Poslovni broj: UsI-4005/24-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 24. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22- 01/268, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. srpnja 2024. godine.

II. Poništava se porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-23/2022-013/00070, URBROJ: 513-007- 01-06-2022-0002 od 08. lipnja 2022. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.500,00 €.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 16. srpnja 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 08. lipnja 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je porezno tijelo tužitelju utvrdilo poreznu osnovicu te porez i prirez na dohodak od otuđenja nekretnina za 2020. godinu.

Porezna osnovica je utvrđena u iznosu od 139.863,51 kn, porez (po stopi od 24%) u iznosu od 33.567,24 kn i prirez porezu na dohodak u iznosu od 6.042,10 kn. Tužitelj u tužbi navodi da u vezi utvrđenja vrijednosti nekretnine prilikom njenog stjecanja - u postupku radi utvrđivanja njegove obveze poreza na promet nekretnina - još nije odlučeno o njegovoj žalbi. Utvrđenu vrijednost nekretnine osporava jer nije korištena poredbena metoda, odnosno zato što nisu navedene prikladne usporedne nekretnine. U tom smislu je dostavio izvansudski nalaz i mišljenje vještaka o procjeni vrijednosti nekretnine te ističe da se nekretnina nalazi unutar granica obuhvata izdvojenog građevinskog područja izvan naselja pa stoga gradnja na njoj nije dozvoljena, niti je površina od 230 m2 dovoljna za gradnju. Tužitelj navodi da je sâmo porezno tijelo 02. ožujka 2022. godine navelo da je prometna vrijednost sporne nekretnine 61.784,90 kn, a ne utvrđenih 171.223,50 kn, te ukazuje na to da je tržišna vrijednost ona koju je postigao prodajom, odnosno 23.000,00 kn.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavano drugostupanjsko rješenje je nezakonito, kao i prvostupanjsko rješenje poreznog tijela.

U ovom se slučaju radi o utvrđivanju tužiteljeve obveze poreza na dohodak od otuđenja nekretnina za 2020. godinu, s obzirom na to da je tužitelj te godine prodao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - Betina, koju je prethodno kupio godinu dana ranije (2019. godine).

Nesporna je načelna tužiteljeva obveza plaćanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina, na temelju čl. 56. i čl. 58. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20 - ZPD).

Sporna je utvrđena visina porezne osnovice, a time onda i visina poreza i prireza na dohodak.

Na temelju čl. 58. st. 1. ZPD-a dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine i izdatka u vidu nabavne vrijednosti, uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, pri čemu se uračunavaju i nastali troškovi.

U pogledu nabavne vrijednosti sud utvrđuje da je tužitelj spornu nekretninu, zajedno s još dvije nekretnine, kupio na temelju ugovora ovjerenog 16. travnja 2019. godine za iznos od 5.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti, odnosno za iznos od 37.155,93 kn.

Porezno tijelo je razmjerno po površini sve tri kupljene nekretnine zaključilo da na k. č. [katastarska čestica] otpada nabavna vrijednost od 23.096,60 kn. Tužitelj ovom izračunu nije prigovarao.

Radi se o tužiteljevom realnom izdatku za kupljenu nekretninu pa u pogledu utvrđivanja njegovih izdataka nije bitna eventualna naknadna procjena tržišne vrijednosti u svrhu utvrđivanja poreza na promet nekretnina.

Nadalje, porezno tijelo je tužitelju kao trošak pribrojilo i trošak poreza na promet nekretnina od 8.263,39 kn, što predstavlja zbroj inicijalnog poreza na promet nekretnina utvrđenog privremenim poreznim rješenjem i utvrđene razlike po kasnijem rješenju od 29. prosinca 2021. godine, pri čemu se ti iznosi poreza na promet nekretnina odnose na sve tri nekretnine koje je tužitelj stekao ugovorom ovjerenim 16. travnja 2019. godine, što tužitelju dakako ide u korist.

Neki drugi tužiteljevi izdaci, odnosno troškovi nisu utvrđeni, a porezno tijelo je nesporno utvrdilo da je u razdoblju od stjecanja do otuđenja nekretnine rast proizvođačkih cijena bio negativan.

Stoga sud u potpunosti prihvaća utvrđen iznos tužiteljevih izdataka, odnosno iznos nabavne vrijednosti nekretnine s pripadajućim troškom od (23.096,60 + 8.263,39 =) 31.359,99 kn.

U pogledu primitka, sud napominje da je tužitelj ugovorom od 24. lipnja 2020. godine prodao spornu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - Betina za iskazani iznos kupoprodajne cijene od 23.000,00 kn.

Međutim, na temelju čl. 58. st. 1. ZPD-a primitak se (za razliku od izdatka) utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti nekretnine.

Porezno tijelo je u postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina tužiteljevom kupcu procijenila vrijednost sporne nekretnine u iznosu od 171.223,50 kn.

Iako po prirodi stvari tužitelj nije sudjelovao u navedenom postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina njegovom kupcu, porezno tijelo je tužitelju utvrdilo primitak u vidu tržišne vrijednosti nekretnine u iznosu od 171.223,50 kn (i na temelju toga te na temelju prethodno spomenutih izdataka i troškova kao rezultat utvrdilo poreznu osnovicu od 139.863,51 kn).

Osim toga, pravilno ukazuje tužitelj na to da je isto porezno tijelo u postupku naknadne procjene u vezi njegove žalbe na rješenje u postupku utvrđivanja njegove obveze poreza na promet nekretnina utvrdilo tržišnu vrijednost sporne nekretnine u iznosu od 61.784,90 kn, kako proizlazi iz zapisnika o toj procjeni od 02. ožujka 2022. godine.

Iz navedenog zapisnika je vidljivo da je tržišna („prometna“) vrijednost sporne nekretnine utvrđena uzimajući u obzir tržišnu vrijednost jedne usporedne nekretnine. Iako već iz tog zapisnika proizlazi neutemeljenost prihvaćene tržišne vrijednosti od 171.223,50 kn, sud dodatno napominje da je tržišnu vrijednost trebalo utvrditi na temelju podataka od barem tri usporedne nekretnine - pravilnom i zakonitom primjenom poredbene metode procjene vrijednosti nekretnina, u smislu čl. 24. st. 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15).

Nadalje, usporedne nekretnine trebaju biti istih bitnih karakteristika kao i sporna k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - Betina. U tom pogledu sud napominje da tužitelj tvrdi kako se sporna nekretnina nalazi unutar granica obuhvata izdvojenog građevinskog područja izvan naselja na kojem gradnja nije niti dozvoljena niti (s obzirom na površinu nekretnine) moguća.

U svakom slučaju, s obzirom na utvrđenu tržišnu vrijednost sporne nekretnine u drugom upravnom postupku po istom poreznom tijelu u iznosu od 61.784,90 kn, ne može se prihvatiti u ovom upravnom postupku utvrđena tržišna vrijednost te iste nekretnine od 171.223,50 kn, a time niti pravilnost izračuna porezne osnovice poreza na dohodak od otuđenja nekretnina na temelju čl. 58. st. 1. ZPD-a.

Stoga osporavana rješenja nisu pravilna i zakonita pa ih je sud uz usvajanje tužbenog zahtjeva poništio, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu koje će za potrebe utvrđivanja porezne osnovice ponovno utvrditi samo tužiteljev primitak, odnosno tržišnu vrijednost sporne nekretnine u trenutku otuđenja - imajući u vidu podatke iz zapisnika o procjeni od 02. ožujka 2022. godine, potrebu utvrđivanja usporedne vrijednosti pravilnom primjenom poredbene metode (na temelju tri usporedne nekretnine) i na temelju bitnih istovrsnih podataka za spornu nekretninu i za tri usporedne nekretnine (uključivši površinu), po mogućnosti dobivenih iz odgovarajućih lokacijskih informacija nadležnih tijela.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. studenog 2024. godine, jer taj podnesak po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje ovog upravnog spora.

U Zagrebu, 24. veljače 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. i II. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv t. III. i IV. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Davorin Ivančić

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV