REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-2148/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku u ZOU Jurica Borojević i Domagoj Jugović, Nova Gradiška, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, radi isplate, u prisustvu zamjenice punomoćnika tužitelja i zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 8.742,20 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2013. godine na iznos od 641,49 eura, od 15.02.2013.;

- za mjesec veljaču 2013. godine na iznos od 324,68 eura, od 15.03.2013.;

- za mjesec ožujak 2013. godine na iznos od 1.003,40 eura, od 15.04.2013.;

- za mjesec travanj 2013. godine na iznos od 835,97 eura, od 15.05.2013.;

- za mjesec svibanj 2013. godine na iznos od 761,86 eura, od 15.06.2013.;

- za mjesec srpanj 2013. godine na iznos od 1.165,83 eura, od 15.08.2013.;

- za mjesec kolovoz 2013. godine na iznos od 694,75 eura, od 15.09.2013.;

- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 598,81 eura, od 15.10.2013.;

- za mjesec studeni 2013. godine na iznos od 28,18 eura, od 15.12.2013.;

- za mjesec prosinac 2013. godine na iznos od 867,39 eura, od 15.01.2014.;

- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 643,81 eura, od 15.02.2014.;

- za mjesec veljaču 2014. godine na iznos od 1.176,03 eura, od 15.03.2014.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 2.707,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 10. svibnja 2018. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, tijekom 2013. i 2014. godine ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika te da je priroda posla tužitelja iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Nadalje da je prema odredbama članka 84. (sada čl. 86.) Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji (''NN'' 129/00, 41/08, 76/09) i čl. 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i nedjeljom 35%. Ističe se da tijekom 2010. godine tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, niti je to do dana podnošenja tužbe učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 02.veljače 2018. godine te da se tuženik nije očitovao na zahtjev tužitelja u roku od tri mjeseca od njegovog podnošenja. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 24.12.2024. tako da potražuje iznos od 8.742,20 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu (list 9-11 spisa) usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su tužitelju isplaćeni svi sati provedeni na službenom plovilu. Navodi se da se tužitelj upućuje na teren službenim plovilom i to na nekoliko dana, a ovisno o tipu plovila da takav terenski rad tužitelja može trajati u pravilu od 3-7 dana, a nakon čega da je tužitelj jednaki broj dana slobodan. Istaknuto je da za vrijeme ovakva upućivanja na teren da se tužitelju vrijeme provedeno na služenom plovilu izvan redovnog radnog vremena obračunavalo i isplaćivalo temeljem članka 57. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 89/12, 104/13-dalje KU-a) ukoliko nije bilo nekih intervencija i aktivnosti člana posade broda izvan redovnih sati rada, a koje intervencije i aktivnosti da se obavezno evidentiraju u izvješćima uz radne naloge, te da se temeljem istih kasnije vrši isplata prekovremenih sati. Zaključno je istaknuto da je tužitelju po ovoj osnovi honoriran svaki sat proveden na službenom plovilu izvan sati koji su mu isplaćeni kao redovan rad i izvan stvarno odrađenih sati van redovnog rada koji su mu isplaćeni po osnovi prekovremenog rada. Navodi se da je tužitelju isplaćivan i terenski dodatak za svaki dan proveden na službenom plovilu i svi drugi dodaci koji ga pripadaju sukladno pozitivnopravnim propisima. Također je istaknuto da se prekovremenim radom ne može smatrati neprekidni boravak tužitelja na brodu ili kojem drugom vojnom objektu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora (list 5-7 spisa); zapisnika od 11.prosinca 2018.godine iz predmeta Pr- 138/2018 u istovrsnoj pravnoj stvari na kojem su iskazivali svjedoci HN I IN (list 54-59 spisa); Tumačenja odredbi KU-a za državne službenike I namještenike prema redosljedu članaka (list 63-64 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiot (list 75-86 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.

4. U predmetnoj pravnoj stvari je bio na ročištu od 04.rujna 2018.godine prekinut postupak, a koji je nastavljen rješenjem ovog suda P-391/18 od 16.12.2022.godine (list 29-30 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za period od 01.01.2013. godine do zaključno 31.03.2014. godine.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu policijskog službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova RH, PU Splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split.

8. Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka obratio nadležnom ODO-u Split sukladno odredbi članka 186. a ZPP-a za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora (list 5-6 spisa), a na koji zahtjev se ODO Split nije očitovao, te je tužitelj u zakonskom roku sukladno odredbi članka 186 a stavka 5.ZPP-a podnio u zakonskom roku tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

9. Sukladno naputku iz odluke Vrhovnog suda RH br. Revr-598/2015-2 od 1. lipnja 2016. potrebno je u ponovljenom postupku utvrditi stvarno odrađene sate rada tužitelja budući je stav Vrhovnog suda RH u predmetnoj pravnoj stvari da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati dnevno, pa da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom.

10. Prema odredbi članka 42.stavak 1. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR- a), a koji je u primjeni u predmetnom utuženom razdoblju radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac.

11. Temeljem odredbe članka 53. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

12. Temeljem odredbe članka 92.stavka 1. Zakona o policiji (''NN'' 129/2000, 41/2008, 76/2009), a koji je u konkretnom slučaju u primjeni je propisano da je policijski službenik dužan je po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te je odredbom stavka 2. istog članka propisano da policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovog članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

13. Temeljem odredbe članka 44. stavka 1. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) određeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad sa prekidom dužni od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Nadalje, temeljem odredbe članka 44.stavka 2. navedenog KU-a dodaci iz stavka 1. ovog članka međusobno se ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

14. Iz iskaza RN danog u istovrsnoj pravnoj stvari u predmetu Pr- 138/2018 (list 55-56 spisa) proizlazi da je on 2013. i 2014. radio kao zapovjednik plovila tipa B. Isti istče da je radio na plovilu Sv. Dujam. Nadalje isti navodi da je redovno radno vrijeme na ovakvim plovilima otprilike 12 sati rada a ostatak od 12 sati da su djelatnici na navedenim plovilima dežurni. Inače isti navodi da je organizacija rada takva da je plovilo 4 dana u plovidbi a potom da djelatnici imaju 4 dana slobodna. Ističe da nije smio napuštati brod za cijelo vrijeme rada kako dežurstava tako i redovnog radnog vremena. Isti ističe da za vrijeme plovidbe ne može koristiti odmor jer da je tako obzirom da se radi o malom brodu i da uvijek postoje zaduženja za vrijeme plovidbe, da se kratko može iskoristiti vrijeme odmora dok je brod vezan u luci, ali da se svejedno i kad je vezan brod da se djelatnik mora nalaziti u blizini broda za slučaj intervencije. Nadalje navodi da je noću moguće odspavati, međutim da je uvijek u blizini pomorska veza koja je stalno uključena jer da i tijekom noći postoji mogućnost i potreba za intervencijama a na koje da se treba odazvat. Napominje da uz spomenutu pomorsku vezu postoji noću i uključena policijska veza koja cijelu noć radi i da djelatnici sve to čuju tako da je gotovo nemoguće imati čisti odmor i noću. Što se tiče opisa poslova radnog mjesta zapovjednika broda navodi da kao zapovjednik broda je zadužen za vođenje cjelokupne dokumentacije za uredno rada posade, za urednost isplovljavanja, da je u kontaktima sa svim djelatnicima pa i šefom smjene, te da vrši nadzor i usmjerivačku djelatnost na brodu, obavlja kontrolu sustava navigacije te da piše izvješće o radu na brodu. Nadalje ističe da se tijekom plovidbe često događaju pozivi na razne intervencije i da ih ne zove samo poslodavac, već pozivi često dolaze iz središnjice iz Rijeke i Zadra pored toga što zovu i građani Splita vezano za izvanredne intervencije. Ističe da je riječ o intervencijama traganja, spašavanja, hitnog medicinskog prijevoza. Navodi da su uvjeti boravka na navedenim plovilima skučeni, da postoji mala kabina za zapovjednika plovila površine 2,70 a posebna kabina koju dijele ostali članovi posade. Isti navodi da je na plovilu na kojem je on radio bilo 3 člana posade. Navodi da ukoliko dođe do potrebe intervencije da on ne može odbiti intervenirati, a obzirom na njegovu funkciju zapovjednika broda. Navodi da je primarna funkcija plovila čuvanje državne granice na moru. Također je isti naveo da je nadzor državne granice potrebno obavljati uvijek 24 sata. Isti je istakao da ne postoji mogućnost da se na period od 12 sati isključe sve veze i da djelatnici nisu dežurni. Nadalje je isti istakao da isti ne može odbiti intervenciju pozivajući se na vrijeme odmora. Isti je naveo da mu nije isplaćivan pomorski dodatak, te da ga u njegovoj u njegovoj službi zapovjednika broda ne može nitko zamijeniti. Također isti ističe da može odspavati noću 6-8 sati, ali sa prekidima budući mu se iznad glave nalazi veza s pomorskom vezom ili policijom, te čuje cijelu noć navedene zvukove,a uvijek je potencijalno mogućnost da ga se zove na intervenciju.

15. Iz iskaza svjedoka EN danog u istovrsnoj pravnoj stvari u predmetu Pr-138/18 (list 56-57 spisa) proizlazi da je on u periodu 2013. i 20104. radio kao upravitelj stroja na plovilima i to najčešće na plovilu Ivan Kamber a kad G ne bi isplovio da je radio na drugim manjim plovilima pa tako i na Sv. Dujmu. Isti navodi da je redovno radno vrijeme bilo u početku 12 sati a kasnije 10 sati a ostatak vremena da je bio dežuran na brodu. Ističe kad je brod bio u plovidbi u višednevnoj službi na moru da bi to bilo 4 dana a da bi potom 4 dana bio slobodan te navodi da je pored poslova upravitelja stroja obavljao i poslove vezano za čuvanje državne granice budući je on i policijski službenik za čuvanje državne granice pa da je morao u tom smislu intervenirati vezano za razne prekršaje na moru. Isti navodi da ga je na ove intervencije uvijek pozivao zapovjednik broda, a sve je interv. vezano za strojeve na plovilima odrađivao sam. Isti ističe što se tiče intervencija na terenu da su to često bile intervencije medicinske i isto tako intervencije vezane za povredu državne granice na moru kao i prekršaje. Isti ističe da on ima u plovilu svoju kabinu međutim navodi i da je brod opremljen odgovarajućim alarmima koji signaliziraju kvarove vezano za strojeve te kad on uoči neispravnost nekog od strojeva, da ukoliko ne može sam ukloniti kvar o tome obavještava nadležne budući da brod u svakom trenutku mora biti spreman za službu i svi strojevi moraju biti u ispravnom stanju. Isti ističe u pogledu mogućnosti odmora noću da je mogao odmarati se 6-8 sati ali da je to spavanje i odmor bilo polovično iz razloga što neprekidno čuje ono što ga ometa u odmoru budući je to 7 ljudi članova posade, koji neprekidno nešto rade, čuje se zvukovi pumpe na brodu, stalno je uključena i veza pa da čuje i te zvukove a uvijek postoji mogućnosti poziva na intervenciju čak i noću.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka LN danog u istovrsnoj pravnoj stvari u predmetu Pr-138/18 (list 57-58 spisa) proizlazi da je on 2013. i 2014. radio na plovilu Sv. Dujam. Isti ističe da je radno vrijeme bilo organizirano na način da je redovno radno vrijeme bilo otprilike 10 ili 12 sati, a ostatak dežurstvo ostalih 12 sati, te da je bilo 4 dana plovidbe, a potom slobodni dani koji da su bili uvijek različito davani u zavisnosti od potreba službe. Svjedok navodi da za vrijeme plovidbe nije smio napuštati brod, a da je poziva za intervenciju bilo dosta te da su bili učestali u ovom razdoblju i to od hitnih medicinskih intervencija pa sve do intervencija vezanih za prekršaje na moru kao i intervencija vezanih za spašavanje. Svjedok navodi da na plovilima nije postojala mogućnost odmaranja zbog prirode obavljanja poslova, a što se tiče odmora noću da je taj odmor nikad nije bio 100% iz razloga što se u blizini mjesta za odmor na brodu cijelu noć slušaju zvukovi od veze, neprekidno su upaljeni mobiteli preko kojih se primaju pozivi za intervencije. Isti ističe da se njemu i tužitelju u ovom razdoblju 2013. i 2014. nije isplaćivao pomorski dodatak. Također isti navodi da je posada dužna po pozivu za intervenciju odmah pristupiti, te da se ne može neinterveniranje pravdati odmorom.

17. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz iskaza saslušanog ON i svjedoka EN i LN danih u istovrsnoj pravnoj stvari u predmetu Pr-138/2018, te dokumentacije koju je vezano za rad tužitelja dostavio tuženik proizlazi da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima, a dok je brod bio nekoliko dana u plovidbi na višednevnom dežurstvu bio na radnom mjestu i radio i izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što da se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU-a pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju poslodavcu bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu. Iz iskaza saslušane stranke i navedenih svjedoka u navedenom istovrsnom predmetu Pr-138/2018 nedvojbeno proizlazi da se tužitelj u utuženom razdoblju obavljajući poslove na brodu, te ujedno odazivajući se na intervencije po nalogu nadređenih nije mogao imati čisti već isprekidani odmor od nekoliko sati i to pretežno u noćnim satima budući je uvijek morao biti na vezi u slučaju da je bilo potrebno se odazvati na intervenciju i po pozivu poslodavca, te neovisno o tome da li se odmara da se morao odazivati na naloge poslodavca kao i posebno vezano za intervencije na moru pa se treba smatrati da je tužitelj bio na radnom mjestu i radio izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu.

18.Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a.

19. Radi utvrđivanja visine potraživanja i utvrđivanja stvarno odrađenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju trebalo je uvažiti shvaćanje jedinstvene sudske , prakse u čitavom nizu odluka Vrhovnog suda RH u predmetnoj pravnoj stvari, a prema kojem stavu Vrhovnog suda je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom. Sukladno navedenom jedinstvenom pravnom stavu zauzetom u odlukama VSRH RH u ovakvim predmetima vještaku Milenku Galiot je dan naputak da pri izradi vještva, utvrdi stvarno odrađene sate rada uvažavajući pravilo da pri tome treba uzeti u obzir stvarno odrađene sate rada uzimajući u obzir i postojanje osmosatnog dnevnog odmora.

20. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota od 19. rujna 2024. (list 75-86 spisa) proizlazi da je vještak postupio po nalogu suda i to baš na način da je za utuženo razdoblje od 01.siječnja 2013.godine do 31.ožujka 2014. na temelju obračunskih lista tužitelja, evidencija mjesečnih sati rada tužitelja, te radnih naloga i izvješća izvršio obračun na način da je od zbroja podataka u Tablici odbio sate rada po osnovi spomenutih radnih naloga koje je tužena obračunala i isplatila tužitelju za utuženo razdoblje, a sate rada je utvrdio na temelju evidencija rada i obračunskih lista tužitelja, te je nakon toga iskazao ukupno neplaćene razlike sati rada po svim navedenim osnovama, te ih iskazao u Tablicama koje prileže vještvu. Navedene iznose vještak je obračunao sukladno članku 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 89/12, 104/13, 150/13, 153/13). Također je vještak istakao da je navedene iznose u Tablici umanjio od ukupnih iznosa iz stupca 16, a sve iz razloga što da je tužena predmetne iznose obračunala i isplatila tužitelju. Vještak je također istakao da kako se u predmetnom vještvu umjesto pasivnog dežurstva računa prekovremeni rad da je zbog toga umanjio predmetne iznose od ukupnih iznosa obračunatih za navedene sate rada ostvarenih po spomenutim radnim nalozima. Ujedno vještak navodi da je u stupcima 19. i 20. Tablice iskazao ukupnu bruto razliku naknade plaće tužitelja u kunama i eurima po mjesecima i ukupno po svim naznačenim osnovama za utuženo razdoblje. Zaključno vještak u nalazu i mišljenju ističe da na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u tablicama je iskazao razlike naknada plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, a za razdoblje od 01.01.2013.godine do 31.03.2014.godine u bruto iznosu u kunama 65.868,13 Kuna (Tablica br. 3, stupac 19, red ukupno), a što predstavlja protuvrijednost u eurima u iznosu od 8.742,20 Eur-a (Tablica br. 3, stupac 20, red ukupno).

21. Navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota i dopunu njegovog nalaza i mišljenja ovaj sud smatra u potpunosti logičnim, vjerodostojnim i relevantnim budući se navedeni nalaz i mišljenje i dopuna nalaza i mišljenja zasniva na relevantnoj službenoj dokumentaciji koju je dostavila sama tužena, posebice radnih naloga sa izvješćima. Vještak je detaljno opisao način izračuna razlike plaće na ime neisplaćenog prekovremenog rada tužitelju u utuženom razdoblju, te je istaknuto da način izračuna nije protivan navedenom stavu jedinstvene sudske prakse Vrhovnog suda RH u ovakvim predmetima. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu sa navedenim nalazom i mišljenjem vještaka Milenka Galiot dok tužena nije isticala nikakve primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje.

22. U navedenom smislu, imajući u vidu ono što su iskazali stranka ON i svjedoci HN i IN u istovrsno pravnoj stvari Pr-138/2018 (list 54-59 spisa) u pogledu stvarno odrađenih sati rada tužitelja tijekom višednevne plovidbe, a prema kojim iskazima da se tužitelj mogao odmarati samo nekoliko sati tijekom 24 sata i to pretežno noću i to sa prekidima budući je pozivan na intervencije na koje se morao odazivati po nalogu poslodavca kao i jedinstveni stav VSRH iz kojeg proizlazi da je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika tijekom višednevnih plovidbi trajao neprekidno 24 sata dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom, trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu s osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada u zatraženom ukupnom iznosu od 8.742,20 Eur-a bruto budući u situaciji kad tužitelj boravi tijekom višednevnih službi na plovilu 24 sata tada je potrebno rad tužitelja obračunati na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora (pri čemu se uzima 8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad te 8 sati dnevni odmor) , te tužitelj upravo sukladno navedenom i potražuje uređenim tužbenim zahtjevom iznos od 8.742,20 Eur-a bruto po navedenom osnovu svojim podneskom od 24.12.2024.godine u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Milenka Galiot. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja od 8.742,20 Eur-a bruto tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja na pojedinačne mjesečne iznose iz nalaza i mišljenja vještaka Milenka Galiot teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka 83. stavka 3. ZR-a, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’ 156/22). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

23. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

24. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tužena mu je dužna naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 04.rujna 2018.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 12.03.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 10.02.2020.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 04.02.2021.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 05.10. 2023.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 13.03.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 24.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; konferencije sa strankom (1h) u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 950 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.900,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 475,00 Eur-a ukupno iznosi 2.375,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja od 332,00 Eur-a ukupno iznosi 2.707,00 Eur-a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 24. veljače 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-tužitelju-po punomoćniku

-tuženiku - po ODO-u