REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2122/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Panjan, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista VTĐ, u pravnoj stvari tužitelja: VT VL. AUTOLIMAR RANAC EXPRESS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika: TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u OD Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4, radi naknade štete, zaključio je glavnu i javnu raspravu 29. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te je 24. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 127,44 EUR (slovima: sto dvadeset sedam eura i četrdeset četiri centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenoga 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 245,29 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 24. veljače 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 127,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 7. kolovoza 2023. nastala šteta na vozilu marke FORD FIESTA, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika, ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, čiji da su djelatnici 1. rujna 2023. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2023/0018566/001. Da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, no da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika i popravio, odnosno vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da nije dužan za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika. Nadalje, da su o svemu jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Da je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da u uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 46-POI-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.565,79 EUR (PDV uključen) mu je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.438,35 EUR, dok razliku od 127,44 EUR po računu tuženik nije platio, opravdavajući se da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, pa da je prema tome upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora. Dakle, da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima za pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Sukladno svemu navedenome, da je tuženik platio iznos od 1.438,35 EUR po računu, no ne i iznos od 127,44 EUR, pa nije u potpunosti nadoknadio štetu. Ističe kako je tuženik samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja priznao pravnu osnovu štete. Da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje, prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a da to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa registriranog za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što su potvrdili stavovi i nadležnih državnih agencija, kao i sudska praksa. Obzirom na sve navedeno, ustupitelj, odnosno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja da su sklopili 9. kolovoza 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 127,44 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu da je obaviješten ovdje tuženik.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, no, u cijelosti je osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja, kao i tijek zakonskih zateznih kamata, navodeći kako je isplatom iznosa od 1.438,35 eura u cijelosti namirio oštećenika za štetu koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Naime, da je tuženik 1.9.2023. sačinio Izvid štete odnosno oštećenja na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], u kojem da je utvrđeno da je šteta djelomična, te da je za popravak iste potrebno 1,40 sati autokaroserijskih radova i 4,50 sati autolakirerskih radova. Da je oštećenik GT vozilo [registarska oznaka] odlučio popraviti kod tužitelja, za koji popravak da mu je tužitelj izdao račun br. 46-POI-1 od 14. studenoga 2023., na kojem je, između ostalog, naznačeno da se popravak sastoji od limarskih radova u količini od 1,40 sati, lakirerskih radova u količini od 4,50 sati, i da je za obje vrste radova cijena jednog sata rada 37,19 eura uvećano za 25% PDV-a, pa da je ukupan iznos popravka 1.565,79 eura. Da je tuženik priznao citirani račun u svim dijelovima osim u cijeni sata limarskih i lakirerskih radova. Da je tuženik stava da je cijena sata od 37,19 EUR + PDV za limarske i lakirerske radove (sadržana na računu tužitelja) prekomjerna te da ne odgovara prosječnim cijenama takvih radova i usluga na području na kojem je popravak obavljen ([adresa] i okolica), odnosno da od njih visoko odskače, radi čega je priznao oštećeniku, pokušavajući biti maksimalno korektan i fleksibilan, cijenu popravka, odnosno cijenu tih limarskih radova od 20,00 EUR + PDV 25 % po satu. Da navedena cijena od 20,00 EUR po satu, + PDV 25 %, kada se umnoži s količinom sati popravka vozila reg. oznake [registarska oznaka] od 5,90 h (navedenih na računu br. 46-POI-1) te tome pridodaju ostale stavke po navedenom računu, daje iznos od 1.438,35 EUR koliko je tuženik isplatio oštećeniku, a da u odnosu na ostatak iznosa po računu br. 46-POI-1 u visini od 127,44 EUR, tuženik smatra da ga nije dužan podmiriti, već ga je dužan snositi vlasnik vozila GT koji je po vlastitom nahođenju, izborom tužitelja kao servisa s visoko nadprosječnim cijenama popravka vozila na području na kojem je popravak izvršen, sam uvećao nastalu štetu jer je prilikom izbora servisa povrijedio odredbu čl. 10. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, te da su se time ispunile pretpostavke iz čl. 1092. st. 1. ZOO-a, prema kojoj odredbi oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Tuženik isto tako ističe da tržišna utakmica i pravo na vlastite propisane cijene, a na koju toliko upire tužitelj u svojoj tužbi, ne znači obvezu osiguratelja štetnika, kao druge strane pravnog odnosa, na pogodovanje lukrativnim težnjama bilo oštećenika, bilo njegovog servisa u „kombinaciji“ s oštećenikom. Tuženik ističe i da je u potpunosti irelevantno za predmetnu pravnu stvar, s aspekta naknade štete, tumačenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020., koje je tužitelj dostavio uz tužbu i na koje se u istoj poziva, a obzirom da i sama Agencija u istom tumačenju navodi kako je tumačenje i primjena konkretne situacije s aspekta posebnih propisa i pravila o odgovornosti za štetu i naknadi štete u nadležnosti sudova. U konačnici, tuženik je osporio i tijek zakonskih zateznih kamata na način kako ih tužitelj potražuje i predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

4. Podneskom od 16. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu koje ocjenjuje neosnovanima, te da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što da u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno, dakle, plaćanje punog iznosa računa, odnosno utuženog iznosa od 127,44 eura. Da je sama činjenica što tuženik kao osiguravatelj štetnika ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja kao ovlaštenog servisera, potpuno neodlučna i ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Da tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to da su dužne u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze, naravno pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (a u konkretnom slučaju nije).

5. Podneskom od 19. prosinca 2024. tuženik se očitovao na navode tužitelja, ocijenivši ih neosnovanim i, u bitnome, je ostao kod istaknutih prigovora, navoda i predloženih dokaza.

6. Citirane podneske sud je uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. I 155/23.; dalje: ZPP).

7. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun broj 46-POI-1 od 14.11.2023. (list 9 spisa), zapisnik o izvidu štete od 1.9.2023. (list 10 spisa), e-mail komunikaciju (list 11, 19 spisa), potvrde o plaćanju (list 12-13 spisa), ispis prometa po računu (list 14 spisa), Cjenik autolakirerskih usluga tužitelja (list 15 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. kolovoza 2024. (list 16-17 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 18 spisa), sudsku praksu (list 20-38, 45-59, 71-83 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 39-42 spisa), odgovor na upite (list 43-44 spisa), računi za usporedbu (list 69-70 spisa), usporedni računi i plaćanja (list 86-100 spisa, 105-107 spisa), dopis od 25. rujna 2023. (list 101-102 spisa).

8. Između stranaka je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, ali s obzirom na razliku u cijeni sata rada, te tijek zatraženih zateznih kamata na glavnicu.

9. Dakle, bez obzira što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navedeno je sporno zbog razlike u cijeni sata rada tužitelja i satnice koju tuženik priznaje, a što proizlazi iz podnesaka predanih sudu tijekom postupka u kojima tuženik uspoređuje cijene sata rada tužitelja s cijenama drugih servisa. S obzirom na navedeno, a kako nije sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika i nastanak štetnog događaja, sud nije proveo dokaz pribave police obveznog osiguranja ugovorene kod tuženika, niti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene rada, niti saslušanje tužitelja i oštećenika, jer je isto ocijenio nepotrebnim, što je detaljnije obrazloženo u nastavku ove odluke.

10. Ocjenom tako provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.

11. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 10 spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik 1. rujna 2023. za vozilo oštećenika ČT iz [adresa], registarske oznake [registarska oznaka], marke FORD FIESTA, te je predviđeno 1,40 autokaroserijskih sati rada na vozilu za njegov popravak, te 4,50 autolakirerskih sati rada, a šteta se vodi pod brojem 2023/0018566/001.

12. Uvidom u račun tužitelja broj 2023/0018566/001 od 14. studenoga 2023. (list 9 spisa) utvrđeno je da je tužitelj isti izdao ČT iz [adresa], za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], na temelju izvida štete tuženika broj 2023/0018566/001, i to na iznos od 1.565,79 eura, iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja na autolimarskim i autolakirerskim radovima 37,19 eura plus PDV. S time da u pogledu broja sati rada potrebnih za popravak, iznosi u potpunosti odgovaraju procjeni iz izvida štete tuženika, odnosno količina autolimarskih sati rada je 1,40 sati, a količina autolakirerskih sati rada je 4,50 sati. Dakle, prema stavu suda, a i prema navodima i prigovorima tuženika istaknutim tijekom postupka, krucijalna je razlika u cijeni sata rada koju tužitelj naplaćuje u odnosu na cijenu sata rada koju tuženik priznaje.

13. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 39-42 spisa).

14. Kako je uvidom u Cjenik tužitelja (list 15 spisa) utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istim, a koju cijenu sata rada je tužitelj fakturirao pod istim uvjetima i iznosima i svojim ostalim klijentima, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa za cijenu sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 127,44 eura, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji (list 16-17 spisa), te mu je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, a što u konkretnom slučaju nije sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude. Opreza radi se navodi i kako je u Cjeniku (list 15 spisa) vidljivo da tužitelj u svom poslovanju klijentima kojima pruža svoje usluge obračunava i PDV. Odnosno, cijena sata rada (autolimarskih i autolakirerskih) iznosi 37,19 eura, uvećano za 25% PDV- a u iznosu od 9,30 eura, što znači da cijena sata rada s PDV-om iznosi 46,49 eura, koju razliku do navedenog iznosa tužitelj tužbom i potražuje.

15. S obzirom na sve navedeno, sud je ocijenio nepotrebnim provoditi dokaz financijskim vještačenjem uvidom u poslovne knjige i račune tužitelja koje je isti izdavao strankama za obavljanje usluga autolimarskih i autolakirerskih radova u periodu od 1. lipnja 2023. do kraja siječnja 2024., na okolnost stvarne cijene tih radova koje su strankama izdane.

16. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

17. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 1. rujna 2023. proizlazi da je oštećenik podnio zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (30. studenoga 2023.), o tome je odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, a prigovor tuženika tijeku zateznih kamata je ocijenjen neosnovanim. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

18. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

19. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi: sastava tužbe od 10.10.2024.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 16.12.2024.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura prema Tbr.8.t.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 29.1.2025.-25 bodova odnosno 50,00 eura prema Tbr.9.t.1. Tarife, te trošak pristupa ročištu za objavu- 12,50 bodova odnosno 25,00 eura prema Tbr.9.t.3. Tarife, odnosno ukupno 175,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a prema Tbr.46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, što sveukupno iznosi 218,75 eura. Tužitelju je osnovanim ocijenjen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.), pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

20. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka II izreke presude).

21. S obzirom na uspjeh u sporu, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 24. veljače 2025.

Sudac:

Mirna Panjan

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

VTĐ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: VT VL. AUTOLIMAR RANAC EXPRESS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 13,27 eura

- tuženiku: TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, po punomoćniku Hrvoju Luiju, odvjetniku u OD Mađarić &

Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4

- kal. 30 dana