sporazum o prestanku radnog odnosa nije sklopila s poslodavcem. S poslodavcem nije imala nikakav sukob. Nakon što je saznala da ju je poslodavac jednostrano odjavio obratila se odvjetniku i podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji poslodavac nije odgovorio pa je potom podnijela ovu tužbu. Kod tuženika je imala mjesečnu plaću od 1.050,00 eur neto, kod tuženika je radila oko četiri mjeseca. U vrijeme odjave imala je 36 godina i sina starog 8 godina te je u to vrijeme bila na bolovanju zbog bolova u kralježnici. Nakon navedenog otkaza, tj. odjave nije se nigdje zaposlila te i danas nigdje ne radi. Za vrijeme rada kod tuženika primala je napojnice, po danu je to bilo oko 15,00 eur, može reći da je to bilo mjesečno oko 390,00 eur. Nije dobivala naknadu plaće po osnovi prekovremenog rada, niti na račun niti na ruke. Navodi da njezin sin ima određenih poteškoća koje još nisu dijagnosticirane, ima kašnjenje u govoru te na nastavi ima osiguranog asistenta.

9. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit jer je iskazivala životno logično i uvjerljivo.

10. Prema odredbi čl. 113. Zakona o radu ("Narodne Novine" br. 93/14, 127/17, 98/29, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) sporazum o prestanku radnog odnosa mora biti zaključen u pisanom obliku.

11. Prema odredbi čl. 120. st. ZR otkaz mora biti u pisanom obliku, mora biti obrazložen i mora se dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

12. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a sukladno odredbi čl. 221a. ZPP ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

14. Zaključno, ovdje treba imati u vidu odredbu čl. 7. st. 1. ZPP. Naime, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje prijeporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako koja od stranaka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano). To znači da pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju ovaj sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, ovdje tuženik, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava budući do zaključenja glavne rasprave tuženik nije dokazao da su stranke zaključile sporazum o prestanku ugovora o radu.

15. Slijedom navedenog, imajući na umu da tuženik nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev te nije dostavio dokaz da su stranke sklopile sporazum o prestanku radnog odnosa, koju činjenicu tužiteljica spori, proizlazi da je tuženik tužiteljici nezakonito otkazao ugovor o radu te ju je nezakonito odjavio po osnovi radnog odnosa pa je prihvaćen tužbeni zahtjev i otkaz ugovora o radu od 26. svibnja 2024. utvrđen nedopušten.

16. Odredbom čl. 125. st. 1. ZR propisano je ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

17. Budući da je tuženik bez riječi tužiteljicu odjavio iz radnog odnosa, logično je da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod takvog poslodavca pa je prihvaćen njezin zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude, a imajući na umu da je iz njezinog iskaza utvrđeno da se nigdje nije zaposlila nakon otkaza.

18. S obzirom da je tužiteljica u vrijeme otkaza imala 36 godina i sina od 8 godina kojeg uzdržava, a kod tuženika je radila svega četiri (4) mjeseca, dosuđena joj je naknada štete u iznosu od tri (3) ugovorene mjesečne plaće.

19. Iz Ugovora o radu je razvidno da je tužiteljica imala ugovorenu plaću od 1.050,00 eura bruto, slijedom čega joj je dosuđena naknada štete u iznosu od 3.150,00 eura. S ostalim iznosom od 2.100,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama ista je odbijena.

20. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Tijek zateznih kamata je određen od dana donošenja presude, tj. od 24.2.2025., jer je tim danom utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, da se sudski raskida ugovor o radu, pa je u tom trenutku utvrđena odgovornost tuženika i visina njegove novčane obveze. Visina zatezne kamate određena je sukladno članku 29. stavku 2. ZOO.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. Sud je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, tužiteljici dosudio samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice i to samo one troškove koje je ista zahtijevala prema vrijednosti predmeta spora postavljenog tužbenog zahtjeva pri čemu je visina troškova odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).

22. Tužiteljici su priznati troškovi za:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastav tužbe od 200,00 eura (Tbr.7/1),

- pristup ročištu 14.10.2024. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

- sastav podneska od 13.11.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristup ročištu 14.1.2025. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno iznosi 850,00 eura, na koji iznos ima pravo PDV-a od 25% stoga ukupno trošak tužiteljice iznosi 1.062,50 eura.

23. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav podneska od 3.9.2024. kojim govori sudu da treba donijeti presudu zbog ogluhe jer sud poznaje pravo. 24. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

25. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 24. veljače 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku