Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-64/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužiteljice GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kojeg po punomoći članova uprave zastupa Josip Grošeta, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-802/2019-20 od 18. listopada 2024., 24. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-802/2019-20 od 18. listopada 2024.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti.
2. Tuženik žalbom pobija navedeno rješenje iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem utvrdio da ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu kreditora iz čl. 12., je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, da se radi o ugovornoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obveza stranaka na štetu tužiteljice, jer bi tužiteljica radi ostvarenja svojih prava i obveza trebala putovati iz [adresa] kao mjesta prebivališta, u [adresa], a što bi uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu obzirom na cijenu putovanja i vrijeme puta, dok se isto ne odnosi na tuženika, čije se sjedište nalazi u Zagrebu.
6. Kada se uzmu u obzir prihodi tužiteljice (plaća od 720,00 EUR), okolnost da joj je suprug umirovljenik, da je bolestan jer ima multiplu sklerozu, te prima mirovinu od 600,00 EUR, da imaju dvoje djece, i to kćer od 25 godina koja je samostalna i sina od 21 godinu, koji je student, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da imovinsko stanje tužiteljice i njezine obitelji, udaljenost od njezina mjesta prebivališta do [adresa], trošak i vrijeme puta, posebno kada se uzme u obzir da joj je suprug teško bolestan, mogu odvratiti tužiteljicu od prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe, te je slijedom toga pravilno utvrdio da se radi o ugovornoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
7. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz čl. 81. st. 1. Zakona o zašiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07), koja je slijedom toga i ništetna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, te da se stoga mjesna nadležnost određuje prema pravilima ZPP.
8. Kako je iz ugovora o kreditu razvidno da je ugovor o kreditu sklopljen u Raiffeisenbank Austria d.d., Podružnica Osijek, što znači da se radi o sporu koji je nastao u povodu djelatnosti te jedinice, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se ovdje radi o izberivoj nadležnosti iz čl. 59. ZPP, a da je tužiteljica podnošenjem tužbe pred Općinskim sudom u Osijeku, izabrala prvostupanjski sud, kao mjesno nadležan sud za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetni ugovor o kreditu zaključen je u Raiffeisenbank Austria d.d., Podružnica Osijek, što znači da je spor nastao u spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da mu tuženik nije pružio dovoljne informacije o rizicima ugovaranje valutne klauzule u CHF, niti o načinu i svim parametrima na temelju kojih se formira kamatna stopa, pa se ne radi o djelatnosti sjedišta banke, kako to tvrdi tuženik u žalbi, već poslovne jedinice u [adresa].
10. Slijedom izloženog pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
11. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
U Velikoj Gorici 24. veljače 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak
