REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-2911/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], Ul. 144. brigade Hrvatske vojske 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa Ruđer Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 5.168,00 eura sa zateznim kamatama od 28.11.2018. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatom 140,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28.11.2018. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 2.359,97 eura sa zateznom kamatom od 25.2.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi od 3.11.2020. navodi da je 23.11.2017. oko 17 sati došlo do prometne nesreće u Ivanić-Gradu na 66 km + 250 m. Tvrdi da je nesreću prouzročio NB koji je, upravljajući vozilom [registarska oznaka], nakon pretjecanja vozila ispred sebe naglo skrenuo u desnu traku, izgubio nadzor nad vozilom, uslijed čega je vozilo sletjelo izvan kolnika, nekoliko se puta prevrnulo i zaustavilo u odvodnom kanalu. U tom se vozilu kao putnik nalazio tužitelj koji je zadobio tjelesne povrede. Zbog toga od tuženika, kao osiguratelja vozila u kojem se nalazio kao putnik, traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to po kriterijima duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih bolova i straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom u ukupnom iznosu od 5.308,91 eura, kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali osporava osnovu i visinu zahtjeva, tvrdeći da na strani tužitelja postoji doprinos za nastanak štete zbog činjenice da nije bio vezan sigurnosnim pojasom i jer je pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem. Radi utvrđenja ovih činjenica predlaže provesti kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje. Predlaže zahtjev odbiti.

3. Sud je tijekom postupka pročitao spis ODO Velika Gorica K-DO-659/18, spis ovog suda Pn-2658/19, izvješće MUP PU Zagrebačke, tužiteljevu medicinsku dokumentaciju uključujući i kopiju zdravstvenog kartona, odštetni zahtjev i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao tužitelja te proveo medicinsko vještačenje po vještacima dr. Branki Vidrih i dr. EB, kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po vještacima dipl. ing. Srećku Hlišću i dr. GB.

4. Uz suglasnost parničnih stranaka, sud je koristio iskaz svjedoka DB iz postupka koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Pn-2658/19 povodom istog štetnog događaja. Ocjenom svih izvedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja. Sporna je osnova i visina zahtjeva te je li tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete.

6. Tuženik, naime, tvrdi da tužitelj u vrijeme štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom te da je pristankom na vožnju s vozačem u alkoholiziranom stanju doprinio nastanku štete.

7. Radi utvrđivanja ovih činjenica sud je saslušao tužitelja i svjedoka DB (uz suglasnost parničnih stranaka koristio je njegov iskaz danog u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Pn-2658/19). Ove je iskaze prihvatio kao istinite i logične, uzimajući u obzir i da su u bitnome u međusobnom skladu. Iz ovoga dokaza sud je utvrdio da su tužitelj, DB i pok. NB, vozač vozila osiguranog kod tuženika, toga dana bili zajedno na ribolovu u Lonjskom polju, kamo su zajedno stigli, a onda se razdvojili i bili čitav dan svaki na svojoj poziciji, da u tom periodu nisu međusobno kontaktirali (što je logično s obzirom na prirodu aktivnosti), a da su se potkraj dana zajedno uputili u kafić gdje je tužitelj popio pivo, a DB i NB kavu. Iz iskaza tužitelja i svjedoka DB proizlazi da nitko od njih ni po čemu nije mogao zaključiti da je pok. NB bio pod utjecajem alkohola jer je njegovo ponašanje bilo normalno, kao i fizički izgled i način razgovora. Tužitelj je, dapače, izjavio kako iz druženja zna da NB zbog svoje vjere alkohol nije niti konzumirao.

8. Iz obdukcijskog zapisnika ODO Velika Gorica od 24.11.2017. (list 50-52 spisa) proizlazi da je pok. NB bio pod utjecajem alkohola, i to 2,80g/kg apsolutnog alkohola u krvi, što predstavlja teško pijano stanje. Međutim, s obzirom da iz ranije analiziranih dokaza proizlazi da tijekom dana tužitelj, DB i NB nisu komunicirali niti su bili u međusobnom vidokrugu, da je pok. NB prilikom zajedničkog druženja na kraju dana pio samo kavu, da je tužitelju, koji je vjerovao i da on zbog svoje vjere ne konzumira alkohol, djelovao normalno, kao i svjedoku DB, sud je utvrdio da tužitelj nije bio svjestan da sjeda u automobil s vozačem pod utjecajem alkohola. Pritom je sud u obzir uzeo i notornu činjenicu da se konzumacija alkohola kod različitih osoba različito manifestira u vanjskom ponašanju i da stoga nije uvijek jasno vidljiva. Zbog toga je odbijen ovaj prigovor tuženika, a prijedlog da se provede toksikološko vještačenje odbijen je jer, prema ocjeni suda, izvođenje ovog dokaza ne bi dovelo do drugačijeg zaključka.

9. U svom je iskazu tužitelj ustvrdio da je za vrijeme predmetne nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom, a tuženik je to osporio. Rezultati provedenog kombiniranog prometno- sudskomedicinskog vještačenja koje je sud u cijelosti prihvatio kao objektivno, jasno i argumentirano, pokazali su da je i ovaj prigovor tuženika neosnovan. Iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Srećka Hlišća i dr. GB sud je utvrdio da se tužitelj u vrijeme nastanka predmetne nesreće nalazio na suvozačkom mjestu vozila osiguranika tuženika koje je naglim skretanjem vozača udesno na lijevoj traci autoceste dovedeno u sve veće lijevo bočno zanašanje preko desne i zaustavne trake, nakon čega je prešlo na padinu mekog terena prema odvodnom kanalu gdje je u padanju udarilo prednjim lijevom dijelom u bližu obalu kanala, što je dovelo do preokretanja preko krova i desnog boka natrag na kotače poprijeko kanala. Na gibanja tijela putnika unutar putničkog prostora bio je odlučujući udar s lijevog boka u obalu kanala kod propadanja vozila naniže, kada je prema deformacijama ostvarena promjena brzine od oko 35 km/h, izazvana nagla rotacija vozila oko uzdužne osi u smjeru suprotnom od kazaljke na satu preko krova i desnog boka natrag na kotače. Na suvozačkom mjestu vidljivo je da je traka sigurnosnog pojasa položena razvučena niz desnu stranu naslona i s kopčom uz stražnji dio desnog boka sjedala.

10. Kod tužitelja su utvrđene sljedeće ozljede: manja razderotina kože iznad desnog oka, istegnuće mišićja vratne kralješnice (trzajna ozljeda vrata) i natučenje lijeve strane prsnog koša. Trzajna ozljeda vrata nastaje naglim trzajem glave u odnosu na vrat, a prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka u štetnom je događaju zadovoljen uvjet za nastanak te ozljede, koja nastaje neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom koji ne sprječava trzaj glave u odnosu na vrat. Ozljeda u vidu manje rane razderotine kože iznad desnog oka nastala je djelovanjem sile srednjeg intenziteta udarcem nekog tupotvrdog sredstva u predio lica iznad desnog oka ili udarcem ozlijeđenog dijela lica u neku tupotvrdu prepreku unutar kabine vozila. S obzirom na kompliciranu dinamiku odigravanja prometne nesreće koja proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, navedena utvrđena ozljeda lica mogla je nastati i usprkos vezivanjem sigurnosnim pojasom. Stoga sa sudsko medicinskog stajališta nije moguće zaključivati je li tužitelj u vrijeme prometne nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom ili nije, no sve zadobivene ozljede mogao je u dinamici predmetne nesreće zadobiti i u slučaju vezivanja sigurnosnog pojasa.

11. Zbog svega navedenog sud je utvrdio da nema tužiteljevog doprinosa nastanku štete.

12. Radi utvrđivanja sporne visine zahtjeva sud je proveo predloženo medicinsko vještačenje po vještacima dr. Branki Vidrih i dr. EB. Nalaz i mišljenje vještaka ocijenjen je objektivnim, jasnim, neproturječnim i temeljito izrađenim, a niti stranke nisu iznijele nikakvih prigovora, pa je sud na tome dokazu utemeljio ocjenu o spornoj visini tužbenog zahtjeva.

13. Iz rezultata vještačenja sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće mišićja vratne kralješnice (trzajna ozljeda vrata) i natučenje lijeve strane prsnog koša, da se liječio po kirurgu, fizijatru, psihijatru, i to imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem, analgeticima, te fizikalnim terapijama. Zbog psihičkih tegoba iz kruga PTSP-a liječio se ambulantno psihofarmakoterapijski. I nakon provedenog liječenja kod tužitelja su zaostale posljedice koje su vještaci utvrdili pregledom medicinske dokumentacije i kliničkim pregledom tužitelja, i to u vidu čestih, kroničnih bolova u vratu, ukočenosti vrata, bolnim kretnjama vrata s ograničenjem u srednjem stupnju, što uzrokuje umanjenje njegovih životnih aktivnosti u opsegu od 4%. S obzirom na sadržaj tužiteljevog zdravstvenog kartona i trzajne ozljede vrata koju je tužitelj zadobio 1994., vještaci procjenjuju da umanjenje životne aktivnosti zbog ozljede vrata u predmetnom štetnom događaju iznosi 3%. Osim toga, kod tužitelja je zbog PTSP-a došlo do trajnih posljedica po njegovo psihičko zdravlje, radi čega u svakodnevnom životu ulaže pojačane napore u omjeru od 5%, a ukupno smanjenje životne aktivnosti po ove dvije osnove iznosi 7%, uslijed čega tužitelj trpi odgovarajuće duševne boli.

14. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednje jakog oko 8 dana i manjeg intenziteta daljih 3 mjeseca, sve kumulativno, a zaostali kronični bolovi koje i dalje trpi ulaze u ocjenu smanjenja životne aktivnosti.

15. Tužitelj je pretrpio tzv. primarni strah jači kratkotrajni, sekundarni jači 3 dana, srednje jaki 10 dana i manje jaki do 3 mjeseca po stradavanju.

16. Nakon predmetnog štetnog događaja bila mu je potrebna tuđa pomoć sumarno 2 sata dnevno tijekom 3 tjedna za vrijeme preporučenog mirovanja, i to za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl. Tužiteljevo je liječenje s kirurško-traumatološke strane završeno 3.7.2018., a s psihijatrijske strane u rujnu 2020.

17. Sve opisane povrede opravdavaju, prema ocjeni ovog suda, dosuđenje naknade štete tužitelju koji je zbog povreda iz predmetnog štetnog događaja provodio liječenje, trpio bolove i strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga on osnovano postavlja zahtjev za naknadom te štete po čl. 1048. ZOO (NN 35/05). Pripada mu pravo na naknadu za pretrpljene bolove i strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti po čl. 1100. st 1. ZOO, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO. 18. S obzirom na ranije opisanu jačinu utvrđenog straha i njegovo trajanje, ovaj sud smatra pravičnom naknadu od 2.100,00 eura. Imajući u vidu trajanje i jačinu bolova, neugodnosti tijekom liječenja, sud je ocijenio pravičnom naknadu od 1.800,00 eura. Kako su ranije opisane posljedice ovog štetnog događaja ostavile trajni trag kod tužitelja i umanjile mu trajno životnu sposobnost za 7%, što će tužitelj trpiti dugi niz godina, a posljedice s vremenom sve teže podnositi, prema ocjeni suda pripada mu pravo na naknadu štete u iznosu od 1.100,00 eura.

19. Tuđa pomoć i njega bila je tužitelju potrebna u ukupnom trajanju od 42 sata. Vodeći računa o kretanjima cijena ovakve nestručne pomoći na slobodnom tržištu, sud je smatrao primjerenim po ovoj osnovi dosuditi mu 168,00 eura.

20. Tužitelju je, prema tome, priznat iznos neimovinske i imovinske štete od 5.168,00 eura.

21. Zbog svega navedenog sud je tužitelju dosudio iznos od 5.168,00 eura, a odbio zahtjev za isplatu daljeg iznosa od 140,91 eura.

22. Zatezna kamata tužitelju je dosuđena od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 28.11.2018. u skladu s pravnim shvaćanjem VSRH iz odluke Rev 373/22. Naime, prije odlučivanja o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je dužan cijeniti odredbu čl. 12.st.4 ZOOP-a kojom je propisano da u slučaju neizvršene obveze isplate naknade štete u roku iz st. I toga članka oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., čl. 155. i 156. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 200,00 eura (tbr. 7/1), za sastav podnesaka od 15.11.2021. i 15.7.2024. po 200,00 eura (tbr. 8/1), za podnesak od 24.11.2022. iznos od 50,00 eura (tbr. 8/3), za zastupanje na ročištima 23.11.2021., 10.5.2022. i 15.1.2025. po 200,00 eura (tbr. 9/1), ukupno 1.450,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 362,50 eura, sudsku pristojbu na tužbu od 49,77 eura i na presudu od 99,54 eura, te trošak vještačenja od 398,16 eura iznosi 2.359,97 eura.

24. Zatezna kamata na parnični trošak tužitelju je dosuđena od presuđenja po čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 24. veljače 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisana ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika