REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-600/2022-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj JC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik ugostiteljsko-trgovačkog obrta „ [obrt]“, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vladimir Kvaternik i mr. sc. Anamarija Kvaternik, odvjetnici u Rijeci, Adamićeva 2, i umješač na strani tužitelja pučka pravobraniteljica mr. sc. JCI, [adresa], te tuženica Općina Motovun, OIB 40892183385, Motovun, Trg Andrea Antico 1, koju zastupa načelnik TC, a njega punomoćnica Petra Ambrozić Babić, odvjetnica u Puli, Ulica Kačića Miošića 4, radi zaštite od diskriminacije, nakon održanih pripremnih ročišta i glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, te zakonskog zastupnika tuženice i njegove punomoćnice, 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženica u razdoblju od 9. travnja 2018. do 31. prosinca 2021. povrijedila pravo tužitelja na jednako postupanje na način da ga je, zbog bračne povezanosti s GC iz [adresa], po osnovi političkog uvjerenja, stavila u nepovoljniji položaj, odbijanjem njegovog zahtjeva za zakup javne površine za postavljanje ugostiteljske terase na lokaciji Mure, ispred ugostiteljskog objekta kod kućnog broja 7, u površini od 15 m2 te donošenjem, tumačenjem i primjenom akata:

Odluke o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno- povijesnim spomenicima na području Općine Motovun (Službene novine Grada Pazina, br. 51/2017.), Pravilnika o korištenju javnih površina (Službene novine Grada Pazina, br. 13/2014.) te Odluke o korištenju javnih površina (Službeni glasnik Općine Motovun, br. 1/2019.) od 2. ožujka 2019., što je povrijedilo dostojanstvo tužitelja uzrokujući mu strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okružje te ga onemogućilo i ograničilo u obavljanju poslovne djelatnosti.

II. Zabranjuje se tuženici svako daljnje poduzimanje radnji kojima se, stavljanjem u nepovoljniji položaj, po osnovi političkog uvjerenja, krši pravo tužitelja na jednako postupanje i vrijeđa dostojanstvo tužitelja uzrokujući mu strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okružje te onemogućava i ograničava tužitelja u obavljanju poslovne djelatnosti.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju na ime neimovinske štete isplati iznos od 1.500,00 eura (tisuću petsto eura) sa zateznim kamatama od 26. kolovoza 2022. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. od 7,50 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. od 7,25 %, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. , 145/2023. i 155/2023. ; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženici da tužitelju na ime imovinske štete isplati iznos od 25.805,42 eura (dvadeset pet tisuća osamsto pet eura i četrdeset i dva centa) sa zateznim kamatama koje na iznos od 4.820,54 eura teku od 1. siječnja 2019., na iznos od 5.362,35 eura od 1. siječnja 2020., na iznos od 5.450,82 eura od 1. siječnja 2021., te na iznos od 10.171,71 eura od 1. siječnja 2022., sve do isplate i po stopi do 30. lipnja 2019. od 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. od 6,11 %, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. od 5,75 %, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. od 7,50 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. od 7,25 %, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete iznad dosuđenog iznosa od 1.500,00 eura, za iznos od 1.154,63 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor tuženice glede nadležnosti ovog suda za rješavanje spora.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 5.553,50 eura (pet tisuća petsto pedeset tri eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama od 24. veljače 2025. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos 187,50 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

Navodi i zahtjevi tužitelja

1. Tužitelj je protiv tuženice 26. kolovoza 2022. podnio tužbu (stranice 1–9) radi zaštite od diskriminacije, konkretno utvrđenja da je tuženica, u razdoblju od 9. travnja 2018. do 31. prosinca 2021., povrijedila pravo tužitelja na jednako postupanje na način da ga je zbog bračne povezanosti s GC iz [adresa], po osnovi političkog uvjerenja, stavila u nepovoljniji položaj, odbijanjem njegovog zahtjeva za zakup javne površine za postavljanje ugostiteljske terase na lokaciji Mure, ispred ugostiteljskog objekta kod kućnog broja 7, u površini od 15 m2, te donošenjem, tumačenjem i primjenom akata: Odluka o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno- povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun (Službene novine Grada Pazina, br. 51/2017), Pravilnika o korištenju javnih površina (Službene novine Grada Pazina, br. 13/2014) te Odluke o korištenju javnih površina (Službeni glasnik Općine Motovun, br. 1/2019) od 2. ožujka 2019., što je povrijedilo dostojanstvo tužitelja uzrokujući mu strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okružje te ga onemogućilo u obavljanju (poslovne) djelatnosti (t. I.); uz zabranu tuženici svakog daljnjeg poduzimanja radnji kojima se krši pravo tužitelja na jednako postupanje i vrijeđa dostojanstvo tužitelja uzrokujući mu strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okružje te onemogućava tužitelja u obavljanju (poslovne) djelatnosti osnovom političkog uvjerenja (t. II.). Na temelju tih utvrđenja tužitelj je zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu 20.000,00 kn sada 2.654,46 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe (t. III.), te imovinske štete u ukupnom iznosu 225.000,00 kn sada 29.862,63 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 50.000,00 kn sada 6.636,14 eura teku od 1. siječnja 2019., na iznos od 60.000,00 kn sada 7.963,37 eura od 1. siječnja 2020., na iznos od 40.000,00 kn sada 5.308,91 eura od 1. siječnja 2021. i na iznos od 75.000,00 kn sada 9.954,21 eura od 1. siječnja 2022., sve do isplate (t. IV.).

1. 1. Nakon u postupku provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 25. studenog 2024., specificirao je tužbeni zahtjev glede naknade imovinske štete na način da potražuje ukupno 25.805,42 eura sa zateznim kamatama na iznos od 4.820,54 eura od 1. siječnja 2019., na iznos od 5.362,35 eura od 1. siječnja 2020., na iznos od 5.450,82 eura od 1. siječnja 2021. i na iznos od 10.171,71 eura od 1. siječnja 2022., sve do isplate (t. 4.). Glede neimovinske štete, na ime povrede prava osobnosti, a na temelju utvrđenja diskriminacije, potražuje 2.654,63 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate (t. 3.).

1. 2. Tužbeni zahtjev tužitelj je obrazložio tvrdnjama (iznesenim i tijekom postupka) u bitnome:

– da su u razdoblju od 2014. do 2017. od strane tuženice donesene, i potpisane po načelniku TC, odluke kojima je udovoljeno zahtjevu tužitelja za zakup predmetne površine na opisanoj lokaciji, odnosno, tužitelju je bilo odobreno korištenje predmetnog dijela javne površine, a da su predmetna lokacija i njezino korištenje postali sporni u 2018. zbog bračne povezanosti tužitelja s GC koja je na lokalnim izborima Općine Motovun 2017. bila (jedina) protukandidatkinja tadašnjem (i sadašnjem) načelniku tuženice TC

– da je ta činjenica uvjetovala primjenu Odluke o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun (Službene novine Grada Pazina, br. 51/2017), na temelju koje je predmetni zahtjev tužitelja odbijen (s obrazloženjem da je tom Odlukom propisano da se ugostiteljska djelatnost na otvorenim površinama može odvijati samo na prostornim jedinicama koje nisu označene kao spomenik kulture, a da motovunske gradske zidine nedvojbeno predstavljaju neodvojivi dio zaštićene cjeline [adresa]), isključivo na status tužitelja, vlasnika obrta [obrt]“, kao zakupoprimca, dok je zahtjevima ostalih poslovnih subjekata koji se bave u bitnom istom ili istovrsnom djelatnosti koja se dijelom odvija na zakupljenoj javnoj površini i na lokacijama koje su po svojim bitnim obilježjima podudarne spornoj lokaciji, u istom razdoblju udovoljavano na temelju odredbi čl. 5. Pravilnika o korištenju javnih površina (Službene novine Grada Pazina, br. 13/2014)

– da sporna lokacija koja se koristila za ugostiteljsku terasu (dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nije zaštićena kao pojedinačno nepokretno kulturno dobro, preventivno zaštićeno kulturno dobro ili kulturno dobro od nacionalnog značaja, niti kulturno dobro od lokalnog značaja, već da je gradski bedem na kojem se nalazila sporna terasa zaštićen isključivo u sklopu zaštićene Kulturno-povijesne cjeline [adresa], upisane u Registar kulturnih dobara RH-Lista zaštićenih kulturnih dobara pod brojem RRI-0036- 1962., odnosno da je zaštićen na način bez da uživa dodatnu ili posebnu zaštitu koja bi bila zapreka za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na spornoj lokaciji

– da je kontinuitet štetnog postupanja tuženice nastavljen donošenjem Odluke o korištenju javnih površina (Službeni glasnik Općine Motovun, br. 1/2019) od 2. ožujka 2019. kojom je u čl. 5. st. 3. izrijekom zabranjeno postavljanje ugostiteljske terase u ulici Mure, što da se direktno i isključivo primjenjuje samo na obrt tužitelja „Mure“ – da je tuženica tek u 2022. donijela novu Odluku o korištenju javnih površina (Službeni glasnik Općine Motovun, br. 1/2022) od 29. siječnja 2022. kojom je promijenjen stav glede postavljanja ugostiteljskih terasa (odredbom čl. 5. Odluke propisano je: (1) Javna površina ispred registriranih ugostiteljskih objekata odnosno zgradne ili katastarske čestice objekta ili u neposrednoj blizini istog objekta može se dodijeliti na korištenje za postavu ugostiteljskih terasa. (2) Iznimno, javnu površinu za ugostiteljske terase moguće je dodijeliti i ispred drugih zgradnih odnosno katastarskih čestica registriranog ugostiteljskog objekta.“), i to tek nakon što su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usoz-99/20-6 od 27.rujna 2021., po utvrđenim nepravilnostima, ukinuti relevantni članci Odluke o korištenju javnih površina objavljene u Službenom glasniku Općine Motovun, br. 1/2019 od 2.ožujka 2019., 8/209 i 3/2020

– da se u konkretnom slučaju neimovinska šteta tužitelju manifestira kao povreda prava osobnosti po osnovi političke diskriminacije

– da tužitelj zbog protupravnog, štetnog i diskriminatornog postupanja tuženika, nije mogao u okviru obavljanja djelatnosti obrta u svom vlasništvu koristiti terasu, te da stoga ima pravo i na naknadu štete u visini dobiti koju bi, prema redovnom tijeku stvari mogao ostvariti, uz odbitak troškova koje bi pritom imao, sve u razdoblju od 2018. do 2021. kada je tužitelj bio onemogućen u postavljanju i korištenju terase ugostiteljskog objekta te u pružanju ugostiteljskih usluga.

Navodi i osporavanja tuženice

2. U odgovoru na tužbu od 20. listopada 2022. (str. 69–80) tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prigovorila je nadležnosti suda (jer da sud nije ovlašten utvrđivati je li došlo do propusta/nepravilnosti u radu tuženice u donošenju sporne Odluke, već da je tužitelj u upravnom postupku obraćanjem tijelu županije trebao utvrditi je li u donošenju sporne odluke tuženice bilo nepravilnosti), kao i pasivnoj legitimaciji (jer da čak i ako je tužitelju nastala šteta nezakonitim ili nepravilnim radom tijela jedinice lokalne samouprave, tužitelj da je trebao tužbu podnijeti protiv Republike Hrvatske, jer da je ona po izričitoj odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, „Narodne novine“ br. 150/2011, 12/2013, 93/2016, 104/2016, važećem u vrijeme sporne Odluke), pasivno legitimirana za naknadu štete.

2. 1. Tuženica je osporavanja obrazložila u bitnome navevši (i tijekom postupka):

– da je odluke kojima je udovoljeno zahtjevima tužitelja za zakup javne površine donosila njegova supruga GC, koja je u razdoblju od 2008. do 2017. samostalno potpisivala odluke, a ne načelnik TC

– da u arhivi tuženice ne postoji predmet kojim se daje suglasnost ugostiteljskom obrtu „ [obrt]“ za postavljanje objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koji je sada u vlasništvu tužitelja, a ranije je bio u vlasništvu tuženice), a osim toga, iako se nedvojbeno radilo o općinskom zemljištu, u razdoblju od 2006. do 2018. da ne postoji nijedan ugovor o zakupu zemljišta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (izdan na tvrtku Sakar d. o. o., ugostiteljski obrt „ [obrt]“ ili tužitelja osobno) niti je plaćena zakupnina za korištenje zemljišta u gospodarske svrhe, iako je obitelj GC nedvojbeno koristila to zemljište

– da slučaj tužitelja nije istovjetan slučaju ostalih ugostiteljskih objekata u Općini Motovun (tužitelj da je predmetni zahtjev za zakup javne površine tužitelj postavio na zaštićenom kulturnom dobru i isključivo tužitelj je imao ugostiteljsku terasu na gradskim zidinama koje su po svojoj stvarnoj namjeni šetalište, a ostale ugostiteljske terase da se nalaze na trgovima ili ulicama, ne na šetalištu ni zidinama; a osim toga postavljanjem zatražene terase da se znatno otežava ili gotovo onemogućuje odvijanje prometa i prolaz pješaka, vozila i vozila hitne intervencije, te se ne ostavlja dovoljno prostora za opću uporabu prostora, što sve nije slučaj s ostalim ugostiteljskim objektima)

– da je Konzervatorskom podlogom [adresa] koja je donesena 2013., a u čijoj je izradi sudjelovala i supruga tužitelja GC, na mjestu pročelnice u Općini Motovun, određeno ukupno 26 pojedinačnih spomenika kulture, a pod t. 6. Konzervatorske podloge da je označen ,,sačuvan gradski bedem, sagrađen od 12. do 16. stoljeća sa djelomično očuvanim elementima fortifikacijskog sustava“

– da tuženica nije postupala diskriminatorno prema tužitelju već sukladno propisima, na način koji je u najboljem interesu tuženice i njezinih građana (mještani Općine Motovun da su u pravilu pripadnici odnosno simpatizeri dvije političke opcije, ili su pobornici IDS ili su protiv IDS-a, ostalih političkih opcija u [adresa] nema ili su rijetke), a načelnik tuženice da od početka mandata 2013., a time i tuženica, prema svim građanima postupa jednako i bez obzira na politička uvjerenja, na što da ukazuje činjenica da je tuženica odobrila razne zahtjeve osobama koje su drugačijih političkih uvjerenja od načelnika, odnosno koji su kao i tužitelj i njegova supruga članovi ili simpatizeri IDS-a

– da za potraživanje tužitelja na ime naknade štete ne postoji osnova jer da ne postoji ni štetna radnja tuženice te da glede imovinske štete u vidu izmakle dobiti poslovanje tužitelja bez terase ne mora biti u uzročno-posljedičnoj vezi s eventualnim padom prometa tužitelja.

Dokazni postupak

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i razgledavanjem isprava u spisu, i to: izvatka iz obrtnog registra ugostiteljskog obrta [obrt] (str. 11–12, 82–83), zahtjeva tužitelja tuženici za zakup javne površine od 3. travnja 2018. (str. 13), dopisa tuženice tužitelju za predmet: zakup javne površine u šetalištu Mure od 9. travnja 2018. (str. 14), Odluke tuženice o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području tuženice od 13. prosinca 2017. (str. 15–17), Pravilnika tuženice o korištenju javnih površina od 1. travnja 2014. (str. 18–25), očitovanja pučkog pravobranitelja upućenog tuženici od 7. travnja 2021. (str. 26–27), obavijesti pučkog pravobranitelja upućene GC i tužitelju od 30. srpnja 2020. (str. 28–29), Odluke tuženice o korištenju javnih površina od dana 1. ožujka 2019. (str. 30–39), odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usoz-99/20-6 od 27. rujna 2021. (str. 40–45), Odluke tuženice o korištenju javnih površina od 28. siječnja 2022. (str. 46–55), prijedloga za mirno rješenje spora – opomene pred tužbu i zahtjeva od 24. ožujka 2022. (str. 56–60), rješenja tuženice i zahtjeva tužitelja (str. 86–129), Odluke tuženice o davanju i porezima na korištenje javnih površina od 19. lipnja 2022. (str. 130–136), Odluke tuženice o davanju i porezima na korištenje javnih površina od 29. lipnja 2006. (str. 137–146), rješenja Konzervatorskog zavoda Rijeka Broj: 01-34/24 od 9. lipnja 1962. i [adresa] – konzervatorska podloga 09/2009 (str. 147–153), geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja k. o. [katastarska općina] dio k. č. [katastarska čestica] od 19. listopada 2022. (str. 154–155), rješenja Uprave za zaštitu kulturne baštine Služba za inspekcijske poslove, Pula, klasa: UP/I 612-08/17-01/0042 ur. br. 532-04-02-20/5-17-05 od 15. studenog 2017. (str. 156–157), rješenja tuženice o uklanjanju 6 opisanih međusobno spojenih metalnih sklopova – nosača tende, klasa: 612-08/17-01/1 urbroj: 2163/05-01-18-7 upućeno Mure u. o. od 24. siječnja 2018. (str. 158–159), fotografija (str. 160–164), dopisa tuženice klasa: 612-08/10-01/1 urbroj: 2163/05-01-18 Mure u. o. od 19. srpnja 2018. (str. 165), rješenja tuženice klasa : 363-01/17-01/01 urbroj: 2163/05-01-17-20 od 27. ožujka 2017. (str. 166–167), dopisa u. o. [adresa] Gallery tuženici od 21. siječnja 2018. (str. 168), rješenja tuženice klasa: 363-01/18-01/15 urbroj: 2163/05-01-18-1 o razrezu poreza za korištenje javne površine od 30. ožujka 2018. (str. 169–170), rješenja tuženice klasa: 363-01/19-01/9 urbroj: 2163/05-01-19-1 o razrezu poreza za korištenje javne površine od 22. ožujka 2019. (str. 171–172), Odluke tuženice klasa: 363-01/17- 01/01 urbroj: 2163/05-04-17-21 od 27. ožujka 2017. (str. 173–174), novinskih članaka (str. 175–178), Odluke o dodjeli javne površine i rješenja o razrezu poreza (str. 179– 195), zahtjeva Mure u. o. tuženici za zakup javne površine od 24. ožujka 2017. (str. 209), Odluke tuženice od 27. ožujka 2017. (str. 210), dobrenja tuženice za korištenje javne površine klasa: 363-01/17-01/01 urbroj: 2163/05-01-17-31 od 27. ožujka 2017. (str. 211), rješenja tuženice za korištenje javne površine klasa: 363-01/17-01/01 urbroj: 2163/05-01-17-31 od 27. ožujka 2017. (str. 212–214), odobrenja tuženice za korištenje javne površine klasa: 363-01/17-01/21 urbroj: 2163/05-01-17-3 od 10. studenog 2017. (str. 215), rješenja tuženice o razrezu poreza za korištenje javne površine od dana 10. studenog 2017. (str. 216–217), rješenja Istarske županije klasa: UP/II-363-05/18-02/18 urbroj: 2163/1-18-09/1-18-4 od 11. listopada 2018. (str. 218–219), žalbe tužitelja Istarskoj županiji zbog šutnje administracije od 22. kolovoza 2018. (str. 220–221), očitovanja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli za u. o. Mure, klasa: 612-08/18-23/2013 urbroj: 532-04-02-10/1-18-02 od 26. travnja 2018. (str. 224), fotografija (str. 225–229), prigovora u. o. Mure tuženici na odgovor pročelnika LC na podnijeti zahtjev za zakup javne površine od 20. travnja 2018. (str. 230–232), dopisa u. o. Mure tuženici, predmet: očitovanje vijećnika Općinskog vijeća Motovun na donesenu Odluku o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun – traži se, od 20. travnja 2018. (str. 233–235), dopisa u. o. Mure tuženici, predmet: zahtjev za izvršenje nadzora nad postupanjem Pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela tuženice – dostavlja se, od 20. travnja 2018. (str. 236– 237), odgovora Ministarstva kulture, Služba za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave tužitelju od 17. kolovoza 2018. (str. 238–239), odgovora tuženice u. o. Mure klasa: 363-01/18-01/27 urbroj: 2163/05-01-18 od 19. srpnja 2018. (str. 240), fotografije (str. 241), dopisa GC i tužitelja tuženici, predmet: postavljanje međa i identifikacija nekretnine označene se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 23. srpnja 2018. (str. 242), geodetskog projekta Geo delo d. o. o. za dogradnju ugostiteljskog objekta u naselju Motovun na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zk. izvatke i katastarske planove i fotografije (str. 243–260), rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo, klasa: UP/I-335-02/18-01/72 urbroj: 2163- 03-10-02/1-18-4 od 28. studenog 2018. (str. 261–262), rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo klasa: UP/I-335-02/18-01/73 urbroj: 2163- 03-10-02/1-18-2 od 26. studenog 2018. (str. 263–264), Odluke tuženice o ustupanju na upravljanje javne turističke infrastrukture u naselju Motovun Turističkoj zajednici Općine Motovun, od 25. ožujka 2022. (str. 265–268), novinskih članaka i fotografija (str. 269–279), Odluke o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun od 13. prosinca 2017. (str. 292–294), popisa najznačajnijih spomenika kulture – str. 29. i 30. [adresa] – konzervatorska podloga i smjernica za rad UPU-a – str. 51 i 52 [adresa] – konzervatorska podloga (str. 295–300), fotografija (str. 301–306), zapisnika Ministarstva zdravstva, Uprave za sanitarnu inspekciju, Službe za Istru i primorje o izvršenom inspekcijskom pregledu, klasa: 540-02/17-07/2168 urbroj: 534-07-2-1-4- 7/1-17-3 od 9. svibnja 2017., uz knjige primitaka i izdataka za u. o. Mure za 2017., 2018., 2019., knjige primitaka i izdataka za u. o. Mure do 30. rujna 2021., knjigu primitaka i izdataka za u. o. Mure za 2020. i obrasca DOH Prijava poreza na dohodak za 2021. za tužitelja (str. 339–396), fotografija (str. 398–405), ugovora između tuženika i obrta [obrt], vl. ČC zaključenog 9. siječnja 2020. (str. 420–423), računa Pronto servisa izdanih tužitelju: račun 68/1/1 od 2. studenog 2017., račun 67/1/1 od 1. prosinca 2018.; račun 62/1/1 od 24. studenog 2019., račun 44/1/1 od 17. prosinca 2020., račun 59/1/1 od 13. siječnja 2022., račun 32/1/1 od 1. studenog 2022., račun 35/1/1 od 6. studenog 2023. (str. 424–441), ugovora između FC i tuženika zaključenog 29. prosinca 2017. (str. 442–451), zahtjeva za sporazumni prekid radnog odnosa upućen tuženici od strane GC od 16. lipnja 2017. (str. 453), sporazuma o prestanku službe između tuženika i GC zaključenog 7. srpnja 2017. (str. 454), fotografija (str. 455–457), evidencijskog kartona sati za GC za mjesec travanj, svibanj i srpanj 2017. (str. 458–466), te isprava iz priklopljene preslike spisa Pučkog pravobranitelja broj PP 25-11-1058/18.

3. 1. Na prijedlog tuženice izveden je dokaz uviđajem uz sudjelovanje vještaka mjernične struke mr. sc. DC, dipl. ing. geodezije, iz LIMISTER j. d. o. o. Rovinj (zapisnik 15. veljače 2024. na str. 467–469, prilog kojem čini od strane vještaka dorađeni geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja k. o. [katastarska općina], str. 494). Saslušani su svjedoci GC, supruga tužitelja, i LC, pročelnik tuženice (zapisnik od 15. veljače 2024., str. 469–478), te stranke (zapisnik od 15. siječnja 2025., str. 612–621). Na okolnost visine utužene imovinske štete, na prijedlog tužitelja, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nataši Vlačić (pisani nalaz i mišljenje zaprimljeni 11. listopada 2024. na str. 520–546, pisano očitovanje od 16. prosinca 2024. na str. 595–599, te usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu održanom 18. prosinca 2024., zapisnik na str. 600–601).

3. 2. Sud nije pribavljao spis Općinskog državnog odvjetništva broj KR-DO- 1260/2019 (u kojem da se prema navodu tuženice nalazi dokumentacija vezana za postupanje pročelnice GC u odnosu na tužitelja), kao ni spis Županijskog suda u Rijeci u kaznenom postupku protiv TC (posl. br. K-us-10/2019, po prijedlogu tužitelja), jer za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno. Sve odlučne činjenice za razrješenje ovog spora sud je utvrdio na temelju dokaza koje je izveo.

Ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva

4. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni osnovan u pretežnom dijelu osnovan.

Činjenična i pravna osnova spora

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se kao žrtvi diskriminacije, isplati novčana satisfakcija (zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane povredom prava zaštićenih Zakonom o suzbijanju diskriminacije, „Narodne novine“ broj 85/2008, 112/2012.; dalje: ZSD; u vezi s općim odredbama ZOO-a), uz prethodno utvrđenje da je tuženica povrijedila tužiteljevo pravo na jednako postupanje, tako što ga je u razdoblju od 9. travnja 2018. do 31. prosinca 2021. stavila u nepovoljni položaj (diskriminirala) po osnovi političkog opredjeljenja i bračnog srodstva s GC, oboje sukladno odredbi čl. 17. st. 1. t. 1. i 3. u vezi s čl. 1. ZSD-a; te zahtjev za zabranu daljnje diskriminacije, sukladno čl. 17. st. 1. t. 2. ZSD-a.

6. Prema čl. 16. st. 1. ZSD-a svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u čl. 17. ZSD-a, podnošenjem tužbe za zaštitu od diskriminacije. Odredbom čl. 17. st. 1. ZSD-a određeno je koje sve tužbene zahtjeve može istaknuti tužitelj u tužbi za zaštitu zbog diskriminacije, a to su: 1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije), 3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ZSD-om (tužba za naknadu štete), te 4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

6. 1. Prema čl. 1. st. 1. ZSD-a, tim se zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema čl. 1. st. 2. ZSD-a, diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1., kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

6. 2. Tužbeni zahtjevi navedeni u čl. 17. st. 1. ZSD-a mogu se kumulirati, a tužba na utvrđenje diskriminacije mora sadržavati takav tužbeni zahtjev u kojemu je navedeno o kojoj se diskriminaciji radi, po kojoj osnovi i kojom radnjom ili propuštanjem je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je tuženik poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje.

6. 3. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZSD-a ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj strani. Dakle, u parnici radi zaštite od diskriminacije, osoba koja tvrdi da je diskriminirana i zato traži zaštitu navodno povrijeđenog prava, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, nakon čega teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo prelazi na protivnu stranu.

6. 4. Kod toga valja imati na umu da je u Glavi 2. ZDS-a određeno više oblika diskriminacije koji su zabranjeni tim zakonom, a to su izravna diskriminacija (čl. 2. st. 1.), neizravna diskriminacija (čl. 2. st. 2.), uznemiravanje i spolno uznemiravanje (čl. 3.), poticanje na diskriminaciju i propuštanje razumne prilagodbe (čl. 4.) i segregacija (čl.. 5.), te teži oblici diskriminacije (čl. 6.). Također valja imati na umu da se tužba radi zaštite od diskriminacije može podnijeti zbog diskriminacije po onim osnovama koje su naveden u čl. 1. ZSD-a, dakle po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

7. Tužitelj činjenično i sadržajem tužbenog zahtjeva traži zaštitu zbog povrede prava na jednako postupanje prilikom donošenja odluke o zahtjevu za zakup javne površine, i to sukladno odredbama ZSD-a koji predviđa stvarnu nadležnost općinskog suda u čl. 18. st. 1., pa je posljedično tome neosnovan prigovor tuženice glede nenadležnosti ovog suda za rješavanje ovog spora. Zato je odlučeno kao u t. I. izreke rješenja.

7. 1. Neosnovan je i istaknuti prigovor tuženice glede promašene pasivne legitimacije jer je tužitelj tužbu usmjerio protiv tuženice kao pravne osobe za koju tvrdi da je počinila radnju diskriminacije, a sukladno čl. 8. ZSD-a taj se zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba (osobito u područjima: rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, pravosuđa i uprave i drugo).

8. Sporno je bilo za razjasniti u ovome postupku, prije svega, mogu li se postupci tuženice u vidu nedavanja u zakup javne površine tužitelju za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u razdoblju od 9. travnja 2018. do 31. prosinca 2021., okarakterizirati kao diskriminacija tužitelja po političkoj osnovi. S time u vezi, podredno je sporno postoji li osnova za naknadu neimovinske i imovinske štete tužitelju, kao i njezina visina.

Rezultati dokaznog postupka – relevantna dokumentacija iz ovog spisa

9. Sa spornim pitanjima u vezi, iz rezultata dokaznog postupka, kao bitno, proizlazi kako slijedi u nastavku presude.

10. Tužitelj je 3. travnja 2018., kao i ranije u razdoblju od 2003. do 2018. , i to kao vlasnik obrta „ [obrt]“ od 2008. (jer je ugostiteljski obrt „ [obrt]“ prema izvatku iz obrtnog registra otvoren 26. srpnja 2008.), a još ranije putem tvrtke SAKAR d. o. o. Opatija, podnio zahtjev za zakup javne površine za postavljanje ugostiteljske terase na lokaciji tuženice, ulici Mure, ispred ugostiteljskog objekta kod kućnog broja 7 (7A), u površini 15 m2, za razdoblje od 12. travnja 2018. do 31. listopada 2018.

10. 1. Taj je zahtjev odlukom pročelnika tuženice LC, klasa: 363- 01/18-01/27, urbroj: 2163/05-01-18-2, od 9. travnja 2018., u formi dopisa, odbijen. U dopisu nije navedena uputa o pravnom lijeku, a iz sadržaja dopisa proizlazi da se odluka temelji na Odluci o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun (Službene novine Grada Pazina, br. 51/2017), koju je Općinsko vijeće Općine Motovun donijelo na sjednici održanoj 13. prosinca 2017., konkretno čl. 7. alineji 3, koji propisuje da korištenje zaštićene cjeline [adresa] i kulturno-povijesnih spomenika (obuhvaćene rješenjem Konzervatorskog zavoda u Rijeci, broj: 01-34/24 od 9. lipnja 1962.) u posebne namjene podrazumijeva korištenje za realizaciju kulturnih i gospodarskih sadržaja i to na način da se ugostiteljska djelatnost može odvijati samo u prostorima kulturno-povijesnih spomenika u kojima je rješenjem nadležnog tijela dozvoljena takva djelatnost, a na otvorenim površinama može se odvijati samo na prostornim jedinicama koje nisu označene kao spomenik kulture. U dopisu je navedeno da su „motovunske gradske zidine nedvojbeno obuhvaćene predmetnim rješenjem Konzervatorskog zavoda i da predstavljaju neodvojivi dio zaštićene cjeline [adresa]. U dopisu je tužitelju napomenuto i da je „prethodno odbijao postupiti po pravomoćnom rješenju o uklanjanju metalne konstrukcije koju je neovlašteno pričvrstio na tijelo gradskog bedema koje je izdalo nadležno tijelo Ministarstva kulture“, slijedom čega svega da zahtjevu tužitelja za zakup javne površine na motovunskim gradskim zidinama nije moguće udovoljiti. Naloženo je tužitelju da „ odmah ukloni sve što je bez odobrenja postavio na javnu površinu.“.

10. 2. Protiv predmetne odluke, tužitelj je 20. travnja 2018. izjavio prigovor u kojem se pozvao na diskriminaciju jer da predmetna Odluka na temelju koje je zahtjev odbijen nije primijenjena i na ostale ugostitelje koji imaju terasu u zaštićenoj povijesnoj cjelini [adresa]. Istog dana tužitelj je i od Općinskog vijeća tuženice tražio očitovanje o predmetnoj Odluci odnosno postupanju pročelnika, te je Ministarstvu uprave, Samostalnom sektoru za upravnu inspekciju, podnio zahtjev za izvršenje nadzora nad postupanjem pročelnika tuženice.

10. 3. Odluku o prigovoru tuženica je donijela 19. srpnja 2018., u formi dopisa (potpisanog po pročelniku LC, „Predmet: Javna površina u šetalištu Mure, - odgovor, dostavlja se“, naslovljenog na obrt „ [obrt]“) u kojem se ponovno pozvala na Odluku o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno- povijesnim spomenicima na području Općine Motovun u kojoj je izričito propisano da se ugostiteljska djelatnost ne može odvijati na otvorenim površinama koje su označene kao spomenik kulture. Na navode o diskriminaciji tuženica se nije osvrnula već je u tom dopisu navela sljedeće: „Unatoč tome, na javnu ste površinu bez odgovarajućeg odobrenja postavili redom: postolje s cjenikom, dva stola s osam stolica, ledenicu sa sladoledom i reklamni hladnjak žarko crvene boje. Štoviše, neovisno o upozorenju zauzeli ste otvorenu površinu motovunskih zidina kao spomenika kulture, a površina na koju ste postavili navedene predmete nedavno je obnovljena javnim sredstvima. Prema geodetskom elaboratu i izvatku iz katastarskog plana nedvojbeno proizlazi da rub zemljišne čestice u vašem vlasništvu ide od ruba obiteljske kuće o kuta zgrade u kojoj se nalazi vaš ugostiteljski objekt, što znači da ste bespravno zauzeli javnu površinu i da neprestano na nju dodajete nove predmete. Nalažemo vam da neodložno uklonite sve predmete koje ste bez odobrenja postavili na javnu površinu bez valjanog odobrenja.“

10. 4. Ministarstvo uprave, Samostalni sektor za upravnu inspekciju, Služba za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave, klasa: 050-02/18-01/249, urbroj: 515-08-02/5-18-5 od 17. kolovoza 2018. se očitovalo na način da je tuženica prilikom odnošenja predmetne odluke o nedavanju u zakup postupila sukladno Odluci o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun, koja odluka je opći akt jedinice lokalne samouprave i kao takva ne može biti predmet inspekcijskog nadzora u smislu Zakona o upravnoj inspekciji, kao ni rješenje Službe za inspekcijske poslove Ministarstva kulture kojim je naloženo prijavitelju uklanjanje tende.

11. Tužitelj i GC prijavu su podnijeli i Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 14. svibnja 2018., koji je rješenjem broj K-US-342/2018 od 30. listopada 2018. odbacio kaznenu prijavu protiv LC i TC zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona.

12. Kako na zahtjev tužitelja za zakup javne površine tuženici u 2018. nije odgovoreno odlukom (rješenje/odobrenje) načelnika (kao i ranijih godina), već dopisima pročelnika, tužitelj je 22. kolovoza 2018. podnio žalbu Istarskoj županiji vezano za šutnju administracije i nedonošenje rješenja povodom koje je to tijelo (Upravni odjel za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu) donijelo rješenje 11. listopada 2018., kojim je Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Motovun naloženo da u roku 15 dana od primitka rješenja izda rješenje temeljem zahtjeva stranke (tužitelja) za zakup javne površine za postavljanje ugostiteljske terase, s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku pokrenutom na zahtjev stranke, u kojem je javnopravno tijelo dužno riješiti njezin zahtjev odnosno odlučiti o njezinom pravu (izdati upravni akt – rješenje kojim se prihvaća ili odbija zahtjev stranke).

12. 1. Tuženica je formalno rješenje kojim se odbija zahtjev donijela 6. studenog 2018., a protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu 21. studenog 2018.

13. U međuvremenu, tužitelj je uputio zahtjev Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskom odjelu u Puli, vezano za status spomenika kulture, koji se u odgovoru od 26. travnja 2018. očitovao navevši da je predmetna sporna lokacija (oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) zaštićeno kulturno dobro u sklopu zaštićene Kulturno-povijesne cjeline [adresa] upisane u Registar kulturnih dobara RH – Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem RRI-0036-1962, ali da nema pojedinačni status zaštite. Glede predmetne Odluke o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun, to se tijelo očitovalo na čin da taj akt njima nije dostavljen na očitovanje, da u njegovoj izradi nisu sudjelovali i da nisu bili upoznati s njegovim donošenjem.

Rezultati dokaznog postupka – spis pučke pravobraniteljice

14. Na opisani sporni odnos s tuženicom tužitelj se obratio i pučkoj pravobraniteljici pritužbom 20. travnja 2018. (povodom diskriminacije po osnovi političkog ili drugog uvjerenja te nepravilnosti prilikom davanja u zakup javne površine), koju je dopunio dopisima od 18. srpnja 2018., 15. veljače 2019., 5. ožujka 2019., 13. ožujka 2019., 23. svibnja 2019., 7. listopada 2019., 11. studenog 2019. i 10. ožujka 2020., te na traženje pučke pravobraniteljice 17. kolovoza 2018.. Preslika spisa pučke pravobraniteljice s opsežnom dokumentacijom priklopljena je ovome spisu.

14. 1. Iz tog spisa u bitnome proizlazi da je povodom odluke po pritužbi tužitelja pučka pravobraniteljica imala na raspolaganju dokumentaciju koju je tužitelj dostavio (koja u bitnome odgovara onoj dostavljenoj u ovome postupku), ali i da je u ispitnom postupku prikupljala dokumentaciju (i očitovanja) od tužitelja (dopisom 7. kolovoza 2018.), tuženice (dopis od 6. lipnja 2018., od 4. veljače 2019., od 14. siječnja 2020., od 10. ožujka 2020., od 8. lipnja 2020.) i drugih tijela (Konzervatorskog odjela u Puli dopisima od 12. rujna 2018. – ne prileži preslici spisa, i 13. studenog 2018.; Državnog odvjetništva RH, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 25. studenog 2020.).

14. 2. Dokumentacija je prikupljana, prije svega, kako bi se utvrdilo postoje li ugostiteljski objekti odnosno drugi gospodarski subjekti kojima je u spornom razdoblju dopušteno korištenje zaštićene cjeline [adresa] i kulturno-povijesnih spomenika za realizaciju gospodarskih sadržaja, posebno oni koji se nalaze u blizini objekta „Mure“, kao i koje su točno prostorne jedinice u [adresa] označene kao spomenik kulture. Nadalje, u kojem je statusu zaštite „sačuvan gradski bedem, sagrađen od 12. do 16. stoljeća, s djelomično očuvanim elementima fortifikacijskog sistema“ kako je naveden u Konzervatorskoj podlozi [adresa]; koju kategoriju zaštićenog kulturnog dobra predstavlja termin „spomenik kulture“ kako je naveden u predmetnoj Odluci, u kontekstu zabrane odvijanja ugostiteljske djelatnosti na prostornim jedinicama koje nisu označene kao „spomenik kulture“; koji je sadržaj i gdje je objavljena Konzervatorska podloga [adresa] te predstavlja li lista od 26 u njoj nabrojanih najznačajnijih spomenika kulture samo smjernicu ili obvezu za nadležno tijelo kod propisivanja posebnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na takvoj prostornoj jedinici, što sve obuhvaća kulturno-povijesna cjelina [adresa], kako je upisana u Registar kulturnih dobara te postoji li kartografski prikaz na kojem su označena kulturna dobra Stara jezgra [adresa] te [adresa]; u koju vrstu zaštite i kategoriju kulturnog dobra spada bedem uz Šetalište Mure te razlikuje li se po stupnju zaštite od kulturno-povijesne cjeline [adresa].

15. Tuženica je odgovarala upitima pučke pravobraniteljice i to dopisima od 26. lipnja 2018., 11. veljače 2019., 11. veljače 2020. i 10. lipnja 2020., i u svima je osporila diskriminatorno postupanje u cijelosti. Pozivala se na činjenicu da se članovima i simpatizerima svih političkih stranaka na području tuženice omogućuje korištenje javnih površina, zakup poljoprivrednog zemljišta, učeničke/studentske stipendije i drugo.

16. Očitovao se i Konzervatorski odjel u Puli dopisom od 22. studenog 2018. U tom je dopisu u bitnome navedeno:

– da se predmetna lokacija u naselju Motovun nalazi unutar prostornih međa zaštićene Kulturno-povijesne cjeline [adresa] upisane u Registar kulturnih dobara RH – Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem RRI-0036-1962. rješenjem Konzervatorskog odjela u Rijeci br. 01-34/24 od 9. lipnja 1962. (u kojem rješenju je navedeno, između ostalog, da se unutar naselja nalazi više zgrada spomeničkog značaja…), te je kao takva zaštićena Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ br. 69/1999., 151/2003., 157/2003., 87/2009., 88/2010., 61/2011., 25/2012., 136/2012., 157/2013., 152/2014., 44/2017. i 90/2018.);

– da predmetna lokacija nije zaštićena kao a) pojedinačno registrirano nepokretno kulturno dobro, b) preventivno zaštićeno kulturno dobro, c) kulturno dobro od nacionalnog značaja, odnosno nije pojedinačno upisana u Registar kulturnih dobara na Listu zaštićenih kulturnih dobara, Listu preventivno zaštićenih kulturnih dobara ili Listu kulturnih dobara od nacionalnog značaja (što proizlazi iz konzervatorske dokumentacije) te nije zaštićena kao d) kulturno dobro od lokalnog značaja (čl. 17. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara

– da je jedino pojedinačno zaštićeno kulturno dobro unutar prostornih međa zaštićene Kulturno-povijesne cjeline [adresa] (rješenjem iz 2013.), a da se predmetna lokacije ugostiteljske terase ne nalazi unutar prostornih međa te pojedinačno zaštićene Crkve

– da je Konzervatorska podloga naselja Motovun izrađena kao stručna podloga za potrebe izrade Urbanističkog plana uređenja [adresa], da je na nju izdano pozitivno rješenje od strane Konzervatorskog odjela, te da ona predstavlja relevantnu stručnu podlogu za pripremu revizije rješenja o upisu Kulturno-povijesne cjeline Motovuna u Registar kulturnih dobara RH

– da se predmetna lokacija (ugostiteljska terasa u [adresa]) prema Konzervatorskoj podlozi nalazi u zoni potpune zaštite povijesne jezgre (zona A), dijelom unutar bloka A i dijelom unutar bloka E, i da ona nije obrađena u zasebnom konzervatorskom kartonu već je evidentirana u sklopu gradskog bedema kao njegov sastavni dio; dakle da se nakazi na dijelu gradskog bedema (Šetalište Mure je sastavni dio gradskog bedema, u naravi šetnica na gradskom bedemu)

– da je u tekstualnom dijelu Konzervatorske podloge (poglavlje 1.8 . Popis naj značajnijih spomenika kulture) evidentirano 26 lokacija odnosno građevina koje imaju spomenički značaj (riječ je o lokacijama odnosno građevinama unutar prostornih međa zaštićene Kulturno-povijesne cjeline [adresa] koje se u Konzervatorskoj podlozi sa stručnog aspekta evidentiraju kao objekti od važnosti za očuvanje svojstva kulturnog dobra, odnosno objekti od spomeničkog značaja); dakle da je formalno gradski bedem zaštićen u sklopu zaštićene Kulturno-povijesne cjeline [adresa], dok se u stručnom smislu u Konzervatorskoj podlozi evidentira kao lokacija odnosno struktura od spomeničkog značaja unutar zaštićene Kulturno-povijesne cjeline [adresa]

– da pojam spomenik kulture nije definiran Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (definira se u Konzervatorskoj podlozi).

17. Na osnovu pribavljene dokumentacije i provedenog ispitnog postupka pučka pravobraniteljica je tuženici (i tužitelju) 30. srpnja 2020. izdala mišljenje iz kojeg se ističe:

– „iako nije sporno da kako je u nadležnosti jedinica lokalne i regionalne samouprave odobravanje zahtjeva za obavljanje gospodarskih djelatnosti i upravljanje javnim površinama, isto bi za sve građane trebalo biti omogućeno pod jednakim uvjetima“

– „činjenica da postavljanje terase nije dozvoljeno prvi put nakon niza godina nakon što se supruga podnositelja zahtjeva za postavljanje ugostiteljske terase kandidirala na lokalnim izborima kao Vaš protukandidat, po našem mišljenju daje dovoljno osnova da se diskriminacija učini vjerojatnom.“

– „iako navode o diskriminaciji odbacujete tvrdnjom kako su raznovrsnim zahtjevi odobravani građanima istog političkog opredjeljenja kao i pritužitelj, mišljenja smo kako se time ne otklanja navod da je političko djelovanje u obliku protukandidature na lokalnim izborima motiv eventualno drugačijem postupanju prema našem pritužitelju.“.

17. 1. Potom je 7. travnja 2021. izdala posljednje (ovome sudu dostupno) mišljenje. U tom mišljenju upućenom tuženici istaknuto je da: „Isto tako, iz zaprimljene dokumentacije slijedi da se na predmetni zahtjev podnositelja JC primijenila spomenuta Odluka, dok je zahtjevima ostalih ugostitelja (U. O. Pod Voltom, B & M, GIP d. o. o., UO Montona Gallery) podnesenim u istom razdoblju (prva polovica 2018.) udovoljeno, sukladno čl. 5. Pravilnika o korištenju javnih površina. Iako primjena same Odluke ne isključuje primjenu Pravilnika, imajući na umu očitovanje Ministarstva kulture gdje se iznosi stajalište kako predmetna lokacija nema poseban status zaštite, ostaje nerazjašnjena osnova za donošenje i primjenu takve odluke.“

Teret dokazivanja i rezultati dokaznog postupka u preostalom dijelu

18. Tužitelj je iznesenim činjenicama u tužbi, a posebno uzimajući u obzir iznesene zaključke pučke pravobraniteljice kojoj se obratio prije pokretanja ovog postupka, učinio vjerojatnim da je bio stavljen u nepovoljni položaj po osnovi političkog opredjeljenja u utuženom razdoblju, stoga je u ovom postupku na tuženici bio teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno tuženica je bila dužna dokazati sa stupnjem izvjesnosti da tužitelj prilikom donošenja odluke o (ne)davanju u zakup javne površine u 2018., odnosno nedonošenja odluke sve do 2021., nije bio doveden u nepovoljniji položaj po osnovi bračne povezanosti s GC i njezinog političkog opredjeljenja.

19. Shodno tome, osim pročitane pisane dokumentacije, u postupku je, po prijedlogu tuženice, radi identifikacije zatražene pozicije predmetne terase ugostiteljskog objekta tužitelja, ali i identifikacije ostalih javnih površina koje je tuženica dala u zakup radi postavljanja terasa u utuženom razdoblju (od 2018. do 2021.), izveden dokaz uviđajem uz sudjelovanje vještaka mjernične struke mr. sc. DC, dipl. ing. geodezije. Nalaz i mišljenje vještaka sud je, uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale primjedbi, pozitivno vrednovao, ocijenivši ga objektivnim i stručnim.

19. 1. Na temelju njegovog nalaza i mišljenja utvrđeno je da se kućni broj 7A u ulici Mure nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u naravi čini prizemlje i poslovni objekt. Ispred tog objekta nalazi se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi cesta, javno dobro, odnosno ulica starog dijela [adresa]. Ispred predmetnog poslovnog objekta izmjerena je širina do zidina, i to na sjeverozapadnom dijelu širina iznosi 4,10 metara, na jugozapadnom dijelu 3,11 m, dok na južnom dijelu iznosi 2,30 m. Predmetna površina od pošte (na ulazu u ulicu Mure iz smjera gradskih vrata) ima širinu prolaza 2,60 m. Na sredini javne površine na ulazu u ulicu iz smjera gradskih vrata vidljiv je ostatak nekadašnjeg prometnog stupića. Naprijed kod kućnog broja 2 A nalaze se stepenice koje izlaze na javnu površinu te širina od stepenica do podzida iznosi 2,51 m i na kraju popločenja javne površine dolazimo do širine od 2 m.

19. 2. Na održanom uviđaju sud, stranke i vještak obišli su prolaze u staroj jezgri [adresa] kod kojih ostalih ugostitelji imaju terase, kako bi se utvrdila njihova širina (argument tuženice na kojem temelji odbijanje predmetnog zakupa) i to pristupe od caffe bara „Montona“, gdje je prolaz širine 3,35 m; potom ispred uspona na gradska vrata nalazi se podest i prolaz i terasa konobe „Pod voltom“ čija širina iznosi 2,60 m, te ulicom naprijed ispred wine bara „B5“ koji ima postavljene podeste do stepeništa i na suprotnoj strani gjde je širina prolaza 2,80 m. Širina prolaza na gradskim vratima je 2,47 m na početku i na vrhu uspona je 2,67 m.

20. Posljednje, u postupku su na sporne okolnosti saslušani pročelnik tuženice LC (na radnom mjestu pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela tuženice od 2. rujna 2017.), supruga tužitelja GC (zaposlena kod tuženice od rujna 1994. tada na radnom mjestu referenta, 2007. bila je v. d. pročelnice, a u travnju 2010. imenovana je pročelnicom kod tuženice na kojem radnom mjestu je bila zaposlena sve do 17. srpnja 2017.) te stranke odnosno tužitelj JC (vlasnik obrta „ [obrt]“) i načelnik tuženice TC (od 2013.). Oni su u bitnome iskazivali u skladu s navodima koje su punomoćnici stranaka iznosili tijekom postupka, i to pročelnik i načelnik tuženice o tome da nema govora o diskriminaciji, da je negativna odluka o zakupu donesena zbog zaštite gradskog bedema iz 13. stoljeća, te zbog nemogućnosti prolaza vozila do kraja ulice Mure, a tužitelj i supruga o tome da je jedini razlog predmetnog odbijanja zakupa politički obračun, pa ih u tom dijelu sud nije posebno cijenio.

U odnosu na utvrđenje i zabranu diskriminacije

21. Nije sporno da se tužitelj obraćao tuženici sa zahtjevima za zakup javne površine za postavljanje terase za pružanje ugostiteljskih usluga unutar šetališta Mure, kod kućnog broja 7, i to od 2003. do 2008. kao zakonski zastupnik tvrtke SAKAR d. o. o., a od 2008. kao vlasnik obrta „ [obrt]“. Nije sporno ni da su tužitelju ti zahtjevi odobravani. Odobrenje za korištenje javne površine u pravilu je (i to od 2008.) potpisivao Jedinstveni upravni odjel tuženice po ondašnjoj pročelnici odnosno v. d. pročelnice GC, supruzi tužitelja, i to na temelju odluka načelnika kojom se odobrava zakup javne površine (tako piše u obrazloženjima odobrenja, a o tome je iskazivala i GC). Početno je bilo riječi o površini terase od 10 m2, kasnije od 15 m2. Pritom za ovaj postupak nije od značaja (po tuženici sporno pitanje) kojom je odlukom i kada tužitelju uopće odobreno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ulici Mure (iako je prema zaključku ondašnjeg predsjednika Općinskog vijeća tuženice CC društvu SAKAR d. o. o. odobreno obavljanje ugostiteljske djelatnosti na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [adresa] 22. svibnja 2003.).

21. 1. Kako to proizlazi iz pisane dokumentacije, svi subjekti koji su iskazali namjeru obavljanja ugostiteljske djelatnosti prvo su podnijeli zahtjev za korištenje (nastavak korištenja) javne površine, nakon čega je uslijedila odluka načelnika, a potom je Jedinstveni upravni odjel tuženice po pročelniku donosio odobrenja za korištenje, posljednje rješenja o razrezu poreza za korištenje javne površine.

21. 2. Dakle, nedvojbeno je da tužitelj na istom mjestu imao u suštini jednaku terasu unazad 15 godina (do sporne 2018.). O tome su iskazivali saslušani u postupku, a to proizlazi i iz pisane dokumentacije.

21. 3. Posljednje (prema ispravama dostupnim u spisu) odobrenje obrtu „ [obrt]“ za korištenje predmetne javne površine („odobrava se … korištenje dijela javne površine na dijelu gradskog bedema na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za pružanje ugostiteljskih usluga – nastavak korištenja terase, reklamne ploče, sjenila i škrinje za prodaju sladoleda u sveukupnoj površini od 18,9 m2, u razdoblju od 1. do 19. studenog 2018.), prije odbijanja zahtjeva, potpisano je po pročelniku tuženice LC, **.**.2017. (klasa: 363-01/17-01/21 urbroj: 2163/05-04-17-3), a u kojem također stoji da je općinski načelnik odlukom odobrio zakup javne površine (klasa: 363- 01/17-01/21 urbroj: 2163/05-04/17-2, kako stoji u rješenju o razrezu poreza na korištenje javne površine od 10. studenog 2017.).

22. Nije sporno ni da je supruga tužitelja GC na lokalnim izborima održanim kod tuženice u svibnju 2017. bila jedini protukandidat (i sadašnjem) načelniku TC, kao kandidatu grupe birača, i to kao predstavnica stranke Istarskog demokratskog sabora – IDS.

22. 1. Da bi bilo govora o diskriminaciji, postupanje tuženice vezano za, prije svega primjenu Odluke o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun iz prosinca 2017., kod donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za zakup javne površine u 2018., mora biti povezano s političkim uvjerenjem supruge tužitelja i s tom činjenicom.

23. Da je na odbijanje davanja u zakup javne površine tužitelju u 2018. utjecala činjenica da je supruga tužitelja GC na lokalnim izborima održanim kod tuženice u svibnju 2017. bila jedini protukandidat (i sadašnjem) načelniku TC, kao kandidatu grupe birača, i to kao predstavnica stranke Istarskog demokratskog sabora – IDS, dakle stranke kojoj načelnik ne pripada (štoviše, kako se da iščitati iz njegovog iskaza, kojoj dosta toga zamjera), prema stavu ovog suda proizlazi iz više okolnosti koje će se opisati u nastavku.

24. Tuženica je Odluku o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno-povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun iz prosinca 2017., u 2018. primijenila samo na tužitelja, ne i na ostale zakupnike čije je zahtjeve prihvatila na temelju čl. 5. Pravilnika o javnim površinama. Kraj činjenice da Konzervatorska podloga, kao stručna podloga koja služi za potrebe izrade urbanističkog plana i kojom se ne daje dodatna ili posebna zaštita spomeničkom objektu, spominje termin „spomenik kulture“, dok taj isti termin ne spominje ujedno i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, o čemu je tuženica zasigurno imala saznanja (ako ništa drugo kroz dopise pučke pravobraniteljice), a imajući u vidu i to da proglašavanje posebne zaštite određene građevine nije u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, već je sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara RH („Narodne novine“ br. 89/2011) za to nadležno Stručno povjerenstvo Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, neosnovano je pozivanje tuženice na to da gradski bedem uz koji tužitelj ima i zahtijeva spornu terasu uživa (najednom) posebnu zaštitu.

24. 1. Kulturno-povijesna cjelina [adresa] nesporno obuhvaća i pozicije ugostiteljskih objekata (bile one trgovi ili ulice, pa i veće površine) za zakup kojih su zahtjevi u 2018. prihvaćeni. Pritom su te lokacije bitno podudarne spornoj i na njima se odvija ista ili srodna djelatnosti na zakupljenoj površini u relevantnom razdoblju. Tako je primjerice na dijelu predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odobreno korištenje javne površine Hotelu Kaštel. Isto kao i k. č. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi Trg Josefa Ressela gdje je odobren zakup javne površine ispred ugostiteljskog objekta [obrt] u vlasništvu Ivašić Klaudia, zatim je ispred Konobe „ J“ (načelnikovoj sestri) TCI, kao vlasnici obrta „ [obrt]“, omogućeno korištenje javne površine za ugostiteljsku terasu na susjednoj parceli, a ne ispred objekta, a ta se terasa nalazi se uz Motovunsku ložu, spomenik koji datira iz 17. st., koji se isto nalazi na popisu od 26 pojedinačnih spomenika kulture iz Konzervatorske podloge, a Motovunska loža je (prema fotografijama) djelomično ograđena i zabranjen je pristup zbog pukotina na stupovima i krovištu, te opasnosti od urušavanja. Međutim, ne proizlazi da je tuženica Odluku o načinu upravljanja i gospodarenja kulturno- povijesnom cjelinom i kulturno-povijesnim spomenicima na području Općine Motovun primijenila i na te zakupnike.

25. Pitanje „širine prolaza“ na kojeg se tuženica poziva prilikom obrazlaganja svojih navoda o tome kako sporna lokacija tužitelja nije istovjetna ostalim lokacijama zakupnika, nije od značaja, jer u svojim odbijajućim odlukama donesenim povodom predmetnog zahtjeva za zakup u 2018. tuženica nigdje ne problematizira širinu prolaza, a niti širinu prolaza spominje Odluka na temelju koje je zahtjev odbijen, odnosno Pravilnik na temelju kojeg su zahtjevi ostalih zakupnika prihvaćeni. Da je zahtjev tužitelja odbijen zbog širine prolaza isticalo se tek u ovom postupku, u smislu da se postavljanjem ugostiteljskih terasa u šetalištu Mure sužava prolaz posjetiteljima i da nema dovoljno prostora za prolazak vozila prema kućama koje se nalaze na šetalištu u slučaju potrebe za intervencijom, a da se ostale ugostiteljske terase nalaze na trgovima ili znatno širim ulicama.

25. 1. Osim toga (utvrđeno i na uviđaju), na mjestu iza sporne terase tužitelja nalazi se župni dvor i dvije stambene zgrade u kojima stanuje župnik i njegova majka te tri obitelji (koje koriste drugi prilaz), nakon čega prometovanje staje, a ulica se sužava u prostor samo za pješake (vidljivo i iz geodetskog elaborata). Prostor prije terase osobna vozila su slobodno koristila (župnik i povremeno stanari) neovisno o terasi. Zbog širine prolaza, upitan je uopće prolazak klasičnih intervencijskih vozila (koji prema navodima tužitelja ne mogu ni ući na tu lokaciju, pa prilikom požara vatrogasci mogu doći samo do Trga Andrea Antico, a hitna pomoć do Trga Josefa Ressela).

25. 2. Nadalje, na što ispravno ukazuje tužitelj, Odluka o uređenju prometa objavljena u Službenom glasniku Općine Motovun broj 05/2019 definirala je uvjete i pravila odvijanja prometa na javnoprometnim površinama na području Općine Motovun. Odredbama čl. 13. i čl. 14. navedene Odluke u kojima se određuje brzina kretanja vozila i zone smirenog prometa, definira se „Zona 10“ u kojoj je ograničena brzina kretanja vozila u ulicama po [adresa]. Na popisu ulica nema ulice Mure, što bi značilo da u ulici Mure nije omogućeno prometovanje vozilima. Početkom 2018. Općina Motovun je postavila metalni stupić na ulazu u ulicu Mure (ispred poštanskog ureda) kako bi zabranila ulazak vozila u ulicu Mure (i nesporno). Stanari ulice Mure obratili su se prometnoj inspekciji i zatražili uklanjanje metalnog stupića kako bi sa vozilima mogli doći do svojih kuća te iskrcati stvari i parkirati svoja vozila na parkingu iza Crkve Sv. Stjepana. Nakon inspekcijskog nadzora, metalni stupić je uklonjen, iako je na tom mjestu i dalje postolje cijevi u kojem je metalni stupić bio fiksiran (utvrđeno na uviđaju). Osim te Odluke donesena je i Odluka o nerazvrstanim cestama koja je objavljena u Službenom glasniku Općine Motovun broj 8/2021. kojom se uređuje upravljanje, građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstanih cesta na području Općine Motovun. Tom Odlukom je definirano da je nerazvrstana cesta ona koja se koristi za promet vozilima, koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuju ceste, te drugim propisima, a koja nije razvrstana kao javna cesta. Pa tako u popisu nerazvrstanih cesta na području Općine Motovun gdje su navedene ulice kojima se prometuje vozilima, nema ulice Mure.

26. Kod donošenja odluke o odbijanju zahtjeva tužitelja za zakup javne površine kao problem se navodila i činjenica da je tužitelj oštetio gradski bedem prilikom postavljanja tendi. Međutim, taj navod, i da je u vezi s odbijajućom odlukom, ne stoji, jer je OC, dipl. ing. arh., inspektor zaštite kulturnih dobara u Službi za inspekcijske poslove, Upravi za zaštitu kulturne baštine, izdao očitovanje 30. travnja 2019. (klasa: UP/I-612-08/17-01/0042 ur.broj: 532-04-02/20/15-19-09) u kojem je nakon obavljenog očevida 17. travnja 2019. utvrdio da je „pregledom predmetnih zidina, utvrđeno da suprotno tvrdnji načelnika i pročelnika Općine Motovun, prilikom postavljanja, a nakon toga i uklanjanja metalne konstrukcije s tendom, nije došlo do oštećenja ili devastacije gradskog bedema… nije došlo do bilo kakve promjene na kulturnom dobru…“). Tužitelj je doduše postavio tende na gradski bedem bez ikakvog pisanog odobrenja (prema navodu tužitelja imao je samo usmeno odobrenje), zbog čega mu je rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Službe za inspekcije poslove, klasa: UP/I-612-08/17-01/0042 urbroj: 532-04-02/20/5-17-05 do 15. studenog 2017.naloženo uklanjanje 6 međusobno spojenih metalnih sklopova – nosača tende u roku 7 dana, i po tom je rješenju postupio van roka (kako je i sam iskazao, tek po naknadnom traženju tuženice. No, ni eventualno sporna tenda nije smjela biti od takvog značaja da se predmetna Odluka primjeni samo na tužitelja. Uostalom, i prema fotografijama u spisu, i ostali ugostitelji postavili su tende na svoje terase (a neki i uz gradske zidine).

27. Osim navedenog, kako je to istaknuo i tužitelj, svi propisi na koje se tuženica poziva kada obrazlaže odbijajuću odluku, od onih o radu hitne medicinske pomoći pa do Zakona o civilnoj zaštiti jednako su propisivali i bili na snazi i dva desetljeća ranije, pa je tužitelj usprkos tome dobivao odobrenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

28. Točno je da je tuženica odobrila 2018. zakupe osobama koje ističe kao članove, simpatizere ili pripadnike druge političke opcije u odnosu na načelnika. Točno je i da je u ranijem razdoblju, od 2013. do 2022., odobravala zahtjeve za postavljanje terase za ugostiteljski obrt „ [obrt]“ u vlasništvu VC za dvije terase, jednu u [adresa] u [adresa] za konobu „Mondo“ i drugi za „Montona Gallery“ na [adresa] u [adresa], a ŽC da je dugogodišnji istaknuti član IDS-a, član predsjedništva ogranka IDS-a i promotor navedene političke stranke koji je protiv Općine Motovun između ostalog i pokrenuo sudske postupke nevezano za postavljanje terase; nadalje da su odobreni i zahtjevi ugostiteljskog obrta u vlasništvu T i MC, koji su prema navodu tuženice dugogodišnji članovi IDS-a (i njihov je lokal u kolokvijalnom govoru mještana Općine Motovun poznat kao ,,IDS-ov kafić“). No, svi navedeni nisu bili i protukandidati načelnika tuženice na izborima za načelnika općine 2017., to je bila jedino GC. U svom iskazu zakonski zastupnik tuženice izjavio je da GC nije zamjerio što se kandidirala na izborima, te da je on s njome želio nastaviti raditi. Stoji tvrdnja načelnika da je pravo svakog mještanina da se kandidira na lokalnim izborima, i vjerojatno je da načelnik doista tako i misli. Ali kada se lokalnim izborima kao protukandidat (i to prema vlastitom iskazu neočekivano) pojavi osoba s kojom i u trenutku kandidature vrlo blisko surađuješ, i to činiš unazad četiri godine („… imao sam fantastične odnose s GC. Mi smo lijepo surađivali…“), sudu nije uvjerljivo da to ostane samo na emocijama šoka. Načelnik možda nije zamjerio izravno njoj kao mještanki općine, ali je zamjerio političkoj opciji za koju se kandidirala, a da je proizlazi iz njegovog iskaza („… ja sam taj koji je bio diskriminiran u svojih 12 godina rada od strane druge političke struje u Općini… Ja sam više bio iznenađen činjenicom što je ona bila nositeljica liste IDS-a, upravo onih koji su nam u posljednje 4 godine zajedničkog rada spočitavali… Ja nisam bio ljut, ja sam više bio povrijeđen. Nije točno da je moja kampanja bila prljava, nisam ja nikoga blatio… Činjenica je da mi nakon izbora nismo razgovarali kao prije. Budimo realni, povjerenje je bilo poljuljano… Politička utrka bila je prljava, ali prema meni pričalo se ružno o mojoj obitelji, da se pogoduje kupnjama, prodajom, da sam Općinu doveo skoro do ruba bankrota. Ja neću tvrditi da je to GC govorila, ali to nije mogao napraviti netko s ulice. Pamflet koji se je stvorio glasinama, način na koji je sročen odavao mi je da je to ona odnosno netko stručan, ali ja to ne mogu tvrditi. Naglašavam da meni to nisu bili prvi izbori, ja sam to već prošao 2013. IDS je te godine bio brutalan prema meni.“).

29. Sve izneseno prema mišljenju ovog suda upućuje na povezanost političkog opredjeljenja i djelovanja tužitelja i njegove supruge, te negativne odluka tuženice o davanju u zakup javne površine, a zaključno ukazuje na diskriminaciju tužitelja po političkoj osnovi. Ništa što je tuženica navodila prema mišljenju suda ne predstavlja opravdani razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja, a sve okolnosti navedene u prethodnim točkama presude upućuju na to da nema bitne razlike u podnesenom zahtjevu tužitelja i zahtjevima ostalih zakupnika, pa da je postojala neka valjana osnova za odbijanje isključivo zahtjeva tužitelja, što će reći da je na štetu tužitelja od strane tuženice postojalo diskriminatorno postupanje. Stoga je odlučeno kao u t. I. i II. izreke presude.

U odnosu na pravo na naknadu štete

30. Prema odredbi čl. 11. ZSD-a žrtva diskriminacije po odredbama ZSD-a ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose. To u bitnome znači da žrtva diskriminacije ima pravo na naknadu imovinske štete (stvarne štete i izmakle koristi) i pravo na pravičnu novčanu naknadu po osnovi diskriminacije kao samostalne osnove za naknadu štete. Tužitelj u ovome postupku potražuje naknadu obje vrste štete.

31. U odnosu na zahtjev za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, mjerodavna je odredba čl. 1100. ZOO-a prema kojoj u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2. ). Pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

31. 1. Na okolnosti osobnog doživljaja negativne tuženice povodom predmetnog zahtjeva za zakup javne površine sud je saslušao tužitelja. On je u svom iskazu naveo da se nakon donošenja predmetne odluke tuženice kojom mu je odbijen zahtjev za predmetnu terasu u 2018. osjećao potišteno (kao i cijela obitelj). Mještani su počeli propitkivati, dobivali su putem e-maila negativne poruke, sve vezano za kandidaturu njegove supruge na lokalnim izborima održanim u svibnju 2017. Tužitelj misli da je predmetni zahtjev za zakup odbijen zbog činjenice da je njegova supruga bila protukandidat načelniku tuženicu na lokalnim izborima 2017., te da ne postoji nijedan drugi razlog zašto mu nakon 17 godina poslovanja terase na istom mjestu, bez dugova, s urednim plaćanjem, terasa odjednom nije odobrena. Nakon toga su počeli zaprimati razne anonimne inspekcijske i kaznene prijave. Tužitelj je privatnik od 1991. i nikada nije imao nikakvih prijava niti problema s inspekcijama. Iskazao je i da se nakon sporne odluke osjećao loše, potišteno i uvrijeđeno. Njegova djeca bi inače dolazila po ljeti sa studija doma, ali kako su terasu nakon 2018. (zbog odbijanja zahtjeva) dijelom postavili u dvorište, izbjegavali su dolaziti, zbog čega se i on osjećao loše. Stolovi su gledali u kuću, pa je izostala intima. Stručnu pomoć glede navedenog nije tražio navevši da je psihički stabilan. I supruga tužitelja GC u svom je iskazu opisivala stanje tužitelja navevši da je suprug bio emocionalno pogođen, da je bilo određene brige, prije svega financijske, i anksioznosti kod njega, ali kod djece. Ta zabrinutost je trajala zasigurno do kraja 2018. odnosno do trenutka kada su otprilike uspjeli objekt vratiti na noge postavljanjem terase u dvorištu te to što su djeca radila za vrijeme dok su studirala. Njihove je iskaze u tom dijelu sud prihvatio ocijenivši ih uvjerljivim i životnim.

31. 2. Kako je pravo na naknadu štete zbog diskriminacije i zbog uznemiravanja po osnovi kojeg od diskriminacijskih razloga posebna osnova za naknadu štete utemeljenu na pravu na ravnopravnost, u situaciji kada je sud utvrdio da je tužitelj žrtva diskriminacije kao konkretno, onda ima pravo na naknadu štete po odredbi čl. 11. ZSD, i tužitelj ni ne mora dokazivati da uz diskriminaciju postoji i povreda prava na čast, ugled i dostojanstvo.

32. Što se tiče izmakle koristi, sud je stava da je tužitelj pretrpio štetu u vidu izmakle dobiti, i da je ta šteta predvidiva i izvjesna. Taj je stav zauzeo na temelju činjenice da se tužitelj unazad 15-ak godina, a i tijekom utuženog razdoblja bavio isključivo ugostiteljskom djelatnošću, koja mu je jedini izvor prihoda. Većina prihoda se ostvarivala tijekom razdoblja za koje je zatražen zakup (od proljeća do jeseni), a to je vrijeme kada je i sporna terasa bila najviše u uporabi. Ako terase nema, tada ni prihod ne može biti isti, a da nije isti i da je tužitelju dobit izmakla potvrđeno je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka izrađenim u ovome postupku (više u nastavku).

32. 1. Tužitelj se nakon odbijanja zahtjeva dovinuo postaviti alternativnu terasu uz rub objekta, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu obitelji tužitelja. Razlika u terasi prije odbijanja zahtjeva (koja je prema iskazu tužitelja imala otprilike 16 do 20 mjesta, što uključuje 4 stola s 4 stolice i bačvu unutar objekta) i nakon odbijanja zahtjeva (koja je prema iskazu tužitelja postavljena dijelom u dvorištu kuće i dijelom uz rub kuće, i to na način da su uz rub kuće bila postavljena 3 stola s otprilike 2 stolice, a u dvorištu još 2 stola s 2-3 stolice, sveukupno maksimalno 15 mjesta), nije toliko u veličini, već u atraktivnosti pogleda, po kojem se predmetna terasa isticala, jer se s motovunskih zidina pruža pogled na dolinu Rijeke Mirne („Zasigurno je atraktivnija terasa uz bedem s pogledom na dolinu rijeke Mirne, promjera 180 stupnjeva.“). O atraktivnosti terasa postavljenih uz motovunske zidine govori u prilog činjenica da većina ugostitelja na području općine (koji su za to ostvarili uvjete) ima terase uz zidine („Primjerice, i roditelji načelnika tuženice imali su terasu na gornjem placu, ali su je zbog neatraktivnosti preselili uz bedem, na donjem trgu.“).

32. 2. Na manji prihod obrta tužitelja u razdoblju od 2018. do 2021. usporedno s ranijim godina nije utjecala naplata motovunskih zidina kroz projekt „Doživljaj [adresa]“ (što je isticala tuženica) jer naplata zidina nije utjecala na mogućnost dolaska u objekt tužitelja (započinje nakon objekta „Mure“, u nastavku ulice Mure). Tužitelj je u izjavi novinarima rekao da će imati sigurno pad prometa, ali to je rekao u smislu ako naplata bude postavljena prije njegovog objekta, odnosno ako cijeli „plac“ trg bude kompletno zatvoren. Sud nije našao nijedan drugi razlog koji bi utjecao na pad prometa tužitelju, a niti ga je tuženica isticala. Stoga je utvrdio izvjesnim da je na manje prihode tužitelja utjecala upravo činjenica odbijanja zakupa javne površine za postavljanje ugostiteljske terase uza zidine.

U odnosu na visinu štete

33. Glede neimovinske štete sud je našao da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u primjernom iznosu 1.500,00 eura. Pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade sud se rukovodio Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade VRSH (u smislu „okvirnih matematičkih izračuna“), ali je kod određivanja visine naknade imao na umu okolnosti slučaja. Kod donošenja odluke o naknadi štete zbog diskriminacije sud je vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada, odnosno o učinkovitosti sudske zaštite u uklanjanju diskriminacije iz društvenih odnosa (prevenciji diskriminacije).

33. 1. Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl. 1103. ZOO-a), pa tužitelju pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos kako je to zatražio od 26. kolovoza 2022. do isplate. Stoga je odlučeno kao u t. III. i V. izreke presude.

34. Glede imovinske štete, nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke Nataše Vlačić, izračunata je visina izgubljene zarade tužitelja usporedbom ostvarenih rezultata poslovanja u predmetnom razdoblju (od 2018. do 2021.) s rezultatima poslovanja u godini koja je prethodila spornom razdoblju, dakle rezultatima ostvarenima prilikom rada objekta u koji je bila uključena i sporna terasa. U tom smislu, usporedbom rezultata poslovanja tužitelja u razdoblju od 2018. do 2021. s rezultatima ostvarenima u 2017., došlo se do razlike manje ostvarenog dohotka, koji bi se „pretpostavljeno ostvario da je obrt poslovao s predmetnom terasom“ u godinama od 2018. do 2021. Da je tužitelj u okviru obrta „ [obrt]“ koristio terasu u poslovanju ugostiteljskog objekta ostvario bi razliku u dohotku kako slijedi: – za 2018. ostvario bi veći dohodak za 4.820,54 eura (36.320,36 kn po tečaju konverzije 7,5345), za 2019. ostvario bi veći dohodak za 5.362,35 eura (40.402,59 kn po tečaju konverzije 7,5345), za 2020. ostvario bi veći dohodak za 5.450,82 eura (41.069,23 kn po tečaju konverzije 7,5345) i za 2021. za 10.171,71 eura (76.638,74 kn po tečaju konverzije 7,5345). Pod pretpostavkom da je poslovao sa spornom terasom cijelo vrijeme, tužitelj bi u razdoblju od 2018. do 2021. ostvario veći dohodak za 25.805,42 eura (194.430,92 kn po tečaju konverzije 7,5345)

34. 1. Vještakinja je postupajući po nalogu suda izvršila pregled ovog spisa te je koristila dodatnu dokumentaciju pribavljenu od tužitelja, i to ulazne račune, promete, izvode, obračune poreza na potrošnju, obrasce prijave poreza na dobit, popise dugotrajne imovine, prijave poreza na dohodak za 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021.

34. 2. Tablično je prikazala pregled poslovanja obrta „ [obrt]“ za razdoblje od 2017. do 2021. (na temelju obrazaca KPI koji prileži spisu), te je pregledom ulaznih računa za svaku poslovnu godinu grupirala izdatke tužitelja po dobavljačima i vrstama izdataka. Primitke za pojedinu poslovnu godinu grupirala je na osnovu rekapitulacija izlaznih računa, te podataka u Prijavi poreza na dohodak za pojedinu poslovnu godinu. Utvrdila je da je u 2017. obrt „ [obrt]“ ostvario primitak od 342.501,28 kn (sada 45.457,73 eura), te dohodak od 84.896,23 kn (sada 11.267,67 eura). U 2018. ostvario je primitke od 222.737,67 kn (sada 29.562,37 eura) te dohodak od 30.375,96 kn (4.031,58 eura). U 2019. je ostvario primitak od 261.458,19 kn (sada 34.701,47 eura), te dohodak od 21.788,51 kn (sada 2.891,83 eura). U 2020. je ostvario primitak od 86.561,92 kn (11.488,74 eura), te negativni rezultat poslovanja od 6.967,89 kn (sada 924,80 eura). U 2021. (op. a. ispravljena kriva godina) je ostvario primitak od 177.593,23 kn (23.570,67 eura), te dohodak od 2.650,83 kn (sada 351,83 eura).

34. 3. Vještakinja je nadalje tablično rekapitulirala primitke i izdatke od 2017. do 2021., i to na način da su u tablicu uključeni samo primici od prodaje ugostiteljske robe. Izdaci su grupirani na slijedeći način: fiksni izdaci (izdaci koji ne ovise direktno o obujmu poslovanja) i varijabilni izdaci (izdaci koji su direktno vezani za obujam poslovanja ugostiteljskog objekta). U prvoj grupi nalaze se oni izdaci koje bi tužitelj bio imao u istom iznosu neovisno o tome da li je poslovao sa spornom terasom ili ne. U drugoj grupi nalaze se oni izdaci na koje utječe povećanje ili smanjenje primitaka od prodaje ugostiteljske robe. Također, tu su uvršteni i izdaci koji se odnose na korištenje terase koje bi tužitelj bio imao da je terasu dobio na korištenje (r. br. 44. korištenje javne površine i r. br. 47. porez na korištenje javne površine). Iz te je tablice vidljiv značajno manji primitak u svim godinama nakon 2017. Tako indeks pada u 2018. u odnosu na 2017. iznosi 1,53, dok indeks pada u 2019. u odnosu na 2017. iznosi 1,3. Pad dohotka još je izraženiji, tako da indeks pada dohotka u 2018. u odnosu na 2017 iznosi 2,8, a indeks pada dohotka u 2019. u odnosu na 2017. iznosi 3,89. U godini obrt „ [obrt]“ bilježi negativan poslovni rezultat od 6.967,89 kn.

34. 4. U nastavku nalaza i mišljenja vještakinja je iskazala projekcije poslovanja obrta „ [obrt]“ za 2018., 2019., 2020. i 2021., na osnovu rezultata iz 2017. Opisala je i metodologiju izračuna. Za 2020. je utvrdila da je bila pandemijska godina izazvana virusom Covid-19, u kojoj su se ugostiteljski objekti u svom poslovanju i organizaciji rada trebali pridržavati mjera koje je propisivao stožer. Tako je stožer Istarske županije odlukom od 14. ožujka 2020. propisao prekid rada ugostiteljskih objekata svih kategorija od 15. ožujka do 14. travnja 2020. Odlukom nacionalnog stožera od 11. svibnja 2020. ugostiteljski objekti su ponovo mogli raditi, ali s ograničenim radnim vremenom do 23:00 sata i uz poštivanje mjera fizičkog distanciranja (1,5 do 2 metra između stolova). Od studenog 2020. godine u Istarskoj županiji se ugostiteljski objekti ponovo zatvaraju, osim dostave i „to-go“. Radno vrijeme bilo je ograničeno do 22:00 sata. U 2020. zbog pandemije Covid i restriktivnih mjera, promet ugostiteljskih objekata u Istri znatno je pao. Pad je bio značajan i zbog pada broja turista u Istri. U prilogu nalaza vještakinja je dostavila članak Financijske agencije (rezultati-poslovanja- poduzetnika-u-2020.-godini-po-podrucjima-djelatnosti gdje je utvrđen pad prometa u ugostiteljstvu u 2020.). Izračun projekcije rezultata za 2020. uz uvjet da je obrt tužitelja poslovao s terasom, temeljen je na procijenjenom padu primitaka od 40 % u odnosu na 2017. U 2021. Covid mjere su i dalje bile na snazi. U proljeće pri ponovnom otvaranju terasa, maksimalan broj gostiju po stolu bio je ograničen, a između stolova se morao držati minimalni razmak od 2 metra (u prilogu nalaza dostavljen je članak Financijske agencije: rezultati-poslovanja-poduzetnika-u-2021.-godini-po-podrucjima- djelatnosti gdje je utvrđen rast prometa u ugostiteljstvu u 2021. godini u odnosu na 2020. godinu od 65 %. Izračun projekcije rezultata za 2021. uz uvjet da je obrt tužitelja poslovao s terasom, temeljen je na procijenjenom rastu prometa od 65 % u odnosu na prethodnu 2020.

35. Tako izneseni nalaz i mišljenje sud je pozitivno vrednovao budući da je potpun, obrazložen, detaljan i objektivan, sadrži analizu i ocjenu relevantnih činjenica, te je u konačnici kvalitetan i pouzdan. Omaške u pisanju u dijelu pisanog nalaza i mišljenja vještakinja je ispravila već u pisanom podnesku od 16. prosinca 2024., u kojem se u cijelosti očitovala i na primjedbe iznesene od strane tuženice. Usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja 18. prosinca 2014. primjedbe tuženice dodatno je otklonila, a ujedno je odgovarala na dodatne upite. Osim toga, na samu metodologiju izračuna stranke nisu prigovorile.

36. Na dodatno pitanje tuženice je li moguće da utvrditi da je do pada prometa kod obrta tužitelja došlo tako da se kao usporedna godina uzme samo jedna prije promjene lokacije terase, konkretno 2017., vještakinja je odgovorila da je prilikom izrade nalaza i mišljenje usporedila prihode tužitelja i izdatke tužitelja i za 2015. i 2016., sve kako bi utvrdila da nema većih odstupanja u odnosu na 2017. Tako je u 2015. (zbog omaške u pisanju na str. 600 zapisnika stoji 2017.) tužitelj ostvario primitke u iznosu od 323.305,23 kn (sada 42.909,98 eura), a imao je izdatke 219.352,15 kn (sada 29.113,03 eura). Ostvario je dohodak od 103.953,08 kn (sada 13.796,94 eura). U 2016. je imao primitke u iznosu od 365.363,58 kn (sada 48.492,08 eura), izdatke 241.789,95 kn (sada 32.091,04 eura), a ostvario je dohodak od 123.573,63 kn (sada 16.401,04 eura). S obzirom na to da je utvrdila da nije bilo većih odstupanja, nalaz je izradila usporedno s 2017. Stoga je zaključila da je u konkretnom slučaju pad prometa kod tužitelja bilo moguće utvrditi usporedno s 2017. Što se tiče upita tuženice: – na koji je način utvrdila da je do pada prometa došlo upravo zbog odbijanja zahtjeva tužitelja za postavljanje terase uz bedem; – je li postavljeni zadatak utjecao na njezin zaključak o razlogu pada prometa tužitelja; – je li u nalazu i mišljenju krenula od utvrđenja da je tuženica ipak imala terasu uz objekt i u dvorištu objekta; – je li moguće da je baš zbog promjene lokacije terase i isključivo zbog te promjene došlo do pada prometa tužitelja ili su na pad prometa utjecali ili mogli utjecati i drugi faktori, i ako da, koji; vještakinja je pojasnila da je prilikom izrade nalaza i mišljenja utvrdila da je tužitelj stabilno poslovao do 2018. i ostvarivao dohodak. Nije našla nijedan drugi razlog (uvidom u spis i dokumentaciju koja joj je dana na raspolaganje) zbog kojeg je kod tužitelja došlo do pada prometa, osim promjene lokacije terase. Iako nije isključila kao mogućnost da su neki drugi faktori mogli utjecati na pad prometa (koji njoj nisu bili vidljivi iz dokumentacije), napomenula je da ona na te faktore nije naišla, izuzev pandemije Covid koja je bila razlog pada prometa u 2020. i 2021., što je kod izrade nalaza i mišljenja uzeto u obzir. Na dodatni upit tuženice u odnosu na izdatak za arhitektonske usluge iz 2018. odnosno može li i renoviranje objekta i zatvaranje utjecati na pad prometa u toj godini, s obzirom na iskaz tužitelja da su građevinski radovi trajali od siječnja 2018. pa do ožujka 2018. (u zimskim mjesecima), kada je (kao i inače), u tom periodu objekt zatvoren, vještakinja je odgovorila da je riječ je o troškovima koji bi tužitelji nastali neovisno o tome je li on radio s terasom ili ne (pa su oni priznati).

37. Sud je vještakinji (a osobu vještaka je predložila tuženica) dao zadatak da utvrdi poslovanje obrta ,, [obrt]“ u razdoblju od 2018. do 2021. i to usporedbom rezultata poslovanja u razdoblju od 2018. do 2021. s rezultatima ostvarenim u 2017., a naložio je vještakinji da u nalazu i mišljenju iskaže eventualne razlike-manje ostvarene prihode, pretpostavljene rashode, te pretpostavljeni dohodak koji bi se ostvario da je obrt poslovao s predmetnom terasom u godinama 2018. do 2021. u usporedbi s ostvarenim dohotkom iz 2017. kada je obrt poslovao sa terasom.

37. 1. Tuženica je prigovorila da je davanjem zadatka vještaku sud pošao od zaključka da je tužitelj ostvario manji dohodak jer nije poslovao s terasom, što znači da je sud već donio odluku o uzročno posljedičnoj vezi između eventualnog pada prometa tužitelja i odluke tuženice kojom tužitelju nije dana terasa u zakup (sve iako sud nije donio ni djelomičnu presudu ni nikakvu presudu pa u svom postupanju do kraja postupka treba ostati nepristran).

37. 2. Međutim, sud je u skladu s procesnim ovlaštenjima koje mu daju odredbe ZPP-a (čl. 220. st. 2.) odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa je tako, radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, odlučio izvesti i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predložen po tužitelju. Pritom je sud (u skladu s prijedlogom tužitelja) vještaku naložio da utvrdi prije svega samo poslovanje u razdoblju od 2018. do 2021. usporedno s rezultatima ostvarenim u 2017. Zatim je vještakinji naložio da u nalazu i mišljenju iskaže eventualne razlike odnosno manje ostvarene prihode, pretpostavljene rashode, te pretpostavljeni dohodak pri čemu da kao faktor izračuna uzme kao da je obrt poslovao s predmetnom terasom, jer nesporno nije. Dakle, nije a priori zauzeo nikakvu odluku, iznio svoj stav i slično, već je kraj nesporne činjenice da obrt nije poslovao s terasom u razdoblju 2018. do 2021. naložio da prikaže poslovanje obrta tužitelja, da prikaže i eventualni manjak te pretpostavljeni dohodak da je predmetnu terasu imao.

37. 3. Tvrdnja je tuženice da je tužitelj mogao ostvariti manji dohodak iz puno razloga, a ne samo zato jer je poslovao bez terase. Iako nije navela koji bi to razlozi primjerice mogli biti (da se iščitati da je možda projekt „Doživljaj [adresa]“ i naplata zidina imao utjecaj), niti je istaknute (mogućnost da ni pada prometa nije bilo jer je tužitelj imao terasu uz svoj objekti i dvorištu kuće iste veličine) dokazala.

38. Nepristranost u kontekstu vještačenja znači da vještak mora biti apsolutno slobodan, bez prisustva bilo kakvog pritiska ili sugestije koja bi ga usmjeravala ili navodila prema određenom nalazu i mišljenju. Nepristranost vještaka prema mišljenju suda nije dovedena u pitanje, a svojim nalogom sud je mišljenja da nije isključeno jamstvo objektivnog vještačenja. Vještak može, ako je to nužno za postavljenih pitanja, provesti svoje vlastito utvrđivanje činjenica, što konkretno vještakinja i je učinila, te je zaključno utvrdila kao i sud, uzročno-posljedičnu vezu manje ostvarenih primitaka tužitelja u razdoblju od 2018. do 2021. i promjene lokacije terase.

39. Prilikom izrade nalaza i mišljenja nije isključeno da vještak sam pribavlja dokumentaciju koja mu je potrebna (pa i samoinicijativno, i od stranaka), stoga nije osnovan prigovor upućen od tuženice da vještakinja nije bila ovlaštena tražiti i koristiti dokumentaciju od tužitelja, pri čemu ni činjenica da je u vrijeme izrade nalaza i mišljenja zaključen prethodni postupak (u smislu da ni zbog te činjenice dostava dodatne dokumentacije u spis nije moguća) nije od značaja. Vještakinji je i rješenjem posl. br. P-600/2022-36 od 4. ožujka 2024. naloženo da obavi uvid u spis (putem sustava eKomunikacije) kao i da obavi dodatne potrebne radnje. Činjenica je da ako vještak ne raspolaže činjenicama i dokumentima koji su sastavni dio sudskog spisa, a na temelju kojih treba izraditi nalaz i mišljenje, o tome treba obavijestiti sud i zatražiti dodatnu dokumentaciju. To što je vještakinja o tome sud obavijestila po izrađenom nalazu i mišljenju (a sud tuženicu dostavom nalaza i mišljenja na očitovanje) u konkretnom slučaju nije utjecala na ocjenu vjerodostojnosti nalaza i mišljenja. Sud odlučuje na temelju koje dokumentacije i kojih činjenica je moguće provesti adekvatno i prihvatljivo vještačenje, što je vještakinja i učinila, te se ujedno dodatno očitovala o potrebi pribave dokumentacije od tužitelja. Tako je pojasnila da je prilikom pregleda dokumentacije utvrdila da spisu prileže knjige primitaka i izdataka za 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021., u kojima u pojedinim opisima knjiženja nije razvidno o kojim se točno izdacima radi (za pojedine izdatke u opisima knjiženja naveden je dobavljač, a nije navedena vrsta izdataka). Stoga je od tužitelja zatražila svu poslovnu dokumentaciju za te godine. Preuzela je sve ulazne fakture, obračune prometa, obračune plaće, izvode, obračune amortizacije, obrasce DOH. Sve originale ulaznih faktura je pregledala, utvrdila o kojoj je vrsti izdataka riječ, te sortirala po vrsti izdataka. Kontrolom ulaznih faktura te knjige primitaka i izdataka za svaku pojedinu godinu utvrdila je da popis izdataka iz knjige primitaka i izdataka odgovara dostavljenim ulaznim fakturama. Stoga da dokumentaciju koja joj je dostavljena smatra potpunom i vjerodostojnom. Dokumentacija koju je eventualno mogla pribaviti od porezne uprave ne bi bila dostatna za izradu zadatka po nalogu suda, jer je da bi se utvrdio eventualni izgubljeni dohodak, u prvom je koraku bilo potrebno odvojiti fiksne troškove od varijabilnih, što nije moguće bez točnog utvrđenja o kojim je izdacima u knjizi primitaka i izdataka riječ.

40. Slijedom svega iznesenog sud je odlučio da tužitelju pripada naknade štete u vidu izmakle dobiti u utuženom iznosu sa zateznim kamatama kako su zatražene (čl. 1086. ZOO-a), te je odlučio kao u t. IV. izreke presude.

Troškovi postupka

41. Stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (st. 5.). Tužitelj je u ovom sporu uspio u pretežnom dijelu, a zbog odbijajućeg dijela nisu nastali posebni troškovi (na okolnost neimovinske štete nije provođeno vještačenje) pa je tuženica dužna naknaditi tužitelju troškove postupka u cijelosti.

41. 1. Prema čl. 155. ZPP-a tužitelju pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za sastav tužbe, podneska od 29. prosinca 2022. (očitovanje na navode iz odgovora na tužbu), 28. travnja 2023. (očitovanje na zaprimljenu presliku spisa pučke pravobraniteljice) i 25. studenog 2024. (očitovane na nalaz i mišljenje vještaka), te za zastupanje na ročištima održanim 17. veljače 2023., 15. veljače 2024., 18. prosinca 2024. i 15. siječnja 2025., ukupno 4.000,00 eura (8 x 250 bodova x 2,00 eura) uvećano za PDV po stopi 25 %, odnosno 1.000,00 eura, sve prema tbr. 7. t. 1., tbr. 8. 1., tbr. 9. t. 1., tbr. 46., tbr. 52. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.). Tužitelju pripada i uplaćeni predujam za troškove vještačenja ukupno 300,00 eura, troškove preslike spisa pučkog pravobranitelja u iznosu 67,69 eura, te (u tužbi zatraženi) trošak za plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu 185,81 eura prema Tarifi sudskih pristojbi sadržanoj u Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 37/2023. tar. br. 1.) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018. i 51/2023.). Kao nepotreban za vođenje postupka sud je ocijenio zatraženi trošak za sastav podnesaka od 22. veljače 2024. (dostava uplatnice), 3. svibnja 2024. (prijedlog za odustanak od izvođenja dokaza) i 9. srpnja 2024. (požurnica), u sveukupnom iznosu 150,00 eura uvećano za PDV po stopi 25 % 37,50 eura.

41. 2. Stoga je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 5.553,50 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana, kao u t. II. izreke rješenja, dok su zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu, za iznos 187,50 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao i zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbijeni kao u t. III. i IV. izreke rješenja.

U Pazinu 24. veljače 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po punomoćnicima

– tuženica po punomoćnici

– RH, pučka pravobraniteljica.