REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-669/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja AC VUKO d.o.o., Slavonski Brod, Sjeverna vezna cesta 21, OIB 10980178654, kojeg zastupa punomoćnik Tajana Pracny Novak, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika ALU & PLAST INTERNACIONAL d.o.o., Rijeka, Brca 18, OIB 29407267392, kojeg zastupa punomoćnik Velimir Švigir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, radi isplate i po protutužbi tuženika protiv tužitelja radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-48/2022-43 od 20. prosinca 2024., 24. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-48/2022-43 od 20. prosinca 2024. u točki II. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-48/2022-43 od 20. prosinca 2024. u točki II. njegove izreke određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 13.953,15 eura sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, određeno da će prethodna mjera trajati do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu, te da će prethodnu mjeru provesti Financijska agencija, a troškove provedbe ovrhe snositi tužitelj.
2. Protiv ovog rješenja obje stranke su podnijele žalbu, zajedno sa žalbom protiv presude donesene u ovoj pravnoj stvari, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Tužitelj svojom žalbom pobija rješenje samo u odnosu na kamatnu stopu i razdoblje za koje su određene zatezne kamate. U žalbi tvrdi da je prethodna mjera trebala biti određena i za tražbinu po osnovi zateznih kamata od 21. svibnja 2020. do isplate, a ne tek od 10. ožujka 2022. i to po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, a ne po stopi propisanoj za ostale odnose. S obzirom na to da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je dosudio zatezne kamate po nižoj stopi, smatra da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, jer tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i za druge odnose između trgovaca, bez obzira radi li se o ugovornom ili izvanugovornom odnosu. Smatra nepravilnim i zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tuženik bio savjestan stjecatelj i da za to tužitelju pripadaju zatezne kamate tek od podnošenja tužbe. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijano rješenje tako da prethodnu mjeru odredi i za zatezne kamate na glavnicu od 21. svibnja 2020. po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora. Traži naknadu troškova žalbe.
4. Tuženik, pak, u svojoj žalbi u dijelu koji se odnosi na rješenje o određivanju prethodne mjere navodi sadržaj odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku i uz to tvrdi, (pišući sve riječi velikim slovima protivno pravilima pravopisa hrvatskog jezika!), da nema mjesta prijedlogu tužitelja za određivanjem prethodne mjere jer tužitelj želi pogrešno prikazati sudu da je riječ o jednosmjernom postupku kupoprodaje auta i prikriva svoje kršenje ugovorne obveze. Smatra da iz onoga što je naveo u žalbi protiv presude proizlazi veća vjerojatnost tuženika za uspjeh u sporu neovisno o prvostupanjskoj odluci za koju drži da ima elemenata za njenu preinaku od višeg suda. Predlaže preinačiti pobijano rješenje tako da ovaj žalbeni sud odbije prijedlog za određivanje prethodne mjere ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Tuženikova žalba je neosnovana, a tužiteljeva žalba je odbijena na temelju odredbe članka 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
7. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud na prijedlog tužitelja odredio prethodnu mjeru na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a. Tom zakonskom odredbom propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
8. Prema podacima iz spisa proizlazi kako je tužitelj podneskom od 10. studenog 2022. podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere na temelju navedene zakonske odredbe. Glavna rasprava je zaključena 14. studenog 2024., a sud je odluku o prijedlogu donio na ročištu za objavu presude 20. prosinca 2024., dakle zajedno s odlukom o glavnoj stvari, iako je pravilnom primjenom odredbe članka 501.a ZPP-a to trebao učiniti najkasnije do zaključenja glavne rasprave.
9. U obrazloženju rješenja samo je navedeno kako je za određivanje predložene prethodne mjere dovoljno da je tužitelj postojanje svoje tražbine učinio vjerojatnim, odnosno da ne postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu, a kako je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev, izvjesno je da ne postoji veća vjerojatnost uspjeha tuženika u ovom sporu.
10. Takvo obrazloženje nije u skladu s odredbom članka 501.a ZPP-a i posljedica je nepravilne primjene te odredbe u odnosu na vrijeme njenog donošenja, jer osim pozivanja na tu zakonsku odredbu i konstatacije da je tužitelj uspio u ovoj parnici, nisu navedeni drugi razlozi. S druge strane, prvostupanjski sud je odredio prethodnu mjeru za glavnicu i zatezne kamate od 10. ožujka 2022. po stopi propisanoj za ostale odnose, iako je iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave razvidno kako je tuženiku bilo naloženo plaćanje zateznih kamata od 21. svibnja 2020. po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora. Stoga nije jasno kako je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj uspio u ovom sporu u odnosu na dio sporednog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata.
11. Iz podataka u spisu proizlazi da je prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere ispunjena jer je riječ o postupku pred trgovačkim sudom povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Budući da je pobijano rješenje doneseno nakon zaključenja raspravljanja (iako je to trebalo učiniti najkasnije do zaključenja glavne rasprave) sud nije odlučivao o tome proizlazi li iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti za glavnicu i djelomično u odnosu na zatezne kamate. U takvoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je samo mogao donijeti rješenje kojim prihvaća prijedlog za određivane prethodne mjere u tome dijelu, jer je očito da je sa sigurnošću utvrdio da je tužitelj uspio u ovom sporu, što bi se onda moglo tumačiti tako da iz prigovora i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu.
Stoga je tuženikova žalba neosnovana.
12. U odnosu na tužiteljevu žalbu, točne su tvrdnje tužitelja da prvostupanjski sud nije u rješenju o određivanju prethodne mjere odlučio o dijelu sporednog zahtjeva za isplatu zateznih kamata od dana stjecanja do podnošenja zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove. Međutim, taj dio zahtjeva je presudom odbijen kao neosnovan, a razloge za to prvostupanjski sud je obrazložio pozivajući se na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik nije bio nesavjestan stjecatelj, da bi tužitelj imao pravo na kamate od dana stjecanja na temelju odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).
13. Kada se ovo obrazloženje primjeni na rješenje o prethodnoj mjeri, moglo bi se zaključiti da prvostupanjski sud smatra kako u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
14. S druge strane, zašto je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata prihvaćen po nižoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud nije uopće obrazložio, pa se u tome dijelu ne može ocijeniti ni zašto je prethodna mjera određena za kamate prema toj stopi. Stoga tužitelj osnovano tvrdi da je time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, koja po svom sadržaju predstavlja onu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Unatoč tome, na temelju navoda stranaka i isprava koje se nalaze u spisu može se utvrditi da je pravna osnova tužbenog zahtjeva stjecanje bez osnove, a ne odnos iz trgovačkog ugovora, pa s obzirom na odredbu članka 29. stavka 2. ZOO-a, proizlazi kako postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu u odnosu na zahtjev za plaćanje zateznih kamata po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora.
15. Prema tome, prvostupanjski sud je povrijedio odredbu članka 501.a ZPP-a o vremenu donošenja prethodne mjere i nije obrazložio kako je i zašto prethodnu mjeru odredio za zatezne kamate od 10. ožujka 2022. po stopi propisanoj za ostale odnose.
16. Međutim, na temelju isprava koje se nalaze u spisu može se utvrditi da su u vrijeme kada je tužitelj podnio prijedlog bile ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz članka 501.a ZPP-a. Zato su na temelju članka 373.a ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, žalbe stranaka odbijene kao neosnovane i pobijano rješenje potvrđeno.
Zagreb, 24. veljače 2025.
Sudac
Lenka Ćorić
