Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-484/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja TOMSAN d. o. o., Viškovo, Dovičići 18, OIB: 29928288748, kojeg zastupa punomoćnik MV iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona j.t.d. u Rijeci, protiv tuženice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-138/22-20 od 19. travnja 2024., 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice ĐV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-138/22-20 od 19. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci, posl. br. Ovrv-521/2021 od 11. studenog 2021. kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 332,71 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 683,89 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja suvlasničke zgrade na adresi u [adresa], za isplatu iznosa od 332,71 eura s osnove zajedničke pričuve u razdoblju od siječnja 2020. do kolovoza 2021.

6. S obzirom na prethodno navedenu vrijednost predmeta spora, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

7. Uvažavajući da se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, to od strane ovoga drugostupanjskog suda nisu razmatrani žalbeni razlozi koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju povredu se tuženica sadržajno poziva navodeći da joj je nezakonito uskraćeno postavljati pitanja svjedoku na ročištu za glavnu raspravu, a s obzirom na to da iz zapisnika s tog ročišta od 19. ožujka 2024. proizlazi da je tuženici bilo omogućeno postavljati pitanja svjedoku, s tim što joj je uskraćeno postavljanje pitanja u vezi odluka suvlasnika iz rujna 2022. uz obrazloženje da se uskraćena pitanja odnose na vrijeme nakon utuženog razdoblja od siječnja 2020. do kolovoza 2021. Budući da iz zapisnika proizlazi da se rečena pitanja tuženice nisu odnosila na predmet spora, to je pravilno prvostupanjski sud u skladu s čl. 302. st. 3. ZPP-a zabranio tuženici postavljanje tih pitanja.

10. Također, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženica upire u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10.1. Vezano uz prethodno, utvrđenje prvostupanjskog suda da je za povećanje pričuve na iznos od 3,50 kn/m2 postignuta suvlasnička većina od 59,36 % u skladu je s potpisnom listom suvlasnika od 1. travnja 2019. koja prileži spisu.

10.2. Nadalje, budući da je tuženica tijekom postupka na krajnje paušalan način navela da su potpisi suvlasnika krivotvoreni, odnosno taj navod ni na koji način nije potkrijepila, to prvostupanjski sud ne očitujući se na taj navod nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10.3. Glede žalbenog prigovora da su na potpisnoj listi suvlasnika potpisivani pokojnici, napominje se da iz stanja spisa ne proizlazi da se na tu okolnost pozivala tuženica tijekom prethodnog postupka, a slijedom čega je riječ o novoj činjenici koju u skladu s čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a te u skladu s izričitim upozorenjem prvostupanjskog suda sadržanom u rješenju poslovni broj Povrv-138/2022-5 od 23. kolovoza 2023. u kasnijem tijeku postupka prvostupanjski sud nije bio ovlašten uzeti u obzir.

10.4. U odnosu na pozivanje tuženice na presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-185/2018 od 15. svibnja 2020., prvostupanjski je sud u toč. 15.1. obrazloženja pobijane presude dao jasne, valjane i dostatne razloge zašto se utvrđenja toga suda o nepostojanju većine suvlasnika za povećanje doprinose za zajedničku pričuvu ne mogu primijeniti na predmetni slučaj.

11. Konačno, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP-a, na koju izričito upire tuženica, a s obzirom na to da pobijana presuda nije utemeljena na raspolaganju stranaka koje bi bilo u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

12. Prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih okolnosti da je tužitelj upravitelj zgrade na adresi u [adresa], da je tuženica vlasnica stana za kojeg se potražuje pričuva, koji je površine 35,81 m2, da tužena nije namirila utuženo potraživanje na ime zajedničke pričuve za razdoblje od siječnja 2020. do kolovoza 2021., utvrdio da je za povećanje zajedničke pričuve na iznos od 3,50 kn/m2 glasala većina suvlasnika s ukupnim suvlasničkim udjelom od 59,36 %, pa je stoga s obzirom na površinu stana tuženice tuženica u utuženom razdoblju u obvezi plaćati 16/64 eura/125,34 kn mjesečno.

13. Prema čl. 40. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, dok se prema st. 2. tog članka većina glasova računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

13.1. U skladu s čl. 86. st. 1. ZVDSP-a poslovi redovite uprave cijelom nekretninom su osobito redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, kao i stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove.

13.2. Nastavno na prethodno, prema čl. 90. st. 2. ZVDSP-a zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

13.3. Konačno, odredbom čl. 89. st. 2. ZVDSP-a je određeno da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

14. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je za povećanje doprinosa za zajedničku pričuvu na 3,50 kn/m2 postignuta suvlasnička većina od 59,36 % prema broju suvlasničkih dijelova, to je u skladu s citiranim čl. 90. st. 2. u vezi s čl. 86. st. 1. i čl. 40. st. 1. i 2. ZVDSP-a zakonita i valjana odluka suvlasnika o povećanju doprinosa za zajedničku pričuvu na prethodno navedeni iznos.

15. Slijedom toga, uvažavajući površinu posebnog dijela tuženica od 35,81 m2, a imajući na umu citiranu odredbu čl. 89. st. 2. ZVDSP-a, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica u obvezi plaćati na ime zajedničke pričuve iznos od 16,64 eura mjesečno, a što za razdoblje od siječnja 2020. do kolovoza 2021. ukupno iznosi 332,80 eura, u pogledu kojeg iznosa je u dominantnom, ali ipak nešto nižem iznosu od 332,71 eura platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi jasnog bilježnika i održan na snazi pobijanom presudom.

16. Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem su zatražene zatezne kamate koje na 20 pojedinačnih iznosa teku od prvog narednog dana od datuma dospijeća koje je utvrdio prvostupanjski sud, a uvažavajući da se tuženica u pogledu tih iznosa nalazi u zakašnjenju u smislu čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

17. Glede visine parničnih troškova, koju je tuženica osporila na vrlo općenit način, napominje se da je ista u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) i to Tbr. 8. toč. 1. te Tbr. 9. toč. 1. i 2., a sve to cijeneći vrijednosti predmeta spora, u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife.

18. Slijedom svega navedenog, trebalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 24. veljače 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak