REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj 40 P-216/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženica 1. ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Meničanin, odvjetnik u Puli i 2. RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ronald Kontešić, odvjetnik u Puli, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon glavne javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljene između 1. tuženice ŠR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tuženice RR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ovjeren kod javnog bilježnika Denisa Krajcara pod brojem OV-5432/2022 od 26. listopada 2022. i pripadajuća tabularna izjava ovjerena kod javnog bilježnika Denisa Krajcara pod brojem OV-5434/2022 od 26. listopada 2022., na temelju kojih se dozvoljava uknjižba prava vlasništva, i to posebnog dijela nekretnine oznake: 120. Suvlasnički dio: 1/81 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-120), s kojim je povezano pravo vlasništva – četverosobni stan na prvom katu, ukupne površine 77,29 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, dnevnog boravka, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe, a koja nekretnina je upisana kao kč. br. [katastarska čestica]/ZGR (kuća, dvorište i sporedne zgrade u [adresa], 43. istarske divizije 12 i 14 - [broj poduloška]-160) u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli- Pola u k. o. [katastarska općina] (Pola) zk. ul. [broj ZK uloška], s imena 1. tuženice u korist 2. tuženice gubi pravni učinak prema tužitelju ĐR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u dijelu u kojem je to potrebno radi namirenja tražbine tužitelja koja iznosi:

- 90.000,00 eura za zateznim kamatama koje se na taj iznos obračunavaju po kamatnoj stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na štedne uloge građana po viđenju počevši od 2. kolovoza 2008. do isplate, te

- 4.064,46 eura sa zateznim kamatama koje se na taj iznos obračunavaju prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počevši od 6. studenog 2012. do isplate.

2. Tuženica ŠR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tuženica RR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) dužne su trpjeti da tužitelj ĐR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke I. ove presude prema tuženici ŠR, prodajom posebnog dijela nekretnine oznake: 120. Suvlasnički dio: 1/81 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-120), upisane kod zk. odjela Općinskog suda u Puli-Pola, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi četverosobni stan na prvom katu, ukupne površine 77,29 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, dnevnog boravka, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe.

3. Nalaže se 1. tuženici ŠR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tuženici RR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude solidarno naknade tužitelju ĐR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na dosuđene troškove koje se obračunavaju po referentnoj vrijednosti propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju da 1. tuženici ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.712,00 eura, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju da 2. tuženici RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.390,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. travnja 2024. podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji navodeći da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1105/11- 15 od 21. studenog 2012., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3562/13-3 od 17. studenog 2014., naloženo tuženiku HR da ovdje tužitelju ĐR isplati iznos od 90.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2008. do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 30.625,00 kuna (sada: 4.064,64 eura) sa zateznim kamatama od 6. studenoga 2012. do isplate.

1.2. Za obvezu dužnika HR izjavom je jamčila njegova supruga - ovdje 1. tuženica ŠR, koja je za dug svojeg supruga odgovorna i kao jamac i kao osoba koja je pristupila dugu, sve u skladu s važećim pravilima obveznog prava. Međutim, s namjerom da izbjegne ispunjenje te obveze, ŠR je 26. studenog 2022., na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine i tabularne izjave kojom se dozvoljava uknjižba, prenijela vlasništvo nekretnine naznačene u izreci na 2. tuženicu RR.

1.3. Ističe da je bezuspješno pokušao naplatiti svoju tražbinu, a u prilog njegovoj tvrdnji da je riječ o pokušaju oštećenja vjerovnika svjedoči činjenica da je stan kojim je 1. tuženica raspolagala, odnosno predmet pobijanja, stan ŽR – oca njezinog supruga HR, tj. njezinog svekra. Iz navedenog je razloga očigledno 1. tuženica znala da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima, a što je 2. tuženici svakako bilo poznato, odnosno moglo joj je biti poznato. Zaključno predlaže sudu prihvaćanje tužbenog zahtjeva naznačenog u izreci uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženica ŠR (dalje u tekstu: 1. tuženica) se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da su navodi tužitelja netočni i neosnovani jer ona nikad nije jamčila, niti jamči za bilo kakvu obvezu HR, zbog čega ne postoji njena odgovornost u svojstvu jamca, niti u svojstvu osobe koja je pristupila dugu. Presuda Općinskog suda u Puli-Pola, priložena uz tužbu, ne odnosi se na tuženicu, već na HR. Osim toga, nije istina da bi tuženica dala bilo kakvu izjavu kojom je jamčila za nekretninu koja je predmet tužbe. Iz Izjave koju je tužitelj dostavio uz tužbu, vidljivo je da je tu izjavu potpisao HR, a ne tuženica, dodatno navodeći da ona nema nikakvih saznanja o toj izjavi. Stoga, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer ona nije ni dužnik ni jamac, a niti je u vjerovničko-dužničkom odnosu s tužiteljem. Iz navedenog se nameće zaključak da tužitelj prema njoj nema nikakvo potraživanje, pa sklapanjem pobijanog ugovora, odnosno raspolaganjem svojom vlastitom imovinom – predmetnom nekretninom, nije mogla izbjeći ispunjenje obveze prema tužitelju, jer ta obveza ne postoji.

2.1. Dalje navodi da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka razvidno da je 1. tuženica u trenutku kupoprodaje bila samovlasnica predmetne nekretnine, a jedini teret upisan na nekretnini je bila hipoteka u korist Grada Pule, koje potraživanje je u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji već bilo podmireno. U vrijeme sklapanja spornog kupoprodajnog ugovora predmetna nekretnina nije imala nikakvih drugih tereta ili prava trećih osoba koja bi umanjivala, ograničavala i/ili isključivala prava 2. tuženice po tom Ugovoru, a tužitelj suprotno ni ne dokazuje.

2.2. Zaključno, ističe da tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode o nemogućnosti naplate tražbine od dužnika HR, niti da je ispunjena bilo koja od općih pretpostavki pobijanja dužnikovih pravnih radnji, propisanih čl. 67. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje i da je tužba podnesena 2. travnja 2024., a da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine između tuženica zaključen i ovjeren kod javnog bilježnika 26. studenog 2022., iz čega proizlazi da je protekao rok od godine dana u kojem je, prema čl. 71. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj mogao podnijeti tužbu radi pobijanja dužnikovih pravih radnji. Stoga, ističe prigovor prekluzije te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. Tuženica RR (dalje u tekstu: 2. tuženica) se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da joj nije bilo poznato, niti joj je moglo biti poznato, da 1. tuženica u vrijeme raspolaganja nekretninom iz tužbe nanosi štetu svojim vjerovnicima, jer u suprotnome ona ne bi s njom sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine. Nadalje, iz vlasničkog lista predmetne nekretnine vidljivo je da je na teret predmetne nekretnine upisano založno pravo u korist Raiffeisenbank Austria d.d. u iznosu od 32.990,00 eura, upravo iz razloga što je 2. tuženica dio kupoprodajne cijene platila na temelju kredita podignutog kod navedene banke. Navodi da ne bi sklapala ugovor o kupoprodaji, uzimala kredit ni dozvoljavala upis hipoteke na stanu da joj je bilo poznato da 1. tuženica kupoprodajom nanosi štetu svojim vjerovnicima. Osim toga, tužitelj u prilog svojim navodima nije dostavio nikakve dokaze ili predložio dokazne prijedloge, pa njegove navode ocjenjuje paušalnim i neosnovanim. Zaključno, ističe prigovor prekluzije te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom je postupku pročitane su sve isprave sadržane u spisu.

4.1. Ostali dokazi nisu izvedeni, jer je sud ocijenio da je odlučno činjenično stanje, potrebno za donošenje meritorne odluke, moguće utvrditi i na temelju dokumentacije u spisu. Slijedom navedenog je izvođenje ostalih dokaza (saslušanjem parničnih stranaka i pribavljanjem dokumentacije od suda u Njemačkoj – Amtsgericht Krefeld) ocijenjeno nepotrebnim, nesvrsishodnim i neekonomičnim.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tužitelj je u ovom postupku podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (actio Pauliana), konkretno Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. listopada 2022., zaključenog između 1. tuženice ŠR kao prodavateljice i 2. tuženice RR kao kupca, kojim je 1. tuženica ŠR raspolagala nekretninom – stanom naznačenim u izreci presude, na način da je istog prodala 2. tuženici RR (list 47-53 spisa).

7. Prema odredbi čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO/05) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Takvom se radnjom smatra ona pravna radnja zbog koje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

7.1. Za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji potrebno je, stoga, ispunjenje temeljenih pretpostavki: dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku za isplatu, pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika uz uvjet da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, a navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

8. Na dospjelost tražbine tužitelj upućuje pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1105/11 od 21. studenog 2012., kojom je naloženo (tamo) tuženiku HR da tužitelju isplati iznos od 90.000,00 eura sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2008., kao i da mu isplati parnični trošak u iznosu od 30.625,00 kuna sa zateznim kamatama od 6. studenog 2012. do isplate.

8.1. Tužitelj navodi da je za obvezu dužnika HR jamčila njegova supruga – ovdje 1. tuženica ŠR, i to Izjavom od 11. kolovoza 2003. (list 13 spisa).

8.2. Uvidom u navedenu Izjavu utvrđeno je da je istu, uz tužitelja, potpisao (i javnobilježnički ovjerio svoj potpis) HR, navodeći da prihvaća dug u visini od 90.000,00 eura prema ER, da je termin (rok) za vraćanje duga 1. kolovoza 2008., a garancija za to dugovanje je četverosobni stan u [adresa], vlasništvo njega i njegove supruge ŠR.

9. Iz citiranih isprava ne proizlazi da bi 1. tuženica ŠR bila dužnik tužitelja, jer se pravomoćna presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1105/11 od 21. studenog 2012., kojom je tužitelju dosuđen iznos od 90.000,00 eura sa zateznim kamatama, ne odnosi na 1. tuženicu ŠR, niti je ona u tom postupku sudjelovala.

9.1. Također, tužitelj nije dokazao svoje navode da je 1. tuženica ŠR jamčila za obvezu HR odnosno da je pristupila njegovom dugu. Osnovanost njegovih navoda ne proizlazi ni iz spomenute Izjave od 11. kolovoza 2003., jer 1. tuženica ŠR, suprotno navodima tužitelja, nije tu Izjavu potpisala pa se ne može teretiti za eventualne obveze koje su Izjavom preuzete.

10. Slijedom navedenog, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije.

10.1. Naime, tužba kojom se pravna radnja pobija podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih slijednika. Kako 1. tuženica ŠR nije dužnik tužitelja, ona nije pasivno legitimirana u ovom predmetu. Podredno se napominje da tužitelj nije dokazao da je 1. tuženica pristupila dugu jer Izjava na koju se poziva ne predstavlja ugovor o pristupanju dugu u smislu čl. 101. ZOO/05.

11. Konačno, a u odnosu na prigovor prekluzije koji su obje tuženice istaknule, napominje se da kod naplatnih raspolaganja, što ugovor o kupoprodaji inherentno i jest, rok za podnošenje tužbe sukladno čl. 71. st. 1. ZOO/05 iznosi jednu godinu od poduzimanja pravne radnje koja se pobija. Ako se takva pravna radnja dužnika sastoji od više odvojenih akata, smatra se poduzetom kada je poduzet posljednji akt kojim se ta radnja okončava.

11.1. Provedba cilja ugovora o kupoprodaji nekretnine, prijenosa prava vlasništva, sastoji se od zaključenja takvog ugovora, ovjere kod javnog bilježnika, predaje zemljišnoknjižnom sudu na provedbu te je završena uknjižbom u zemljišne knjige. Dakle, posljednji akt kojim se ta radnja okončava je upravo onaj trenutak kada dužnik zahtijeva upis u zemljišne knjige. Iako to ne utječe na utvrđenje da je tužba prekludirana, tuženice pogrešno navode 26. listopad 2022. kao dan poduzimanja pravne radnje, jer je posljednji akt poduzet 28. listopada 2022. kada je uknjiženo pravo vlasništva u korist 2. tuženice RR. (vidi Rev 1828/12 i Rev- 2853/16 VSRH).

11.2. Dakle, kako je pravna radnja poduzeta 28. listopada 2022., dok je tužba radi pobijanja pravne radnje podnesena 2. travnja 2024., razvidno je da je tužba podnesena izvan roka od godine dana u kojemu je tužitelj takvu tužbu mogao podnijeti. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda broj Su-IV-168/16-9 od 7. studenog 2016. rok za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije prekluzivni rok procesnog prava pa je predmetni tužbeni zahtjev, i iz tog razloga, valjalo odbiti, a ne odbaciti.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelj je izgubio parnicu pa je dužan protivnim strankama naknaditi troškove postupka.

12.1. Stoga je 1. tuženici ŠR, s obzirom na vrijednost predmeta spora, priznat iznos od po 678 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) i zastupanje na pripremnom ročištu 16. siječnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1356 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.712,00 eura.

12.2. 2. tuženici RR je priznat iznos od po 678 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) i zastupanje na pripremnom ročištu 16. siječnja 2025. (Tbr 9.1. Tarife), ukupno 1356 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.712,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 678,00 eura, ukupno iznosi 3.390,00 eura.

U Puli 24. veljače 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. 1. tuženici ŠR po punomoćniku

3. 2. tuženici RR po punomoćniku