Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-804/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravni slijednik iza pok. UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici – Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P- 47/2023-19 od 8. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice Republike Hrvatske, te ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-47/2023-19 od 8. siječnja 2024., te se predmet vraća na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem istog suda.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"l. Tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je tužiteljici EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 5.027,31 eura¹ odnosno 37.878,30 kn, koji je dospio na naplatu u 6 jednakih godišnjih rata, svaka u iznosu od 837,89 eura¹ odnosno 6.313,05 kn, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dospijeća svake pojedine rate pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena kako slijedi:
- iznos od 837,89 eura¹ / 6.313,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19.11.2007.g. do isplate,
- iznos od 837,89 eura¹ / 6.313,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2008.g. do isplate,
- iznos od 837,89 eura¹ / 6.313,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16.12.2009.g. do isplate,
- iznos od 837,89 eura¹ / 6.313,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17.12.2010.g. do isplate,
- iznos od 837,89 eura¹ / 6.313,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2011.g. do isplate,
- iznos od 837,89 eura¹ / 6.313,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2012.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.444,62 eura¹ / 63.629,99 kuna u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude 8. siječnja 2024. do isplate."
2. Protiv takve presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba usvoji i ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe tuženici u iznosu od 250,00 eura.
2.1. U žalbi ukazuje na bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. i 12. ZPP zbog nedostataka presude zbog kojih se ista ne može ispitati, te izostanka razloga o odlučnim činjenicama. Posebno ukazuje da ne postoji obrazloženje u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju nezakonitog i nepravilnog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu. Ukazuje na proturječnost između nalaza dvaju sudskih vještaka, a na ročištu na kojem su saslušani nije otklonjena bitna razlika u vještačenju, pri čemu se poziva na odredbu članka 261. ZPP. Ukazuje na činjenicu da tužiteljica nije protiv upravnog rješenja HZMO kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izračun svote obeštećenja iskoristila mogućnost provođenja upravnog spora, pa nije provedeno ispitivanje zakonitosti postupanja upravnih tijela. Tuženica je uložila prigovor promašene pasivne legitimacije uzimajući u obzir visinu usklađenih mirovina sukladno Zakonu o provođenju Odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998. ("Narodne novine", broj: 105/04., dalje: Zakona) o kojem zahtjevu sud nije odlučio. Naime, u velikom broju predmeta koji su se vodili pred redovnim sudom, tužitelji su postali članovi u umirovljeničkom fondu, a odredba članka 42. stavak 1. Zakona o umirovljeničkom fondu ("Narodne novine", broj: 93/05.) obvezuje tužiteljicu kao člana fonda na povlačenje tužbe, odnosno odustajanje od traženja obeštećenja putem suda, a razliku mirovina utvrđuje HZMO. Kritizira postupak suda koji nije obrazložio u čemu se sastoji nezakonit i nepravilan rad suda u smislu članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima - pročišćeni tekst ("Narodne novine", broj: 122/10., dalje: ZS), s time da trebaju biti ispunjene posebne pretpostavke po citiranom članku i opće pretpostavke za postojanje i odgovornost za štetu. Ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz odluke Rev-1704/2009-2 od 6. travnja 2011. prema kojem pogrešna primjena prava uslijed zauzetog pogrešnog pravnog shvaćanja ne predstavlja rezultat nezakonitog ili nepravilnog rada sudova, tako da svaka pogreška sudova u odlučivanju se ne može smatrati osnovom odgovornosti tuženice za štetu. Osporava i odluku o naknadi troškova postupka u točki II. izreke presude.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava sve navode žalbe, posebno ukazuje na postupanje sudova u drugim predmetima, jer je Upravni sud RH odlučivao o postojanju ili nepostojanju nekog prava, u konkretnom slučaju postojanju prava na isplatu umirovljeničkog duga što kod tužiteljice nije bilo sporno, te ukazuje na odredbu članka 41. Zakona o umirovljeničkom fondu ("Narodne novine", broj: 93/05.) iz koje nesporno proizlazi da postoji sudska nadležnost za utvrđenje svote obeštećenja. Sudske presude na temelju kojih je odbijen zahtjev tužiteljice smatra diskriminatornim, poziva se na povredu prava na pravično suđenje i pravo na pristup sudu, te predlaže odbijanje žalbe tuženice i potvrđivanje presude. Traži trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 250,00 eura i protivi se troškovima žalbe tuženice, tim više što tuženicu zastupa nadležno državno odvjetništvo.
4. Žalba je osnovana.
5. U postupku je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer sud nije utvrdio odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, za svoju odluku nije dao valjane razloge o svim spornim činjenicama, tako da je presuda nejasna i za sada se ne može ispitati. Tako nisu utvrđene činjenice niti postoje razlozi o pitanju postojanja nezakonitosti i nepravilnosti rada sudova, Općinskog Građanskog suda u Zagrebu u predmetu P-1931/08 i Županijskog suda u Zagrebu u predmetu Gž-7190/11, o kojima pobijana presuda nema nikakvih razloga, kao što nema niti obrazloženja o postojanju posebnih razloga za odgovornost za štetu iz članka 106. stavak 1. ZS, niti općih pretpostavaka za postojanje odgovornosti za štetu.
6. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva treba poći od odredbe članka 106. stavak 1. ZS koja propisuje odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudova koji je utemeljen na tvrdnjama da su sudovi Općinski Građanski sud u Zagrebu, (dalje: OGS) u predmetu P-1931/08 i Županijski sud u Zagrebu u predmetu Gž-7190/11 donijeli nezakonite i diskriminatorne odluke u odnosu na tužiteljicu i svojim nepravilnim i nezakonitim radom onemogućili tužiteljicu u ostvarenju prava na isplatu potpune svote obeštećenja i ostvarenju svih prava temeljem Zakona i Zakona o umirovljeničkom fondu.
7.1. U prije spomenutom parničnom predmetu tužiteljica je podnijela tužbu protiv HZMO i HPB Investa d.o.o. (umirovljeničkog fonda), a sudovi su pravomoćno odbili (dijelom odbacili) tužbeni zahtjev radi isplate razlike svote obeštećenja mirovine, s time da su sudovi u naprijed citiranim presudama izrazili stajalište da nisu nadležni odlučivati o pravima koja se utvrđuju u upravnom postupku, odnosno da za isplatu razlike do pune svote obeštećenja tužiteljica nema pravni temelj - upravno rješenje nadležnog upravnog organa.
7.2. Nadalje, prije pokretanja parničnog postupka P-1931/08 pred OGS, nesporno je da se tužiteljica, nakon obračuna razlike mirovine, obratila HZMO i društvu HPB Invest d.o.o. i zatražila ispravak izračuna svote obeštećenja, a HZMO se dana 1. listopada 2006. izjasnio da je svota obeštećenja pravilno izračunata (čime tužiteljica smatra da je priznao nadležnost za postupanje), a kasnije se rješenjima od 3. listopada 2007. i 13. prosinca 2007. oglasio nenadležnim. Nedvojbeno je da tužiteljica nakon drugostupanjskog rješenja nije podnijela upravnu tužbu radi pobijanja upravnog rješenja.
7.3. Prvostupanjski sud u presudi nije analizirao niti rad upravnih organa, niti rad sudova, odnosno nije utvrdio tko je i u kojem dijelu nadležan za donošenje odluka o pravima umirovljenika koji imaju pravo na obeštećenje kao članovi umirovljeničkog fonda, što je jedna od pretpostavki za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, pored drugih pretpostavki za naknadu štete. Ukoliko se u postupku utvrdi da je u upravnom postupku valjalo odlučiti ne samo o pravu na obeštećenje, već i o visini potraživanja, valjalo bi ocijeniti od kakve je važnosti činjenica da tužiteljica nije pokrenula upravni spor.
8. Budući da je za otklanjanje uočenih nedostataka potrebno provesti novu glavnu raspravu, uvažena je žalba tuženika i ukinuta presuda, te je predmet je vraćen na ponovni postupak, točka I. izreke, sukladno odredbi članka 369. stavak 1. ZPP. Zbog značajnih manjkavosti u obrazloženju presude, sukladno odredbi članka 371. ZPP određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem istog suda.
9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prije svega utvrditi da li postoji osnova tužbenog zahtjeva, odnosno zakonitost i pravilnost postupanja sudova, promatrajući postupak kroz prizmu nadležnosti upravnih i sudskih tijela u ostvarivanju prava na obeštećenje umirovljenika. Ako utvrdi da su sudovi trebali odlučiti o visini obeštećenja, valja ocijeniti da li se radi o nepravilnosti i nezakonitosti takvih odluka u toj mjeri da postoji odgovornost države u smislu članka 106. stavak 1. ZS ili se radi o nepravilnom pravnom stajalištu. Tek nakon utvrđenja odgovornosti može se raspraviti i visina takvog obeštećenja, odnosno da li je tužiteljica u cijelosti ili samo dijelom ostvarila prava koja joj pripadaju temeljem Zakona. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava sud će ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te za svoju odluku dati jasne i valjane razloge.
10. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP. U ponovnom postupku sud će odlučiti o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Sisak, 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
