Poslovni broj: P-73/2019-57

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vera Miloš, odvjetnica u Puli, protiv tuženika ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikša Radišić, odvjetniku u Puli, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 24. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 24. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Tuženik ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je isplatiti tužitelju AV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 20.291,69 EUR a sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od 20. studenog 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 15.500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 20. studenog 2018. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JV, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.058,36 EUR zajedno sa zateznom kamatom računajući od 24. veljače 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika za isplatu iznosa od 35.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i iznosa od 12.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamataom računajući od 20. studenog 2018. U tužbi navodi da su parnične stranke zaključile predugovor o kupoprodaji nekretnine 23. svibnja 2017. kojim predugovorom se tuženik kao prodavatelj obvezao prodati, a tužitelj kao kupac kupiti nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola i to k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 1788 m2 k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. zgrada, štala površine 417 m2 k. o. [katastarska općina]. Kao sastavni dio predugovora stranke su ugovorile i dogovor oko kapare, dinamiku plaćanja kupoprodajne cijene i upravljanja nekretninama do upisa prava vlasništva tužitelja u zemljišne knjige, a koje su stavke definirane posebnim protokolom i uglavljene kao sastavni dio predugovora. Navedenim predugovorom stranke su ugovorile plaćanje kapare u iznosu od 15.000,00 EUR i tužitelj je ugovoreni iznos kapare platio prilikom potpisivanja ugovora u urednu javnog bilježnika koji je ovjerio potpis 23. svibnja 2017. Pored kapare tužitelj je tuženiku kao avans kupoprodajne cijene 4. kolovoza 2017. platio i 12.000,00 kuna i 5.000,00 EUR. U vrijeme sklapanja predugovora na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je izgrađena zgrada, ali nije bila snimljena niti upisana u katastar nekretnina kao ni u zemljišnoj knjizi, a na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. bila je postojeća zgrada i štala ali je izvršena rekonstrukcija objekta na način da su izgrađene dvije nove zgrade koje također nisu bile snimljene i upisane u zemljišnoj knjizi u vrijeme zaključenja predugovora. Posebnim protokolom stranke su dogovorile da će tuženik ishoditi uporabnu dozvolu za sve građevine i izvršiti potrebne upise u javne registre, a rok za realizaciju bio je do kolovoza 2017. Tuženik nije ispunio svoju obavezu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja nekretnina u dogovorenom roku, a 11. srpnja 2017. upisana je zabilježba pokretanja ovršnog postupka na nekretninama koje su bile predmet predugovora te 3. listopada 2017. i zabilježba ovrhe. Budući da je zaključeni predugovor sadržavao sve bitne sastojke kupoprodajnog ugovora i da je kupac prodavatelju dao kaparu proizlazi da su parnične stranke zaključile glavni ugovor unatoč tome kako su istoga nazvale i označile kao predugovor. Nakon što je utvrđeno da se tužitelj kao kupac više ne može upisati u zemljišnu knjigu odnosno da ispunjenje ugovora više nije moguće, tužitelj je pokušao dogovorom s tuženikom riješiti sve sporne odnose koji su proistekli iz istog ali do istoga nije došlo te je tužitelj obavijestio tuženika da raskida ugovor i zatražio povrat kapare i avansa. Budući da je do raskida ugovora došlo isključivom krivnjom tuženika tužitelj ima pravo zahtjevati povrat dvostruke kapare i plaćenog avansa u cijelosti. Tužitelj je od tuženika tražio povrat novca i tuženik to nije osporio, ali novac nije vratio te se kod svakog traženja opravdavao da nema novaca ali da će sve platiti kada proda nekretninu te do dana podnošenja tužbe dugovani novac tuženik nije isplatio. Tužitelj stoga predlaže usvajanje tužbe i tuženog zahtjeva te potražuje troškove postupka.

1.1. Podneskom od 28. svibnja 2019. tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev navodeći kako je ugovorenu kaparu od 15.000,00 EUR platio u protuvrijednosti u kunama odnosno u iznosu od 110.000,00 kuna a iz kojeg razloga na ime povrata dvostruke kapare potražuje iznos od 220.000,00 kuna (odnosno 29.199,02 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450), te nadalje na ime povrata avansa potražuje iznose od 12.000,00 kuna (1.592,67 EUR uz primjenu fiksnog trečaja konverzije 7,53450) i 5.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Na ročištu održanom 15. srpnja 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je predmetno potraživanje iskazao u valuti EUR (u iznosu od 35.791,69 EUR) u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava sve činjenične navode iz tužbe i istaknuti tužbeni zahtjev, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi kako tuženik od tužitelja nije primio nikakav novčani iznos, te da je tuženik uredno ispunio obveze preuzete predmetnim predugovorom. Osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije priložene uz tužbu, a posebno naknadno umetnuti otplatni plan uz predugovor. Nadalje, tuženik osporava i visinu navodno primljenog iznosa te ističe da su navodi tužitelja u tužbi proturiječni sami sebi i priloženim dokazima. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja te potražuje troškove postupka.

3. U dokaznom postupku pročitan je predugovor s otplatnim planom, potvrda od 4.8.2017., izjava o raskidu predugovora, izvatci iz zemljišnih knjiga, whats app komunikacija, izvod prometa po računu, zahtjev za izdavanje uporabne dozvole, rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, iskazi svjedoka OV i PV, iskazi parničnih stranaka, rješenje o Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 31. svibnja 2017.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za pribavu podataka o visini prihoda i isplati dobiti Sophia d.o.o. i za provođenje financijskog vještačenja jer su navedeni dokazni prijedlozi istaknuti nakon zaključenja prethodnog postupka i to tek na ročištu održanom 24. listopada 2024., iako se odnose na okolnosti koje su tuženiku bile poznate već u trenutku podnošenja odgovora na tužbu odnosno zaključenja prethodnog postupka u ovom postupku. Vezano uz svjedoka LV valja istaknuti kako je tuženik navedeni dokazni prijedlog istakno nakon zaključenja prethodnog postupka, a isti svjedok je predložen na okolnosti koje nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući da između stranaka nije sporno da navedeni svjedok nije sudjelovao u pregovorima tužitelja i tuženika niti prilikom sklapanja predmetnog predugovora o kupoprodaji nekretnina, a iz kojeg razloga je sud odbio nevedeni dokazni prijedlog tuženika.

3.2. U postupku nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka ĆV jer su tužitelj i tuženik odustali od navedenog dokaznog prijedloga.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja samo djelomično osnovan. 5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za vraćanje dvostruke kapare i avansa isplaćenog po predugovoru o kupoprodaji nekretnine zaključenog s tuženikom 23. svibnja 2017., i to u ukupnom iznosu od 35.791,69 EUR, a za koji predugovor tužitelj navodi da je raskinut krivnjom tuženika.

6. Između parničnih stranaka nije sporno da su 23. svibnja 2017. sklopile predugovor o kupoprodaji nekretnina, a predmet kojeg predugovora su bile nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 1788 m2 k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. zgrada, štala površine 417 m2 k. o. [katastarska općina]. Nesporno je da je predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnina raskinut izjavom tužitelja od 20. studenog 2018.

7. Sporno je između parničnih stranaka je li otplatni plan sastavni dio sklopljenog predugovora o kupoprodaji nekretnina od 23. svibnja 2017. te je li tužitelj isplatio tuženiku kaparu u iznosu od 110.000,00 kuna (15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti) i avans u iznosu od 12.000,00 kuna i 5.000,00 EUR, kao i je li do raskida predugovora došlo krivnjom tuženika, a sporna je i pasivna legitimacija tuženika.

8. Uvidom u predugovor o kupoprodaji nekretnina utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika ŽV kao prodavatelja i tužitelja AV kao kupca i to 23. svibnja 2017., te da se tim predugovorom prodavatelj obvezao prodati a kupac kupiti nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica, površine 1788 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. zgrada, štala, površine 417 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to s nekretninama koje su na njima izgrađene koje nekretnine su vlasništvo prodavatelja, a sve prema stanju izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Puli, čija je preslika sastavni dio toga predugovora. Nadalje, ugovorne strane su suglasno utvrdile da je na navedenim nekretninama upisano založno pravo u korist Volksbank Kärnten süd E.Gen. u iznosu od 280.000,00 EUR te da je isto upisano u zemljišnim knjigama pod Z-4538/14 te da kupcu izjavljuje kako mu je na dan potpisa predugovora od strane prodavatelja predan vlasnički list te da je kupac u cijelosti upoznat sa sadržajem istog (čl. 1.). Kupoprodajna cijena ugovorena je u visini od 3.368.000,00 kuna, a od čega je 1.508.000,00 kuna (CIL 937 u Novasolu), 930.000,00 kuna (CIL 684 u Novasolu) i 930.000,00 kuna (CIL 683 u Novasolu), što prodavatelj potvrđuje potpisom tog predugovora (čl. 2.).

8.1. Člankom 3. predugovora prodavatelj se obvezao po isplati kupoprodajne cijene, prema otplatnom planu koji je sastavni dio toga predugovora, i nakon konačne isplate svake nekretnine ovlastiti kupca da bez ikakvog njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja, ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva s imena i vlasništva prodavatelja na svoje ime i vlasništvo. Ujedno je ugovoreno da će se za svaku nekretninu potpisati zasebni kupoprodajni ugovori. Istim člankom ugovorne stranke su suglasno utvrdile da će kupac prodavatelju isplatiti kupoprodajnu cijenu na način da će na kreditni račun prodavatelja kod Volksbank Kärnten süd E.Gen. uplatiti iznose iz čl. 2. toga predugovora, te da su na dan potpisa tog predugovora ugovorne strane u posjedu pisma namjere banke Volksbank Kärnten süd E.Gen., u kojem banka iskazuje svoju namjeru za izdavanje brisovnog očitovanja temeljem kojeg će ŽV nakon uplate kupoprodajne cijene iz čl. 2. tog predugovora moći izbrisati založno pravo banke na predmetnim nekretninama. Ujedno je kupac potvrdio da je u cijelosti upoznat s pismom namjere.

8.2. Nadalje, člankom 4. kupac se obvezao snositi troškove sastava tog predugovora, glavnog ugovora, troškove javnog bilježnika, troškove uknjižbe, troškove održavanja nekretnine do trenutka prodaje iste te troškove ishođenja uporabne dozvole. Ugovoreno je da će iznos koji se potroši biti unaprijed dogovoren s prodavateljem sukladno tržišnim cijenama i da će se odbiti od vrijednosti kuće i od dogovorene cijene. Ujedno je određeno da će kupac snositi troškove ugovora javnog bilježnika, dok će prodavatelj snositi troškove ucrtavanja. U članku 5. toga predugovora prodavatelj jamči kupcu da na nekretninama koje su predmet tog predugovora ne postoje nikakva upisana ili neupisana prava ili tereti u korist trećih osoba, koja isključuju, umanjuju ili ograničavaju prava kupca, osim onih upisanih na taj dan u zemljišnim knjigama. Kupac se obvezao snositi troškove poreza na promet sa nekretninama. Prodavatelj u članku 6. kupcu jamči da je isključivi vlasnik predmetnih nekretnina te da iste u trenutku sklapanja tog predugovora nisu opterećene nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima te pravima trećih osoba koja bi umanjila prava kupca izuzev založnog prava iz članka 1. tog predugovora. Konačno, člankom 7. ugovorne strane su odredile da predugovor stupa na snagu danom potpisa istog te da je isti pravi izraz njihove volje.

8.3. Na navedenom predugovoru stranke su 23. svibnja 2017. ovjerile svoje potpise kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule pod poslovnim brojem OV-8070/17.

8.4. Utvrđuje se da predmetnom predugovoru o kupoprodaji nekretnina od 23. svibnja 2017. prileži otplatni plan kojeg je javni bilježnik prilikom ovjere uvezao jamstvenikom i ovjerio pečatom.

8.5. U otplatnom planu navedeno je kako kapara iznosi 15.000,00 EUR i da se isplaćuje u gotovini 23. svibnja 2017. U otplatnom planu navedeno je vrijeme realizacije kredita cca 8 mj i način isplate kupoprodajne cijene, a prema otplatnom planu tuženik je kao osobu ovlaštenu na pregovore (glede nadoknađivanja troškova) s tužiteljem odredio svog oca ŠV.

9. Uvidom u dopis tužitelja od 20. studenog 2018. utvrđeno je da je isti upućen tuženiku i da predstavlja izjavu o raskidu predugovora o kupoprodaji nekretnina od 23. svibnja 2017. ovjerenog od strane javnog bilježnika Nansi Kopić Ov-8071/17. U istome se navodi kako tužitelj raskida predugovor iz razloga što tuženik nije ispunio obveze preuzete predugovorom i zbog činjenice da je ne predmetnim nekretninama zabilježena ovrha te više nije moguće izvršiti prijenos vlasništva.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je kako je k. č. br. [katastarska čestica] kuća, Režanci, Režanci 82B, dvorište ukupne površine 1788 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao isključivo vlasništvo tuženika ŽV, a da je 11. srpnja 2017. na toj nekretnini zabilježeno pokretanje postupka na temelju prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave od 27. lipnja 2017. (pod brojem Z-20402/2017) te zabilježba ovrhe 13. listopada 2017. (pod brojem Z-30661/2017) koja se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Ovr-3681/2017. Ujedno je utvrđeno da je 17. studenog 2017. pod brojem Z-34854/2017 zabilježeno postojanje Uporabne dozvole klasa: UP/I-361-05/17-30/0004385, urbroj: 2163/1-18-06/9-17-0004 od 27. listopada 2017.

10.1. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je kako je k. č. br. [katastarska čestica] zgr. zgrada, štala, ukupne površine 417 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao isključivo vlasništvo tuženika ŽV, a da je 11. srpnja 2017. na toj nekretnini zabilježeno pokretanje postupka na temelju prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave od 27. lipnja 2017. (pod brojem Z-20402/2017) te zabilježba ovrhe 13. listopada 2017. (pod brojem Z-30661/2017) koja se kod ovog suda vodi pod poslovnim

10.2. Na obije nekretnine je 5. svibnja 2014. pod brojem Z-4538/14 u zemljišnim knjigama uknjiženo i založno pravo u visini od 280.000,00 EUR u korist Volksbank Kärnten süd E.Gen., a kako je to navedeno i u predmetnom predugovoru o kupoprodaji nekretnina.

11. Uvidom u potvrdu od 4. kolovoza 2017. utvrđeno je da je tužitelj dao ĆV iznos od 12.000,00 kuna i 500,00 EUR kao avans za kupovinu kuće od ŽV CIL 937 u nova solu, te da je ista potpisana po tužitelju i po ĆV.

12. Nadalje, uvidom u izvod prometa po računu utvrđeno je da je 22. svibnja 2017. tužitelju isplaćen kredit u iznosu od 223.032,57 kuna te da je istog dana podigao iznos od 181.000,00 kuna.

13. Iz zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole utvrđeno je da je navedeni zahtjev podnio tuženik ŽV i to Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za decentralizaciju, lokalnu i područnu samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za prostorno uređenje i gradnju Pula, 13. listopada 2017., a da se zahtjev odnosio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je zahtjevu priloženo i rješenje i izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 11. listopada 2017. (pravomoćno 13. listopada 2017.).

14. Uvidom u komunikaciju tužitelja i tuženika utvrđeno je kako su prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari tužitelj i tuženik komunicirali glede vraćanja kapare, ali da dogovor nisu postignuli.

15. Iz iskaza svjedoka OV utvrđeno je da su u tužitelj i tuženik zajedno došli kod nje u javnobilježnički ured te da im je prepustila jedan prostor da u njemu mogu slobodno razgovarati jer da su joj rekli da nešto još moraju dogovoriti. Nadalje je utvrđeno da su tužitelj i tuženik iznimno dugo bili sami zajedno u toj prostoriji, te da je u toj prostoriji s njima bio i tuženikov otac GV. Svjedokinja je nakon što su tužitelj i tuženik u njenoj nazočnosti vlastoručno potpisali predmetni predugovor, to ovjerovila i na poleđini predugovora potvrdila odgovarajućim štambiljem, a kako su obje stranke suglasno izrazile želju da se u sklopu tog pregovora uveže i otplatni plan, da je taj otplatni plan uvezala s jamstvenikom i pečatirala. Utvrđeno je da je predmetni predugovor sastavio tužitelj te da u nazočnosti svjedokinje nije isplaćen ikakav novac u svezi s predmetnim pravnim poslom.

15.1. Iz iskaza svjedoka ĐV, tužiteljevog oca, utvrđeno je da on nema neposrednih saznanja o predmetnu spora jer nije ni na koji način sudjelovao u dogovaranju i sklapanju predmetnog predugovora o kupoprodaji nekretnina, već da zna ono što mu je pričao njegov sin koji mu se je u jednom trenutku požalio da po pitanju predmetnog posla ne ide sve kako je on bio zamislio. Utvrđeno je da je pokušao pomoći sinu te da mu je rekao kako bi bilo najbolje da pokuša mirnim putem razriješiti novonastalu situaciju, a da mu je po pričanju sina poznato da je tuženiku isplatio kaparu u iznosu od 15.000,00 EUR u vrijeme ovjere predmetnog predugovora te je njegov sin bio onemogućen u nastavnoj realizaciji da dobije kredit osnovom kojeg je trebao isplatiti preostali iznos kupovnine jer tuženik nije izvršio svoju obvezu da u ugovorenom roku da pribavi uporabnu dozvolu za predmetnu građevinu, a da je njegov sin bio vremenski limitiran sa rokovima u kojima je mogao ishoditi taj kredit. Nadalje je utvrđeno da ga je tužitelj s činjenicama u vezi predmetnog spora upoznao nakon sklapanja predugovora, odnosno nakon što je došlo do problema s realizacijom dogovorenog te da mu je tada sin predočio svu dokumentaciju i ispise SMS-ova koje su si stranke upućivale.

16. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je tuženiku uplatio kaparu u iznosu od 15.000,00 EUR odnosno tadašnjih 111.000,00 kuna i to na način da mu ju je osobno uručio kaparu kod javnog bilježnika. Nadalje je utvrđeno da je za kupnju predmetnih nekretnina trebao dobiti kredit u HPB d.d. u Rijeci te da je za realizaciju kredita prethodno trebalo ishoditi uporabnu dozvolu, što se tuženik obvezao učiniti, ali da je u međuvremenu pokrenut postupak ovrhe na predmetnim nekretninama za što je saznao u kolovozu 2017. Tužitelj je odustao od kupoprodaje jer je banka preko koje je trebao dobiti kredit rekla da se zbog postupka ovrhe na predmetnim nekretninama ne može odobriti kredit, a izjavu o raskidu tužitelj je uputio tuženiku. Nadalje je utvrđeno da su prilikom sklapanja predugovora kod javnog bilježnika bili tuženik, tuženikov otac ĆV i tužitelj. Tužitelja je u vezu s tuženikovim ocem ĆV doveo posrednik LV, a predmetni predugovor tužitelj je zaključen s tuženikom jer je on bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. U trenutku sklapanja predmetnog predugovora tužitelj je bio upoznat s time da je nekretnina opterećena založnim pravom te je dogovoreno da će se on isplatiti kroz njegov kredit. Tužitelju je ĆV dao kategorizaciju nad predmetnim kućama za 2017. godine te mu je od iznajmljivanje njegova firma Sophia d.o.o. primila iznos od 11.000,00 EUR i da je to bio jedan način da se pokuša vratiti taj novac od kapare, a da kuće nije iznajmljivao 2018.

17. Iz iskaza tuženika sud je utvrdio da ga je otac obavijestio o tome da bi neki gospodin kupio kuće, te da je od strane oca bio pozvan da ide kod javnog bilježnika, te da je prethodno poništio verziju predugovora koju je sastavio tužitelj. Utvrđeno je da je na kućama bio kredit te da je to otežavalo prodaju i da je vezano uz taj kredit postojao spor. Jedna od kuća nije imala niti građevinsku niti uporabnu dozvolu i tuženik je u međuvremenu za nju uspio ishoditi papire negdje u studenom 2017., te da je prekoračio rok za ishođenje tih papira ali da je obavijestio tužitelja da ih je pribavio i da tada tužitelj nije htio kupiti te kuće, i da je postojala ovrha. Tuženik je potvrdio da je potpisao predmetni predugovor i da je tužitelju bila dana kategorizacija za te kuće u sezoni 2017. Utvrđeno je da je tuženik primio raskid ugovora poštom negdje oko Božića 2017. te da je nekretninu koju je tužitelj iznajmljivao kasnije prodao i da je od prodaje zatvoren kredit.

18. Na temelju tako provedenih dokaza sud je utvrdio kako su tužitelj i tuženik 23. svibnja 2017. sklopili predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnine, a čiji je sastavni dio bio i otplatni plan.

18.1. Predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnine od 23. svibnja 2017. s obzirom na svoj sadržaj po ocjeni ovog suda predstavlja ugovor o kupoprodaji jer sadrži sve bitne elemente za takav ugovor u smislu odredbi čl. 247. u vezi s čl. 376. st. 1. i čl. 377. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu ZOO).

19. Prema odredbi čl. 303. st. 1. ZOO-a ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.

19.1. U otplatnom planu koji je sastavni dio predmetnog pravnog posla navedeno je da kupac isplaćuje kaparu u gotovini u iznosu od 15.000,00 EUR i to 23. svibnja 2017., odnosno na dan sklapanja predmetnog predugovora, a tuženik je predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnine potpisao, što isti ne spori. U predugovoru je izričito navodeno da je otplatni plan njegov sastavni dio (čl. 3. predugovora), a iz u tom dijelu suglasnih iskaza parničnih stranaka utvrđeno je da su tužitelj i tuženik pregovarali o sadržaju predmetnog pravnog posla koji je prethodno sastavio tužitelj te da su na traženje tuženika izvršene određene izmjene i da je tek nakon toga sklopljen predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnine. Iz navedenih razloga ovaj sud ocijenjuje kako tuženiku nije moglo ostati nepoznato da je otplatni plan sastavni dio predmetnog predugovora o kupoprodaji nekretnine i njegov sadržaj.

19.2. S obzirom da je u samom pravnom poslu navedena isplata kapare 23. svibnja 2017., a da je iz izvoda prometa po računu utvrđeno da je dan ranije tužitelju isplaćen kredit od kojeg je tužitelj podignuo iznos od 181.000,00 kuna, ocjena je ovog suda kako je tužitelj u smislu odredbe čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP-a dokazao da je tuženiku na dan sklapanja predugovora 23. svibnja 2017. isplatio kaparu u iznosu od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti (odnosno oko 111.000,00 kuna), te u tom smislu sud nije prihvatio kao vjerodostojene navode tuženika da mu tužitelj nije isplatio kaparu.

19.3. Tužitelj je raskinuo predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnine 18. studenog 2017. te je navedenu izjavu uputio izravno tuženiku, što je potvrdio i tuženik u postupku. U izjavi o raskidu predugovora tužitelj kao razlog raskida navodi da tuženik nije ispunio obveze koje je preuzeo predugovorom te činjenicu da zbog toga što je na predmetnim nekretninama određena ovrha više nije moguće izvršiti prijenos vlasništva na tim nekretninama.

19.4. S obzirom da je uvidom u zemljišnoknjižne izvatke utvrđeno da je na predmetnim nekretninama 11. srpnja 2017. zabilježeno pokretanje postupka na temelju prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave na temelju ovršne isprave od 27. lipnja 2017., a da je 13. studenog 2017. u zemljišnim knjigama zabilježena i ovrha na predmetnim nekretninama koja se ovrha kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Ovr-3681/2017, ocjena je ovog suda kako je krivnja za raskid predmetnog ugovora upravo na tuženiku, pa stoga tužitelj u skladu s odredbom čl. 304. ZOO-a osnovano traži vraćanje dvostruke kapare.

19.5. Pritom, tuženik u postupku ne sporni da nije u roku izvršio svoju obvezu pribave uporabne dozvole za predmetne nekretnine, već da je to učinio naknadno u studenom 2017., međutim neovisno o navedenom s obzirom na određenu ovrhu na predmetnim nekretninama tuženik nije više bio u mogućnosti izvršiti i ostale obveze sukladno sklopljenom predugovoru o kupoprodaji nekretnina a to je prijenos prava vlasništva nad predmetnom kupoprodaje.

20. Kako je u postupku utvrđeno da je prije raskida predmetnog ugovora tuženik po svom ocu tužitelju dao kategorizaciju za kuću te da je od iznajmljivanja kuće 2017. tužitelju tako isplaćen iznos 11.000,00 EUR, o čemu je iskazivao i sam tužitelj. Naime, tužitelj je u svom iskazu naveo da je to bio jedan način da mu se pokuša vratiti taj novac od kapare, a iz kojeg razloga je sud navedeni iznos uzeo u obzir prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari. Pritom za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nije odlučna činjenica da je iznos od 11.000,00 EUR isplaćen na račun firme Sophia d.o.o. jer je na taj račun isplaćen upravo po traženju (nalogu) tužitelja a nesporno je da se isplata odnosila upravno na predmetni pravni odnos stranaka. Tuženik na kojem je bio teret tog dokaza nije u postupku dokazao da bi tužitelju uplatio i veći iznos, niti je isti to tvrdio u postupku.

20.1. Dakle, kako je na ime povrata kapare tuženik već isplatio tužitelju iznos od 11.000,00 EUR, ocjenjuje se osnovanim zahtjev tužitelja za vraćanje dvostruke kapare ali samo u pogledu preostalog iznosa od 18.199,02 EUR (odnosno iznos od 29.199,02 EUR umanjeno za 11.000,00 EUR). Pritom je tužitelju priznat i zahtjev za isplatu zateznih kamata iz čl. 29. ZOO-a i to od dana raskida predugovora kako je to tužitelj zatražio u postupku, jer je utvrđeno da je do raskida predugovora došlo upravo krivnjom tuženika.

21. S obzirom da je prema potvrdi od 4. kolovoza 2017. tuženikov otac ĆV od tužitelja primio iznos od 12.000,00 kuna i 500,00 EUR kao avans za kupovinu kuće od ŽV CIL 937 u nova solu, a da je u otplatnom planu koji je sastavni dio predmetnog predugovora o kupoprodaji nekretnine tuženik izričito ovlastio ŠV za pregovore s tužiteljem (glede nadoknađivanja troškova), ocjenjuje se kako je navednim isplatama izvršena uplata po predmetnom predugovoru o kupoprodaji nekretnina od 23. svibnja 2017., a iz kojeg razloga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu u kojem traži povrat iznosa uplaćenog avansa i to u iznosu od 12.000,00 kuna odnosno 1.592,67 EUR (uz primjenu fiksog tečaja konverzije 7,53450) te iznosa od 500,00 EUR, te se u tom smislu ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor pasivne legitimacije. Međutim, tužitelj neosnovano potražuje i daljnji iznos od 4.500,00 EUR jer iz potvrde od 4. kolovoza 2017. proizlazi da je ĆV isplatio iznos od 500,00 EUR a ne 5.000,00 EUR kako to tužitelj traži u ovom postupku.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP. Tužitelj je osnovano pokrenuo predmetni parnični postupak radi isplate dvostruke kapare i avansa, pa se smatra da je uspio u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dok je u odnosu na visinu, uzimajući pritom u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev, uspio u omjeru od 57%, pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi 79%, dok uspjeh tuženika iznosi 21%. Tuženik je stoga u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 58%.

22.1. Tužitelju je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 24. travnja 2019. i 28. svibnja 2019. u iznosu od 500 bodova za svako (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 2. srpnja 2019., 16. listopada 2019., 6. lipnja 2020., 8. studenog 2022. i 24. listopada 2024. u iznosu od 500 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima od 7. svibnja 2019., 24. rujna 2020., 27. studenog 2020., 16. veljače 2021., 10. veljače 2023., 15. veljače 2024. i 30. kolovoza 2024. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), što ukupno iznosi 5.750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući iznos PDV od 25% iznosi ukupno 14.375,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak uplaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 3.070,00 kuna (407,46 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 404,37 EUR, slijedom čega ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 15.186,83 EUR. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za priznanje parničnog troška je odbijen kao previsoko postavljen, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 2. rujna 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je navode iz navedenog podneska tužitelj mogao iznijeti i na ročištu održanom 30. kolovoza 2024.

22.2. Priznate troškove u ukupnom iznosu od 15.186,83 EUR tuženik je dužan naknaditi tužitelju u omjeru od 58%, odnosno u iznosu od 8.808,36 EUR.

22.3. Neovisno o ostvarenom uspjehu u sporu, tuženik je dužan tužitelju na temelju odredbe čl. 156. ZPP-a naknaditi i trošak zastupanja na ročištu od 15. srpnja 2024. i to u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife) je navedeni trošak izazvao svojom krivnjom odnosno izostankom s ročišta zakazanog za saslušanje stranaka i to bez opravdanih razloga.

22.4. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.058,36 EUR.

22.5. Tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njegovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužitelja.

U Puli-Pola, 24. veljače 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dostaviti:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.