Poslovni broj: P-4950/2022-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Krišto, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Igora Metelka, odvjetnika, i zamjenice punomoćnice tuženika Katarine Prelec, odvjetnice, 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.652,26 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,77 EUR od 31. kolovoza 2006.,

- na iznos od 0,91 EUR od 30. rujna 2006.,

- na iznos od 0,42 EUR od 31. listopada 2006.,

- na iznos od 0,35 EUR od 30. studenog 2006.,

- na iznos od 2,89 EUR od 31. listopada 2008.,

- na iznos od 3,68 EUR od 31. prosinca 2008.,

- na iznos od 4,99 EUR od 31. siječnja 2009.,

- na iznos od 5,66 EUR od 28. veljače 2009.,

- na iznos od 4,25 EUR od 31. ožujka 2009.,

- na iznos od 4,66 EUR od 30. travnja 2009.,

- na iznos od 2,78 EUR od 31. svibnja 2009.,

- na iznos od 1,18 EUR od 30. lipnja 2009.,

- na iznos od 1,75 EUR od 31. srpnja 2009.,

- na iznos od 2,94 EUR od 31. kolovoza 2009.,

- na iznos od 3,00 EUR od 30. rujna 2009.,

- na iznos od 2,20 EUR od 31. listopada 2009.,

- na iznos od 4,20 EUR od 30. studenog 2009.,

- na iznos od 5,72 EUR od 31. prosinca 2009.,

- na iznos od 8,06 EUR od 31. siječnja 2010.,

- na iznos od 7,68 EUR od 28. veljače 2010.,

- na iznos od 10,66 EUR od 31. ožujka 2010.,

- na iznos od 10,25 EUR od 30. travnja 2010.,

- na iznos od 11,73 EUR od 31. svibnja 2010.,

- na iznos od 20,40 EUR od 30. lipnja 2010.,

- na iznos od 18,80 EUR od 31. srpnja 2010.,

- na iznos od 23,92 EUR od 31. kolovoza 2010.,

- na iznos od 22,58 EUR od 30. rujna 2010.,

- na iznos od 19,45 EUR od 31. listopada 2010.,

- na iznos od 26,16 EUR od 30. studenog 2010.,

- na iznos od 34,47 EUR od 31. prosinca 2010.,

- na iznos od 29,16 EUR od 31. siječnja 2011.,

- na iznos od 31,43 EUR od 28. veljače 2011.,

- na iznos od 28,96 EUR od 31. ožujka 2011.,

- na iznos od 29,62 EUR od 30. travnja 2011.,

- na iznos od 40,76 EUR od 31. svibnja 2011.,

- na iznos od 41,77 EUR od 30. lipnja 2011.,

- na iznos od 51,49 EUR od 31. srpnja 2011.

- na iznos od 47,20 EUR od 31. kolovoza 2011.,

- na iznos od 42,45 EUR od 30. rujna 2011.,

- na iznos od 42,11 EUR od 31. listopada 2011.,

- na iznos od 41,94 EUR od 30. studenog 2011.,

- na iznos od 44,48 EUR od 31. prosinca 2011.,

- na iznos od 47,13 EUR od 31. siječnja 2012.,

- na iznos od 47,61 EUR od 29. veljače 2012.,

- na iznos od 46,35 EUR od 31. ožujka 2012.,

- na iznos od 47,45 EUR od 30. travnja 2012.,

- na iznos od 48,50 EUR od 31. svibnja 2012.,

- na iznos od 47,64 EUR od 30. lipnja 2012.,

- na iznos od 48,36 EUR od 31. srpnja 2012.,

- na iznos od 48,02 EUR od 31. kolovoza 2012.,

- na iznos od 46,65 EUR od 30. rujna 2012.,

- na iznos od 48,78 EUR od 31. listopada 2012.,

- na iznos od 50,11 EUR od 30. studenog 2012.,

- na iznos od 50,09 EUR od 31. prosinca 2012.,

- na iznos od 46,56 EUR od 31. siječnja 2013.,

- na iznos od 50,22 EUR od 28. veljače 2013.,

- na iznos od 50,52 EUR od 10. travnja 2013.,

- na iznos od 49,82 EUR od 04. svibnja 2013.,

- na iznos od 46,30 EUR od 31. svibnja 2013.,

- na iznos od 46,55 EUR od 30. lipnja 2013.,

- na iznos od 47,70 EUR od 16. kolovoza 2013.,

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.950,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 19. rujna 2022. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj 9011694743 19. srpnja 2006., prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 13.701,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. U bitnom ističe da je u predmetnom ugovoru ugovorena valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez mogućnosti tužiteljice da pojedinačno pregovara o navedenoj odredbi te bez upozorenja o specifičnostima valute CHF te se poziva na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Smatra da je dio koji se odnosi na ugovaranje tzv. valutne klauzule ništetan te da je tuženik dužan vratiti tužiteljici ono što je temeljem te odredbe Ugovora primio. Tužiteljica potražuje razliku novčanog iznosa preplaćenog na ime tečajne razlike, odnosno, valutne klauzule, tako potražuje isplatu ukupnog iznosa od 11.743,82 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 5,81 kuna od 31.8.2006. do isplate, na iznos od 6,88 kuna od 30.9.2006. do isplate, na iznos od 3,14 kuna od 31.10.2006. do isplate, na iznos od 2,66 kuna od 30.11.2006. do isplate, na iznos od 3,87 kuna od 31.3.2008. do isplate, na iznos od 56,39 kuna od 31.10.2008. do isplate, na iznos od 1,86 kuna od 30.11.2008. do isplate, na iznos od 60,06 kuna od 31.12.2008. do isplate, na iznos od 68,95 kuna od 31.1.2009. do isplate, na iznos od 72,85 kuna od 28.2.2009. do isplate, na iznos od 60,59 kuna od 31.3.2009. do isplate, na iznos od 62,54 kuna od 30.4.2009. do isplate, na iznos od 46,57 kuna od 31.5.2009. do isplate, na iznos od 32,94 kuna od 30.6.2009. do isplate, na iznos od 35,99 kuna od 31.7.2009. do isplate, na iznos od 43,85 kuna od 31.8.2009. do isplate, na iznos od 42,97 kuna od 30.9.2009. do isplate, na iznos od 35,47 kuna od 31.10.2009. do isplate, na iznos od 49,49 kuna od 30.11.2009. do isplate, na iznos od 59,73 kuna od 31.12.2009. do isplate, na iznos od 76,18 kuna od 31.1.2010. do isplate, na iznos od 71,89 kuna od 28.2.2010. do isplate, na iznos od 93,14 kuna od 31.3.2010. do isplate, na iznos od 88,49 kuna od 30.4.2010. do isplate, na iznos od 98,18 kuna od 31.5.2010. do isplate, na iznos od 162,50 kuna od 30.6.2010. do isplate, na iznos od 148,76 kuna od 31.7.2010. do isplate, na iznos od 185,83 kuna od 31.8.2010. do isplate, na iznos od 173,91 kuna od 30.9.2010. do isplate, na iznos od 148,67 kuna od 31.10.2010. do isplate, na iznos od 197,48 kuna od 30.11.2010. do isplate, na iznos od 258,26 kuna od 31.12.2010. do isplate, na iznos od 216,36 kuna od 31.1.2011. do isplate, na iznos od 231,57 kuna od 28.2.2011. do isplate, na iznos od 211,14 kuna od 31.3.2011. do isplate, na iznos od 214,21 kuna od 30.4.2011. do isplate, na iznos od 295,44 kuna od 31.5.2011. do isplate, na iznos od 300,90 kuna od 30.6.2011. do isplate, na iznos od 370,99 kuna od 31.7.2011. do isplate, na iznos od 337,01 kuna od 31.8.2011. do isplate, na iznos od 299,54 kuna od 30.9.2011. do isplate, na iznos od 294,87 kuna od 31.10.2011. do isplate, na iznos od 291,54 kuna od 30.11.2011. do isplate, na iznos od 308,01 kuna od 31.12.2011. do isplate, na iznos od 325,33 kuna od 31.1.2012. do isplate, na iznos od 326,63 kuna od 29.2.2012. do isplate, na iznos od 315,02 kuna od 31.3.2012. do isplate, na iznos od 320,77 kuna od 30.4.2012. do isplate, na iznos od 326,19 kuna od 31.5.2012. do isplate, na iznos od 317,58 kuna od 30.6.2012. do isplate, na iznos od 320,47 kuna od 31.7.2012. do isplate, na iznos od 315,62 kuna od 31.8.2012. do isplate, na iznos od 303,29 kuna od 30.9.2012. do isplate, na iznos od 316,31 kuna od 31.10.2012. do isplate, na iznos od 323,50 kuna od 30.11.2012. do isplate, na iznos od 320,99 kuna od 31.12.2012. do isplate, na iznos od 293,10 kuna od 31.1.2013. do isplate, na iznos od 316,86 kuna od 28.2.2013. do isplate, na iznos od 318,00 kuna od 31.3.2013. do isplate, na iznos od 308,01 kuna od 30.4.2013. do isplate, na iznos od 281,41 kuna od 31.5.2013. do isplate, na iznos od 280,70 kuna od 30.6.2013. do isplate te na iznos od 286,56 kuna od 31.7.2013. do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Tijekom postupka detaljno se očituje na navode tuženika. Nakon provedenog financijskog vještačenja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20. travnja 2024. (kao i s obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.652,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik u bitnom smatra da se utvrđenja iz odluka na koje se poziva tužitelj ne mogu primijeniti na predmetni Ugovor budući ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Nadalje, tuženik opširno obrazlože razloge zbog kojih smatra da nisu ništetne odnosno da su valjane odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu. U odnosu na pitanje valjanosti ugovorene valutne klauzule u bitnom ističe da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Ističe da je tužiteljica poslovno sposobna osoba te da se svjesno odlučila za predmetni Ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, budući je sama ocijenila da joj, sukladno njenim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Ukazuje da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika te stoga u bitnom smatra da je time stvorena neoboriva pretpostavka da je tužiteljica, kao korisnik kredita, upoznata sa svim ugovornim odredbama predmetnog Ugovora. Završno ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom izvođenja dokaza izvršen je uvid u izračun (listovi 7-8 spisa), Knjigovodstvenu karticu (listovi 9-20 spisa), Pregled uplata po kreditu na dan 25.08.2022 (listovi 21-23 spisa), Otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stope (listovi 24-25 spisa), Ugovor o kreditu broj 9011694743 (listovi 26-31 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Branki Lukačević- Gregić iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. (listovi 55-62 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 85-86 spisa).

4. Iz priložene dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno je utvrđeno sljedeće:

- da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila;

- da je između tuženika, kao kreditora te tužiteljice, kao korisnika kredita zaključen Ugovor o kreditu broj 9011694743 od 19. srpnja 2006., s namjenom kupnje vozila (čl. 2.), u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.701,38 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (čl. 1.), po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,17% godišnje, a obračunava se u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima (čl. 4.) i rok otplate kredita 84 mjeseci (čl. 6.); da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora… (čl. 6. st. 2.);

- da je Javni bilježnik Zorka Čavajda iz Zagreba 20. srpnja 2006. izdala Potvrdu (solemnizacija) privatne isprave poslovni broj OU-925/2006 kojom je potvrdila da je tužiteljici prethodno navedeni Ugovor pročitan i da je upozorena da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

- da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor. Nadalje, nije sporno da je kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti otplaćen te da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, koje su promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužiteljica otplaćivala.

6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na sporna pitanja ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj te pitanje zastare.

7. Odredbom čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da interes za predmetnu tužbu postoji samo dok postoji povreda u smislu odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih, ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

10. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U- III2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U- III2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika te u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula.

12. U odnosu na sadržajno stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je, između ostalog, za utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, člankom 502.c ZPP-a (izmijenjenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 70/19) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

14. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

15. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

16. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.".

17. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

18. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da ne saslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

19. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

20. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv, iskren i životan iskaz tužiteljice (listovi 85-86 spisa), iz čijeg iskaza u bitnom proizlazi da se tuženiku obratila radi odobravanja predmetnog kredita za kupnju osobnog vozila. O pojedinim odredbama predmetnog Ugovora nije imala mogućnost pregovarati, a djelatnik tuženika joj je ponudio kredit s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji, na što je pristala te da je predmetno vozilo koristila isključivo za osobne potrebe. Tužiteljica navodi da nije bila upozorena na rizike oko promjene valute.

21. Tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje zaposlenika koji je osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Imajući u vidu da tuženik nije niti tvrdio, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

22. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je kredit otplaćen nije od odlučnog značaja.

23. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužiteljici nepripadno stečene iznose i to, kao razliku između iznosa koje je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po tečaju te iznosa obračunatih prema početnom tečaju CHF.

24. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financijsku struku Branki Lukačević-Gregić iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. (listovi 55-62 spisa), u bitnom proizlazi da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, tečaj CHF oscilirao u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita te su posljedično nastale i razlike u obvezi tužiteljice prilikom otplate kredita u odnosu na iznos koji bi platila po nepromjenjivom ugovorenom tečaju; da ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 1.652,26 EUR, a da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 129,94 EUR. Pojedini više plaćeni mjesečni iznosi, kao i datumi njihova plaćanja, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate, u nalazu i mišljenju prikazani su tabelarno.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da stranke nisu isticale prigovore glede pravilnosti samog matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju.

26. Na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužiteljica zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita, prilikom otplate kredita tuženiku više platila 1.652,26 EUR.

27. Ovdje valja napomenuti da nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede metode vještačenja - da je nalaz i mišljenje izrađen kao da je u pitanju kredit s ugovorenim fiksnim tečajem te se u tom pravcu tuženik upućuje na prethodne točke obrazloženja ove presude u pogledu utvrđenja da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF. Dakle, prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještakinja nalaz i mišljenje izradila u skladu sa zadatkom suda, a ostalo su prigovori pravne naravi o kojima ocjenu daje sud. 28. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

29. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". U slučaju da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na zaključak da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. S obzirom da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

30. Tužba u ovom predmetu je podnesena 19. rujna 2022., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl. 225. ZOO-a.

31. Slijedom prethodno navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka za financije proizlazi da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate ukupno iznosi 1.652,26 EUR, to je tužiteljici sukladno postavljenom zahtjevu dosuđen iznos od 1.652,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od sljedećeg dana nakon dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke, temeljem čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. st. 1. ZOO-a.

32. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08. i 125/11.), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/2022.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

33. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

34. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54) kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-200,00 EUR, za sastav 4 podneska (od 24. veljače 2023., 9. svibnja 2023., 20. travnja 2024. i 29. travnja 2024.), prema Tbr 8/1-po 200,00 EUR te za zastupanje na ročištima 30. siječnja 2024. i 20. studenog 2024., prema Tbr. 9/1-po 200,00 EUR, što sveukupno i uvećano za PDV od 25% (Tbr.42) iznosi 1.750,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu 200,00 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 1.950,00 EUR (toč. II/ izreke).

35. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

36. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 30. siječnja 2024. jer je tužiteljica mogla dostaviti zamjeničku punomoć na ročištu održanom istog dana. Tužiteljici nije priznat ni zatraženi trošak za sastav podneska od 27. svibnja 2024., jer su joj već priznata četiri obrazložena podneska prema Tbr 8/1.

37. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).

U Zagrebu 24. veljače 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnici