REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4028/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja ČM, vlasnika obrta autolimarski radovi „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2362/2023-13 od 25. srpnja 2024., 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2362/2023-13 od 25. srpnja 2024. u točkama I., II. i IV. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem zahtijeva zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka dosuđene u točki II. izreke presude preko priznate kamatne stope iz točke II. izreke presude (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv te presude pobijajući ju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija presudu u točkama I., II. i IV. njezine izreke. Navodi da je jasno osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, a da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz o nastanku štete i odgovornosti tuženika. Iznosi da je tužitelj tužbu utemeljio na izvanugovornoj odgovornosti za štetu, dok podneskom od 8. studenog 2023. mijenja činjenični osnov i tvrdi da bi se radilo o ugovornoj odgovornosti za štetu temeljem police kasko osiguranja, a čime je preinačio tužbeni zahtjev, dok se tuženik protivio takvoj preinaci. Smatra da je presuda proturječna i manjkava jer o navedenoj preinaci nema razloga, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 44,73 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama temeljem ugovora o ustupu tražbine i računa broj 49/v1/1 koji je izdan na ime popravka vozila reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenice OM, a koji utuženi iznos se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata.

6. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj podneskom od 8. studenog 2023. izvršio ispravak određenih činjenica pa stoga nije riječ o preinaci tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a. Prema navedenoj odredbi, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok prema stavku 2. istog članka tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj 5. srpnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi od 7. ožujka 2023. nastala šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], Škoda Rapid 1,6 TDI, u vlasništvu oštećenice OM iz [adresa], i to po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, dok je podneskom od 8. studenog 2023. tužitelj ispravio činjenične navode iz tužbe te je naveo da je tuženik obvezan naknaditi štetu po polici kasko osiguranja koja je navedena u izvidu štete br. 238803200109. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da takva radnja tužitelja ne predstavlja preinaku tužbe već dopuštenu promjenu, ispravak ili nadopunu pojedinih navoda sukladno čl. 191. st. 3. ZPP-a, a iz razloga što time tužbeni zahtjev tužitelja nije promijenjen.

7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog između njega i osiguranika tuženika (OM) kojim osiguranik prenosi potraživanje na ime naknade štete prema tuženiku u cijelosti na tužitelja. Isto tako, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud ocijenio vjerodostojnim izvid štete od 13. ožujka 2023. jer je izrađen na poslovnom papiru tuženika, a po kojem je tuženik izvršio i uplatu iznosa štete kojeg je smatrao nespornim na račun tužitelja, a da tuženik nije niti osporio navod tužitelja od podneska od 8. studenog 2023. kako u konkretnom slučaju potražuje isplatu štete po osnovi ugovora o kasko osiguranju sklopljenom između tuženika i oštećenice OM, već se samo usprotivio preinaci tužbe. Ocjena je ovog suda da je uslijed navedenog sud pravilno ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

8. Također, neosnovano tuženik u žalbi upire da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz o nastanku štete i odgovornosti tuženika. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud uvidom u izvid štete broj 238803200109 utvrdio da je tuženik 13. ožujka 2023. pregledao vozilo Škola Rapid 1,6 TDI, reg. [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice OM iz [adresa], na temelju police osiguranja broj [broj police osiguranja], kao i da je predmetnim izvidom tuženik utvrdio da je potrebno popraviti pokrov branika predmetnog vozila te je procijenio radno vrijeme na ime predmetnog popravka, i to za limara u trajanju od 1,50 sati te lakirera u trajanju od 3,50 sati. Osim toga, predmetnim izvidom tuženik je procijenio i potrošni materijal lakirera po cijeni od 86,10 eura. Nadalje, uvidom u pregled prometa po računu tužitelja na dan 17. svibnja 2023. utvrđeno je da tuženik navedenog dana tužitelju izvršio uplatu iznosa od 221,90 eura po izvidu štete broj 23880320010, dok je uvidom u račun tužitelja br. 49/v1/1 od 5. svibnja 2023. utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio OM na ime popravka vozila Škola Rapid 1,6 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], sve na temelju tuženikovog izvida štete broj 238803200109, i to na iznos od 213,30 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 266,63 eura, da je na tom računu navedeno da je utrošena količina radnih sati limara u trajanju od 1,5 sati te lakirera u trajanju od 3,80 sati, što odgovara procijenjenoj količini radnih sati u izvidu štete tuženika, kao i da je obračunata cijena radnog sata limara i lakirera u iznosu od 24,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 30,00 eura. Isto tako, spisu prileži i ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 23. svibnja 2023., a koji je sklopljen između OM kao ustupiteljice tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupiteljica ima prema ovdje tuženiku u preostalom iznosu od 44,73 eura sukladno računu popravka br. 49/v1/1 (članci 1. i 2. tog ugovora).

9. Međutim, pogrešno se prvostupanjski sud u sud u obrazloženju presude pozvao na odredbe članka 1085. stavaka 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. dalje: Zakon o obveznim odnosima), no taj propust prvostupanjskog suda u konkretnom predmetu nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer bi i pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti. Naime, ovaj spor se vodi radi isplate osigurnine određene ugovorom o osiguranju sklopljenom između tuženika i OM u smislu čl. 921. i 943. Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi čl. 921. Zakona o obveznim odnosima, ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Slijedom navedenog, premda u konkretnom slučaju osigurnina zapravo predstavlja visinu imovinske štete nastale na vozilu osiguranika OM, tužitelj kao osoba koje je sukladno ugovoru o djelu sklopljenim s OM otklonila štetu (izvršila popravak vozila) i na koju je ugovorom o cesiji preneseno potraživanje ne potražuje naknadu štetu, nego isplatu osigurnine koju se tuženik ugovorom o osiguranju obvezao isplatiti OM ako nastane osigurani slučaj.

10. Također, tuženik pobija odluku o trošku uslijed pobijanja odluke o glavnoj stvari. S obzirom na to da je tužitelj uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a ima pravo na naknadu parničnih troškova.

11. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 24. veljače 2025.

Sudac

doc.dr.sc. Jelena Čuveljak