Posl. br. P-667/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKEVNICI
Kralja Tomislava 85A, Crikvenica
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun Marku Puhovac, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ŽU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun Draženki Horvat, odvjetnici iz Raba, radi predaje nekretnine u posjed, nakon održane glavne rasprave dana 23. siječnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i zam. pun tužitelja, dana 24. veljače 2025. godine, javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u zemljišnim knjigama upisan kao: GU, [adresa]), predati nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o.: 302660, Ledenice, kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica u Povilama, površine 264 čhv, 950 m2, u suposjed tužitelju ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u zemljišnim knjigama upisan kao: ŠU, [adresa]), sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.929,64 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. veljače 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa zatraženim iznosom troškova postupka preko dosuđenog u točci II. izreke.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 12. srpnja 2023. godine, u bitnome, navodi da je suvlasnik 6. suvlasničkog dijela: 7/54 i 7. suvlasničkog dijela: 8/54 nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica u [adresa], površine 264 čhv, 950 m2. U odnosu na istu nekretninu ovdje tuženik upisan je kao suvlasnik 5. suvlasničkog dijela: 7/54 i 8. suvlasničkog dijela: 8/54, dok su u preostalom dijelu suvlasnici AU i to 1. suvlasničkog dijela: 15/54 i Vesna Butković-Lozica 9. suvlasničkog dijela: 9/54 opisane nekretnine. U isključivom posjedu prijeporne nekretnine u njezinoj cjelini, nalazi se tuženik. Isti se predmetnom nekretninom na kojoj u naravi nisu izgrađeni nikakvi objekti, koristi u cijelosti, kao parkingom, bez plaćanja ikakve naknade bilo tužitelju bilo ostalim suvlasnicima predmetne nekretnine. Štoviše, tužitelj ima saznanja kako je tuženik predmetnu nekretninu pošljunčao, opet bez suglasnosti ovdje tužitelja i ostalih suvlasnika predmetne nekretnine, te je na istoj, bez pravne osnove, naplaćivao parking trećim osobama. Opisanim postupanjem tuženik, dakle vrijeđa pravo ovdje tužitelja kao suvlasnika predmetne nekretnine na posjed iste, a sve obzirom istog onemogućava u suposjedovanju predmetne nekretnine, pa tužitelj predlaže po provedenom dokaznom postupku donijeti odluku na način pobliže opisan u izreci ove presude.
2. U svome odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te ističe da tužitelju nije oduzeo posjed predmetne nekretnine. Da je 2022.g. u mjestu [adresa] prilikom gradnje kanalizacijske infrastrukture od strane izvođača radova došlo je do raskopavanja predmetne nekretnine građevinskim strojevima (bagerima), kada je prijepor bio prokopan i kada je srušen suhozid (ograda između javne prometnice i prijepora) i kako se u tom periodu nalazio u [adresa], to je voditelju gradilišta naložio da se prijepor vrati u prvobitno stanje. Da je voditelj gradilišta poravnao teren, te očistio teren od šikare – granja, što je i sam tužitelj učinio prije četiri godine kako bi se teren laške prodao, dok ograda, srušeni zid nije ponovno sagrađen. O svemu navedenom tuženik je izvijestio svog brata, ovdje tužitelja, putem What app-a. Nakon navedenih radova voditelja gradilišta tuženik odlazi u Zagreb te više nema sazanja da li je netko treći koristio niti na koji način prijepor. Što se tiče navoda vezano za parking tuženik ističe da je dozvolio na dva dana susjedu da se na dijelu prijepora može parkirati, nakon čega je u tom djelu postavio ogradu kako se treće osobe ne bi parkirale na prijepor. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.
3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to u: izvadak iz zemljišnje knjige za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( stranice 6-9 spisa), izvod iz katastarskog plana (stranica 10 spisa), izvod iz posjedovnog lista (stranica 11 spisa), fotografije (list 12- 16 spisa), sudska praksa (stranice 17-23 spisa), fotografije ( stranice 31- 35 spisa). Sud je dana 19. travnja 2024. godine proveo uviđaj na licu mjesta, te je potom vještakinja geodetske struke Jasmina Jurinčić izradila svoj pisani nalaz i mišljenje. Nadalje, sud je tijekom postupka izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠUK, ŽUK i ĐU, kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke. Nadalje, sud nije izvodio dokaz saslušanjem UU jer je pun tužitelja na ročištu od dana 27. lipnja 2024. godine odustao od prijedloga za njezinim saslušanjem. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem tuženika kao parnične strane, obizrom isti nije pristupio na ročište radi saslušanja, a svoj izostanak je samo paušalno opravdao, te se nije protivio da sud održi raspravu u njegovoj odsutnosti. Ovo stoga što je saslušanje stranaka supsidijarni dokaz, te bi izvođenje istoga po mišljenju ovoga suda bilo u suprotnosti sa odrebama čl. 7 i 10 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), imajući u vidu da bi izvođenje predmetnog dokaza nepotrebno otegnulo parnični postupak ako se uzmu kao istiniti navodi tuženika da se nalazi u inozemstvu.
4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( stranice 6-9 spisa) je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica], oranica u [adresa], površine 264 čhv, 950 m2. Kao suvlasnici iste upisani su AU u 15/54 dijela, ovdje tužitelj FU u 15 /54 dijela, tuženik GU u 15/54 dijela, te ŠUK u 9/54 dijela.
5. Uvidom u Izvod iz katastarskog plana (stranica 10 spisa) je utvrđen oblik i položaj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
6. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista (stranica 11 spisa) je utvrđeno da je kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 950 m, između ostalih upisan i tužitelj, u 1/12 dijela.
7. Uvidom u fotografije (stranice 12- 16 spisa) je razvidno da se na istima nalazi poravnati i pošljunčani teren na kojem je parkirano nekoliko automobila, dok se na fotografijama sa stranica 31- 35 spisa nalazi poravnati i pošljunaći tetren te građevinski stroj. Za niti jednu od fotografija nije moguće sa sigurnošću utvrditi gdje i kada snimljena.
8. Saslušana kao svjedok ČU, sestrična stranaka, u svome iskazu navodi da je pozvana radi jednog terena u [adresa], koji je u njihovom zajedničkom vlasništvu, kojeg je koliko joj je poznato na neki način uzurpirao tuženik, na način da je srušio zid i napravio parking, a bez da je pitao njih ostale suvlasnike. Da su je o svemu obavijestili susjedi koji su joj rekli da je tamo sada napravljen parking, a po njoj je najgore što je srušio zid koji je štitio gradilište od ceste i na taj način je omogućeno da svatko može koristiti. Drži da bi bilo potrebno da se taj zid vrati na mjesto, a kako bi se teren mogao prodati, a ne da služi za lokalnu uporabu. Da joj je prijateljica rekla da kada su joj došli prijatelji da je zamolila tuženika da li oni mogu tamo parkirati i on im je dozvolio. Da su na prijepor ipak stavili nekakvo kamenje da se sada više ne parkira jer su se ljudi očito parkirali, ali ne zna tko je i kada stavio kamenje. Da se kada je dobila poziv u ovom predmetu čula s tuženikom da ga pita o čemu se tu radi i onda joj je on rekao da je stavljeno kamenje, ali joj nije rekao niti tko niti kada, a osobno nije bila na prijeporu već je došla direktno iz Zagreba. Da je na prijeporu bila zadnji puta ili 2021. godine ili 2022. godine. Da je kamenje postavljeno na mjesto na kojem je ranije bio zid, ali je to kamenje koje se može fizički lako maknuti i svatko ga može maknuti ako mu zatreba pa zato misli da bi trebalo napraviti neki zid koji će biti malo konkretniji. Da ju smeta što je to parking i što bi to predstavljalo problem ako bi odlučili prodati, a isto tako ako je netko samostalno napravio moglo bi ispasti da on samostalno koristi cijeli teren, a oni su suvlasnici. Da joj tuženik nije branio parkiranje na prijeporu jer nema auto, a ne zna da li je branio tužitelju, nije ga to pitala.
9. Saslušana kao svjedok ŽUK, kći tužitelja, u svome iskazu navodi da ovdje tuženik konstantno svojata imovinu odnosno pretvara se kao da je on jedini vlasnik, a na prijeporu ima više vlasnika među kojima i svjedokinja koja je saslušana prije nje. Tuženik je sam pretvorio prijepor u parking na način da je maknuo suhozid i travnatu površinu pošljunčao, te je stavio lanac i parking naplaćivao strancima. Da su kada su to vidjeli htjeli se tamo parkirati kad je već to parking, međutim onda su dobili poruku da je to privatni parking što joj nije jasno kako kad je više suvlasnika. Da sa tuženikom nema nikakvu komunikaciju, imaju još jedan predmet, a ovo s parkingom je bila samo kap koja je prelila čašu. Da sada na prijeporu nema ničega jer nema ni tuženika, a tamo ne mogu parkirati jer je tamo lanac. Da ne zna gdje je završilo kamenje iz suhozida, da na prijeporu ima kamenja, ali misli da to nije kamenje od suhozida. Da je parking naplaćivan gostima susjeda, stranih tablica, a i sami susjedi govorili su kako su vidjeli kako on naplaćuje parking turistima. Da ne komuniciraju sa ovdje tuženikom više godina zbog toga što su jednom prilikom provjeravali čestice u njihovom vlasništvu, te su utvrdili da se tuženik 2019. godine uknjižio na njihov dio i kada su to saznali on se preplašio i došao kod njenog oca, rekao da je on to morao, a otac mu je rekao kako si se upisao tako se ispiši i od onda ne komuniciraju. Da je upravo tuženik izvršio radnje tj. pretvorio prijepor u parking su čuli od susjeda, osobno ne jer tu ne borave u zimskim mjesecima, a inače im je poznato tuženikovo šerifsko ponašanje. Da nije moguće fizički prekoračiti predmetni lanac ili proći ispod njega. Da je posljednji put parkirala na predmetnu površi prošle godine i tada je lanac bio pomaknut, odnosno bio je samo zakačen na jednoj strani, lanac je u početku bio pod lokotom, kasnije ne. Da nema saznanja da li je ovdje tuženik branio tužitelju parkiranje na prijeporu jer ne može govoriti u tužiteljevo ime, a nema saznanja da bi njima ili drugim suvlasnicima tuženik branio parkiranje na prijeporu izravno izuzev ove poruke koju je spomenula. Da ih je ovdje tuženik postavljanjem lanca te kamenja na liniji onemogućio u korištenju prijepora.
10. Saslušan kao svjedok PU, sin tužitelja, uz svome iskazu navodi da se radi se o jednoj parceli u mjestu [adresa] i po prilici prije dvije ili tri godine na inicijativu ovdje tuženika maknut je suhozid, izravnat je dobar dio terena, prije toga pokošen, te je po riječima samog tuženika tamo napravljen parking. Da ne dolazi na prijepor, to je u konačnici od njegova oca. Da je prijeporu bio lanac neko vrijeme, onda je lanac maknut te je u razgovoru sa susjedima došao do saznanja da je tuženik ulazio u konflikte s ljudima koji su parkirali aute kada se radila cesta s time da ne zna točno sa kime. U konačnici je lanac maknut, te su stavljena kamenja. Da njegova obitelj ne komunicira s tuženikom dosta dugo, po prilici 15 godina. Da nije osobno vidio tuženika da bi vršio radove o kojima je iskazivao. Da je zadnji put bio na prijeporu kada je bio uviđaj na licu mjesta, prije otprilike mjesec dana, a prije toga prošlo ljeto. Da na prijeporu nije parkirao, a misli da njegova sestra i otac jesu, ali ne zna toččno kada ali nakon što je maknut lokot.
11. Tužitelj ŠU u svome iskazu navodi da se radi o parceli u centru [adresa], površine 999 m2, koja se nalazi odmah uz cestu i kao takva je bila dosta atraktivna. Da su kao suvlasnici imali plan istu prodavati međutim po njegovom mišljenju tuženik ju je devastirao i zato sada nemaju zainteresiranih kupaca. Inače na predmetnoj parceli ih je četvero suvlasnika, tuženik, njihova sestrična, jedna gospođa iz Njemačke i on. Prije otprilike dvije godine u [adresa] su izvođeni radovi radi aglomeracije i tada obzirom su na kalini tj. na glavnoj cesti u mjestu a i zbog načina na koji su se njih dvojca bili podijelili, tuženik navodno nije imao gdje parkirati osim na cesti, iako tamo u [adresa] svi parkiraju na cesti. Tada ga je tuženik pitao da li bi mogao parkirati na prijeporu. Da je prethodno tome bio platio čovjeka iz [adresa], ZU, da im predmetnu parcelu očisti, popili drva i o tome ima uplatnice. Kada ga je tuženik pitao za dopuštenje da parkira na prijeporu da mu je to dozvolio, međutim mislio je da će on samo malo pomaknuti suhozid kako bi se mogao parkirati na parceli, ali on se nije pridržavao dogovora nego je investirao u bagere koji su odnesli čitavi frontalni suhozid na drugi kraj parcele, a isto tako nasuo je šljunak. Drži da je sreća da nije isti asfaltirao, a stavio je lanac te je isti držao pod lokotom tako da nitko drugi osim njega tu ne može parkirati. Isto tako mora napomenuti da je čuo od lokalnih ljudi da su neki tamo isto parkirali i da su skidali lanac, a isto tako stavio je i tablu na kojoj piše Private. Da tuženiku nije dao odobrenje da isti pošljunča i da na isti stavi lanac niti pismeno niti usmeno, a misli da mu nisu dali niti drugi suvlasnici. Da ne može tvrditi da bi tuženik naplaćivao parkiranje na prijeporu jer ne razgovara s njime. Da mu je od onda onemogućen pristup na prijepor obzirom nema ključ od lokota na lancu, niti mu ga je tuženik ikad dao. Da dok je tamo bio lanac možda su njegova djeca probala ući na prijepor ali nisu uspjeli.
12. U svome pisanom nalazu i mišljenju vještakinja geodetske struke Jasmina Jurinčić navodi da je prilkom uviđaja pun tužitelja pokazao prijepor koji se nalazi u [adresa], u [adresa], jugoistično od asvaltirane ulice. Prijepor je u naravi zaravnati teren, nasut šljnkom, na kojeg se pristupa iz [adresa] Š [adresa]. Na samom ulazu u prijepor se nalazi naslagano veće kamenje, te je prijepor na sklici lica mjesta označen plavom bojom. Pokazani prijepor se nalazi na sjeverozapadnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dok je na prestalom dijelu iste čestice je šuma i zarašteni teren.
13. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
14. Među strankama nije sporno da su suvlasnici nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], oranica u [adresa], površine 264 čhv, 950 m2. Sporno je da li je tuženik tužitelju oduzeo posjed predmetne nekretnine, obzirom na navode tužitelja da se tuženik istim koristi u cijelosti, kao parkingom.
15. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.
16. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka ŠUK, životan i uvjerljiv, a ista je sestrična stranaka i jedna od suvlasnica prijepora. Iz njezina iskaza proizlazi da je prijepor koliko joj je poznato iz pričanja susjeda uzurpirao tuženik, na način da je srušio zid i napravio parking, a bez da je pitao njih ostale suvlasnike. Sud je iskaze svjedoka ŽUK i ĐU uzeo sa dozom rezerve obzirom se radi o djeci tužitelja, pa kao takvima zainteresiranim za ishod ovog parničnog postupka, a koji po vlastitim navodima ne komuniciraju sa tuženikom. Međutim, sud drži da su njihovi iskazi u skladu sa ostalim izvedenim dokazima pa ih zato prihvaća kao istinite. Iz iskaza svjedokinje LU proizlazi da je tuženik pretvorio prijepor u parking na način da je maknuo suhozid i travnatu površinu pošljunčao, te je stavio lanac i parking naplaćivao strancima. Da su kada su to vidjeli htjeli se tamo parkirati kad je već to parking, međutim onda su dobili poruku da je to privatni parking što joj nije jasno kako kad je više suvlasnika, a postavljanjem lanca ih je onemogućio u korištenju prijepora. Iz iskaza svjedoka ĐU proizlazi da je na prijeporu po prilici prije dvije ili tri godine na inicijativu ovdje tuženika maknut je suhozid, izravnat dobar dio terena, prije toga pokošen, te je po riječima samog tuženika tamo napravljen parking.
17. Što se tiče iskaza tužitelja valja naglasiti da ga je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, te da sud navode njegova iskaza nalazi upravljenim ka' njegovim subjektivnim težnjama i interesima. Međutim, kako je iskaz tužitelja u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima to se njegov iskaz uzima vjerodostojnim. Kada ga je tuženik pitao za dopuštenje da parkira na prijeporu da mu je to dozvolio, međutim mislio je da će on samo malo pomaknuti suhozid kako bi se mogao parkirati na parceli, ali on se nije pridržavao dogovora nego je investirao u bagere koji su odnesli čitavi frontalni suhozid na drugi kraj parcele, a isto tako nasuo je šljunak. Drži da je sreća da nije isti asfaltirao, a stavio je lanac te je isti držao pod lokotom tako da nitko drugi osim njega tu ne može parkirati.
18. Sud je nalaz vještaka geodetske struke Jasmine Jurinčić prihvatio u cijelosti smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, dokumentiranim i logički izraženim, te potpuno i precizno obrazloženim, a uvjerenja je da nalaz vještaka nije proturječan sam sebi niti dokumentaciji priležećoj spisu, pa mu u cijelosti poklanja vjeru, ovo tim više što je na isti nitko od stranaka nije imao primjedbi.
19. Prema odredbi čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17 dalje - ZV) kada više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada računski određen dio toga prava vlasništva u razmjernom dijelu prema cijelom pravu vlasništva te stvari i prema odredbi čl. 37. st. 4. ZV-a, svaki suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, pa u pogledu toga suvlasničkog dijela ima sve ovlasti vlasnika. Vlasništvo uključuje pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja stvari i te ovlasti na nekretnini prema odredbi čl. 30. ZV-a imaju stranke u postupku razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Prema čl. 46 st. 1 ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, dok iz st. 2 proizlazi da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za predajom u suposjed nekretnine kao suvlasnika. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijevati da mu preda svoj posjed te stvari, a to pravo ne zastarijeva. Da bi tužitelj uspio u takvom postupku, prema odredbi čl. 162. ZVDSP-a treba dokazati da je vlasnik stvari i da se stvar nalazi u posjedu i faktičnoj vlasti tuženika, dok posjednik prema odredbi čl. 163. ZV-a može odbiti predaju stvari vlasniku ukoliko dokaže svoje pravo na posjed. Tužitelj kao nesporni suvlasnik (upisan u zemljišnoj knjizi, a i tuženik pravo suvlasništva nije osporio), prema čl. 46. st. 1 ZV-a ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njihovog suvlasništva pa tako i temeljem čl. 161. i 162. ZVDSP-a tražiti od tuženika kao nedvojbenog posjednika predmetne nekretnine da mu preda u suposjed predmetnu nekretninu s obzirom na nepobitno utvrđenu činjenicu njegovog suvlasništva od 15/54 dijela. Prema odredbi čl. 37. st. 6 ZVDSP-a svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome pa i svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, a sukladno čl. 42. st. 1. ZVDSP-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ovdje tuženik bez suglasnosti tužitelja, ali i svjedokinje Ž, koji su nedvojbeno suvlasnici prijepora, izveo radove na istome, predmetni teren poravnao i pošljunčao, uklonio suhozid i pretvorio ga u parking. Isto tako tuženik je postavljanjem lanca na ulazu u prijepor onemogućio ovdje tužitelja u korištenju prijepora. Predmetno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja, ali i provedenog uviđaja na licu mjesta, te geodetskog vještačenja. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je 2022.g. prilikom gradnje kanalizacijske infrastrukture od strane izvođača radova došlo do raskopavanja prijepora i rušenja suhozida, pa je voditelju gradilišta naložio da se prijepor vrati u prvobitno stanje, da je upravo voditelj gradilišta poravnao i očistio teren, a srušeni zid nije ponovno sagrađen, a o čemu je izvijestio svog brata, ovdje tužitelja, putem What app-a. Isti svoje navode nije ničim dokazao obzirom u tome pravcu nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza. Isti je doduše u odgovoru na tužbu paušalno predložio saslušanje svjedoka i voditelja gradilišta, ali nije sudu dostavio njihova imena, niti adrese do zaključenja prethodnog postupka, a niti je dostavio navodnu prepisku sa tužiteljem. Nadalje, sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je dozvolio na dva dana susjedu da se na dijelu prijepora može parkirati, nakon čega je u tom djelu postavio ogradu kako se treće osobe ne bi parkirale na prijepor. Dakle, isti je prema vlastitim navodima postavio ogradu na prijepor, a iz navoda saslušanih svjedoka ŽUK i ĐU, te samog tužitelja proizlazi da je tužitelju na taj način onemogućeno korištenje prijepora. Obzirom da tuženik drži prijepornu nekretninu u isključivom posjedu, a nema pravni osnov za više od 15/54 dijela nekretnine, te da onemogućuje tužitelju vršenje suposjeda, uporabu i korištenje stvari u odgovarajućem suvlasničkom opsegu prava vlasništva, tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u suposjed nekretnine je osnovan, te je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.
20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, dosuđeni trošak se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR-a, na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR-a, te trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR-a, dok se preostali dio troška odnosi na trošak zastupanja tužitelja u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, te trošak zastupanja na ročištima od 21. veljače 2024., 19. travnja 2024., 27. lipnja 2024. i 23. siječnja 2025. godine u iznosima po 200,00 EUR-a. Na dosuđeni iznos troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.000,00 EUR-a, tužitelju je priznat PDV po stopi od 25 % koji iznosi 250,00 EUR- a pa trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iznosi 1.250,00 EUR-a. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak postupka od 1.929,64 EUR-a, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Nadalje, tužitelju nije priznat sastav pristupa na ročište za objavu odluke od 24. veljače 2025. godine u zatraženom iznosu, to stoga što navedeni trošak brižljivo ocijenjući okolnosti nije bio, mišljenje je ovoga suda potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155 st. 1 ZPP-a, niti je pun tužitelja uopće pristupio na isto, te je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.
U Crikvenici, 24. veljače 2025. godine.
S U T K I NJ A:
Mirta Tomac Podobnik
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.
