Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-471/2024-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja po sutkinji tog suda Andree Boras Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB: 26635293339, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, koje zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu pod poslovnim brojem 2 Pn- 35/2023-5, i pod poslovnim brojem 2 Pn-35/2023-7 sva od 6. prosinca 2023., dana 24. veljače 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Uvažava se žalba tužitelja i ukidaju rješenja Općinskog suda u Đakovu pod poslovnim brojem 2 Pn-35/2023-5 i pod poslovnim brojem 2 Pn-35/2023-7 od 6. prosinca 2023. te predmet vraća sudu prvog stupnju na ponovni postupak i odlučivanje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odlučit će se u konačnoj odluci.

r i j e š i o  j e

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem 2 Pn-35/2023-5 od 6. prosinca 2024.utvrđeno je povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, dok je rješenjem istog suda od 6. prosinca 2024. pod poslovnim brojem 2 Pn-35/2023-7 odbačena kao nedopuštena tužba tužitelja od 18. veljače 2022.

2. Protiv navedenih rješenja žali se tužitelj, kako iz navoda žalbe proizlazi zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1., Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; 80/22., 114/22. i 155/23 dalje: ZPP-a) s prijedlogom da se pobijana rješenja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalbe su osnovana.

3. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.

4. Iz stanja spisa je razvidno da je rješenjem Grl 152/2021-2 od 22. ožujka 2021. Vrhovni sud riješio da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Osijek, te je na temelju rješenja Županijskog suda u Osijeku, Ureda predsjednika, poslovni broj Su-223/2023-5 od 14. lipnja 2023. ovaj predmet 6. srpnja 2023. dodijeljen u rad Općinskom sudu u Đakovu kao stvarno nadležnom za postupanje obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete vezanu za predmet Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-948/13, radi smetanja posjeda u kojem je sudila sutkinja Općinskog suda u Koprivnici, a što predstavlja važan razlog da u ovom predmetu postupa drugi sud.

4. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je 22. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete zbog nezakonitog rada suda u predmetu pod poslovnim brojem 9 Pn- 948/13 te pretrpljenih duševnih boli uzrokovanih postupanjem suda u istom predmetu u visini od 168.275,01 kuna.

5. Tužbi tužitelja od 22. veljače 2022. prethodio je njegov zahtjev za mirno rješavanje spora upućen nadležnom državnom odvjetništvu, a što je razvidno iz očitovanja Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici od 17. veljače 2021. pod poslovnim brojem N- DO-70/2020-5 ( list spisa broj 8).

5. Budući da se tužitelj sukladno odredbi članka 186. a st.1. ZPP-a prethodno obratio nadležnom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora, sud prvog stupnja je predmetnu tužbu 18. lipnja 2021. dostavio na odgovor tuženiku, kojim je istu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Držeći kako je predmetna tužba neuredna i time nepodesna za raspravljanje, sud prvog stupnja je rješenjem pod poslovnim brojem Pn-79/2021-9 od 14. veljače 2022. sukladno odredbi čl. 109. st. 1. u vezi s čl. 106. st. 1. i 2. i čl. 186. st. 1. ZPP-a pozvao tužitelja da ispravi i dopuni i vratio tužbu tužitelja budući da ne sadržava točno određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih davanja, činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, OIB I do III tuženika, te ostale elemente koje podnesci moraju sadržavati da bi mogli biti razumljivi i da bi se po njoj moglo postupati.

6. Podneskom od 18. veljače 2024. tužitelj je postupajući po nalogu suda izjavio kako zbog navedenog povlači tužbu i istodobno podnosi novu tužbu, a koja se odnosi na isti zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog rada suda u visini od 168.275,01 kuna te pretrpljenih duševnih boli uzrokovanih postupanjem suda u istom predmetu u visini od 150.000,00 kuna tako da njegova tražbina sada ukupno iznosi 318.275,01 kuna.

6.1. U konkretnom slučaju tužitelj je istovremeno s podneskom od 18. veljače 2022., podnio zahtjev za mirno rješenje ovoga spora nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici (str. 51 do 52 ovoga spisa) i tužbu sudu (str. 34 ovoga spisa).

7. Stoga je sud prvog stupnja smatrao kako su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 193. ZPP-a te rješenjem utvrdio povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari podnesene 22. veljače 2021. i istodobno odbacio tužbu tužitelja iz podneska od 18. veljače 2022.

7. Međutim, u okolnostima kada je tužbi tužitelja od 22. veljače 2021. prethodio njegov pravodobno postavljeni zahtjev za mirno rješavanje spora, upućen nadležnom državnom odvjetništvu, to , obzirom na činjenični supstrat tzv. nove tužbe koji se zapravo naslanja na raniju tužbu i suštinski predstavlja uređenje tužbe sukladno nalogu suda od 14. veljače 2022., ali i preinaku tužbe sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a obzirom na novopostavljeni zahtjev vezano za naknadu štete za postupanje suda i u ovoj pravnoj stvari, nije bilo mjesta donošenju pobijanih rješenja.

7.1. Naime, u obrazloženju rješenja kojim se odbacuje tužba tužitelja od 17. veljače 2022. sud prvog stupnja se poziva na primjenu odredaba članka 186. a st. 6. ZPP-a, kojom je propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka od tri mjeseca od dana podnošenja toga zahtjeva.

9. Kako se, dakle, ne radi o novoj tužbi iako istu tužitelj tako naziva predmetnim podneskom od 18. veljače 2022. to, u konkretno slučaju, uvažavajući činjenicu da tužitelj u postupku nastupa kao neuka stranka bez stručne pomoći, po ocjeni ovoga suda pozivanje na primjenu odredbe članka 186. a stavka 6. ZPP-a, i po preinačenoj tužbi sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a, predstavlja pretjerani formalizam koji rezultira onemogućavanju tužitelju pristupu sudu.

10. U tom smislu ukazati je na pravni stav Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) zauzet u recentnoj odluci od 21. siječnja 2025., objavljenoj 11. veljače 2025. u predmetu Merćep protiv Hrvatske ( zahtjev br. 47880/20), presudom kojom je utvrdio povredu prava na pristup sudu kao jednog od aspekata prava na pošteno suđenje.

11. Podnositelj je u predmetnom postupku pred ESLJP-om prigovarao da odbačaj njegove tužbe predstavlja pretjeran formalizam kojim mu je uskraćena mogućnost ispitivanja osnovanosti tužbe. ESLJP je ocijenio da u okolnostima kada je tuženik osporio potraživanje podnositelja u parničnom postupku, imajući u vidu svrhu u konkretnom slučaju predstečajnog postupka u kojim se rješava pitanje osnovanosti tražbine podnositelja kroz nesporni postupak osnovom prethodno postavljenog zahtjev predlagatelja, ESLJP je ocijenio da bi tuženik osporio to potraživanje i u predstečajnom postupku, zbog čega bi u konačnici odluku o potraživanju morao donijeti parnični sud.

12. Stoga, u okolnostima kada je tužitelj pravodobno podnio zahtjev za mirno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari, koji zahtjev je tuženik odbio što je razvidno iz dostavljenog očitovanja nadležnog Državnog odvjetništva u Koprivnici, unatoč činjenici što je tužitelj istodobno s podneskom od 18. veljače 2022., uputio i novi zahtjev za mirno rješenje spora po preinačenoj tužbi, po ocjeni ovoga suda nije bilo mjesta čekanju isteku novog roka za očitovanje tuženika.

12.1. Ovo između ostalog i stoga što je tuženik već ranijim dopisom iskazao neslaganje s navodima tužbe, pa u navedenim okolnostima nije bilo ni za očekivati drugačiju odluku po novom postavljenom zahtjevu po preinačenoj tužbi u ovoj pravnoj stvari, što je na koncu i uslijedilo novim očitovanjem nadležnog državnog odvjetništva od 18. svibnja 2022.

12.2. Stoga se ne bi mogao prihvatiti kao pravilan pravni stav suda prvog stupnja da bi se u konkretnom slučaju radilo o procesnoj zapreci za postupanje u ovoj pravnoj stvari zbog neudovoljene pretpostavkama iz odredbe članka 186. a stavak 6. ZPP-a.

12.3. U protivnom pretjerani formalizam onemogućio bi tužitelja pristupu sudu što je protivno članku 6. stavak 1. (Europska) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – u daljnjem tekstu: Konvencija Naime, povreda prava na pristup sudu predstavlja jedan od aspekata prava na pošteno suđenje sukladno odredbi članka 6. Konvencije., koja i prema odredbi članka 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) predstavlja ustavom zagarantirano pravo svakog pojedinca.

13. S druge strane sukladno odredbi članka 193. ZPP-a povlačenje tužbe mora biti jasno, bezuvjetno i nedvojbeno, što znači da pred sud ne ostavlja nikakve dvojbe o dispoziciji stanke u smislu daljnjeg vođenja postupka.

14. U navedenim okolnostima, kada je predmetnim podneskom od 18. veljače 2022. tužitelj postupio sukladno nalogu suda i uz postavljeni zahtjev koji sadržajno odgovara prvotno postavljenom zahtjevu postavio i novi zahtjev za daljnju isplatu, nije bilo mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe u smislu citirane odredbe članka 193. ZPP-a.

15. Stoga je uvažavanjem žalbe tužitelja pobijana rješenja suda prvog stupnja valjalo ukinuti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na meritorno odlučivanje.

15.1.Primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka odlučiti mjesno nadležan sud koji će odlučivati o predmetu spora, u konačnoj odluci.

U Splitu, 24. veljače 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević