REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1777/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Pećar Kopajtić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja KLESARIJA VIŠKOVO d.o.o. [adresa], OIB: 19350981139, kojeg zastupa opunomoćenik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10, OIB: 32420472134, kojeg zastupa službena osoba ZSB, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Viškovo, Viškovo, Vozišće 3, OIB: 28350474809, kojeg zastupa opunomoćenica (zaposlenica) USB, radi komunalne naknade, 24. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/II-363-03/24-01/73, URBROJ: 2170-03-08/7-24-2 od 27. rujna 2024. i rješenje Općine Viškovo, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-363-03/22-01/503, URBROJ: 2170-35-
05/07-24-28 od 13. ožujka 2024.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općine Viškovo, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-363- 03/22-01/503, URBROJ: 2170-35-05/07-24-28 od 13. ožujka 2024., donijetim u ponovnom postupku, tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade koju je dužan plaćati kao vlasnik ili korisnik nekretnine na području jedinice lokalne samouprave i to za poslovni prostor i zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti na adresi [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 436,13 eura godišnje, počevši od 1. siječnja 2019. i to iznos od 288,43 eura za poslovni prostor i iznos od 147,70 eura za zemljište.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik osporenim rješenjem KLASA: UP/II-363-03/24-01/73, URBROJ: 2170-03-08/7-24-2 od 27. rujna 2024. odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi, u kojoj ponavlja navode iznesene u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, u bitnome navodi da mu je prvostupanjskim rješenjem neosnovano i nezakonito utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade jer da tužitelj nije ni vlasnik ni korisnik predmetne nekretnine niti nekretninu koristi bez pravne osnove. S tim u svezi navodi da činjenica da je postojao ugovor o zajmu nekretnine iz 2013. godine ne znači da ugovor i danas postoji odnosno da je postojao na dan 1. siječnja 2019. odnosno da je isti na snazi na dan 1. siječnja 2019. pa do dana utvrđivanja obveze. Navodi da je iz pobijanog akta nejasno, odnosno da nisu navedeni razlozi niti se može ispitati da li je tuženo tijelo ocijenilo da bi tužitelj bio vlasnik nekretnine ili da koristi nekretninu od 2019. godine ili da je pak koristi bez pravne osnove. Ističe da se tuženik poziva na odredbu članka 94. stavka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu u svezi nastanka obveze plaćanja komunalne naknade. Nadalje ističe da činjenica da tužitelj na navedenoj adresi ima upisano sjedište u suskom registru ne znači i da posjeduje nekretninu jer da se posjedovanje nekretnine ostvaruje faktičnom vlašću i posjed nekretnine se ne dokazuje činjenicom da tužitelj u sudskom registru na adresi predmetne nekretnine ima upisano sjedište. Navodi da činjenica da je u sudskom registru upisano sjedište tužitelja upravo na adresi nekretnine ne znači i da na navedenoj nekretnini tužitelj obavlja poslovnu djelatnost. Nadalje osporava utvrđenu površinu poslovnog prostora i površinu zemljišta te ističe da mu je retroaktivno utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka pa da po provedenom sporu poništi tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje te obveže tuženika na naknadu troškova spora tužitelju.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja i predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu ukratko iznijela tijek upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja te predložila da Sud tužbeni zahtjev odbije.
6. U tijeku spora Sud je održao ročište za raspravu 12. veljače 2025., na koje su pristupili tužitelj zastupan po zamjenici opunomoćenika, tuženik zastupan po službenoj osobi te zainteresirana osoba zastupana po opunomoćenici.
6.1. Na istom ročištu za raspravu tužitelj je izjavio da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora dodatno navodeći da iz ugovora o zakupu poslovnog prostora proizlazi da je ugovor sklopljen 2013. godine, a da mu je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade počevši od 1. siječnja 2019. pa stoga da ne proizlazi da je ugovor o zakupu bio na snazi. Nadalje je naveo da iz ugovora ne proizlazi da bi tužitelj bio korisnik poslovnog prostora odnosno zemljišta u površini u kojoj je to utvrđeno pobijanim prvostupanjskim rješenjem niti je takvo što moglo biti utvrđeno budući da prvostupanjsko tijelo nije provelo očevid na licu mjesta radi utvrđivanja odlučne činjenice o korištenju i površini predmetne nekretnine.
6.2. Službena osoba tuženika izjavila je da iz članka 5. ugovora o zakupu proizlazi da je isti sklopljen na određeno vrijeme sve do 1. studenog 2023., a koju činjenicu tužitelj nije osporavao u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. Nadalje je navela da podaci o površini proizlaze iz zapisnika o izvršenoj izmjeri, koje podatke je na zapisnik u 2022. godini dao sam tužitelj pa stoga da nije osnovan navod da u to vrijeme nije obavljana poslovna djelatnost.
6.3. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenica zainteresirane osobe izjavila je da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, priklonila se navodima tuženika iznesenima na predmetnom ročištu za raspravu te istaknula da je očevid na licu mjesta proveden 2022. godine.
7. Među strankama je u ovom sporu sporno je li tužitelju pravilno utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti na nekretninama iz predmeta ovoga spora.
8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
10. U prvom redu valja navesti da je Sud uvidom u članak 5. ugovora o zakupu sklopljenog 30. listopada 2013. između ZS kao zakupodavca i ovdje tužitelja kao zakupnika utvrdio da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme u trajanju od 10 godina (od 1. studenog 2013. do 1. studenog 2023.) s mogućnošću njegova produženja, o čemu se ugovorne strane moraju dogovoriti najmanje 30 dana prije isteka roka tog ugovora. Iz navedenog slijedi da je ugovor o zakupu na dan 1. siječnja 2019. bio na snazi pa su stoga u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.
10.1. Nadalje, tužitelj prigovara utvrđenoj površini nekretnina iz predmeta ovoga spora. Međutim, iz stanja spisa, odnosno zapisnika o izvršenoj izmjeri stambenih i poslovnih prostora i korisnika sačinjenom po Geodetskom zavodu Rijeka iz travnja 2022. proizlaze površine nekretnina iz predmeta ovoga spora, kao i da je podatke na licu mjesta dao ovdje tužitelj. Isto tako, tužitelj na kojem je teret dokaza u ovom sporu, nije predložio izvođenje dokaza kojim bi dokazao osnovanost svojih navoda. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navod.
11. Nastavno, prema odredbi članka 100. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 118/18 i 32/20, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.
11.1. Sukladno odredbi članka 94. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu obveznik plaćanja komunalne naknade dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti upravnom tijelu nastanak te obveze odnosno promjenu tih podataka.
11.2. Prema stavku 4. istoga članka ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku, dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.
11.3. U odnosu na navod tužitelja u svezi retroaktivnog utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade valja reći da je odredbom članka 100. stavkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi do 31. ožujka tekuće godine za tekuću godinu, koji rok je instruktivan, a ne prekluzivan. Međutim, kada obveznik plaćanja komunalne naknade (fizička ili pravna osoba) ne postupi u skladu s citiranom odredbom članka 94. stavkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, odnosno ne prijavi dan nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih bitnih podataka za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u roku od 15 dana, tada je upravno tijelo ovlašteno utvrditi obvezu plaćanja komunalne naknade od dana nastanka obveze plaćanja u skladu s citiranom odredbom članka 94. stavkom 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.
11.4. Nadalje, iz stanja spisa odnosno fotografija koje prileže spisu predmeta upravnog postupka proizlazi da tužitelj na nekretninama iz predmeta ovoga spora obavlja poslovnu djelatnost koja je upisana u sudskom registru, a koju činjenicu je također Sud utvrdio uvidom u Geoportal Državne geodetske uprave. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.
12. Međutim, Sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev iz razloga kako slijedi.
13. Naime, prema odredbi članka 93. stavku 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.
13.1. Sukladno stavku 2. istoga članka korisnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka plaća komunalnu naknadu: 1. ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom; 2. ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili 3. ako se ne može utvrditi vlasnik.
14. Sud je uvidom u članak 14. ugovora o zakupu utvrdio da je tim ugovorom ugovoreno da se zakupodavac obvezuje podmiriti sve obveze vezane za poslovni prostor do dana predaje prostora, nakon toga troškove izmiruje zakupnik.
15. S tim u svezi valja navesti da iz citirane odredbe članka 93. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu slijedi da komunalnu naknadu plaća korisnik samo pod uvjetom kada je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalne naknade. Isto tako, komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture pa stoga istu mora podmiriti jedan od zakonom propisanih obveznika plaćanja komunalne naknade odnosno ili vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1105/16-2 od 19. svibnja 2016.
15.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je zakupnik nekretnina iz predmeta ovoga prostora temeljem sklopljenog ugovora o zakupu od 30. listopada 2013. i kao takav je korisnik nekretnina u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu. Međutim, potonje navedenim ugovorom o zakupu na tužitelja nije izričito i nedvosmisleno prenesena obveza plaćanja komunalne naknade, već je člankom 14. navedenog ugovora općenito ugovorena obveza tužitelja u svezi podmirenja troškova.
15.2. Stoga, budući da ugovorom o zakupu nije izričito ugovoreno da na tužitelja prelazi obveza plaćanja komunalne naknade za nekretnine iz predmeta ovoga spora u smislu citirane odredbe članka 93. stavka 2. točke 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade upravo tužitelju.
16. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje nisu se mogli ocijeniti zakonitima pa je stoga na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje poništiti, bez vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, čime je ovaj spor riješen meritorno.
17. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora i to za sastav tužbe i pristup na ročište za raspravu, za svaku radnju po 500 bodova, uvećano za trošak PDV-a.
18. Odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
18.1. Prema odredbi članka 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom.
19. Budući da je tužitelj uspio u ovom sporu to je tužitelju u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 € i trošak pristupa na ročište za raspravu u iznosu od 1.000,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, uvećanom za iznos PDV-a po stopi od 25 % (Tbr. 46. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.
20. Nadalje, budući da tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen to tužitelji nisu u obvezi plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 24. veljače 2025.
S u d a c
Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Alenu Ivkoviću, Užarska 28, Rijeka,
- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Riva 10, Rijeka,
- zainteresiranoj osobi Općini Viškovo, Vozišće 3, Viškovo
