REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-13596/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Jolande Butković, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VV zastupanog po branitelju DV odvjetniku iz [adresa], radi djela prekršaja iz članka 199.st.2. kažnjivo po čl. 199.st.8. i čl. 282.st.2. kažnjivo po čl. 282.st.9. Narodne novine br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) povodom optužnog prijedloga PUZ-a, II. Postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/30288, URBROJ: 511-19-45-24-1 od 3. studenog 2024., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, javno je objavio i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o  j e

I.) Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, 114/22)

Okrivljeni VV, sin V i D, djevojački Đ, rođen **.**.1997. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u mjestu [adresa], državljanin Rh, VSS, ing. mehatronike, zaposlen u ATYS-CO d.o.o., s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.500,00 eura, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak,

kriv je

I. što je 3. studenoga 2024. u 01,50 sati, u Zagrebu, upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] krećući se kolnikom ul. Florijana Andrašeca u smjeru sjevera te je kontrolom vozila i vozača u blizini kbr. 8, utvrđeno da upravlja vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu u koncentraciji od 1,84 g/kg što umanjeno za granicu dopuštene pogreške iznosi 1,74 g/kg odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka

- dakle, upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola u organizmu iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka

- čime je počinio prekršaj iz čl. 199.st.2. kažnjivo po čl. 199.st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod toč. I. na zahtjev policijskog službenika odbio vađenje krvi i urina radi utvrđivanja prisutnosti droga u organizmu dok je na preliminarnom testu Dräger Drugcheck 3000 bio pozitivan na kokain

- dakle, kao vozač motornog vozila, na zahtjev policijskog službenika, odbio se podvrgnuti liječničkom pregledu odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina

- čime je počinio prekršaj iz čl. 282. st. 4., kažnjivo po čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

pa mu se temeljem citiranih propisa

- za djelo pod toč. I izreke utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.400,00 € (tisućučetristoeura)

- za djelo pod toč. II izreke utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.400,00 € (tisućučetristoeura)

Temeljem čl. 39.st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona okrivljenom izriče

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 2.800,00 €

(dvijetisućesedamstodvadeseteura)

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstava i vrijeme uhićenja od 3. studenog 2024. u 2,00 sati, do 3. studenog 2024. u 14,30 sati, kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 39,82 € (tridesetideveteuraosamdesetidvacenta) novčane kazne tako da se izjednačava 1 (jedan) dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa 39,82 € (tridesetideveteuraosamdesetidvacenta) novčane kazne, pa okrivljeni ima za platiti preostali iznos od 2.760,18 € (dvijetisućesedamstošezdeseteuraosamnaestcenti) novčane kazne.

Temeljem čl.33.st.11. Prekršajnog zakona okrivljeni je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ukoliko okrivljeni u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. U protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

II.) Temeljem čl.58. Prekršajnog zakona okrivljenom se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci od dana izvršnosti presude. Okrivljenom se uračunava vrijeme za koje mu je vozačka dozvola bila oduzeta primjenom privremene mjere oduzimanja vozačke dozvole od strane policije od 3.11.2024. u 01,50 sati do 3.11.2024. u 13,50 sati.

III.) Temeljem 139.st.3. PZ-a u svezi čl.138.st.2.toč.1.i 3a. PZ-a, okrivljeni je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70 € (sedamdeseteura), trošak alkotestiranja u iznosu od 10,62 € (deseteurašezdesetdvacenta) i trošak uporabe testa na droge u iznosu od 38,49 (tridesetosameuračetrdesetdevetcenti) odnosno u ukupnom iznosu od 119,12 (stodevetnaesteuradvanaestcenti) u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. U protivnom isti će se, temeljem čl.152.PZ-a, naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, II. Postaja prometne policije Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da se ne smatra se krivim i ne priznaje počinjenje prekršaja. Okrivljeni je naveo da nije točno da je 3. studenog 2024. u 1:50 sati u Zagrebu upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] za vrijeme dok bi u organizmu imao alkohola u koncentraciji od 1,74g/kg, niti je točno da je bio pod utjecajem droga kako je to navedeno u optužnom prijedlogu i to je razlog zašto nije htio potpisati zapisnike koje je sastavila policija. Bio je s prijateljima u izlasku i svi su bili pijani, osim sestre koja je inače zadužena voziti ih kad su u takvom stanju. Bili su u predmetnom vozilu koje je bilo parkirano bočno u [adresa], motor je bio upaljen jer su se grijali, sjedio je na mjestu vozača i čekao sestru da dođe zajedno sa jaknama. U jednom trenutku prišli su im policijski službenici koji su došli sa civilnim vozilom marke Škoda i jedan od policajaca je kucnuo na prozor od auta i pokazao značku i pitao ga za dokumente, što mu je okrivljeni i dao. Tada ga je policijski službenik upitao da kuda se žuri, na što mu je okrivljeni odgovorio da se nikud ne žuri i da mu nije jasno o čemu govori, a na to mu je odvratio da je maloprije brzo prošao po [adresa]. Okrivljeni je iskazao da je na to rekao policijskom službeniku da to nije istina jer uopće nije išao po toj ulici već da sjedi u autu i čeka sestru. Tada mu je policijski službenik rekao da ga mora alkotestirati na što je i pristao, te je utvrđeno da u organizmu ima alkohola u koncentraciji od 1,74 g/kg. Što se tiče navoda da je odbio vađenje krvi i urina nakon što je test na droge bio pozitivan izričito tvrdi da to nije točno. Uopće nije konzumirao kokain i policijski službenik mu je dao nekakav test s kojim je onda otišao da bi se vratio za 5 minuta i rekao da je pozitivan i pokazao mu ga, te mu nudio potpisati papire što okrivljeni nije htio učiniti jer nije niti odbijao vađenje krvi i urina, a i cijeli taj postupak preliminarnog testiranja je upitan. Sve ovo mogu potvrditi i njegovi prijatelji koji su bili s njim. Na upit suda u čijem je vlasništvu vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], okrivljeni je iskazao da je u vlasništvu firme u kojoj je zaposlen i ima ga pravo koristiti od 0-24 sata. Na poseban upit suda da li se okrivljeni sjeća da li su službenici bili u civilu ili u uniformi isti je iskazao da nije siguran. Misli da je jedan bio u uniformi a jedan u civilu. Sjeća se da je policijski službeni koji ga je alkotestirao imao amblem Hrvatske policije na ruci. On je bio visok, crn, jak, oko 35 godina starosti, dok je drugi policijski službenik bio niži, bez kose i otprilike istih godina. Da ih vidi mogao bi prepoznati službenika koji je postupao prema njemu. Okrivljeni je dalje istaknuo da je rekao policijskom službeniku da se nikako nije mogao stići bočno parkirati na rubniku da je netom prije došao većom brzinom i prošao kraj njih.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o uhićenju, obavijest o pravima, naredbu o određivanju mjere opreza, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola ser. broj [serijski broj], troškovnik tužitelja i PE za okrivljenika iz koje je vidljivo da je isti već pravomoćno kažnjavan zbog počinjenja prometnog prekršaja iz čl. 199.st.2 kažnjivo po čl.199.st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je u svojstvu svjedoka saslušao ĐV i RV te policijske službenike CV i KV, djelatnike Mobilne jedinice prometne policije Zagreb dok je odbijen prijedlog branitelja za toksikološkim vještačenjem koja se odnosi na utvrđivanje činjenice prisutnosti droge u organizmu okrivljenika od strane policijskog službenika i nalaza ovlaštenog laboratorija Analiza Lab od 4.11.2024. koji tu tvrdnju negira.

4. Svjedok ĐV je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća događaja od 3. studenog 2024. kada je bio u društvu sa VV, OV, R i C koja je okrivljenikova sestra. Bili su u klubu Mint gdje su pili alkoholna pića. Izašli su van i sjeli u vozilo te su čekali K da izađe iz kluba kako bi ih odvezla kući. Dok su ju čekali pristupili su policijski službenici koji su pokucali na prozor a šta se dalje dešavalo nije mu poznato. Bio je i sam dosta pijan i sjeća se samo da su VV odveli a onda je on (svjedok) s ostalim prijateljima otišao kući pri čemu ih je vozila C. Na upit suda da li svjedok ima saznanja o alkotestiranju i testiranju na droge od strane policijskih službenika prema okrivljeniku, isti je iskazao da nema. Na upit suda da li svjedok sjeća gdje se nalazio okrivljeni dok su čekali njegovu sestru da izađe iz kluba, svjedok je iskazao da je VV sjedio naprijed na mjestu vozača. Na upit suda da li je okrivljeni imao mjesta negdje drugdje sjesti u vozilu, svjedok je odgovorio da je njih dvoje sjedilo otraga a VV i R su bili naprijed. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika svjedoku da li su sva četvorica prijatelja izašla zajedno iz kluba te koliko dugo su sjedili u vozilu prije nego je došla policija, svjedok je odgovorio da su sva četvorica zajedno izašli a u vozilu su sjedili nekoliko minuta prije nego što je policijski službenik pokucao na prozor. Na upit suda kako i gdje je bilo parkirano vozilo, isti je iskazao da su bili parkirani na nogostupu s time da je bilo vozila ispred i iza njihovog. Na upit suda da li se svjedok sjeća visine rubnika, isti je odgovorio da se ne sjeća. Na upit suda da li u blizini kluba ima kakvo veće parkiralište, svjedok je iskazao da nije tamo često, vjerojatno ima ali kad su došli već je bila gužva. Na upit suda tko je upravljao vozilom do dolaska u klub, svjedok je iskazao da mu to nije poznato jer je došao taxijem. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika svjedoku da li je bilo više ljudi u toj ulici u smislu pješaka i vozila, svjedok je iskazao da je. Na posebno pitanje branitelja da li je svjedoku poznato da bi okrivljeni ikada konzumirao kakve droge, isti je iskazao da o tome nema saznanja.

5. Svjedok OV je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća događaja od 3.11.2024. kada se sa prijateljima VV, R i C, okrivljenikovom sestrom nalazio u klubu Mint na adresi [adresa]. Prethodno je došao sa ĐV i to taxijem tako da su on i svjedok već pili u klubu kada su došli VV, njegova sestra i šogor. U jednom trenutku dogovor je bio da idu kući i da će ih C odvesti jer ona je jedina bila trijezna. Izašli su iz kluba i sjeli u auto gdje su čekali K da im donese jakne iz kluba. Svjedok navodi da je sjedio otraga da bi u jednom trenutku došli policijski službenici i pokucali na prozor vozačevog mjesta a na kojem mjestu je sjedio VV. On je izašao van i sa policajcima otišao do nekog crnog auta. Što se dalje dešavalo nije mu poznato. Na upit suda da li je svjedoku poznato da bi okrivljeni konzumirao kakve droge, isti je iskazao da nije. Na upit suda kakav je bio raspored sjedenja u vozilu, svjedok je odgovorio da je sa ĐV bio otraga a VV i R su bili naprijed. Na upit suda da li je bilo mjesta za još jednu osobu za sjesti otraga, svjedok je iskazao da jest. Na upit suda da li svjedok sjeća gdje je točno vozilo okrivljenika bilo parkirano dok su čekali K te da li je bilo još parkiranih vozila, isti je odgovorio da je bilo dosta vozila no da se točno ne sjeća gdje je to njihovo vozilo odnosno u kojem položaju je bilo parkirano. Sjeća se da je bilo sa desne strane ceste ispred ulaza u klub. Da li je tamo bilo nogostupa ili ne, ne sjeća se. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika svjedoku gdje bi sjedio VV u trenutku dolaska O, svjedok je odgovorio da bi se on premjestio otraga. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika svjedoku kakav je bio promet u navedenoj ulici kada je došlo do postupanja policijskih službenika, svjedok je iskazao da je bilo dosta vozila a i dosta pješaka. Na upit suda kako svjedok objašnjava razlog zbog kojeg je VV sjedio na mjestu vozača ako nije bilo u planu da on vozi, svjedok je odgovorio da je trebalo ugrijati vozilo i to je jedino što je on učinio. Na posebno pitanje branitelja svjedoku koliko dugo su svjedok i njegovi prijatelji sjedili u vozilu do dolaska policije, isti je odgovorio da su sjedili nekoliko minuta, možda jednu do dvije minute.

6. Svjedok policijski službenik CV je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća kontrole koju je obavljao 3.11.2024.u noćnim satima. Radio je sa kolegom KV i tijekom vožnje kroz [adresa] mimoišli smo se sa vozilom kojim je upravljao okrivljenik a što je utvrdio prilikom kontrole u blizini kbr. 8. Zaustavili su ga zbog načina na koji je vozio jer su sumnjali da je isti pod utjecajem alkohola ili droga. Naime, vozio je brzo. Nakon zaustavljanja kolega je alkotestirao okrivljenika i kada mu je predočio rezultat alkotesta počeo je negodovati i bježati. Ne može reći da je bio bahat ili bilo što drugo ali kad su ga upitali zašto je bježao, naveo je da se uplašio da će mu nešto učiniti. Obzirom da su ga morali vezati, odveden je u temeljnu policijsku postaju nakon čega su ga preuzeli kolege iz II. prometne policije. Po dolasku u prostorije temeljne policijske postaje ponuđen mu je test na droge što je okrivljeni prihvatio i taj test je bio pozitivan a kad su mu ponudili vađenje krvi i urina, isto je odbio. Testiranje je obavio kolega te svjedok navodi da tome nije bio nazočan već mu je kolega naknadno pokazao odnosno rekao da je test pozitivan. Na upit su da da li se u mjestu zaustavljanja okrivljenika nalazi kakav ugostiteljski objekt, isti je iskazao da da. Na upit suda da li je bilo još vozila i ljudi, svjedok je iskazao da je. Na upit suda gdje je okrivljeni zaustavio svoje vozilo, svjedok je iskazao da se upravo parkirao na nogostup, na označeno parkirno mjesto. Parkirao se bočno a kolega i svjedok su stali ispred njegovog vozila na način da su polovicom vozila bili na nogostupu a polovicom na kolniku. Na upit suda kolika je udaljenost od mjesta gdje je svjedok uočio okrivljenika u brzoj vožnji do mjesta gdje se parkirao, svjedok je odgovorio da se odokativno radilo o nekih 200 m. Na upit suda da li je svjedok primijetio da bi okrivljeni usporavao vozilo prije parkiranja isti je iskazao da nije to vidio. Na upit suda da li je okrivljeni osporavao rezultat alkotesta, svjedok iskazuje da misli da nije. Na upit da li je svjedok uočio da baš okrivljenik upravlja vozilom tijekom mimoilaženja, isti je iskazao da to nije vidio već su okrivljenika vidjeli na mjestu vozača nakon zaustavljanja. Što se usporavanja i parkiranja njegovog vozila tiče, nije taj trenutak mogao vidjeti jer su se kolega i on morali okrenuti i ići za njim. Na upit suda da li se svjedok sjeća da bi se druga vozila i pješaci kretali po toj ulici prije negoli su došli do okrivljenika, isti je iskazao da se ne sjeća točno ali vjerojatno je bilo. Na upit da li se svjedok sjeća da li je još netko bio s okrivljenikom u društvu, isti je odgovorio da misli da je bila jedna osoba na mjestu suvozača. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika svjedoku da li je postupao prema suvozaču isti je odgovorio da nije. Na upit branitelja da li je svjedok imao ikakvu komunikaciju s okrivljenikom u pogledu prethodnog njegovog kretanja, svjedok je iskazao da nije jer je kolega preuzeo postupanje a on je ostao u vozilu. Branitelj napominje da iz konteksta iskaza svjedoka proizlazi da okrivljeni nije zaustavljen već da su policijski službenici došli do njegovog vozila nakon što je već zaustavio isto. Na upit branitelja okrivljenika svjedoku da li ima saznanja da li je okrivljeni potpisao zapisnik o preliminarnom testiranju, isti je odgovorio da nije siguran ali da misli da je odbio potpisati zapisnik.

7. Svjedok policijski službenik KV je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća događaja od 3. studenog 2024. kada je radio noćnu smjenu sa kolegom CV. Kretali su se kolnikom ulice Florijana Andraševca u smjeru juga odnosno u smjeru Vukovarske kada je iz smjera Vukovarske u ulicu F. Andraševca velikom brzinom skrenulo vozilo marke Škoda kojim je upravljao ovdje prisutni okrivljenik za kojeg svjedok navodi da ga je dobro vidio prilikom mimoilaženja njihovih vozila i izričito tvrdi da je upravljao vozilom, a u njegovom vozilu je bilo još 3 NN muške osobe. Obzirom na način njegove vožnje kolega i svjedok su posumnjali da je možda pod utjecajem alkohola te su se okrenuli i krenuli za okrivljenikom, dakle krećući se Ulicom F. Andraševca u smjeru sjevera. Budući da je bilo puno ljudi u toj ulici i taksista okrivljeni je tada vozio sporo i kada mu se oslobodilo mjesto na nogostupu sa lijeve strane u smjeru sjevera on se parkirao, a kolega i svjedok su došli do njega pri čemu svjedok opisuje da je prednjim dijelom službenog vozila koje je bilo neoznačeno blokirao njegovo vozilo kako eventualno ne bi bježao, izašao je iz vozila te došao do vozača gdje je izvadio službenu značku i predstavio se kao policajac. Zatražio je okrivljenika dokumente i koliko se sjeća iste je dao na uvid nakon čega ga je pitao je li konzumirao što od alkohola i priznao je da jest. Za to vrijeme kolega CV je ostao u službenom automobilu. Svjedok navodi da je alkotesitranje obavio na licu mjesta i da se sjeća da je okrivljenik napuhao poprilično veliku koncentraciju nakon čega mu je svjedok rekao da ga moraju privesti. Na upit suda gdje su se tada nalazile druge osobe iz vozila, svjedok je iskazao da, dok su službenim vozilom stali ispred vozila okrivljenika, ostali su izašli iz vozila i razišli se te da misli da su otišli u noćni klub, ali ne zna točno koji jer ih je tamo više. Svjedok je dalje iskazao da su tijekom vožnje u VII. Policijsku postaju Zagreb razgovarali s okrivljenikom na okolnost takve njegove vožnje te da je rekao okrivljeniku da će zbog cjelokupne situacije u VII. PP biti testiran i na droge. Pitao ga je da li je konzumirao išta od droga i okrivljeni mu je sam rekao da je tijekom te večeri konzumirao kokain. Po dolasku u postaju pristupili su provođenju preliminarnog testa na način da je svjedok okrivljeniku ponudio tzv. lizalicu pri čemu se testiranje provodi na način da osoba 10 do 15 minuta drži u ustima tester koji se kasnije stavlja u uređaj za otkrivanje prisutnosti opojne droge. Dalje je svjedok iskazao da se dobro sjeća da je testiranje proveo tako što je pred okrivljenikom stavio njegov uzorak u uređaj koji je nakon izvjesnog vremena očitao prisutnost kokaina. Na upit suda da li se još netko nalazio prisutan tijekom tog testiranja, svjedok je odgovorio da se toga ne sjeća jer se radi o prostoriji namijenjenoj za policijske službenike i pritvorenike gdje je fluktuacija ljudi neprestana u smislu da ljudi ulaze i izlaze no da se sjeća da je, nakon što je test bio pozitivan, ponudio okrivljeniku vađenje krvi i urina što je on tada odbio. Na upit suda da li se svjedok sjeća je li okrivljenik tijekom razgovora u unutrašnjosti vozila imao jaknu ili ne, svjedok je iskazao da se toga ne sjeća. Na pitanje branitelja gdje se svjedok okrenuo svojim vozilom obzirom da je naveo da je bilo puno ljudi i taksi vozila, svjedok je odgovorio da se okrenuo u blizini križanja Ulice F. Andraševca i Vukovarske jer na tom dijelu, koje je u dužini od cca. 50- ak metara, nema vozila i gužve, a to je isto mjesto gdje je okrivljeni iz Vukovarske većom brzinom ušao u Ulicu F. Andraševca. Na upit da li je bilo vozila između službenog vozila policije i vozila okrivljenika u trenutku kada je svjedok sa službenim vozilom slijedio okrivljenika, svjedok je odgovorio da je bilo jedno vozilo. Na upit branitelja u koliko radnji se svjedok polukružno okrenuo, isti je iskazao da se okrenuo u dvije radnje. Na upit branitelja da li je svjedok prilikom tih radnji imao u vidnom polju vozilo okrivljenika cijelo vrijeme, svjedok je iskazao da je jer ima dugogodišnje iskustvo na cesti. Na upit branitelja da li se svjedok sjeća marke i boje vozila svjedok je odgovorio da se radilo o Škodi plave boje. Na upit da li je bilo još takvih vozila u blizini i da li se radi o rijetkoj kombinaciji, svjedok je iskazao da je bio fokusiran na vozilo okrivljenika. Kada bolje razmisli radi se o rijetkoj kombinaciji no ne može reći da li se radio o svjetlijoj i tamnijoj nijansi boje. Na upit suda kakva je rasvjeta u predmetnoj ulici, svjedok je odgovorio da je dovoljno dobra da može vidjeti da se radi o plavoj boji i da vidi vozača. Ne može točno tvrditi da li se radi o metalik boji ali bi ovi podaci trebali biti dovoljni. Na upit branitelja kako je svjedok siguran da se radi baš o okrivljeniku odnosno da precizira po kojim karakteristikama je zapamtio da se baš radi o okrivljeniku, isti je iskazao da je kod mu jasno vidio njegovo lice. Na upit branitelja da li je svjedok komunicirao s nekim od prisutnih u vozilu okrivljenika, svjedok je iskazao da nije stigao s njima razgovarati jer su se razišli, a na upit da li je okrivljeni ili netko govorio da okrivljeni nije uopće upravljao vozilom isti iskazuje da nije. Na upit branitelja da li se svjedok sjeća da li je okrivljeni potpisao zapisnik o alkotestu i o testiranju na droge, svjedok je odgovorio da, koliko se sjeća, nije. Na upit branitelja kojim dokazima raspolaže svjedok da je okrivljeniku ponuđeno vađenje krvi i urina i da je isti to odbio, svjedok je odgovorio da bi valjda njegova riječ trebala nešto značiti, njega kao službene osobe jer ja radi svoj posao i dužan je ponuditi vađenje krvi i urina kada je test pozitivan, ali je u ovom slučaju okrivljenik to kategorički odbio. Na upit branitelja koliko takvih intervencija ima na mjesečnoj razini, svjedok je odgovorio da nema službeni podatak, ali po njegovoj procjeni, što se tiče odbijanja preliminarnih testiranja ili vađenja krvi i urina, može reći da se radi o otprilike jednom prekršaju u smjeni, a kad se radi o alkoholu onda i više.

8. Sud je odbio prijedlog branitelja okrivljenika da se provede toksikološko vještačenje budući da predmet postupka nije utvrđivanje činjenice da li je okrivljeni bio pod utjecajem droga ili ne odnosno da li je u organizmu imao droga ili nije već je okrivljenom stavljeno na teret da li je odbio ponuđeni stručni pregled vađenja krvi i urina koji su mu ponudili policijski službenici ili to nije odbio.

9. Na temelju obrane okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršajnih djela kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret optužnim prijedlogom.

10. Iako je okrivljeni poricao počinjenje prekršajnih djela navodeći da nije sporno da je inkriminiranog vremena bio alkoholiziran ali da nije upravljao motornim vozilom te da je upitna ispravnost na koji je provedeno preliminarno testiranje na prisutnost opojnih droga, sud je ovakvu obranu okrivljenika ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Sudu je nelogičan navod okrivljenika da bi sa prijateljima bio u noćnom klubu, sva četvorica bi izašla van dok bi sestra okrivljenika bila zadužena da svima donese jakne a on je taj koji će upaliti auto kako bi se grijao. Pod pretpostavkom da je okrivljeni prethodno bio u noćnom klubu kako sam navodi, logično je da bi isti izašao sa jaknom upravo iz razloga što se radi o hladnijem periodu godine uključujući i sve njegove prijatelje. Nadalje, nelogično je i da bi policijski službenici, od svih vozila koja su se nalazila na navedenoj lokaciji, a što je nesporno utvrđeno i iz obrane okrivljenika kao i iz obrane saslušanih svjedoka, došli baš do vozila okrivljenika i vršili kontrolu nad njim a da za to nisu imali povoda. Sudu je u tom smislu životno uvjerljiv i logičan opis događaja od strane policijskih službenika koji uvjerljivo navode da su se kretali kolnikom ul. Florijana Andrašeca u suprotnom smjeru od smjera kretanja vozila okrivljenika koji se s njima mimoišao te da su se okrenuli za njim upravo iz razloga što je naglo, povećanom brzinom skrenuo u predmetnu ulicu. U tom smislu je vrlo precizan, dosljedan i uvjerljiv iskaz policijskog službenika KV koji jasno navodi da im je okrivljeni bio sumnjiv upravo zbog takvog ulaska u predmetnu ulicu u kojoj ima dosta noćnih klubova što je i bio razlog da pristupe kontroli. Sud je mišljenja da policijski službenici koji su navedenog vremena obavljali svoje radne zadaće nemaju nikakvog osobnog motiva teretiti okrivljenika za nešto što ne bi učinio. Okrivljeni i sam navodi da su policijski službenici došli do njega i predstavili se kao takvi te ga podvrgnuli alkotestiranju na što je i pristao. Tijekom cijelog tog alkotestiranja na licu mjesta i razgovora sa policijskim službenicima koje je zasigurno moralo trajati jedno vrijeme, nitko ne spominje da bi došla i sestra okrivljenika sa jaknama koja bi eventualno bila prisutna cijelom postupanju pa time možda i navela policijskim službenicima da je doista ona trebala voziti, da je okrivljeni otišao samo zagrijati auto. No i pod tom pretpostavkom, valja se opet vratiti na početak i skrenuti pozornost da je životno neuvjerljivo da bi sestra okrivljenika nosila jakne od četvorice mladića iz noćnog kluba dok bi oni pokrenuli motor vozila i grijali se u vozilu. Evidentno je kroz postupak utvrđeno da je početak ulice F. Andraševca u navedeno vrijeme bio manje prometan što je omogućilo policijskim službenicima okretanje. Sugestija branitelja da svjedok nije cijelo vrijeme imao okrivljenika i njegovo vozilo u vidnom polju sud ne smatra mjerodavnim već prihvaća upravo tvrdnju svjedoka gdje navodi da ima dugogodišnje iskustvo u obavljanju policijskih poslova, dužnosti i postupanja, da se vozilom okrenuo u dvije radnje što je i za očekivati od policijskog službenika takvog profila u smislu da je zaposlen u posebnoj prometnoj jedinici odnosno Mobilnoj jedinici prometne policije i mora imati i veće sposobnosti i umijeća u upravljanju vozilima koje često zahtijevahu brze reakcije u prometu. Isto tako policijski službenik KV je vrlo uvjerljivo i dosljedno naveo da je jasno vidio lice okrivljenika tijekom vožnje i mimoilaženja sa vozilom kojim je upravljao okrivljeni. Jasno i životno logično navodi da se radi o dobro osvjetljenoj ulici i da je jasno vidio da se radi o vozilu marke Škoda, plave boje kojim je upravljao okrivljeni. Činjenica da je došao do vozila okrivljenika kada se isti već zaustavio odnosno parkirao ne opoziva njegovu odgovornosti da je vozilom upravljao budući da ga je u tom činu neposredno prije zaustavljanja policijski službenik uočio tijekom vožnje. U pogledu navedenog valja skrenuti pozornost i na pitanje branitelja svjedoku na temelju čega može dokazati da je ponudio vađenje krvi i urina okrivljeniku i da je okrivljeni to odbio obzirom da nije potpisao zapisnik, ispravno objašnjava svjedok kad navodi da bi njegova riječ trebala nešto značiti što sud prihvaća te ponovo skreće pozornost da se radi o svjedocima koji na niti jedan način nisu povezani s okrivljenim na osobnoj razini, koji su obavljali svoje radne zadaće među kojima je i kontrola vozača, koji nemaju nikakvih motiva i razloga neopravdano postupati i teretiti nekoga za počinjenje bilo kakvog prekršajnog ili kaznenog djela ako za to nema uporišta. Iako su svjedoci predloženi od strane okrivljenika naveli da su se nalazili sa okrivljenim u njegovom vozilu, čekali njegovu sestru da ih vozi kući sud je takve iskaze ocijenio kao subjektivne i pristrane te moguće kontaminirane obzirom da imaju motiva štiti prijatelja. Iz njihovih iskaza proizlazi da niti jedan od njih nema saznanja što se dešavalo u policijskoj postaji vezano za testiranje na droge, dok sam svjedok ĐV navodi da nema saznanja niti o alkotestiranju iako je isto provedeno na mjestu gdje je okrivljeni zatečen. Pod pretpostavkom da se isti doista nalazio u društvu s okrivljenikom na navedenom mjestu kada im je pristupio policijski službenik, logično bi bilo za zaključiti da bi imao saznanja za što je okrivljeni osumnjičen i zašto je odvezen u policijsku postaju. U tom dijelu sudu je uvjerljiv iskaz policijskog službenika koji navodi da su se putnici u vozilu u kojem se nalazio okrivljeni razišli do njihovog pristupanja okrivljenom. Prema tome, sud je mišljenja da je okrivljeni tempore criminis upravljao predmetnim vozilom iako je konzumirao alkoholna pića što je utvrđeno alkotestiranjem kojim je očitana koncentracija iznad 1,50 g/kg. U odnosu na djelo prekršaja pod točkom II. izreke koje se odnosi na navod tužitelja da je okrivljeni odbio vađenje krvi i urina iako je preliminarni test na prisutnost droga bio pozitivan i utvrđena je prisutnost kokaina, sud također nije prihvatio obranu okrivljenika da samo testiranje nije obavljeno kako treba, da je svjedok, tj. policijski službenik sa njegovim uzorkom nekud otišao, vratio se za pet minuta i rekao da je pozitivan. Iako je okrivljeni u pogledu prisutnosti opojne droge u organizmu sudu dostavio nalaz testiranja koji je obavio sljedeći dan i koji je negativan na sve opojne droge, valja istaknuti da tužitelj nije stavio okrivljeniku na teret da je upravljao vozilom a da je utvrđena prisutnost opojnih droga već da je odbio ponuđeno vađenje krvi i urina odnosno stručni pregled što je evidentirano u zapisniku o ispitivanju prisutnost alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu a iz kojeg zapisnika jasno proizlazi da je utvrđena koncentracija kod okrivljenika iznosila 1,74 g/kg alkohola u organizmu i prisutnost opojne droge kokain. Iako okrivljeni, kao što i sam navodi, nije htio potpisati navedeni zapisnik jer se nije slagao s tim da odbija vađenje krvi i urina, sud je mišljenja da okrivljeni na taj način želi izbjeći odgovornost za počinjenje djela. U tom kontekstu policijski službenici CV i KV sukladno navode da je okrivljeniku ponuđeno vađenje krvi i urina no da je to kategorički odbio. Unatoč pitanju branitelja svjedoku KV na koji način može dokazati da je okrivljenom ponuđen stručni pregled i da je okrivljeni odbio isti, sud smatra da, kada bi se sumnjalo u svaki navod policijskih službenika odnosno njihov iskaz kako nedovoljan dokaz da postoji osnovana sumnja da je netko počinio neko prekršajnog djelo, dovelo bi bizarnih i nesvrhovitih postupaka. Uostalom, tijekom sudskih postupaka odluke se ne temeljem samo na iskazima svjedoka odnosno iskazima policijskih službenika već se obrana okrivljenika ocjenjuje u kontekstu cijelog postupka, tj. svih provedenih personalnih i materijalnih dokaza. Sud nije vezan nikakvim formalnim dokazima da bi se ocijenilo da li je neka činjenica utvrđena ili nije već se ocjena njezinog postojanja utvrđuje u relaciji sa ostalim činjenicama i dokazima koji su utvrđeni u postupku i prema slobodnoj ocjeni suda o njihovoj uvjerljivosti. U tom slijedu sudu nije promakao detalj tijekom iskazivanja policijskog službenika KV gdje isti opisuje kako je sam okrivljeni tijekom vožnje u VII. PP Zagreb naveo da je tijekom večeri konzumirao kokain, a koji navod okrivljeni nije osporavao niti je stavio primjedbu na taj dio iskaza. Slijedom svega navedenog sud je ocijenio iskaze policijskih službenika objektivnim, uvjerljivim i vjerodostojnim u svim oblicima komunikacije, kako verbalnim tako i neverbalnim dok je iskaze svjedoka predloženih od strane okrivljenika ocijenio pristranim i nelogičnim temeljem čega je sud svoju vjeru poklonio policijskim službenicima kao osobama bez ikakvih motiva izmišljati počinjenje prekršaja od strane okrivljenika ukoliko do istih nije došlo. Stoga sud smatra utvrđenim da na strani okrivljenika postoji odgovornost za počinjenje prekršajnih djela koja su mu stavljena na teret optuženjem te je istoga oglasio krivim za oba djela prekršaja.

11. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljenom kao olakotno cijenio činjenicu da nije došlo do težih posljedica djela dok je otegotnim cijenio činjenicu da je isti već pravomoćno kažnjavan zbog djela prekršaja iz članka 199.st.2. kažnjivo po čl. 199.st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Obzirom da u ovom postupku sud smatra utvrđenim da je okrivljeni počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret optužnim prijedlogom, sud je za svako djelo prekršaja utvrdio novčane kazna za koje smatra da su primjerene stupnju njegove odgovornosti i načinu počinjenja djela te svim okolnostima slučaja i za koje je mišljenja da će utjecati na okrivljenika da se ubuduće suzdrži od činjenja prekršaja i bilo kojeg oblika protupravnog ponašanja te da će se na taj način ostvariti svrha specijalne prevencije. Isto tako sud je uvjerenja da će ovako izrečena kazna okrivljenom utjecati i na druge pripadnike društva u smislu shvaćanja i prihvaćanja potrebe i pravednosti kažnjavanja počinitelja te suzdržavanja od činjenja prekršajnih djela te će se tako ostvariti i svrha generalne prevencije. Ovako utvrđene novčane kazne, sud je temeljem čl. 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona zbrojio i okrivljenom izrekao jedinstvenu novčanu kaznu koja odgovara zbroju pojedinačno utvrđenih kazni. U ovako izrečenu kaznu sud je okrivljenom uračunao vrijeme za koje je isti bio uhićen po djelatnicima policije u trajanju od jednog dana na način da se izjednačava jedan dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa 39,82 eura novčane kazne pa okrivljeni ima za platiti 2.760,18 eura novčane kazne s time da, ako u za to ostavljenom roku plati dvije trećine ovako izrečene kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

12. Nadalje, sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od šest mjeseci po izvršnosti presude smatrajući, s obzirom na težinu prekršaja i okolnostima pod kojima je počinjen, te cjelokupno ponašanje okrivljenika, da će primjena ove mjere spriječiti okrivljenika da ponovi prekršaj, te djelovati na njega da se ubuduće kloni činjenja prekršaja, a u trajanje izrečene mjere uračunato je i vrijeme trajanja mjere opreza zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

13. U pogledu troškova koje je okrivljeni dužan podmiriti, isti su određeni obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika te prema Rješenju o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova.

Zagreb, 24. veljače 2025.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist Jolanda Butković

Marijana Đurinac

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenom VV, [adresa]

2. Branitelju DV, [adresa]

3. Ovlaštenom tužitelju, II. Postaja prometne policije Zagreb, Jadranska avenija 8, [adresa] Lučko, Zagreb

4. Pismohrana, ovdje.