Poslovni broj: UsI-42/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Sanji Jerković, odvjetnici u Splitu, Gotovčeva 8, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, nakon održane javne rasprave zaključene dana 24. siječnja 2025. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/lI-551-06/23-01/96, URBROJ: 524-11-02/7-23-3 od dana 20. studenoga 2023. II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split KLASA: UP/l-551-06/23-01/265, URBROJ: 139-126-02-36-23-6 od dana 7. rujna 2023. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, da tužitelju TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/lI-551-06/23-01/96, URBROJ: 524-11-02/7-23-3 od dana 20. studenoga 2023. tužitelj je, osporavajući pravilnost i zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split KLASA: UP/l-551- 06/23-01/265, URBROJ: 139-126-02-36-23-6 od dana 7. rujna 2023., u bitnom, naveo da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je kućanstvo ovdje tužitelja jednoroditeljska obitelj koju čini žalitelj (ovdje tužitelj, odrasla, radno sposobna osoba i njegovih dvoje maloljetne djece, a ne da bi se radilo o ovdje tužitelju kao samohranom roditelju. Ovakvo utvrđenje da tuženo tijelo temelji na činjenici da djeca ovdje tužitelja imaju i drugog roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja pa da je stoga tužitelj taj koji je svoje kućanstvo doveo u nepovoljniji materijalni položaj time što je propustio i propušta pokrenuti postupak za uzdržavanje djece protiv majke djece kao drugog obveznika uzdržavanja. Ovakva utvrđenja tuženog tijela predstavljaju paušalno i proizvoljno tumačenje mjerodavnog propisa i to baš odredbi Zakona o socijalnoj skrbi koje odredbe da različito utvrđuju pravo na zajamčenu minimalnu naknadu jednoroditeljskoj obitelji i samohranom roditelju. Nije sporno ni tuženom tijelu ni prvostupanjskom tijelu da mldb. djeca tužitelja imaju oba roditelja , da se majka mldb. djece odselila prije osam godina i da faktički ne doprinosi njihovu uzdržavanju na bilo koji način. Nije ni tuženom tijelu ni prvostupanjskom tijelu sporno da mldb. djecu uzdržava i o njima brine samo i isključivo tužitelj slijedom čega da tužitelj upravo i odgovara zakonskoj definiciji samohranog roditelja iz čl. 15. st. 1. toč. 4. Zakona o socijalnoj skrbi „samohrani roditelj je roditelj koji živi sam s djetetom, sam skrbi o njemu i sam ga uzdržava". Da se doista radi o proizvoljnom tumačenju da je razvidno iz činjenice što sam Zakon o socijalnoj skrbi ne sadrži nikakve odredbe u smislu kada će se uzeti ili smatrati da se samohrani roditelj uslijed eventualnih propusta vezano uz postupke uzdržavanja ima smatrati ili ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu kao jednoroditeljskoj obitelji, a ne samohrani roditelj. Time da su i tuženo tijelo i prvostupanjsko tijelo povrijedili zakon na štetu ovdje tužitelja zakinuvši istoga za pripadajuću mu visinu minimalne naknade na koju ima pravo u iznosu od 300% osnovice kako za razdoblje od 10. kolovoza 2023. do 31. kolovoza 2023. tako i ubuduće za svaki mjesec počevši od 1. rujna 2023. Kako je iz svega naprijed iznijetog vidljivo da su tužbeni navodi osnovani, a pobijano rješenje nezakonito to da se predlaže Upravnom sudu da sam riješi upravnu stvar i to na način da tužitelju utvrdi pravo na zajamčenu minimalnu naknadu i to: TP, za dob (58) - 120% od osnovice za samohranog radno sposobnog roditelja;

- GP, za dob (13) - 90% od osnovice za dijete samohranog roditelja i - IP, za dob (15) - 90% od osnovice za dijete samohranog roditelja. Odnosno u visini od 300% od osnovice koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske, a što iznosi 398,17eur/3.000,00kn mjesečno. Slijedom navedenog da se predlaže Naslovnom sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje, tužitelju priznaje zatraženo pravo te nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora, a podredno da se predmet vrati na ponovni postupak.

2. Opunomoćenica tužitelja je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 24. siječnja 2025. navela da izlaže i predlaže kao u tužbi. Dodatno navodi kako je majka mldb. djece tužitelja jedno vrijeme boravila na adresi nepoznatoj tužitelju, a i da je u međuvremenu tužitelj pokrenuo postupak i protiv majke djece opunomoćivši istu opunomoćenicu na temelju rješenja o besplatnoj pravnoj pomoći te da se u spis dostavljaju dokazi o sudskim postupcima koji su u tijeku, a u okviru kojih je tužitelj od nadležnog Općinskog suda u Splitu zatražio i donošenje rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se obvezalo majku na minimalne zakonom propisane mjesečne doprinose, ali o kojem prijedlogu nadležni sud još uvijek nije donio odluku.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome te da predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/lI-551-06/23-01/96, URBROJ: 524-11-02/7-23-3 od dana 20. studenoga 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Područnog ureda Split KLASA: UP/l-551-06/23-01/265, URBROJ: 139-126-02-36-23- 6 od dana 7. rujna 2023., a kojim rješenjem je odlučeno da se kućanstvu TP, ovdje tužitelja, priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 230% osnovice (132,72 eur/1.000.00 kn) umanjeno za mjesečni prihod u iznosu od 158.39 eura/1.193.39 kuna, za razdoblje od 10. kolovoza 2023. do 31. kolovoza 2023. te u iznosu od 230% osnovice mjesečno počevši od dana 1. rujna 2023.

5. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se isti sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

6. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

9. Odredbom članka 4. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 18/22, 46/22, 119/22 i 71/23, dalje: Zakon) propisano je da osoba koja ostvaruje naknade i usluge iz sustava socijalne skrbi ne može njihovim korištenjem postići povoljniji materijalni položaj od osobe koja sredstva za život ostvaruje radom ili po osnovi prava koja proizlaze iz rada.

10. Člankom 22. st. 1. Zakona propisano je da osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske jednom godišnje te je Odlukom Vlade Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 23/22) određeno da ista iznosi 132,72eura/1.000.00kn

11. Sukladno odredbi čl. 15. Zakona pojedini pojmovi u smislu toga Zakona imaju sljedeće značenje: 4. samohrani roditelj je roditelj koji živi sam s djetetom, sam skrbi o njemu i sam ga uzdržava, 5. jednoroditeljska obitelj je obitelj u kojoj žive dijete odnosno djeca i jedan roditelj.

12. Uvidom u spis upravnog tijela KLASA: UP/lI-551-06/23-01/96 utvrđeno je: da je dana **.**.2023. TP, ovdje tužitelj, podnio zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu za svoje kućanstvo; da TP živi u kućanstvu s maloljetnim sinom IP i maloljetnom kćerkom GP; da su članovi kućanstva hrvatski državljani s prebivalištem u [adresa]; da korisnik nije sklapao brak te da iz izvanbračne veze ima dvoje malodobne djece s kojom živi i o kojoj se brine; da je kćer GP učenica OS Lučac, a sin IP Obrtno- tehničke škole Split; da se majka djece odselila prije 8 godina i da ne doprinosi njihovu uzdržavanju: da je tužitelj evidentiran kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje; da je tužitelj temeljem rješenja Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava do 31. kolovoza 2023. bio korisnik novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata u mjesečnom iznosu od 158.39EUR-a/1.193.39kn: da je tužitelj, nakon smrti oca, naslijedio stan u kojem živi s malodobnom djecom i nešto čestica zemlje kojim se ne može osigurali sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba; da članovi kućanstva nemaju u vlasništvu stan ili kuću koji se može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba, poslovni prostor kojeg ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti te vrijedne pokretnine (plovila, umjetnička djela i sl.); da članovi kućanstva nisu vlasnici registriranog vozila; da članovi kućanstva nisu sklopili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju; da članovi kućanstva sredstva za pomirenje osnovnih životnih potreba ne mogu ostvariti sredstvima od prodaje ili najma stana ili kuće u vlasništvu koju ne koristi za stanovanje/prodaje ili korištenja poslovnog prostora/prodaje pokretnina/prodaje, zakupa ili najma druge imovine; da članovi kućanstva nisu korisnici usluge smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi.

13. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika navedeno je da je ocjena tog drugostupanjskog tijela da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je kućanstvo TP jednoroditeljska obitelj koju čini žalitelj, odrasla, radno sposobna osoba i njegovih dvoje maloljetne djece. Iz spisu priležeće izjave na Zapisnik koju je žalitelj dao dana 7. rujna 2023. da proizlazi da je žalitelj izjavio da se majka njegove djece odselila prije osam godina i da od tada ne živi s njima u kućanstvu te da ne sudjeluje u odgajanju i školovanju djece, ali da povremeno viđa djecu te da protiv nje nije podnio tužbu radi uzdržavanja djece. Slijedom navedenog da je nedvojbeno utvrđeno da se ne radi o samohranom roditelju budući da djeca žalitelja imaju i drugog roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Naime, činjenica da je žalitelj propustio i da propušta pokrenuti postupak za uzdržavanje djece protiv drugog obveznika uzdržavanja (majka djece) te time dovodi svoje kućanstvo u još nepovoljniji materijalni položaj da ne predstavlja okolnost na temelju koje bi se žalitelju priznalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu kao samohranom roditelju budući da djeca žalitelja imaju i drugog obveznika uzdržavanja. Stoga, da je pravilno odlučilo prvostupanjsko tijelo kada je, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. Zakona, kućanstvu TP priznalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 230% osnovice mjesečno (70% od osnovice za odraslu radno sposobnu osobu + 80% od osnovice za dijete u jednoroditeljskoj obitelji + 80% od osnovice za dijete u jednoroditeljskoj obitelji).

14. Naime, nesporno je da tužitelj sam skrbi i vodi brigu o svojoj malodobnoj djeci IP i GP kako financijski tako i u svakom drugom pogledu te da je njihova majka napustila obiteljsku zajednicu prije više godina i da ne pruža nikakvu financijsku pomoć tužitelju u podizanju dvoje malodobne djece. Kraj takvog nespornog utvrđenja jasno je da je se ovdje radi o roditelju koji živi sam s djecom, sam skrbi o njima i sam ih uzdržava, iako bi se navedena definicija odnosila na samohrane roditelje u situacijama kada je drugi roditelj preminuo, nije poznat i sl. U konkretnom slučaju se ne može tumačiti da bi se ovdje radilo o jednoroditeljskoj obitelj u kojoj žive dijete odnosno djeca i jedan roditelj jer se majka ne brine o djeci u nikojem smislu pa tako niti financijskom.

15. Dakle, ocjena je ovog Suda da bi tužitelju zaista i pripadala zajamčena minimalna naknada kao jednoroditeljskoj obitelji da majka njegove malodobne djece sudjeluje u troškovima njihovog podizanja, ali kako ista u tome nesporno ne sudjeluje, u tom slučaju se ne može nikako govoriti o tome da bi tužitelju pripadala naknada kao jednoroditeljskoj obitelji. Navedeno razlikovanje samohranog roditelja i jednoroditeljske obitelji upravo je u Zakonu i navedeno iz razloga što se htjelo višu naknadu odrediti samohranim roditeljima, nego onima koji imaju bivšeg supruga/suprugu/partnera/partnericu/izvanbračnog druga/itd., a koji djelomično sudjeluju u odgoju, podizanju i financijski pomažu zajedničkoj malodobnoj djeci. Cijeneći specifičnost konkretnog slučaja valja istaći da je najprije potrebno voditi računa o dobrobiti malodobne djece i da eventualni propusti njihovog jedinog roditelja koji ih zaista odgaja i brine o njihovoj dobrobiti te ih uzdržava ne može ići na štetu malodobne djece, radi čega je potrebno utvrditi je li za predmetno razdoblje majka djece financijski sudjelovala u podizanju malodobnih IP i GP obzirom da je tužitelj, u tijeku ovog upravnog spora, dostavio dokaz da je protiv majke svoje malodobne djece pokrenuo tužbu radi uzdržavanja, a potom bez pretjeranog formalističkog tumačenja donijeti odluku koja je pravilna obzirom na utvrđeno činjenično stanje. Sve to imajući na umu da cilj gore citiranih zakonskih odredbi nije bio da se ide na štetu malodobne djece i njihovih interesa, a sve kraj nesporne činjenice da njihova majka ne sudjeluje u njihovom odgoju niti pridonosi zadovoljavanju njihovih financijskih potreba.

16. Stoga, a budući da osporeno rješenje tuženika nije zakonito, a iz svih navedenih razloga niti prvostupanjsko upravno rješenje, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci pod točkama I i II.

17. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novo i zakonito rješenje, a sve to nakon što utvrdi je li majka malodobne GP i IP, tužiteljeve djece, financijski pridonosila njihovom podizanju u predmetnom razdoblju pa ukoliko se utvrdi da tužitelj u tom periodu nije po osnovi uzdržavanja ostvario nikakve prihode (osnovom podnesene tužbe za njihovo uzdržavanje) u tom slučaju istom valja priznati zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu predviđenom za samohranog roditelja obzirom da je on to zaista i bio posljednjih godina otkad ga je napustila majka njegove malodobne djece, a sve to pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

18. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužiteljici priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 24. siječnja 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (500,00€) što sveukupno iznosi 2.500,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS- a, riješeno kao u izreci.

U Splitu, 24. veljače 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenici tužitelja Sanji Jerković, odvjetnici u Splitu, Gotovčeva 8

- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/lI-551-06/23-01/96

- u spis