Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-534/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, Područna služba u Splitu, kojega zastupa generalna punomoćnica UR, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Miramarska 22, Zagreb, OIB: 26187994862, kojega zastupa generalna punomoćnica ŽR, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2025., u nazočnosti generalne punomoćnice tužitelja UR i generalne punomoćnice tuženika URO, na ročištu za objavu presude, dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik platiti tužitelju u korist Državnog proračuna RH1210010051863000160, model 26, pozivom na broj 5908-19-19-03138804119 iznos od 17.975,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.veljače 2023.g., po stopi određenoj po čl. 29.st.2. ZOO tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 13. veljače 2023., navodi se u bitnome da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu broj 305843 od 22. veljače 2016. osiguraniku tužitelja CR priznato počevši od 15. listopada 2015., pravo na invalidsku mirovinu. Uzrok invalidnosti da je povreda izvan rada. Dopisom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-227/2014 od 23. svibnja 2017., da je tužitelj obaviješten da se u svezi navedene prometne nesreće vodi kazneni postupak protiv JR, te da je u tom kaznenom postupku ovaj sud dana 26. ožujka 2019. donio osuđujuću presudu. Iz Zapisnika o očevidu da je vidljivo da je JR u trenutku prometne nesreće vozio osobni automobil marke „Toyota Land Cruser“, reg. ozn. [registarska oznaka], a koje vozilo da je bilo osigurano policom broj [broj police], kod tuženika.

1.2. Isplatom invalidske mirovine po rješenju tužitelja, da isti trpi štetu koju potražuje temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13.). Tužitelju da je nastala šteta time što je osiguraniku CR isplatio invalidsku mirovinu u vremenu od 1. studenoga 2019. do 31. kolovoza 2022., u ukupnom iznosu od 17.975,41 eura. Tuženik da je za ranija razdoblja isplate mirovine do 31. listopada 2019. tužitelju podmirivao štetu na temelju odštetnih zahtjeva. Tužitelj da je uputio tuženiku odštetni zahtjev dana 22. studenoga 2022. za daljnje razdoblje od 1.studenoga 2019. do 31.kolovoza 2022., kojemu tuženik nije udovoljio, zbog čega tužitelj isto potražuje u ovom sudskom postupku.

1.3. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojom će obvezati tuženika da mu isplati iznos od 17.975,41 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 13. veljače 2023., do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 3. ožujka 2023., tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te ističe da osnovanost tužbenog zahtjeva, na način kako ga tužitelj postavlja (isplata cjelokupnih mirovina) , ovisi o tome primjenjuje li se na potraživanje tužitelja , kao zavoda koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, prema tuženiku, kao društvu za osiguranje, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO) , na kojega se tužitelj poziva, ili se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) , koji regulira obveze društva za osiguranje preuzete na temelju ugovora (polica) o osiguranju. Ističe kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje da se na ovakva potraživanja primjenjuju odredbe ZOOP-a. Obveze društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja (tužitelju) po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti da su propisane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., ZOOP), pa da je stoga o osnovanosti i visini ovakvog potraživanja tužitelja baš prema tuženiku za odlučiti isljučivo primjenom ZOOP. Time , protivno navodima iz tužbe, da u situaciji kada tužitelj naknadu štete potražuje baš od tuženika kao društva za osiguranje p osnovi sklopljene Police osiguranja od automobilske odgovornosti, ne dolazi u obzir primjena odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Opseg, odnosno obveza društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, da su propisane člankom 27. ZOOP. 2.2 Nadalje, da je razvidno da bi tužitelja na osnovi ugovora (police) o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje, mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje u „visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“ Stoga da je razmjerni iznos tj. razlika invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jedini iznos koji bi tužitelj, sukladno odredbi članka 27. ZOOP-a, imao pravo potraživati od tuženika osnovom Police osiguranja od automobilske odgovornosti. Dakle, da je za utuženo razdoblje od 1. studenoga 2019. do 31. kolovoza 2022. potrebno utvrditi razmjerni iznos.

3.Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 28. kolovoza 2023. tužitelj u bitnome navodi kako je opseg obveze tuženika reguliran Zakonom o mirovinskom osiguranju, pa da tako svoje potraživanje temelji na odredbi članka 164. navedenog zakona, kojom u stavku 1. propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornih vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete); ako je šteta nastala uporabom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila (stavak 2.); Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta: 1. nastala uporabom nepoznatog motornog vozila, 2. nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti; 3. nanesena uporabom neosiguranog vozila inozemne registracije; Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete i kada je šteta nastala u inozemstvu, u skladu sa odredbama zakona, pravnih propise Europske unije i međunarodnih ugovora (stavak 4.); za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovog članka mjerodavne su odredbe ovog Zakona.

3.2. Tužitelj nadalje navodi da je navedeni Zakon bio na snazi u vrijeme kada je šteta nastala, dakle kada je tužitelj vršio isplate svom osiguraniku. Međutim, kako je u predmetnoj pravnoj stvari u vrijeme nastanka štete bio na snazi i Zakon o mirovinskom osiguranju i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, dakle dva zakona koja isto pitanje reguliraju na različite načine, da se primjenjuje osnovno načelo pravnog postupanja „lex posteriori derogat legi priori“, da kasniji zakon derogira raniji.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije priložene u spis: rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu Klasa: UP/I-141-02/16-01/03138804119, Urbroj: 341-18-05/3-15- 054543 od 22. veljače 2016. (list 4-7), dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-227/2014 od 23.svibnja 2017. (list 8); dopisa tužitelja upućenog tuženiku dana 22.studenoga 2022. (list 10); obračun isplata tužitelja na ime osiguranika CR od 5.rujna 2022. (list 11); izvatke iz banke podataka tužitelja za doznačena mirovinska primanja za osiguranika CR (list 12- 36); nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje , profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom , Područni ured Split , o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti, Klasa: 141-02/15-01/14353, Urbroj: 426-04-05 od 19.listopada 2015. za osiguranika CR (list 37-40); nalaz i mišljenje vještaka Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Samostalni sektor za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja , Klasa: 140-01/15-02/2601, Urbroj: 524-07-15-2 od 5.studenoga 2015. za osiguranika CR (list 41-43); zapisnik o očevidu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj Kr-Do-481/14 od 24.veljače 20104. (list 45-48); obavijesti o odštetnom zahtjevu tuženika upućenoj tužitelju dana 24.siječnja 2023. (list 57).

4.2. Sud je odustao od izvođenja dokaza pribavljanjem spisa Općinskog suda u Splitu broj K-177/2016 te broj Pn-25/2017, obzirom da su isti predloženi kao dokazno sredstvo radi dokazivanje osnova odgovornosti tuženika, koja činjenica, obzirom na navode tuženika tijekom postupka, među strankama nije ni bila sporna.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, kao zavoda koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, spram tuženika, kao društva za osiguranje, za naknadom štete u ukupnom iznosu od 17.975,41 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime isplaćene invalidske mirovine koju da je tužitelj isplatio svom osiguraniku TR, u vremenskom razdoblju od 1. studenoga 2019. do 31. kolovoza 2022.

6.2. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na pravnom shvaćanju da je utuženi iznos naknade štete u visini invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku CR za vremensko razdoblje od 1. studenoga 2019. do 31. kolovoza 2022. , u obvezi naknaditi tuženik, obzirom da je uzrok invalidske mirovine ozljeda izvan rada - prometna nesreća, koju da je skrivio osiguranik tuženika JR, koji je presudom Općinskog suda u Splitu K-177/2016, proglašen krivim radi kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom predmetu iz članka 227. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona, sve navedeno pozivom na odredbe članka 161., 164. i 165. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.; dalje: ZOMO).

7. Tijekom postupka među strankama nisu bile sporne slijedeće činjenice:

-da je CR, osiguraniku tužitelja, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu broj Klasa: UP/I-141-02/16- 01/03138804119, Urbroj: 341-18-05/3-15-054543 od 22. veljače 2016. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, nastalog zbog ozljede izvan rada, počevši od 15. listopada 2015., u iznosu od 3.440,40 kn mjesečno;

-da iz priloženog nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje , profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom , Područni ured Split , o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti, Klasa: 141-02/15-01/14353, Urbroj: 426-04-05 od 19.listopada 2015. za osiguranika CR, u bitnome proizlazi da je isti u prometnoj nesreći zadobio ozljede navedene u nalazu te da je, radi ozljede izvan rada , utvrđeno da je kod istoga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti;

-da iz priloženog nalaza i mišljenja vještaka revizora Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 5. studenoga 2015., proizlazi da kod osiguranika CR postoji potpuni gubitak radne sposobnosti radi stanja iza politraume jer je osiguranik 24. veljače 2014. stradao u prometnoj nesreći i pritom zadobio brojne ozljede, uslijed čega je kod istoga došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti;

-da se protiv osiguranika tuženika JR vodio kazneni postupak radi kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom predmetu iz članka 227. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona, u kojoj prometnoj nesreći je ozljede zadobio CR (osiguranik tužitelja) te da je presudom Općinskog suda u Splitu broj K- 177/2016, JR proglašen krivim radi navedenog kaznenog djela;

-da je tužitelj dopisom od 22. studenoga 2022. pozvao tuženika da mu naknadi daljnju štetu nastalu isplatom mirovine CR u iznosu od 17.975,41 eura, za vremensko razdoblje od 1. studenoga 2019. do 31. kolovoza 2022., čija visina je utvrđena priloženim obračunom isplata mirovina za navedeno razdoblje;

-da je tuženik dopisom od 24. siječnja 2023. obavijestio tužitelja, nastavno na citirani zahtjev, kako isti smatra neosnovanim, te moli da, u svrhu utvrđivanja opravdane visine štete, dostavu obračuna srazmjernog iznosa mirovine sukladno odredbi članka 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

-da iz Zapisnika o očevidu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KR-DO- 481/14 od 24. veljače 2014., proizlazi da se dana 24. veljače 2014. u 17:48 sati u Splitu dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali osobni automobil marke „Toyota Land Cruiser“ reg,ozn. [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač JR , i motocikl marke „Vespa“ reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač CR (osiguranik tužitelja), da je na mjesto očevida pristupila Hitna pomoć te da su djelatnici iste teško tjelesno ozlijeđenog i životno ugroženog CR prebacili u Klinički bolnički centar Split;

-da je vozilo sa reg. oznakom [registarska oznaka], marke Toyota Land Cruiser, HJ 80 GX, na dan štetnog događaja (24. velječe 2014.), bilo osigurano kod tuženika, policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 012908182645;

-da je tužitelj u vremenskom razdoblju od 1. studenoga 2019. do 31.kolovoza 2022. osiguraniku CR na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 17.975,41 eura.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, navodeći da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da bi tužitelju na osnovi ugovora (police) o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe, koja se utvrđuje „u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“

9. Dakle, tijekom postupka je među strankama bilo sporno primjenjuju li se u konkretnoj pravnoj stvari kao mjerodavno materijalno pravo:

-odredbe članka 161. st. 1. i 2. , 164. st. 1. i 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO), kojima je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (čl.161.st.1. ZOMO); naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja (čl. 161. st. 2. ZOMO); Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) (čl. 164. st. 1. ZOMO); na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu (članak 165. st. 3. ZOMO);

-ili odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP), prema kojemu je Društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.); stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.); razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

10. Glede pitanja mjerodavnog materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari, u konkretnom se slučaju, prema stavu ovog suda, imaju primijeniti odredbe ZOOP, sve iz razloga kako će biti obrazloženo u nastavku.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-338/2018 od 25. kolovoza 2020.), doduše izražavajući pravno shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio pravno shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju, koji propisuje odgovornosti štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

12. Činjenica je da je ZOMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni neke odredbe ZOOP-a kojim je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

13. Jednako tako, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 1031/2023-2 od 12. prosinca 2023. izrazio pravno shvaćanje da za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svome osiguraniku, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina (u konkretnoj slučaju, isplate mirovina su vršene u vremenskom razdoblju od 1. studenoga 2019. do 31. kolovoza 2022.).

14. Dakle, u ovoj pravnoj stvari se kao mjerodavno materijalno pravo ima primijeniti odredba članka 27. ZOOP, koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

15. Obzirom na sadržaj naprijed citirane odredbe članka 27. ZOOP, u konkretnom slučaju bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju, kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira na to o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

15.2. No, kada je riječ o izdacima učinjenima na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik, temeljem osiguranja samog štetnika.

16. U konkretnom slučaju, tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a prava i obveze tuženika koji proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirani su odredbama ZOOP, stoga je materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari ZOOP, što znači da je predmet spora trebalo raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP (kojom odredbom se, pored prava na regres, regulira i pitanje opsega naknade štete zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, prema odgovornom osiguratelju).

17. Naime, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se istome isplaćivala u slučaju umirovljenja zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj.

17.2. Stavak 3. određuje način određivanja visine razmjernog iznosa mirovine, i to na način da propisuje kako se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18. Člankom 7. st. 1. ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. U konkretnom slučaju, tužitelj, na kojemu je teret dokaza kako osnova odgovornosti tuženika (koji tijekom postupka nije ni bio sporan) tako i visine potraživanja (tuženik ne osporava da je u obvezi isplatiti razmjerni iznos mirovine utvrđen primjenom članka 27. st.3. ZOOP), tijekom postupka nije predlagao izvođenje dokaza kojima bi se mogao utvrditi razmjerni iznos isplaćene mirovine osiguraniku CR u smislu članka 27. st. 3. ZOOP, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kojim bi se utvrdilo postoji li razlika između iznosa invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za osiguranika CR koja se istome isplaćuje i iznosa invalidske mirovine koja bi istome bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a sve u cilju utvrđivanja visine naknade štete koja bi tužitelju u ovoj pravnoj stvari pripadala primjenom odredbe članka 27. st.3. ZOOP.

20. U ovom je postupku u potpunosti zadovoljeno načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

21. Obzirom na navedeno, prema stavu ovog suda, tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije tijekom postupka sa uspjehom dokazao visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

21. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka je izostala, budući tuženik trošak nije potraživao.

U Splitu 24. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis