REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3487/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja TJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zdeslavu Tadiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Petrović Ljubičić, odvjetnici u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 24. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 03. listopada 2024. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 03. listopada 2024. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja od dana 21. listopada 2024. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 03. listopada 2024. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023.. Međutim, navodi da je navedena presuda djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024., radi čega presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023. nije mogla steći svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti na način naznačen u predmetnom Zahtjevu za izravnu naplatu te nije ovršna isprava. Navodi da ovrhovoditelj presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024. uopće nije dostavio Financijskoj agenciji te želi nezakonito provesti naplatu cjelokupnog iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom, a koji je kasnije djelomično izmijenjen drugostupanjskom presudom. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim. Podredno, predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, pri čemu ne navodi do kada predlaže odgodu. Navodi da bi provedbom predmetne ovrhe trpjela nenadoknadivu štetu, a nastanak nenadoknadive štete obrazlaže time što je u mirovini, s niskim primanjima koja su već od ranije opterećena ovrhom te nema druge imovine niti sredstava za vlastito uzdržavanje. Dalje, navodi da je ovrhovoditelj u mirovini i bez imovine te u slučaju ukidanja ovršne isprave imovina ovrhovoditelja ne bi bila dostatna za povrat ovršeniku onog iznosa koji je u predmetnom postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju. Navodi da je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv gore navedene drugostupanjske presude (presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024.).

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju, a koji se očitovao podneskom od dana 21. listopada 2024. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti te predlaže sudu odbiti ovršenikov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U svom očitovanju ovrhovoditelj u bitnome navodi da je netočan navod ovršenika da uz Zahtjev za izravnu naplatu nije dostavio presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6011/2022 od dana 06. ožujka 2023. Navodi da je Financijskoj agenciji uz Zahtjev za izravnu naplatu dostavio i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023. i presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024., kao i potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti te specifikaciju potraživanja iz koje je razvidno da ne zahtjeva naplatu cjelokupnog iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom, kako to navodi ovršenik, već zahtijeva naplatu sukladno drugostupanjskoj presudi (kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda).

4. Ovrhovoditelj je sudu dostavio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4428/2024 od dana 16. listopada 2024. kojim je odbačen prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024.

5. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

6. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji uz Zahtjev za izravnu naplatu dostavio samo prvostupanjsku presudu (presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023.), bez drugostupanjske presude (presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024.) kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, pa da, prema tome, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023. nije mogla steći svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti na način naznačen u predmetnom Zahtjevu za izravnu naplatu, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st.

1. toč. 2. OZ-a, te nije ovršna isprava, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a.

9. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6011/2022 od dana 06. ožujka 2023. utvrđeno je da je istom naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju iznos od 2.038,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II.) te naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.372,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV.). Protiv iste ovršenik je uložio žalbu. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024. djelomično je odbijena žalba ovršenika i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023. pod točkom II. izreke te u odluci o trošku pod točkom IV. izreke za iznos od 7.283,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, dok je žalba ovršenika djelomično prihvaćena te je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 7.283,11 EUR odbijen kao neosnovan (list 9-27 spisa).

10. Općinski građanski sud u Zagrebu izdao je dana 14. lipnja 2024. potvrdu pravomoćnosti / ovršnosti presude poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023., pri čemu je kao datum pravomoćnosti naveden 20. ožujka 2024., datum ovršnosti 23. svibnja 2024., uz napomenu da je ista djelomično preinačena u vezi troška (list 7 spisa).

11. Uvidom u predmetni zahtjev za izravnu naplatu utvrđeno je da je na istom naznačeno da je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023. ovršna dana 23. svibnja 2024. (list 5-6 spisa).

12. Dopisom od dana 21. siječnja 2025. sud je zatražio od Financijske agencije očitovati se da li je ovrhovoditelj predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu, osim presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6011/2022 od dana 06. ožujka 2023., priložio i presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024., te dostaviti sudu specifikaciju potraživanja priloženu uz zahtjev za izravnu naplatu (list 50 spisa).

13. Podneskom od dana 22. siječnja 2025. Financijska agencija obavijestila je sud da je ovrhovoditelj uz predmetni zahtjev za izravnu naplatu priložio i presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024. te je dostavila sudu specifikaciju potraživanja priloženu uz zahtjev za izravnu naplatu, a iz koje je razvidno da ovrhovoditelj zahtjeva naplatu glavnice u iznosu od 2,038,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te naplatu parničnog troška u iznosu od 7.283,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (list 52-55 spisa).

14. Stoga je netočan navod ovršenika da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji podnio na izravnu naplatu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024., dok presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024. nije priložio zahtjevu za izravnu naplatu, pa da ovrhovoditelj želi nezakonito provesti naplatu cjelokupnog iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom, a koji je kasnije djelomično izmijenjen drugostupanjskom presudom.

15. Slijedom toga, nisu ostvareni ni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i toč. 2. OZ-a, a koje ističe ovršenik, da presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6011/2022 od dana 06. ožujka 2023. iz navedenih razloga nije mogla steći svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti na način naznačen u predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu i da stoga ista nije ni ovršna isprava.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u predmetnom postupku izravne naplate nedopuštenim odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

17. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.

18. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

19. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

20. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

21. U svom prijedlogu od dana 03. listopada 2024. ovršenik navodi da je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024. podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4428/2024 od dana 16. listopada 2024. odbačen je prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-673/2024 od dana 20. ožujka 2024. (list 45-49 spisa).

22. Slijedom toga, nije ispunjen niti jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 1.-11. OZ-a.

23. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

24. Nastanak nenadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što je u mirovini, s niskim primanjima koja su već od ranije opterećena ovrhom te nema druge imovine niti sredstava za vlastito uzdržavanje. Dalje, navodi da je ovrhovoditelj u mirovini i bez imovine te u slučaju ukidanja ovršne isprave imovina ovrhovoditelja ne bi bila dostatna za povrat ovršeniku onog iznosa koji je u predmetnom postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju.

25. Međutim, teško materijalno stanje ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe. Naime, jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik koji je u teškoj materijalnoj situaciji tada imao razlog za odgodu ovrhe.

26. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

27. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

28. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

29. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.

30. Naime, u svom prijedlogu ovršenik samo navodi da je ovrhovoditelj u mirovini i bez imovine. Međutim, navedeno ovršenik ničime ne dokazuje. Ovršenik mora konkretnim dokazima učiniti vjerojatnim da je imovinsko stanje ovrhovoditelja takvo da bi mu provedbom ovrhe nastala šteta koju ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće, a samo navođenje da je ovrhovoditelj u mirovini i bez imovine ne čini vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

31. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, slijedom čega ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu , sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.

32. Slijedom navedenog, obzirom nije ispunjen niti jedan od dva uvjeta za odgodu ovrhe koji moraju biti kumulativno ispunjeni temeljem odredbe čl. 65. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u predmetnom postupku izravne naplate i odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

33. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 21. listopada 2024. na prijedlog ovršenika.

Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan

Naime, čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika.

Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka te odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 24. veljače 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. spis