Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-164/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R JE Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 12. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 24. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 40520/09, sklopljen dana 23.01.2009. godine između tužitelja MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao sudužnika, CS, [adresa] Sudovčina, Donji Martijanec, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelj ili protivnik osiguranja i tužene Societe Generale - Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, (danas: OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 ) kao kreditora ili predlagatelja osiguranja, a koji ugovor je solemniziran u javnobilježničkom uredu IS iz [adresa], dana **.**.2009. godine pod brojem OV-367/2009 i to:

- dio odredbe čl. 11. st. 1. koja glasi: „… a utvrđuje se odlukom Kreditora.“

- odredba čl. 12. st. 1. koji glasi: „ Korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita, djelomično ili u potpunosti i prije ugovorenog, krajnjeg roka/rokova dospijeća, s tim da je za odobrenje prijevremene otplate kredita dužan prethodno: a) podnijeti pisani zahtjev i b) platiti naknadu određenu ovim Ugovorom, kako slijedi:

a ) kod djelomične (nepotpune) otplate kredita - naknadu od 4% (slovima: četiristo) od uplaćenog iznosa nedospjelog glavnog duga (glavnice),

b) kod potpune otplate kredita - naknadu od 4% (slovima: četiristo) od ukupnog iznosa nedospjelog (preostalog) glavnog duga (glavnice).“

- odredba čl. 8. st. 1. koji glasi: „Sve izdatke nastale sastavljanjem, potvrđivanjem ili izvršenjem ovog Ugovora i očuvanjem prava Kreditora iz Ugovora snosi Korisnik kredita. Korisnik kredita dužan je platiti i ostale naknade prema aktima Kreditora koji ureduju upravljanje kreditima, naknadama i troškovima.“

II. Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, isplati iznos od 1.886,88 EUR (tisuću osamsto osamdeset šest eura i osamdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, od 01.01.2023. do 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom

- od 10.7.2009 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.8.2009 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.9.2009 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 12.10.2009 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.11.2009 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.12.2009 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 11.1.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.2.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.3.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 12.4.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.5.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.6.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 12.7.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.8.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.9.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 11.10.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.11.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.12.2010 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.1.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.2.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.3.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 11.4.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.5.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.6.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 11.7.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.8.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 12.9.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.10.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur,

- od 10.11.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 12.12.2011 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.1.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.2.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 12.3.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.4.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur,

- od 10.5.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 11.6.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.7.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.8.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.9.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.10.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 12.11.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.12.2012 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.1.2013 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 11.2.2013 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 11.3.2013 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.4.2013 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.5.2013 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.6.2013 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.7.2013 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 12.8.2013 pa do isplate na iznos od 16,13 Eur

- od 10.9.2013 pa do isplate na iznos od 16,72 Eur

- od 10.10.2013 pa do isplate na iznos od 16,72 Eur

- od 11.11.2013 pa do isplate na iznos od 16,72 Eur

- od 10.12.2013 pa do isplate na iznos od 16,72 Eur

- od 10.1.2014 pa do isplate na iznos od 16,72 Eur

- od 10.2.2014 pa do isplate na iznos od 16,72 Eur

- od 10.3.2014 pa do isplate na iznos od 18,18 Eur,

- od 12.4.2014 pa do isplate na iznos od 18,18 Eur

- od 10.5.2014 pa do isplate na iznos od 18,18 Eur

- od 10.6.2014 pa do isplate na iznos od 18,18 Eur

- od 10.7.2014 pa do isplate na iznos od 18,18 Eur

- od 11.8.2014 pa do isplate na iznos od 15,62 Eur

- od 10.9.2014 pa do isplate na iznos od 15,62 Eur

- od 10.10.2014 pa do isplate na iznos od 15,62 Eur

- od 10.11.2014 pa do isplate na iznos od 15,62 Eur

- od 10.12.2014 pa do isplate na iznos od 15,62 Eur

- od 12.1.2015 pa do isplate na iznos od 15,62 Eur

- od 10.2.2015 pa do isplate na iznos od 15,62 Eur

- od 10.3.2015 pa do isplate na iznos od 12,00 Eur

- od 10.4.2015 pa do isplate na iznos od 12,00 Eur

- od 11.5.2015 pa do isplate na iznos od 12,00 Eur

- od 10.6.2015 pa do isplate na iznos od 12,00 Eur

- od 10.7.2015 pa do isplate na iznos od 12,00 Eur

- od 10.8.2015 pa do isplate na iznos od 8,72 Eur

- od 10.9.2015 pa do isplate na iznos od 8,72 Eur,

- od 12.10.2015 pa do isplate na iznos od 8,72 Eur

- od 10.11.2015 pa do isplate na iznos od 8,72 Eur

- od 10.12.2015 pa do isplate na iznos od 8,72 Eur

- od 11.1.2016 pa do isplate na iznos od 8,72 Eur

- od 10.2.2016 pa do isplate na iznos od 6,32 Eur

- od 10.3.2016 pa do isplate na iznos od 6,32 Eur

- od 11.4.2016 pa do isplate na iznos od 6,32 Eur

- od 10.5.2016 pa do isplate na iznos od 6,32 Eur

- od 10.6.2016 pa do isplate na iznos od 6,32 Eur

- od 11.7.2016 pa do isplate na iznos od 6,32 Eur

- od 10.8.2016 pa do isplate na iznos od 2,66 Eur,

- od 12.9.2016 pa do isplate na iznos od 2,66 Eur

- od 10.10.2016 pa do isplate na iznos od 21,18 Eur

- od 10.11.2016 pa do isplate na iznos od 21,18 Eur

- od 12.12.2016 pa do isplate na iznos od 21,18 Eur

- od 10.1.2017 pa do isplate na iznos od 21,18 Eur

- od 10.2.2017 pa do isplate na iznos od 20,13 Eur

- od 10.3.2017 pa do isplate na iznos od 20,13 Eur

- od 10.4.2017 pa do isplate na iznos od 20,13 Eur

- od 10.5.2017 pa do isplate na iznos od 20,13 Eur

- od 12.6.2017 pa do isplate na iznos od 20,13 Eur

- od 10.7.2017 pa do isplate na iznos od 20,13 Eur

- od 03.8.2017 pa do isplate na iznos od 422,34 Eur.

III. Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 1.703,55 EUR (tisuću sedamsto tri eura i pedeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od 04.08.2017. godine do 31.12.2022. godine računa po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, 01.01.2023.do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 270,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od 24.01.2009. godine do 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, 01.01.2023.do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a)."

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog postupka u iznosu od 1.880,62 eur (tisuću osamsto osamdeset eura i šezdeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 15. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je kao korisnik kredita, dana 23. siječnja 2009., s tuženom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 40520/09 (nadalje: Ugovor o kreditu), kojim mu je tužena odobrila i stavila na raspolaganje iznos od 49.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna, uz promjenjivu kamatnu stopu, da je kredit odobren na rok od 28 godina, s namjenom kupnje nekretnine za stanovanje tužitelja, te je prijevremeno otplaćen u kolovozu 2017. godine, da Ugovor o kreditu predstavlja tipski obrazac tužene, te se o niti jednoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da je tužena u ugovoru o kreditu ugovorila promjenjivu nominalnu kamatnu stopu koja iznosi 6,45 %, a utvrđuje se odlukom Kreditora (čl. 5. st. 1. i čl.11. st. 1. Ugovora), da je Ugovor o kreditu u tom dijelu ništetan, da je tijekom otplate kredita tužena u skladu s navedenim ugovornim odredbama u više navrata donijela jednostranu odluku o promjeni kamatne stope na više, da niti jednom odredbom ugovora o kreditu nije precizno određeno koji su to uvjeti koji utječu na promjenjivost i referentnu stopu uz koju se veže promjena, zbog čega tužitelj u trenutku sklapanja ugovora nije mogao predvidjeti promjenu kamatne stope, niti je kasnije mogao provjeriti pravilnost i uzrok takve promjene, a koliko iznosi visina kamatne stope, tužitelj je jedino znao na dan sklapanja ugovora o kreditu dok kretanja iste u daljnjem kreditnom razdoblju nije mogao jasno utvrditi niti objektivno predvidjeti, a samim time nije mogao niti utvrditi opseg svoje obveze, da je od strane tužene izostala bilo kakva aktivnost kojom bi tužitelju bilo objašnjeno o uvjetima i parametrima povećanja kamatne stope, nije ga se upoznalo s nikakvim internim aktima tužene, niti mu je išta bilo pojašnjavano, da sve navedeno čini odredbu čl. 11. st. 1. Ugovora sadržajno nejasnom i nerazumljivom prosječnom potrošaču, slijedom čega takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, a što je suprotno i temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava, da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora ekonomski neiskusan i u odnosu prema tuženoj, kao financijskoj instituciji, u znatno gospodarski slabijem položaju, da je tužitelju predmetni ugovor ponuđen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu kojim je imao mogućnost ugovoriti samo gotov bankarski proizvod, te nije imao mogućnost nikakvog pregovaranja o pojedinačnim ugovornim odredbama, da je ništava i odredba čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu od 23. siječnja 2009., kojim je ugovoreno da tužitelj snosi sve izdatke nastale sastavljanjem potvrđivanjem ili izvršenjem ugovora o kreditu, da je čl. 8. st. 1. Ugovora također dio formaliziranog obrasca ugovora tužene, te se o istom također nije pregovaralo, niti je tužitelju u pregovorima rečeno koliko predmetni troškovi iznose, da je tužitelj predmetni kredit prijevremeno otplatio dana 3. kolovoza 2017. uzimanjem novog kredita, da se radilo o tipskom ugovoru tužene te je tužitelj prilikom sklapanja ugovora bio lišen mogućnosti bilo kakvog pregovaranja o odredbi čl. 12. st. 1. Ugovora, da tužitelj nema saznanja, niti mu je objašnjeno, kako u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, tako ni u trenutku prijevremene otplate kredita, koji to pravedni i objektivno opravdani troškovi nastaju tuženoj uslijed prijevremene otplate kredita, te takva odredba zbog ništetnosti ne može proizvoditi pravni učinak, kao i da tužitelj ovom tužbom traži da mu tužena isplati iznose koje je tuženoj preplatio s osnova razlike kamata radi promjene kamatne stope do dana otplate kredita, te da mu vrati iznos koji je platio na ime naknade za prijevremeno zatvaranje kredita i na ime javnobilježničkih troškova nastalih kod solemnizacije kredita, pri čemu se poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da osporava tužiteljevo pozivanje na presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a s obzirom da se u navedenom postupku odlučivalo o tužbenom zahtjevu udruge Potrošač koja se isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula (CHF), da utvrđenja iz kolektivne parnice Potrošač nisu primjenjiva na ovaj Ugovor iz razloga što je Ugovorom ugovorena primjena valutne klauzule u EUR, te iz razloga što je Ugovor sklopljen tek 23.1.2009., ističe prigovor zastare, da se o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prethodno pregovaralo, da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, a da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tuženika, čime je cijelosti konzumirana pretpostavka da se o odredbi mora prethodno pregovarati, da je sporna odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva, a s obzirom da je ista sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena, a da je promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj, pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava, da je odredba tužitelju bila razumljiva u prvom redu proizlazi iz uvida u formu samog ugovora, a s obzirom da je isti solemniziran, u kojem se slučaju razumljivost predmnijeva s obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, da su se kamatne stope mijenjale Odlukom tuženika, ali su se pri tom uvažavale odredbe Ugovora i drugih internih akata Banke, a poglavito vodeći računa o tržišnim uvjetima, da je obveza banke iz ovakvog ugovora korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novca, a korisnik kredita za to plaća određenu cijenu (kamatu), a ako je ugovoreno da će predmetni iznos novčanih sredstava korisniku kredita biti stavljen na raspolaganje u određeno vrijeme, jasno je i da banka ima pravo računati s određenim novčanim priljevom od kamata tijekom tog razdoblja te općenito krojiti poslovne planove u skladu s očekivanjima sukladno odredbama ugovora o kreditu, da ako korisnik kredita ne plati iskorišteni iznos novca u vrijeme i na način kako je ugovoreno, banka bi imala pravo zahtijevati i popravljanje štete, da odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije neodrediva činidba, da je uobičajeno i notorno da stranke snose troškove javnog bilježnika koji nastanu u vezi njihovog pravnog posla barem u određenom dijelu, a niti jednim propisom nije zabranjeno da bi ugovorne strane mogle predvidjeti da troškove javnog bilježnika snosi samo jedna od njih, te osporava visinu tužbenog zahtjeva i predlaže uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz Ugovora o kreditu, a koji su tijekom određenih razdoblja otplate kredita bili u nižem iznosu od anuiteta predviđenih otplatnim planom.

3. Podneskom od 15. listopada 2024., a po provedenom knjigovodstveno- financijskom vještačenju, tužitelj je preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 3.860,67 eur s osnove preplate uslijed promjene kamatne stope u odnosu na prvotnu ugovorenu, s osnove isplaćene jednokratne naknade za prijevremenu otplatu kredita te naknade troškova sklapanja predmetnog kredita, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kojoj se preinaci tužbe tuženik nije protivio. Temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP), a vodeći se zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., sud je odlučio kao u izreci gornjeg rješenja, te prihvatio preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužitelja od 15. listopada 2024., a kojom je isti povećao tužbeni zahtjev, a s obzirom da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, te je konačni zahtjev postavio nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po određenju ovoga suda.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 9-18 spisa), plan otplate (list 19-30 spisa), obavijesti (list 31-42 spisa), ispis iz računa (list 43-51 spisa), ispis iz računa (list 52 spisa), konto kartica (list 53-54 spisa), iskaz tužitelja (list 354-355 spisa), nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa (list 370-384 spisa), te je saslušan tužitelj.

5. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 3.860,67 eur s osnove preplate uslijed promjene kamatne stope u odnosu na prvotnu ugovorenu, s osnove isplaćene jednokratne naknade za prijevremenu otplatu kredita te naknade troškova sklapanja predmetnog kredita, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbe čl. 8. st. 1., čl. 11. st. 1. i čl. 12. st. 1. Ugovora o kreditu broj 40520/09 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 23. siječnja 2009. kojima je ugovorena obveza tužitelja da snosi sve izdatke nastale sastavljanjem, potvrđivanjem ili izvršenjem Ugovora o kreditu, ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, te obveza tužitelja da u slučaju prijevremene djelomične otplate kredita plati tuženiku naknadu od 4% od uplaćenog iznosa nedospjele glavnice, a u slučaju potpune otplate kredita naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjele glavnice, a koje odredbe tužitelj ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007. i 125/2007.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, pri čemu se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

7. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 23. siječnja 2009. sklopili Ugovor o kreditu broj 40520/09 (dalje: Ugovor o kreditu),

- da se Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita namjenski kredit u iznosu od 49.000,00 eur prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je namjena kredita kupnja stana za stanovanje,

- da je čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja da snosi sve izdatke nastale sastavljanjem, potvrđivanjem ili izvršenjem Ugovora o kreditu,

- da je čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s odlukom tuženika,

- da je čl. 12. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja da u slučaju prijevremene djelomične otplate kredita plati tuženiku naknadu od 4% od uplaćenog iznosa nedospjele glavnice, a u slučaju potpune otplate kredita naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjele glavnice.

8. Između stranaka je sporna vezanost suda pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u ovom konkretnom predmetu, kao i nepoštenost i ništetnost odredbi čl. 8. st. 1., čl. 11. st. 1. i čl. 12. st. 1. Ugovora o kreditu, a kojima je ugovorena obveza tužitelja da snosi sve izdatke nastale sastavljanjem, potvrđivanjem ili izvršenjem Ugovora o kreditu, ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, te ugovorena obveza tužitelja da u slučaju prijevremene djelomične otplate kredita plati tuženiku naknadu od 4% od uplaćenog iznosa nedospjele glavnice, a u slučaju potpune otplate kredita naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjele glavnice, u smislu čl. 96. čl. 97. i čl. 102. st. 1. ZZP, a posljedično tome i osnovanost tužiteljevog potraživanja prema tuženiku s osnova stjecanje bez osnove, pri čemu tuženik ističe i prigovor zastare.

9. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

10. Sukladno čl. 96. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Sukladno čl. 102. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna, pri čemu ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 , 133/09), i to čl. 96.i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

15. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Valja napomenuti da tuženik osnovano ističe da sud u ovom predmetu nije vezan pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a to s obzirom da se pravna utvrđenja navedene presude odnose isključivo na ugovore o potrošačkom kreditiranju s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF sklopljene do 31. prosinca 2008., dok je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u valuti EUR dana 23. siječnja 2009.

17. Slijedom navedenog, poštenost spornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu valja ispitati u smislu odredbi ZZP-a, pri čemu valja prvenstveno u smislu čl. 99. ZZP napomenuti da sporna odredba, a kojom je ugovorena cijena kredita, odnosno ugovorna kamata, iako jasno napisana i lako uočljiva, po ocjeni ovog suda ne predstavlja lako razumljivu odredbu, pri čemu sud ističe da nije dovoljno da je sporna odredba gramatički razumljiva, već je, a da bi se neka ugovorna odredba smatrala lako razumljivom, potrebno da svaki prosječni potrošač, pa tako i tužitelj, u potpunosti shvaća doseg takve odredbe, odnosno ukupnost obveza koje ugovaranjem takve ugovorne odredbe preuzima. Spornom odredbom čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika, pri čemu se ne naznačuju kakvi objektivni parametri ili metodologija za izračun kamatne stope, a slijedom čega sud ocjenjuje da sporna ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljive odredbe, a s obzirom da iz iste nije razvidno na koji način će se kamatna stopa, a time i obveza tužitelja, mijenjati.

18. Sud je nadalje uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužitelja, u dijelu u kojem isti navodi da je kredit ugovorio radi kupnje stana, da je u predmetnoj nekretnini živio, te ju nikad nije iznajmljivao, te da nikad nije imao nikakav obrt ili trgovačko društvo u svojem vlasništvu, utvrdio da je tužitelj isti sklopio u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovoj trgovačkoj, poslovnoj, obrtničkoj ili profesionalnoj djelatnosti, a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Sud je uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrdio da je čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja da snosi sve izdatke nastale sastavljanjem, potvrđivanjem ili izvršenjem Ugovora o kreditu, da je čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, te da je čl. 12. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja da u slučaju prijevremene djelomične otplate kredita plati tuženiku naknadu od 4% od uplaćenog iznosa nedospjele glavnice, a u slučaju potpune otplate kredita naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjele glavnice, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuženik ponudio uvjete o kojima tužitelj nije mogao pregovarati, te je dobio gotov tekst ugovora koji je solemnizirao, da mu je bilo rečeno da će platiti troškove bilježnika, ali da nije mogao pregovarati o toj obvezi, odnosno nije imao mogućnost odbiti snošenje navedenog troška, da mu od strane djelatnika tuženika nije bilo obrazloženo na koji način će se mijenjati kamatna stopa odnosno koji bi parametri utjecali na promjenu ugovorene kamatne stope, te nije mogao ugovoriti druge uvjete vezano uz kamatnu stopu, da nije mogao ugovoriti prijevremenu otplatu bez plaćanja naknade, da mu od strane djelatnika banke nije bilo obrazloženo što je naknadom za prijevremenu otplatu kredita obuhvaćeno, da li kakav trošak ili gubitak banke. Valja napomenuti da sud iskaz tužitelja u cijelosti prihvaća, a s obzirom da nije protivan dostavljenoj dokumentaciji, niti je ičime osporen od strane tuženika. Slijedom navedenog, a s obzirom da iz sadržaja samog predmetnog Ugovora o kreditu, te iz iskaza tužitelja, proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da se radilo o ugovornim odredbama unaprijed formuliranima od strane tuženika, te da zbog toga tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj spornih odredbi, sve imajući u vidu da je tužitelj kao slabija ugovorna strana bio u ovisnom položaju prema tuženiku, pri čemu iz nalaza stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa proizlazi i da sporne ugovorne odredbe uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a s obzirom da je temeljem istih tužitelj bilo u obvezi, te je i preplatio kredit iznosom od 1.886,88 eur (preplata zbog promjene kamatne stope), odnosno platio je naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.703,55 eur, kao i troškove solemnizacije Ugovora o kreditu u iznosu od 270,24 eur, dok s druge strane tuženik temeljem istih ugovornih odredbi nije imao nikakvu obvezu prema tužitelju, to sud ocjenjuje da sporne ugovorne odredba predstavljaju nepoštene, a time i ništetne odredbe u smislu čl. 96. ZZP u svezi čl. 102. ZZP.

19. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od utvrđenja iz toč. 18. ove presude sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove u odnosu na preplatu zbog promjene kamatne stope i naknade za prijevremenu otplatu kredita, a s obzirom da je tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe čl. 11. st. 1. i čl. 12. st. 1. Ugovora o kreditu od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora. Valja napomenuti da sud predmetni Ugovor o kreditu nije ocijenio ništetnim u čl. 5. st. 1. u dijelu u kojem je ugovorena stopa redovne kamate od 6,45% godišnje, a koja odredba i nadalje ima učinak i obvezuje ugovorne strane, te se smatra da je kredit ugovoren uz kamatnu stopu od 6,45% fiksno.

20. Odluku o visini tužiteljičinog potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa iz kojeg proizlazi da je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 6,45% više platio iznos od 1.886,88 eur, pri čemu jasno naznačuje preplatu po svakom pojedinom anuitetu s danom uplate istog, kao i naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.703,55 eur. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa te iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita, pri čemu stranke nisu imale prigovora na nalaz vještakinje, niti su tražile da se istu sasluša tijekom postupka. Valja napomenuti da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom kamatne stope od 6,45% tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan obračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 19. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II) i III) izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa s osnova promjene kamatne stope i iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa.

21. U odnosu na isplatu izvršenu temeljem ništetne odredbe čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena obveza tužitelja da snosi troškove sklapanja Ugovora o kreditu, sud ističe da ista nije izvršena u korist tuženika, pa slijedom toga sud potraživanje tužitelja s osnova stjecanja bez osnove za podmirene troškove solemnizacije ugovora o kreditu u iznosu od 270,24 eur isplaćene temeljem čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu nije našao osnovanim, te odlučio kao u toč. IV) izreke ove presude.

22. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO.

23. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, a s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, to je valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, odnosno naložiti isplatu zakonske zatezne kamata na naknadu za prijevremenu otplatu kredita od dana plaćanja navedene naknade 3. kolovoza 2017., a kako su datumi uplate utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa.

24. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanim, a s obzirom da će u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika, te s osnova povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, početi teći tek pravomoćnošću ove presude, a s obzirom da je tek istom ustanovljena ništetnost spornih odredbi, dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 31. ožujka 2023.

25. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a sukladno kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

26. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.; dalje: Tarifa), trošak podnesaka od 3. listopada 2023. i 15. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanima dana 12. listopada 2023., 11. travnja 2024. i 12. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 300,00 eur, trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,39 eur i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 76,78 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.880,62 eur.

27. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu 24. veljače 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužitelj, po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina

2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba