REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-769/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja Auto-logistika d.o.o., OIB: 11390111438, Strmec (Grad Sveta Nedjelja), Stanka Vraza 6, zastupanog po punomoćniku Ivanu Čuiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.715,80 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2884/2023-11 od 20. prosinca 2024., 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2884/2023-11 od 20. prosinca 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.715,80 EUR (slovima: dvijetisućesedamstotinapetnaest eura i osamdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. lipnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2884/2023-11 od 20. prosinca 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 2.715,80 EUR iznad uvećanja od tri postotna poena i sudi:

Odbija se tužiteljev zahtjev da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 2.715,80 EUR iznad uvećanja referentne stope od tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu pobijanim dijelom presude, poslovni broj P-2884/2023-11 od 20. prosinca 2024., naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.715,80 EUR (slovima: dvijetisućesedamstotinapetnaest eura i osamdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. lipnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 586,80 EUR (slovima: petstotinaosamdesetšest eura i osamdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o tužiteljevom zahtjevu za isplatu iznosa od 2.715,80 EUR po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, a povodom prometne nezgode od 4. studenog 2022. uz primjenu odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP) kojom je propisano da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti treći osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari u vezi s čl. 88., čl. 1046., čl. 1064., čl. 1085., čl. 1090., i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO).

3. Protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2884/2023-11 od 20. prosinca 2024. tuženik je podnio žalbu kojom pobija točke I. i II. njene izreke s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava. Pobija i odluku o troškovima postupka, te traži troškove žalbenog postupka. U bitnome, tuženik navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu sporednog potraživanja, odnosno vezano za stopu zatezne kamate koja je određena za trgovačke odnose, s tim da je tužitelj tražio uvećanje po stopi od pet postotnih poena a sud je dosudio uvećanje po stopi od osam postotnih poena čime je i prekoračen tužbeni zahtjev u ovom dijelu. Ponavlja prigovore materijalnog prava koje je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka i to prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, osporava dosuđenje PDV-a, tijek zateznih kamata.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredi čl. 365. Zakona o parničnom postupku pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR pa je riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku). U smislu odredbe čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tuženikovi žalbeni navodi sadržajno izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku koju tuženik ističe u žalbi.

9. U žalbenom stadiju postupka predmet spora je zahtjev tužitelja kao primatelja leasinga na temelju Ugovora o financijskom leasingu broj 43371 zaključenim 29. studenoga 2020. s trgovačkim društvom IMPULS LEASING d.o.o., kao vlasnikom i davateljem predmeta leasinga za isplatu svote od 2.715,80 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime štete na vozilu u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

10. Između stranaka je nesporno:

- da je 4. studenoga 2022. došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali vozilo marke Ford Transit registracijske oznake [registarska oznaka] i vozilo marke Škoda Octavia registracijske oznake [registarska oznaka], i to na način da je zbog neprilagođene brzine vozilo marke Ford Transit, kojim je upravljao VS, svojim prednjim dijelom vozila udarilo u zadnji dio vozila Škoda Octavia, kojim je upravljao ŠS,

- prometna nesreća izazvana je krivnjom VS, vozača vozila Ford Transit reg. [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku štetnog događaja imalo sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika,

- oštećenja na vozilu marke Škoda Octavia popravljena su 1. prosinca 2022., a trošak popravka iznosio je 2.715,80 EUR,

- tuženik je otklonio obvezu naknade štete tužitelju s obrazloženjem da postoje razlozi koji isključuju njegovu odgovornost,

- vozilo marke ŠKODA OCTAVIA koristi (i koristio je u trenutku štetnog događaja) tužitelj, kao primatelj leasinga, i to temeljem Ugovora o financijskom leasingu broj 43371 zaključenim 29. studenoga 2020. s trgovačkim društvom IMPULS LEASING d.o.o., kao vlasnikom i davateljem predmeta leasinga,

- u trenutku prometne nesreće, vozilo marke Ford Transit, koje je odgovorno za prometnu nesreću, koristilo je trgovačko društvo A-ANTICUS d.o.o., i to također kao korisnik leasinga, dok je vlasnik i tog vozila IMPULS LEASING d.o.o.,

- tužitelj je ishodio suglasnost za isplatu štete kojom ga je vlasnik vozila IMPULS LEASING d.o.o. ovlastio da primi isplatu naknade štete, te ugovor o cesiji od 29. lipnja 2023., a kojim je trgovačko društvo IMPULS LEASING d.o.o. sva potraživanja s osnove naknade predmetne štete ustupilo tužitelju.

11. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija.

12. Prema mišljenju tužitelja, u konkretnom slučaju trgovačko društvo IMPULS LEASING d.o.o. ima svojstvo treće osobe u smislu čl. 22. ZOOP-a te je ovlašten naplatiti naknadu štete od osiguratelja čiji je osiguranik odgovoran za prometu nesreću dok to tuženik osporava.

13. Između stranaka nije sporno da je u trenutku prometne nezgode vozilo Škoda Octavia registracijske oznake [registarska oznaka], služilo potrebama tužitelja, a da je to vozilo u vrijeme prometne nezgode bilo upisano kao vlasništvo IMPULS LEASING d.o.o te da je nakon prometne nezgode tužitelj ishodio suglasnost za isplatu štete kojom ga je vlasnik vozila IMPULS LEASING d.o.o. ovlastio da primi isplatu naknade štete, te ugovor o cesiji od 29. lipnja 2023., a kojim je trgovačko društvo IMPULS LEASING d.o.o. sva potraživanja s osnove naknade predmetne štete ustupilo tužitelju.

14. Dakle, u trenutku prometne nezgode između tužitelja i leasing kuće, bio je na snazi pravni posao financijskog leasinga iz čl. 5. st. 2. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 141/13.), a to je pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga.

15. U prometnoj nezgodi koja je nastala između osiguranika tuženika i tužitelja valjalo je utvrditi tko je treća osoba u korist koje je pozivom na odredbu čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 25/14.) vlasnik automobila štetnika bio dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koje uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog uništenja ili oštećenja stvari.

16. Iz ove odredbe može se zaključiti da treća osoba jest osoba koja je u trenutku prometne nezgode bila vlasnik stvari koja je uništena odnosno oštećena, jer je u tom trenutku nastala obveza osiguratelja da naknadi štetu trećoj osobi.

17. Dakle, u trenutku štetnog događaja tuženik kao osiguratelj bio je dužan naknaditi štetu davatelju leasinga.

18. Odredba čl. 22. st. 10. ZOOP-a propisuje samo jedan slučaj u kojem se trećom osobom smatra primatelj leasinga, a to je kada je on ujedno i ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj mu je prouzročena šteta od vozila istog davatelja leasinga.

19. S druge strane, kako je tužitelj dokazao da mu je davatelj leasinga, nakon nezgode, dao suglasnost za isplatu štete i da primi isplatu naknade štete, te da je ugovorom o cesiji od 29. lipnja 2023., davatelj leasinga (IMPULS LEASING d.o.o.) sva potraživanja s osnove naknade predmetne štete ustupilo tužitelju, tužitelj ima osnovan zahtjev za isplatu iznosa naknade štete prema tuženiku. Tijekom postupka nije dokazano da bi postojao neki razlog koji bi priječio vlasniku vozila da, po dospijeću tražbine koju on ima naspram osiguratelja, tu tražbinu cedira na korisnika leasinga.

20. Vezano za žalbeni navod o tome da tužitelj nema pravo na trošak PDV-a kao naknadu štete ističe se da prema odredbi iz čl. 1085. st. 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi iz čl. 1090. ZOO-a, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

21. U navedenim zakonskim odredbama sadržano je temeljno pravilo u popravljanju materijalne štete, a to je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini odnosno, isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako se radi o oštećenju stvari, koju oštećenik nije popravio, sud će oštećenom dosuditi svotu novca koja je potrebna za popravak stvari i na taj način se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.

22. Tom se zahtjevu ne može udovoljiti ako se oštećeniku ne priznaje i pravo na (potpunu) naknadu štete koja u sebi, uz ostalo, uključuje i porez na dodanu vrijednost.

23. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, neovisno o tome je li popravio vozilo i je li koristio pravo na odbitak poreza jer je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu čl. 1085. ZOO-a.

24. Pored navedenog, ovaj sud je imao na umu i pravna shvaćanja zauzeta u predmetima Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 341/10 od 12. rujna 2013., Rev 2480/10-2 od 14. siječnja 2014., Rev-818/11 od 4. lipnja 2014., Rev-x 1786/15 od 27. ožujka 2019., Rev 1011/2020 od 14. ožujka 2023., koja shvaćanja su prihvaćena i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013. poslovni broj Su-IV-127/13-9, prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost, iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.

25. Vezano za žalbeni navod o početku tijeka kamate pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tuženikov navod o njihovom preuranjenom tijeku. Naime, odredbom čl. 12. st. 5. u vezi st. 1. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz dopisa tuženika od 2. prosinca 2022. (list 12. spisa) proizlazi da odštetni zahtjev IMPULS LEASING d.o.o. datira od 4. studenoga 2022., pa je IMPULS LEASING d.o.o. prije ustupanja tražbine zajedno sa svim sporednim pravima, imao pravo na kamatu od tog datuma. Sukladno općoj odredbi o ustupu tražbine iz čl. 81. st. 1. ZOO/22, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što je i pravo na kamate, a u konkretnom slučaju je cedent predmetnim ugovorom o cesiji (čl. 1. st. 2.) ustupio cesionaru (tužitelju), radi naplate ustupljenog potraživanja, cjelokupni iznos tražbine zajedno sa svim sporednim pravima i tražbinama.

26. Međutim, pravilno tuženik navodi u žalbi da je pogrešno određena stopa zateznih kamata za trgovačke odnose. Ovdje se radi o stopi za ostale odnose u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Za razdoblja od 1. siječnja 2023. nadalje, referentna stopa je kamatna stopa ESB-a, a uvećanje za trgovačke ugovore iznosi osam postotnih poena, dok za ostale odnose iznosi tri postotna poena. Stoga je u ovom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo te je na temelju odredbe čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku valjalo preinačiti pobijanu odluku.

27. Odluka o parničnim troškovima posljedica je pravilne primjene odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku, a tuženik posebno ne osporava pojedine iznose dosuđenih troškova. Prilikom odlučivanja o troškovima pravnog lijeka uzeto je u obzir da je tuženik uspio samo sa sporednim traženjem s osnove djelomično neosnovano dosuđene kamatne stope te mu ne pripada pravo i na troškove pravnog lijeka jer nije uspio u odnosu na glavno traženje.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude primjenom odredaba čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 24. veljače 2025.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović