Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-7/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja R.K. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici M.M.J.C., odvjetnici u [adresa], protiv protivnice osiguranja N.K. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici V.J., odvjetnici u [adresa], radi određivanja privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja motornog vozila, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-71/2024-4 od 2. prosinca 2024., dana 24. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-71/2024-4 od 2. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja od 9. listopada 2024 za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za osiguranje prihvatiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je predlagatelj osiguranja podnio prijedlog za određivanje privremene mjere kojim predlaže da sud odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja motornog vozila na kojem je kao vlasnica evidentirana protivnica osiguranja, a koje, prema tvrdnjama predlagatelja osiguranja, predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Također, utvrdio je da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, a niti opasnost da će bez takve mjere protivnica osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane odredbom čl. 346. st. 1. OZ, te je predlagateljev prijedlog odbio.

5. Predlagatelj osiguranja osporava pobijano rješenje ističući da protivnica osiguranja u odgovoru na prijedlog nije osporila da predmetno motorno vozilo predstavlja bračnu stečevinu, niti izričito istaknula da bi isto predstavljalo njezinu vlastitu imovinu čime je, prema stavu predlagatelja osiguranja, protivnica osiguranja učinila vrlo vjerojatnim postojanje tražbine predlagatelja osiguranja. Međutim, takvi žalbeni navodi predlagatelja osiguranja su neosnovan. Naime, okolnost što se protivnica osiguranja nije očitovala na određenu činjeničnu tvrdnju predlagatelja osiguranja odnosno činjeničnu tvrdnju o postojanju bračne stečevine, ne znači da je istu priznala i da tu činjeničnu tvrdnju predlagatelj osiguranja ne treba dokazivati odnosno u ovom slučaju učiniti vjerojatnom. Predlagatelj na okolnost postojanja bračne stečevine, osim uvida u presudu iz postupka razvoda braka, nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza tako da je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

6. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom opasnost da će protivnica osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine. Naime okolnost koju predlagatelj osiguranja navodi u žalbi odnosno da protivnica osiguranja kao evidentirana vlasnica vozila može u svakom trenutku prodati vozilo ne znači i da doista takva opasnost postoji. Pritom je potrebno napomenuti i da je pretpostavka za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. toč. 1. OZ postojanje tzv. subjektivne opasnosti tj. predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja čini određene konkretne radnje il propuštanja koja mogu u budućnosti imati za posljedicu da će njegovo ostvarenje tražbine biti ili znatno otežano ili u potpunosti onemogućeno. Dakle, u ovom konkretnom slučaju, nije bilo dovoljno da predlagatelj osiguranja dokaže da je protivnica osiguranja evidentirana kao vlasnica vozila, već je bio dužan odgovarajućim dokaznim sredstvima učiniti vjerojatnim da predlagateljica čini ili ima namjeru činiti konkretne radnje uslijed kojih će ostvarivanje njegove tražbine u budućnosti biti onemogućeno ili znatno otežano. Na tu okolnost koju je predlagatelj osiguranja bio dužan učiniti vjerojatnom predlagatelj osiguranja nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza tako da je pravilno utvrđenje suda da nije ispunjena niti ta pretpostavka za određivanje privremene mjere.

7. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 346. st. 1. OZ kada je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe predlagatelj osiguranja. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu predlagatelja osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 24. veljače 2025.

Sudac:

Robert Jambor