Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-105/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja DB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vjekoslavu Rimcu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Nova hrvatska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 78427478595, sada tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Ulica Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 6. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Vjekoslava Rimca odvjetnika iz Vinkovaca, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 216685 od 22. travnja 2008. godine u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja DB, kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 27.056,85 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita i pravnog prednika tuženika, Volksbank d.d. Zagreb kao kreditora, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. istog Ugovora o kreditu broj 216685 od 22. travnja 2008. godine kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 216685 u utuženom razdoblju od 1. lipnja 2008. do 1. svibnja 2013.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Ulica Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju DB iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita u utuženom razdoblju. temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 261,27 eura, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

4,89 Eur počevši od 1 listopad 2009. do isplate 4,86 Eur počevši od 1 studeni 2009. do isplate 4,93 Eur počevši od 1 prosinac 2009. do isplate 4,99 Eur počevši od 1 siječanj 2010. do isplate 5,06 Eur počevši od 1 veljača 2010. do isplate 5,05 Eur počevši od 1 ožujak

2010. do isplate

5,16 Eur počevši od 1 travanj 2010. do isplate 5,13 Eur počevši od 1 svibanj 2010. do isplate 5,19 Eur počevši od 1 lipanj

2010. do isplate

5,51 Eur počevši od 1 srpanj

2010. do isplate

5,38 Eur počevši od 1 kolovoz 2010. do isplate 5,71 Eur počevši od 1 rujan

2010. do isplate

5,58 Eur počevši od 1 listopad 2010. do isplate 5,32 Eur počevši od 1 studeni 2010. do isplate 5,79 Eur počevši od 1 prosinac 2010. do isplate 6,00 Eur počevši od 1 siječanj 2011. do isplate 5,85 Eur počevši od 1 veljača 2011. do isplate 5,87 Eur počevši od 1 ožujak

2011. do isplate

5,76 Eur počevši od 1 travanj 2011. do isplate 5,79 Eur počevši od 1 svibanj 2011. do isplate 6,16 Eur počevši od 1 lipanj

2011. do isplate

6,21 Eur počevši od 1 srpanj

2011. do isplate

6,64 Eur počevši od 1 kolovoz 2011. do isplate 6,47 Eur počevši od 1 rujan

2011. do isplate

6,24 Eur počevši od 1 listopad 2011. do isplate 6,23 Eur počevši od 1 studeni 2011. do isplate 6,21 Eur počevši od 1 prosinac 2011. do isplate 6,29 Eur počevši od 1 siječanj 2012. do isplate 6,38 Eur počevši od 1 veljača 2012. do isplate 6,38 Eur počevši od 1 ožujak

2012. do isplate

6,33 Eur počevši od 1 travanj 2012. do isplate 6,35 Eur počevši od 1 svibanj 2012. do isplate 6,38 Eur počevši od 1 lipanj

2012. do isplate

6,36 Eur počevši od 1 srpanj

2012. do isplate

6,35 Eur počevši od 1 kolovoz 2012. do isplate 6,32 Eur počevši od 1 rujan

2012. do isplate

6,25 Eur počevši od 1 listopad 2012. do isplate 6,33 Eur počevši od 1 studeni 2012. do isplate 6,36 Eur počevši od 1 prosinac 2012. do isplate 6,35 Eur počevši od 1 siječanj 2013. do isplate 6,24 Eur počevši od 1 veljača 2013. do isplate 6,31 Eur počevši od 1 ožujak

2013. do isplate

6,33 Eur počevši od 1 travanj 2013. do isplate 7,89 Eur počevši od 1 svibanj 2013. do isplate

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Ulica Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju DB iz [adresa], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita u utuženom razdoblju. temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 4.253,81 eur, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

0,23 eur počevši od 1 srpanj

2008.

25,98 eur počevši od 1 studeni 2008.

6,20 eur počevši od 1 prosinac 2008.

28,15 eur počevši od 1 siječanj 2009.

32,39 eur počevši od 1 veljača 2009.

34,28 eur počevši od 1 ožujak

2009.

29,07 eur počevši od 1 travanj 2009.

28,55 eur počevši od 1 svibanj 2009.

23,59 eur počevši od 1 lipanj

2009.

18,04 eur počevši od 1 srpanj

2009.

19,76 eur počevši od 1 kolovoz 2009.

23,41 eur počevši od 1 rujan

2009.

21,33 eur počevši od 1 listopad 2009.

19,30 eur počevši od 1 studeni 2009.

23,95 eur počevši od 1 prosinac 2009.

28,37 eur počevši od 1 siječanj 2010.

33,01 eur počevši od 1 veljača 2010.

32,13 eur počevši od 1 ožujak

2010.

39,61 eur počevši od 1 travanj 2010.

37,59 eur počevši od 1 svibanj 2010.

41,52 eur počevši od 1 lipanj

2010.

63,65 eur počevši od 1 srpanj

2010.

55,05 eur počevši od 1 kolovoz 2010.

77,52 eur počevši od 1 rujan

2010.

68,25 eur počevši od 1 listopad 2010.

58,13 eur počevši od 1 studeni 2010.

82,85 eur počevši od 1 prosinac 2010.

96,95 eur počevši od 1 siječanj 2011.

86,73 eur počevši od 1 veljača 2011.

88,23 eur počevši od 1 ožujak 2011.

80,89 eur počevši od 1 travanj 2011.

83,15 eur počevši od 1 svibanj 2011.

108,11 eur počevši od 1 lipanj 2011.

111,62 eur počevši od 1 srpanj 2011.

141,34 eur počevši od 1 kolovoz 2011.

129,22 eur počevši od 1 rujan 2011.

113,59 eur počevši od 1 listopad 2011.

113,18 eur počevši od 1 studeni 2011.

111,48 eur počevši od 1 prosinac 2011.

117,15 eur počevši od 1 siječanj 2012.

123,40 eur počevši od 1 veljača 2012.

123,58 eur počevši od 1 ožujak 2012.

119,66 eur počevši od 1 travanj 2012.

121,25 eur počevši od 1 svibanj 2012.

123,59 eur počevši od 1 lipanj 2012.

121,79 eur počevši od 1 srpanj 2012.

121,28 eur počevši od 1 kolovoz 2012.

118,96 eur počevši od 1 rujan

2012.

114,50 eur počevši od 1 listopad 2012.

119,90 eur počevši od 1 studeni 2012.

121,81 eur počevši od 1 prosinac 2012.

121,05 eur počevši od 1 siječanj 2013.

113,37 eur počevši od 1 veljača 2013.

118,69 eur počevši od 1 ožujak

2013.

119,91 eur počevši od 1 travanj 2013.

117,52 eur počevši od 1 svibanj 2013.

- sve po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena od 01.07.2008. do 31. srpnja 2015. g., te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, odnosno od 01.01. 2023. godine prema pozitivnim odredbama ZOO, odnosno ZFPPN po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 % prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov., br. 45/05 – 156/22-Uredba o izmjeni Zakona o obveznim odnosima),

- sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a u podnesenoj tužbi navodi da su tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. zaključili Ugovor o kreditu broj: 216685 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 27.056,95 CHF prema srednjem tečaju za CHF Banke važećem na dan korištenja kredita. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 60 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima.

2. Tužitelj dalje navodi kako je predmetnim ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama banke, a koja se sa početno ugovorene (6,10 %) godišnje tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj također ističe kako prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu mijenjao se tijekom otplate kredita na štetu tužitelja. U tužbi tužitelj ističe da je tuženik u ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja i da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

3. Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne kogentnim odredbama članka 81. i članka 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. kojom je u točki 1 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013. te kojom je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke, među kojima i Volksbank d.d. u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju.

4. Imajući u vidu pravne posljedice ništetnih odredbi, tužitelj po deklaratornom tužbenom zahtjevu traži da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu (čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu). Također tužitelj tužbom potražuje sve iznose koje je uplatio u iznosu većem od stvarne obveze, temeljeći svoj zahtjev na odredbama Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Po podnesenoj tužbi tužitelj potražuje isplatu preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 261,27 eura (protuvrijednost 1.968,53 kune) te temeljem povećanja tečaja CHF iznos od 4.253,81 euro (protuvrijednost 32.050,35 kuna), odnosno sve u ukupnom iznosu od 4.515,08 eura, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11. toč. 3. Ugovora o kreditu. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući između ostalog da je potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da ukoliko bi se zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, da bi tada zastarni rok iznosio pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Obzirom na vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, to je po tuženiku potraživanje tužitelja u cijelosti zastarjelo. Ukoliko bi se postupak i zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi naknade štete, tuženik smatra da bi se tada trebao primijeniti zastarni rok iz čl. 376. Zakona o obveznim odnosima koju propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a svakom slučaju za pet godina. Po tuženiku je protekao kako trogodišnji tako i petogodišnji rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa koje tužitelj zahtijeva.

6. Nadalje, ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta tada bi se po tuženiku trebao primijeniti zastarni rok iz čl. 372. Zakona o obveznim odnosima, a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Osim naprijed navedenog prigovora zastare tuženik ističe da utvrđenja iz parnice "potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi se ista presuda koja je donesena u kolektivnom sporu primjenjivala da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Također tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i nepoštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno se tuženik protivio metodi temeljem koje tužitelj postavlja svoj zahtjev za isplatu.

7. Razlog zašto tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača je u tome jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku po tuženiku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Po tuženiku da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima a koje reguliraju stjecanje bez osnove.

8. U odgovoru na tužbu tuženik bez obzira na navedeno i protivljenje osnovu tužbenog zahtjeva, tuženik ne prigovara visini istaknutog tužbenog zahtjeva tužitelja iz podnesene tužbe, te smatra da nema mjesta provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

9. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

10. Ovaj sud je istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda od strane tuženika ocijenio neosnovanim te je doneseno rješenje broj P-105/2023-8 od 15. rujna 2023. kojim je odbijen prigovor tuženika. Kako se na navedeno rješenje tuženik nije žalio, to je isto postalo pravomoćno 9. listopada 2023.

11. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj: 216685 od 22. travnja 2008. sklopljen između tužitelja i pravnog prednika tuženika, uvid u priloženu dokumentaciju u svezi otplate predmetnog ugovora o kreditu – karticu kredita sa specifikacijom uplata i otplatni plan s pregledom promjena kamatnih stopa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke. Sud nije provodio dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, obzirom da je od strane tuženika učinjena nespornom visina potraživanja tužitelja po postavljenom tužbenom zahtjevu iz podnesene tužbe.

12. Obzirom da je u međuvremenu došlo do promjene naziva tuženika, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz registra Trgovačkoga suda u Zagrebu, to je tužitelj izvršio promjenu naziva tuženika na način da je kao tuženika naveo Hrvatsku poštansku banku d.d. Zagreb, tako da je sada novi tuženik Hrvatska poštanska banka. Naime, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-23/25802-2 od 3. srpnja 2023. došlo je do pripojenja ranijeg tuženika Nova hrvatska banka d.d. Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb.

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi članka 2. Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ništetnosti odredbe članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, uz obvezu tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa zbog ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u sveukupnom iznosu od 4.515,08 eura (34.018,88 kuna), od čega se iznos od 261,27 eura (1.968,53 kune) odnosi na preplaćene iznose zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a iznos od 4.253,81 euro (32.050,35 kuna) na preplaćene iznose zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

15. U provedenom postupku kao nesporno je utvrđeno da je tužitelj sklopio sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. Ugovor o kreditu broj: 216685 na iznos od 27.056,95 CHF dana 22. travnja 2008., koji je tuženik isplatio u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Nesporno je da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Volksbank d.d., koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,10%. Nesporno je da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja na rok otplate od 5 godina, odnosno 60 mjeseci.

16. Između stranaka je sporno da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne, te da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i pravo na isplatu preplaćenih iznosa uslijed rasta tečaja CHF. Sporan je bio i prigovor zastare potraživanja.

17. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. No, u odnosu na utužene banke u navedenom postupku po kolektivnoj tužbi u pogledu računanja roka zastare, izuzetak je jedino bila ovdje tužena banka (ranije pravni prednik Volksbank d.d., potom Sberbank d.d., te Nova hrvatska banka d.d.), za koju nisu u zastari niti kamate niti tečaj jer je po oba pitanja kolektivna presuda za tu banku pravomoćna 14. lipnja 2018. što znači da je u odnosu na ovu banku rok zastare za podnošenje tužbe do 14. lipnja 2023. godine, a tužitelj je svoju tužbu ovome sudu podnio 7. ožujka 2023. dakle, prije proteka zastarnog roka za podnošenje tužbe.

18. U predmetnom slučaju potrebno je navesti kako je u pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

18.1. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra AB i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

19. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

20. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14 ĐB i EB od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. 21. Nadalje st. 4. čl. 81. ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Iz provedenog postupka proizlazi da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama iz čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi. Stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe koje se odnose na promjenu kamatne stope i valutu tečaja u CHF zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ništetne odredbe članka 2. i čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u RH zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revt-249/15 od 9. 4. 2015. i Ustavnog suda RH U-III-2605/15 od 13. 12. 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2221/18 od 13. 9. 2019. odluku Vrhovnog suda RH Rev 18/2018 od 26.

5. 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku br. Rev 2868/18 od 12. 2. 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

22. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14 i 110/15) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1 tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi članka 502.C Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

23. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, tužitelj je predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornom visinu potraživanja tužitelja po postavljenom tužbenom zahtjevu iz podnesene tužbe, to je sud smatrao nepotrebnim provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa. Protivljenje tuženika pravnom osnovu utuženja sud je ocijenio neosnovanim, a kako je to naprijed obrazloženo. Naime, stajalište ovoga suda da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa odlukom o kamatama banke, a također i odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u valuti CHF.

24. Isto tako, neosnovan je i prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača. Prema odredbi članka 5. st. 1. toč. 15. ZZP-a (NN 97/03, i svim kasnijim izmjenama istog zakona) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ugovor o kreditu tužitelj je sklopio kao fizička osoba i kredit mu je odobren kao namjenski za kupnju osobnog vozila. Naime, tužitelj je kupio osobno vozilo, a prilikom kupovine vozila od strane djelatnika banke mu je preporučen upravo predmetni ugovor o kreditu u valuti CHF. U vrijeme sklapanja ugovora tužitelj je bio zaposlen kao zapovjednik voda u Oružanim snagama Republike Hrvatske u Ministarstvu obrane. Nikada nije bio vlasnik obrta, niti nekakvog trgovačkog društva.

25. Iz ugovora o kreditu i dokumentacije priložene u spisu proizlazi da je kao korisnik kredita naveden upravo tužitelj, kao i da je upravo tužitelj taj koji je u poslovnim knjigama tuženika i cjelokupnoj dokumentaciji naveden kao korisnik kredita, te da su sve uplate po predmetnoj partiji kredita knjižene upravo u korist tužitelja kao korisnika kredita, tako da je neupitna aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe.

26. Na sve sporne okolnosti sud je saslušao tužitelja u svojstvu stranke, a iz njegovog iskaza jasno proizlazi da isti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije imao saznanja o mogućim promjenama anuiteta kredita vezanim uz valutnu klauzulu u CHF, a niti saznanja u svezi načina promjene kamatnih stopa od strane banke. Naime, od strane djelatnika tuženika predan mu je tipski od tuženika unaprijed sastavljen ugovor koji je mogao prihvatiti ili ne, a prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bio upozoren na rizike ugovornih odredbi kako o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i valutnoj klauzuli u CHF.

27. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom te mu sukladno označenoj VPS i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada trošak u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1. OT), zastupanje na tri ročišta kod suda i to 21. 11. 2023., 19. 12. 2024. i 06. 02. 2025. = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), sastav dva obrazložena podneska od 07. 09. 2023. i 20. 12. 2024. = svaki podnesak po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), koje radnje zastupanja ukupno nose 600 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 1.500,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24. studenoga 2023. u kojem je postavio tužbeni zahtjev na ime potraživanja preplaćenih iznosa, obzirom da je identičan zahtjev bio postavljen i u naknadnom podnesku od 20. prosinca 2024. za koji je tužitelju odobren trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku.

29. Tužitelj je po osnovi odredbe članka 11. stavak 1. točka 5. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18. i 51/23.) oslobođen plaćanja sudske pristojbe u ovome postupku (invalid Domovinskog rata), a tužitelju također pripada oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe i po osnovi odredbe članka 11. stavak 1. točka 20. ZSOP, obzirom na status potrošača.

U Vinkovcima 24. veljače 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Vjekoslav Rimac, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Jurica Barbarić, Vinkovci – punomoćnik tuženika (po generalnoj punomoći 39-Su-39/2025-3)

3. Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4 - tuženik