REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Kaštel Sućurcu

Poslovni broj: Pp-3494/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, po sutkinji Petri Dujmović Vranješ, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Lovrić i Antonije Radunić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene pravne osobe " Drmić & Mula" j.d.o.o. i drugookrivljenog OŠ, kao odgovorne osobe u prvookrivljenoj pravnoj osobi zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 19/22), kažnjivog po članka 149. stavka 1. i 2. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga klasa: 334-01/23-02/896, ur.broj: 443-02-03-02-23-7 od 21. travnja 2023., nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u izočnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja 24. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Prvookrivljena pravna osoba: Drmić & Mula j.d.o.o., OIB: 53308078522, MBS: [matični broj subjekta],  sa  sjedištem  u [adresa], prekršajno kažnjavana

Drugookrivljeni:

OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i S djev. R, rođen **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, geodetsko tehnička škola Split, zaposlen, lošeg  imovnog  stanja,  oženjen,  otac  jednog maloljetnog djeteta, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan

Na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi:

„što su od dana 1.siječnja 2023. do i na dan 31.siječnja 2023. godine, prilikom pružanja ugostiteljskih usluga u ugostiteljskom objektu "caffe bar DM", na adresi [adresa], prilikom pružanja usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35. čl. 38. i čl. 39. st. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22), koju su koristili u odnosu prema potrošačima na način da je za ugostiteljske usluge koje pruža i koje se primjenjuje od dana 1. siječnja 2023. pa do utvrđivanja činjenica u inspekcijskom nadzoru, povećali cijene koje su bile u primjeni na dan 31. prosinca 2022. i to:

- Kava mlijeko velika sa iznosa od 1,33 eura/10,00 kuna na iznos od 1,40 eura/10,55 kuna,

- Kava mlijeko mala sa iznosa od 1,19 eura/9,00 kuna na iznos od 1,30 eura /9,77 kuna,

- Kava na iznosa od 1,06 eura/8,00 kuna na iznos od 1,20 eura/9,04 kuna,

- Gazirani sok sa iznosa od 2,39 eura/18,00 kuna na iznos od 2,40 eura/ 18,08 kuna

dakle nakon 31. prosinca 2022. godine neopravdano povećali maloprodajne cijene ugostiteljskih usluga, čime su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. kao službene valute, pri čemu okolnosti u kojima se potrošači nalaze bitno utječu na odluku potrošača pri kupnji usluga,

dakle, okrivljeni su se koristili nepoštenom, odnosno agresivnom poslovnom praksom,

čime da bi prvookrivljena pravna osoba Drmić & Mula" j.d.o.o. i drugookrivljeni OŠ, kao odgovorna osoba u navedenoj pravnoj osobi počinili prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 19/22).

Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točke 4. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor neregistriranog obavljanja trgovine i usluga pod gore navedenim brojem izdao je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Drugookrivljenik, pozvan da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za predmetni prekršaj, a sve u smislu odredbe članka 171.a stavak 1. Prekršajnog zakona, naveo je kako u ime prvookrivljene pravne osobe i u svoje ime kao odgovorne osobe u prvookrivljenoj pravnoj osobi izjavljuje da je razumio optužni akt i da se ne smatra krivim za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret.

2.1. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je istina da je bio vlasnik ugostiteljskog objekta caffe bar "DM" u [adresa] kao i to da ugostiteljski objekt više nije u njegovom vlasništvu od 1. kolovoza 2023., kao i to da je povećao cijene 1. siječnja 2023., a sve iz razloga što je program koji su koristili Blue Pos, imao opcije da se može ostaviti cijena kao što je bila ili da se zaokruži, a on da je zaokružio radi tih par cenata radi lakšeg vraćanja i to samo ova 4 pića i to za kava mlijeko velika sa iznosa od 1,33 eura/10,00 kuna na iznos od 1,40 eura/10,55 kuna, kava mlijeko mala sa iznosa od 1,19 eura/9,00 kuna na iznos od 1,30 eura/9,77 kuna, kava na iznosa od 1,06 eura/8,00 kuna na iznos od 1,20 eura/9,04 kuna, gazirani sok sa iznosa od 2,39 eura/18,00 kuna na iznos od 2,40 eura/18,08 kuna. Ističe da je ovaj ugostiteljski objekt koji je bio u njegovom vlasništvu otvorio tri tjedna prije dolaska inspektorata, odnosno 14 dana prije Nove godine, dok su još bile kune i da još nije znao koristiti taj sustav, kao i to da je nakon provedenog inspekcijskog nadzora vratio cijene navedenih usluga/konzumacije koje su bile na dan 31. prosinca 2022., te da je ovo povećanje od 1. siječnja 2023. i koje je trajalo do 31. veljače 2023. dok je bio inspekcijski nadzor, a sve iz razloga što je koristio program Blue Pos. Naposljetku je naveo dok je u njegovom vlasništvu bio ugostiteljski objekt da je pošteno poslovao u istom, kao i to da je na vrijeme izvršavao svoje zakonske obveze.

3. U dokaznom postupku pročitan je zapisnik Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu klasa: 334-01/23-02/896, ur.broj: 443-02-03- 08-23-2 od 31. siječnja 2023. i obavijest Državnog inspektorata, Područni ured Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga klasa: 334-01/23-02/896, ur.broj: 443-02-03-02-23-5 od 20. veljače 2023. Naposljetku je pročitan izvadak iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni Ministarstva pravosuđa i uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za prvookrivljenu pravnu osobu Drmić & Mula j.d.o.o., i drugookrivljenu odgovornu osobu SŠ **.**.2025.

3.1. Iz označenog izvatka Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanjima, Odjel za prekršajne evidencije razvidno je da je prvookrivljena pravna osoba do sada osuđivana zbog prekršaja iz članka 249. stavak 1. točka 1. Zakona o doprinosima, a drugookrivljeni zbog prekršaja iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 249. stavak 2. točka 1. Zakona o doprinosima.

4. Nije sporno da je drugookrivljenik odgovorna osoba u prvookrivljenici. Nadalje, nije sporno da su okrivljenici od 1. siječnja 2023. do i na dan 31. siječnja 2023. doista povisili, odnosno povećali cijene za označene proizvode, a nije sporno ni to da su okrivljenici u navedenom vremenskom razdoblju prodavali navedene proizvode po tako povećanim cijenama. Međutim, sporno je je li navedeno postupanje okrivljenika predstavlja prekršaj iz navedenog propisa.

5. Naime, u označenom optužnom prijedlogu okrivljenicima se stavlja na teret da su postupili protivno odredbi članka 33., članka 34., članka 35, članka 38. i članka 39. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a što da je kažnjivo prema odredbi članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 3. istog Zakona, odnosno da bi se kao fizička osoba- trgovac koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom. U činjeničnom opisu sadržanom u označenom optužnom prijedlogu djelo je u bitnom opisano na način da su okrivljenici povećali maloprodajnu cijenu ugostiteljskih usluga nakon 31. prosinca 2022. pri čemu da bi doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze. Međutim, niti jednom od spomenutih zakonskih odredaba, povećanje maloprodajnih cijena, samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Također, niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba ne uređuje „povećanje maloprodajnih cijene nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1. siječnja 2023. kao službene valute” kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Terminologija “povećanje cijene” te “nepovoljniji financijski položaj” proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22 i 88/22) koji u članku 6. propisuje temeljna načela uvođenja eura i to: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti. Nadalje, prema odredbi članka 7. stavak 2. tog Zakona preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona, a zbog preračunavanja iz članka 7. stavak 1. tog Zakona potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Isto tako, sukladno odredbi članka 8. tog Zakona zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. Međutim, u devetom dijelu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj propisane su prekršajne odredbe, koje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene ne uređuju prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata, odnosno kojima nije propisano sankcioniranje, odnosno kažnjavanje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene, a načelo zakonitosti (članak 2. stavak 3. Prekršajnog zakona) jasno određuje da nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjera prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti. Osim toga, nije ni svako povećanje maloprodajne cijene protivno načelima propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj već samo povećanje maloprodajne cijene bez opravdanog razloga. Međutim, iz optužnog prijedloga nije vidljivo da bi ovlašteni tužitelj uopće razmatrao razloge za povećanje maloprodajne cijene ugostiteljskih usluga, a niti da bi potom našao da bi ti razlozi bili neopravdani već je samo navedeno da su okrivljenici povećali maloprodajnu cijenu usluga pa da bi se time koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom.

6. Nadalje, razmatrajući optužni prijedlog u svjetlu odredbi Zakona o zaštiti potrošača sud je utvrdio kako ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije konkretizirao pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljenika, odnosno podizanje maloprodajnih cijena ugostiteljskih usluga nakon 31. prosinca 2022. Naime, Zakon o zaštiti potrošača u članku 4. definira pojedine pojmove pa je tako u stavku 1. točki 14. definirana „odluka o kupnji“, između ostalog, kao svaka odluka koju donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima, kupovati, a dok je u točki 19. definirana „poslovna praksa trgovca prema potrošaču (poslovna praksa)“ kao svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču. Nadalje, sukladno odredbi članka 33. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena poslovna praksa je zabranjena, a dok odredba članak 34. propisuje da je poslovna praksa nepoštena ako je - suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena, a prema odredbi članka 34. stavak 4. istog Zakona nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa. Odredbom članka 35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, dok su u članku 35. stavak 2. istog Zakona propisane okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, uključujući, u točki 4. cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu. Dakle, povećanje maloprodajne cijene nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi. Nadalje, ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz članka 35. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 1. siječnja 2023., na način opisan u izreci ove presude, podveo pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz odredbe članka 35. stavak 2. točka 4. Zakona o zaštiti potrošača, a niti je objasnio ili pobliže odredio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača. Prema članku 38. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa smatra se agresivnom, ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Prema odredbi članka 39. stavak 1. točki 3. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod. Nadalje, razmotrivši optužni prijedlog sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenika, odnosno povećanje maloprodajnih cijena ugostiteljskih usluga, na način kako je opisano u optužnom prijedlogu bilo podvedivo pod gore navedenu odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja zabranjuje agresivnu poslovnu praksu. Naime, ovlašteni tužitelj, u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koji bi način od strane okrivljenika u odnosu prema potrošačima eventualno bili korišteni uznemiravanje, prisila, sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, a što su nužne sastavnice agresivne poslovne prakse, naročito imajući u vidu notornu činjenicu da su potrošači imali mogućnost, prije odabira usluge, upoznati se s cijenom usluga, pri čemu su imali mogućnost neometano odabrati drugog pružatelja ugostiteljskih usluga koje pruža i okrivljenica. Nadalje, sud smatra da se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne može podvesti pod “nesretne ili druge okolnosti” iz članka 39. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a na temelju kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljenice u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Uzimajući u obzir sve navedeno, po mišljenju suda ne može se smatrati da je podizanje maloprodajnih cijena ugostiteljskih usluga nakon 1. siječnja 2023. na način kako je opisano u optužnom prijedlogu, podvedivo pod gore navedene odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao agresivna poslovna praksa.

7. Slijedom svega iznijetog, podizanje maloprodajnih cijena nakon 1. siječnja 2023. na način kako je opisano u optužnom prijedlogu, ne može se podvesti pod navedene odredbe Zakona o zaštiti potrošača stoga je sud na temelju odredbe članka 182. stavak 1. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio od optužbe budući da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret, a koje je činjenično opisano kao u izreci ove presude, po propisu nije prekršaj.

8. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Kaštel Sućurcu, 24. veljače 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Antonija Radunić,v.r.

Petra Dujmović Vranješ,v.r.

Sudska savjetnica

Ivana Lovrić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske