REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4547/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-756/2024-12 od 11. listopada 2024., 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-756/2024-12 od 11. listopada 2024. u točkama I. i III. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 382,20 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od: - 31,85 € od 10.01.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 07.02.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 07.03.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 06.04.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 06.05.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 06.06.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 06.07.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 08.08.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 06.09.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 06.10.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 07.11.2023. do 31. siječnja 2024. - 31,85 € od 06.12.2023. do 31. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka II. izreke), naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 428,08 € (točka III. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 62,50 € (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv te presude pobijajući ju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija točke I. i III. izreke presude. Iznosi da je tumačenje prvostupanjskog suda u pogledu odredbe članka 2. Sporazuma o izvansudskoj nagodbi proturječno sadržaju tog ugovora. Smatra da je prvostupanjski sud preširoko protumačio svoje ovlasti koje proizlaze iz odredbe članka 319. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima jer u konkretnom slučaju u tužitelju spornoj odredbi ne postoji ništa nejasno, dok se odredba članka 319. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima odnosi na tumačenje spornih i nejasnih odredbi. Također, pobija odluku o trošku uslijed pobijanja odluke o glavnoj stvari.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

5. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 382,20 €, koji iznos je tužitelj kao osiguravatelj vozila reg. oznake [registarska oznaka] isplatio putnici u navedenom vozilu ZC, a vezano za štetni događaj od 29. rujna 2003.

6. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je između stranaka sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, a isključivo iz razloga što tuženik smatra da su sva tužiteljeva potraživanja proizašla iz predmetnog štetnog događaja namirena sklapanjem izvansudske nagodbe od 7. veljače 2017.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredbom članka 2. Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 7. veljače 2017. ugovoreno da oštećena osoba izjavljuje da će se isplatom naknade iz točke (1) istog sporazuma smatrati u cijelosti izmirenim sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg potraživanja jer danas ponuđeni iznos naknade je i stvarna šteta koju je pretrpio u ovom štetnom događaju čija visina je određena sporazumno, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete.

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da odredbu čl. 2. navedenog Sporazuma valja tumačiti sukladno zajedničkoj namjeri ugovaratelja u smislu odredbe članka 319. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Navedenom odredbom je propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim istim zakonom. Ovaj sud se slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da kada se uzme u obzir činjenica da su stranke prije sklapanja konkretne nagodbe od 7. veljače 2017. sklopile još osam Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, a koji sporazumi su sadržavali identičnu odredbu odredbi članka 2. Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 7. veljače 2017., da volja odnosno namjera stranaka nije bila da sklapanjem predmetne nagodbe od 7. veljače 2017. tuženik nema daljnjih obveza glede štetnog događaja, a s obzirom na to da je tuženik nakon sklapanja prve nagodbe od 24. kolovoza 2008., a koja je kao i sve ostale nagodbe sadržavala identičnu odredbu u članku 2., sklapao i dalje nagodbe na temelju kojih je isplaćivao tužitelju nagodbene iznose. Prema tome, ovaj sud prihvaća kao ispravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik time manifestirao volju da se svaka pojedina nagodba odnosi isključivo na pojedino potraživanje koje je regulirano pojedinom nagodbom te se slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da nije životno niti logično da su stranke sklopile devet nagodbi koje sadržavaju identičnu odredbu i da je volja i namjera kod prvih osam nagodbi bila da tužitelj ima pravo na naplatu daljnjih renti kako one budu dospijevale, a da je u slučaju zadnje, devete nagodbe od 7. veljače 2017. koja također sadržava identičnu odredbu kao i sve ranije nagodbe, namjera i volja stranaka bila da se radi o nagođenoj stvari.

9. Tuženik je odluku o trošku pobijao uslijed pobijanja odluke o glavnoj stvari. S obzirom na to da tužitelj nije uspio sa zahtjevom u pogledu sporednog zahtjeva (dijela kamata), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj sukladno odredbi članka 154. ZPP-a ima pravo na naknadu parničnih troškova.

10. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 24. veljače 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak