REPUBLIKA HRVATSKA

PR-239/2023-53

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupana po odvjetnicima Šimunu Babiću i Emiliji Čibarić, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić d.o.o. iz Zagreba i umješača na strani tuženika Republika Hrvatska za Ministarstvo zdravstva, Ksaver 200 a, OIB: 52634238587, zastupano po ODGO u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. prosinca 2024.g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. veljače 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužiteljici IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće iznos od 18,09 EUR bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 18,09 EUR od 16. srpnja 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužiteljici IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 390,45 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa viškom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 272,28 EUR bruto kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da ima zasnovani radni odnos temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg je zaključio sa tuženikom.

Tužitelj je u razdoblju od 27. veljače 2014.g. do 27. veljače 2019.g. prema utvrđenom rasporedu radnog vremena, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad u redovnom radu, od ponedjeljka do petka, dnevno duže od 8 sati i radom subotom i nedjeljom, u dežurstvu, kada je morao biti nazočan na radnom mjestu (u bolnici) i nakon redovnog radnog vremena, a koji rad je u bitnome povezan sa obavljanjem dužnosti i aktivnosti rada na radnom mjestu, u smjenskom radu (duže od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni) i turnusu, (duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu) jer se prekovremenim radom, kada je rad javnim službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati, kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, i na dane kada je tužitelj trebao biti slobodan, nakon odrađenih smjena i nakon odrađenog turnusa, ali je toga dana ipak radio po nalogu tuženika.

Svi sati rada odrađeni na navedeni način predstavljaju prekovremeni rad, pošto se prema odredbama važećih Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji su važili u utuženom razdoblju, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, u tekućem mjesecu pomnoženo sa 8 sati.

Navedene prekovremene sate rada, tužitelj je mjesečno u utuženom razdoblju, odrađivao i u noćnom dijelu dana, u drugoj smjeni, subotama, nedjeljama ali ih tuženik nije tako obračunavao niti isplatio, odnosno nije ih obračunao i isplatio s obzirom na kategoriju vremena kada su ti sati odrađeni, a što je tuženik bio u obvezi, temeljem Zaključka broj 48 sa 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, održane dana 03. ožujka 2014.g. Zbog neplaćanja prekovremenog rada u spornom razdoblju, odrađenog na blagdane, neradne dane i dane Uskrsa, koji su padali od ponedjeljka do petka, tužitelju nije u cijelosti isplaćena naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, a na koju ima pravo temeljem tada važećeg Zakona o radu čl. 60. st. 1. (NN 149/09, 61/11) kojim je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a identična odredba sadržana je u važećem Zakonu o radu NN 93/14. Slijedom navedenog, u ponovljenom postupku, prema konačno specificiranom zahtjevu, tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu isplati razlike plaća u ukupnom iznosu od 18,09 EUR bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, uz naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nesporno je kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

Nadalje, navodi da je tuženik uredno isplaćivao tužiteljici sve odrađene sate prekovremenog rada sukladno važećim propisima Zakona o radu, Temeljnog kolektivnog ugovora kao i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. S obzirom na navedeno, neosnovan je i tužbeni zahtjev u pogledu isplate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

U odnosu na usuglašena obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU na koja se tužitelj poziva, konkretno na Zaključak broj 48 sa 10. sjednice održane, 03. ožujka 2014.g., te Zaključak broj 148. sa 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva, isti su stavljeni izvan snage na 26. sjednici Zajedničkog povjerenstva, dana 21. prosinca 2015.g.

Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Tuženik je predložio da se o ovoj otpočetoj parnici obavijesti Republika Hrvatska radi eventualnog miješanja na strani tuženika, budući je ista osnivač tuženika, te je podneskom od 12. srpnja 2019. Republika Hrvatska prijavila svoje miješanje u parnicu na strani tuženika, te se pridružila navodima tuženika iz odgovora na tužbu i predložila odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate.

4. Ovaj sud je dana 16. rujna 2019. donio rješenje kojim je dopustio miješanje Republike Hrvatske u parnicu kao umješača na strani tuženika, s obzirom da sukladno odredbi čl. 59. st. 2 Zakona o ustanovama, osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za obveze ustanove, pa stoga umješač ima pravni interes stupiti u ovu parnicu, a sve s obzirom da sa tuženikom solidarno i neograničeno odgovara za njegove obveze.

5. Umješač se pridružio navodima tuženika iz odgovora na tužbu, te naveo kako se temeljem čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prekovremeni rad, ako ga je bilo računa na osnovnu plaću, bez dodataka uvećan za dodatak za prekovremeni rad, te da se dodaci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, a ne na ukupno odrađene sate, a sve temeljem čl. 57. st. 2. i čl. 58. i čl. 59 KU-a.

6. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako izvršen uvid u obračunske liste tužiteljice i Evidencije radnog vremena na CD-u (list 12- 16 spisa), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Taklec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. (list 28-38 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-692/2020-3 od 03. svibnja 2021.g. (list 77-81 spisa), sudsku praksu (list 87-114 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-5115/2021-2 od 14. prosinca 2021.g. (list 142-144 spisa), rješenje Vrhovnog suda u Rijeci, poslovni broj Rev-854-2022-2 od 16. studenog 2022.g. (list 153-159 spisa),

7. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

8. Ovaj sud je dana 21. travnja 2020.g. donio presudu pod poslovnim brojem PR- 635/2019, kojom je naložio tuženiku, isplatiti tužiteljici, na ime razlike plaće ukupan bruto iznos od 2.482,77 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 kn. Povodom žalbe tuženika te žalbe umješača na strani tuženika, Županijski sud u Rijeci, donio je presudu, dana 3. svibnja 2021.g., pod poslovnim brojem Gž R-692/2020, a kojom je odbio žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovanim i potvrdio presudu ovog suda poslovni broj Pr-635/2019. Povodom revizije umješača na strani tuženika, Vrhovni sud RH, pod poslovnim brojem Rev-854/2022 od 16. studenog 2022.g. donio je odluku kojom je prihvatio reviziju umješača na strani tuženika te ukinuo presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-692/2020 i presudu ovog suda poslovni broj PR-635/2019, u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljici iznos od 2.186,51 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odnosu na dio koji se odnosi na troškove parničnog postupka, te se predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju citirane odluke VSRH-a, između ostalog navedeno je kako osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje od 21. prosinca 2015.g. nije raspravljen primjenom Zaključka 153 vezano za tumačenje Kolektivnog ugovora.

9. Sukladno odredbi čl. 47 Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pa tako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

10. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

11. Sukladno odredbi čl. 57 KU-a (NN 143/13) propisano je da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

12. Sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU-a osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a prema odredbi čl. 57. st. 1 KU-a radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.

13. Sukladno odredbi čl. 59 st. 8 citiranog Kolektivnog ugovora prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, koji tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a navedeno je propisano i odredbom čl. 51 st. 10 KU-a (NN 143/13).

14. Prema tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora izračenog u Zaključku broj 148 utvrđeno je kako mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati, a svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti i sve što prelazi mjesečni fond radnih sati treba biti plaćeno kao prekovremeni rad.

15. Nadalje valja istaknuti kako je odredbom čl. 37 st. 2 KU 2011., čl. 36 st. 2 KU 2013. i čl. 34 st. 2 KU 2018. propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

16. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, u ovom predmetu proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da ako je prekovremeni rad potrebno utvrditi kao razliku između odrađenih sati i mjesečnih fonda radnih sati prema Zaključku 148 Povjerenstva, a bez primjene Zaključka 153 Povjerenstva za tumačenje KU-a, tada neobračunata plaća za prekovremeni rad i naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od veljače 2014.g. do veljače 2019.g. iznosi ukupno 2.482,77 kn bruto i to ukupno 2.186,51 kn bruto na ime dodatka za prekovremeni rad i ukupno 296,26 kn bruto na ime naknada plaće za godišnji odmor. Prema drugoj inačici, ako je prekovremeni rad potrebno utvrditi kao razliku između odrađenih sati i mjesečnih fonda radnih sati prema Zaključku 148 Povjerenstva, a primjenom Zaključka 153 Povjerenstva za tumačenje KU-a, tada neobračunata plaća za prekovremeni rad i naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od veljače 2014.g. do veljače 2019.g. iznosi ukupno 161,96 kn bruto i to ukupno 136,28 kn bruto na ime dodatka za prekovremeni rad i ukupno 25,68 kn bruto na ime naknada plaća za godišnji odmor. 17. U ponovljenom postupku, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, tužiteljica potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa u visini od 18,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2014.g. pa do isplate.

18. Tužiteljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom izračunu od strane tuženika, odnosno sukladno dijelu nalaza i mišljenja provedenog financijskog vještačenja od 4. veljače 2020.g. koje je provedeno po sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o., a koji se odnosi na izračun utuženog potraživanja uz primjenu Zaključka 153.

19. Među strankama nije sporna visina konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice, kao i utuženi tijek zakonskih zateznih kamata, već je sporan osnov. 20. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe koji je tužiteljica učinila prilikom končane specifikacije tužbenog zahtjeva potražujući od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 18,09 EUR, pa je stoga valjalo odlučiti o ukupnom iznosu od 2.186,51 kn, odnosno iznosu od 290,37 EUR, pa je tako tužiteljicu valjalo odbiti sa viškom tužbenog zahtjeva u visini od 272,28 EUR, kao neosnovanim. Naime, tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na vremensko razdoblje nakon 21. prosinca 2015.g., odnosno za vremensko razdoblje na koje se primjenjuje Zaključak 153.

21. Prema tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi kolektivnog ugovoru izraženu u Zaključku 148 utvrđeno je kako mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati, a svi sati izvan te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti i sve što prelazi mjesečni fond radnih sati treba biti plaćeno kao prekovremeni rad.

22. Među strankama nije sporno kako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev uskladila sa stavom iz odluke VSRH Rev-854/2022.

23. S obzirom da tuženik tužiteljici nije obračunavao plaću i naknadu plaće u skladu sa navedenim odredbama kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, te budući je tužiteljica konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da je isti uskladila kako sa provedenim financijskim vještačenjem, tako i sa stavom odluke VSRH, odnosno primjenjujući Zaključak 148, pa je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom bruto iznosu od 18,09 EUR, a koja visina među strankama nije sporna.

24. Tužiteljica u slučaju kada joj Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno dodataka, jer se isti, prema čl. 51 st. 12 KU-a međusobno ne isključuju.

25. Tužiteljici na dosuđeni iznos pripada zatezna kamata računajući od dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi čl. 92, st. 3 Zakona o radu.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a.

27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 155 i čl. 156 Zakona o parničnom postupku.

Tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa zatraženim troškovnikom i to u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (u skladu sa Tbr. 7 toč. 9 Tarife), a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 EUR, te joj je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, pa joj je tako priznat ukupan trošak u iznosu od 390,45 EUR.

28. Na tako određen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2025.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- OGDO Zagreb