Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-3/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari mlt. tužitelja HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], a ona zastupana po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Birnbaum, odvjetnici iz Osijeka, radi povišenja uzdržavanja, povodom žalbi mlt. tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-31/2023-51 od 28. studenog 2024., dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba mlt. tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-31/2023-51 od 28. studenog 2024.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke te djelomično pod točkom II. izreke za iznos od 8,17

EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u preostalom dijelu pod točkom II. izreke na način da se mijenja presuda Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Valpovu broj P Ob-50/21-28 od 23. srpnja 2021. u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje tako što se nalaže tuženiku da pored dosuđenog iznosa uzdržavanja pod točkom I. izreke u iznosu od 350,00 EURA mjesečno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom plaća na ime uzdržavanje mlt. tužitelju i daljnji iznos od 40,00 EURA mjesečno, dakle ukupno 390,00 EURA mjesečno, s time što je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a buduće prilikom isplate svake plaće ili najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec sve zajedno sa zakonskom zateznim kamatama koje tijeku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to do 23. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana na račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužitelja.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se prihvaća žalba mlt. tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-31/2023-51 od 28. studenog 2024. pod točkom III. izreke i pored dosuđenog troška od 600,00 EURA s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pod tom točkom presude istom dosuđuje i daljnji trošak od 150,00 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi mlt. tužitelju trošak žalbe u iznosu od 207,57 EURA u roku od 15 dana.

III. Trošak žalbe tuženiku i odgovora na žalbu mlt. tužitelju se ne dosuđuju.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke izmijenjena je presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P Ob-50/21-28 od 23. srpnja 2021. u djelu koji se odnosi na uzdržavanje tako što je tuženik, umjesto iznosa od 1.500,00 kn mjesečno, počevši od podnošenja tužbe 24. siječnja 2023. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, dužan za uzdržavanje mlt. HĆ plaćati mjesečno 350,00 EURA, tako da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a buduće prilikom isplate svake plaće ili do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama preciziranim kao u izreci, a tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate na račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužitelja PĆ, dok je pod točkom II. izreke preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 350,00 EURA odbijen kao neosnovan. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da mlt. tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 600,00 EURA zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 28. studenog 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu u odnosu na točku II. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija mlt. tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži, pobijanu presudu preinači na način da se tuženiku naloži da mlt. tužitelju pored iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudu plaća i daljnji iznos od 48,17 EURA te da mu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EURA. Tuženik pobija istu presudu u odnosu na točke I. i III. izreke također iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, preinači prvostupanjsku odluku i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže mlt. tužitelja na naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu mlt. tužitelj ukazuje da tuženikova žalba nije osnovana pa predlaže da se ista odbije i prvostupanjska presuda u dosuđenom dijelu potvrdi uz nalog tuženiku da mlt. tužitelju osim troškova prvostupanjskog postupka naknadi i troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba mlt. tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Prvostupanjski sud iz provedenih dokaza kao i činjenica utvrđenih tijekom postupka, a uzimajući u obzir dob mlt. tužitelja, njegov uzrast te potrebe djece te dobi ocjenjuje da su potrebe mlt. tužitelja od utuženja oko 390,00 EURA mjesečno, imajući u vidu da je u vrijeme donošenja ranije odluke mlt. HĆ bio u dobi od 8 godina, a sada je u dobi od 11 godina te pohađa V. razred osnovne škole. Nadalje je utvrđeno kako mlt. HĆ ima dijagnosticiran ADHD, da su roditelji vodili više sporova što se tiče pitanja uzdržavanja i ostvarivanja osobnih odnosa oca s djetetom, uslijed čega je preporuka da se dijete uključi u program "Jačanje obitelji", koji provodi mobilni tim SOS Dječjeg sela Ladimirevci, što je majka i učinila, pa iako je sam program besplatan, majka vozi mlt. HĆ jednom tjedno na relaciji [adresa] – [adresa] koji su udaljeni 4 km. Pored toga, psiholog mobilnog tima, preporučio je mlt. tužitelju neurofeedback terapije, te je majka mlt. tužitelja izdvojila najprije 100,00 EURA za obradu istog u Logosu Osijek, nakon čega je mlt. tužitelj imao ukupno 60 tretmana od rujna 2022. do lipnja 2023. za što je po tretmanu trebalo izdvojiti oko 16,00 EURA te snositi troškove prijevoza od [adresa] do Osijeka, a sud je mišljenja da su tretmani bili potrebni te predstavljaju opravdani trošak, jer je životno i okolnosno da će savjestan roditelj poslušati preporuku psihologa, odnosno stručnjaka, kako bi djetetu olakšao svakodnevno funkcioniranje. Osim navedenog sud navodi da mlt. HĆ ima dermatitis pa je za tretiranje istog potrebno izdvojiti oko 30,00 EURA mjesečno dok se u preostalom radi o zdravom djetetu.

6. Nadalje, sud ukazuje da je do sada majka mlt. tužitelja snosila troškove školske opreme (bez knjiga) za što je u 2024. izdvojila 250,00 EURA, a da je mlt. tužitelju početkom godine kupila dva para patika i ostalu garderobu, navodeći da su djeca u dobi od 11 godina u razvoju, te da s obzirom na kronološku dob brzo prerastu garderobu i obuću koju im je stoga potrebno često obnavljati, a pored navedenog troška da za bavljenje rukometom i šahom za mlt. tužitelja treba izdvojiti mjesečno 35,00 EURA, koji troškovi su također ocijenjeni opravdanim jer doprinose psihofizičkom razvoju djeteta.

7. Sud je na temelju provedenog postupka utvrdio tuženikove mogućnosti da doprinosi uzdržavanju mlt. tužitelja te je uzeo u obzir činjenicu da je od donošenja prijašnje odluke postao ocem mlt. kćerke, sada stare dvije godine, koja je zdrava i pohađa vrtić. Tuženik prema izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pazin od 2. rujna 2024. koje je sastavljeno za potrebe ovog postupka sam navodi da poslovanjem obrta ostvaruje prihod od 1.000,00 do 2.000,00 EURA mjesečno, a supruga mu je također zaposlena u obrtu, dok su za vrijeme donošenja prijašnje odluke tuženik i njegova supruga oboje bili nezaposleni. Sud navodi da tuženik stanuje u kući koja ima dva stana, dvorišni stan, dvije garaže i bazen koje tijekom ljeta iznajmljuje, pa iako sud nema podataka o visini najma utvrđeno je kako je tijekom 2023. imao 294 noćenja gostiju. Pored toga sam tuženik pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Pazin prilikom sastavljanja izvješća od 25. srpnja 2022. za potrebe drugog postupka (P Ob-59/2022) navodi da ostvaruje primanja od 30.000,00 kn mjesečno pa cijeneći da je tuženik upisan kao vlasnik dvije nekretnine, da su na jednoj od nekretnina upisana dva tereta, ali da iz izvješća HZRS PU Pazin ne proizlazi da tuženik otplaćuje kredite, a pored toga je upisan kao vlasnik sedam vozila, pa sud ocjenjuje da je tuženikovo imovno stanje takvo da on ima vrijedne imovine pokraj svojih mjesečnih primanja, pa iako prihvaća da se prihodi s osnova obrta oporezuju, zaključuje da tuženik ima prosječno s osnova obrta mjesečni prihod od 1.500,00 EURA.

8. Kako se materijalne potrebe djeteta utvrđuju u odnosu na životni standard tuženika kao obveznika uzdržavanja sukladno čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ), na temelju naprijed navedenog sud je ocijenio kako su se od donošenja ranije odluke okolnosti promijenile toliko da opravdavaju zahtjev mlt. tužitelja za povećanje iznosa uzdržavanja na iznos od 350,00 EURA mjesečno, smatrajući da je tuženik u mogućnosti plaćati iznos uzdržavanja za mlt. tužitelja u tom iznosu, bez da njegova egzistencija bude ugrožena. Naime, kako je prijašnjom odlukom određeno uzdržavanje u iznosu od 199,00 EURA a od tada je prošlo tri godine, u kojem je periodu u Republici Hrvatskoj uveden EURO kao valuta i notorna je činjenica da su porasli troškovi života, školskog pribora, odjeće, obuće i prehrane, te su od donošenja ranije odluke povećane potrebe mlt. tužitelja obzirom na njegovu dob, jer sada ima 11 godina i pohađa peti razred osnovne škole, te je imao potrebu za tretmane kod psihologa, s time da sud nije zanemario niti promijenjene okolnosti na strani tuženika na način da je postao ocem još jednog djeteta, pa sada ima dvoje djece, da je isti prije bio nezaposlen, a sada ima prosječna primanja od obrta, te je vlasnik nekretnina i vozila, a iznajmljuje ljeti i apartmane čime uprihodi dodatnu zaradu.

9. Stoga je prilikom odlučivanja o visini iznosa uzdržavanja uzeo u obzir socijalne, obiteljske i radne prilike tuženika, potrebe mlt. tužitelja i tuženika te da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potrebe djeteta u obliku novčanog uzdržavanja u smislu čl. 310. ObZ-a, te je ocijenio kako su se promijenile okolnosti od donošenja ranije odluke o uzdržavanju, slijedom čega je isto dosuđeno od podnošenja tužbe 24. siječnja 2023., sukladno čl. 306. ObZ-a, pa je slijedom iznijetog, a temeljem čl. 285., 307., 310., 311., 313., 314., 316. i 432. ObZ-a te čl. 3. Konvencije o pravima djeteta odlučeno kako je to navedeno u izreci pobijane odluke, s time da je prilikom određivanja iznosa uzdržavanja sud imao u vidu podatke o minimalnim iznosima koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, dok je s obzirom na standard tuženika primijenjena i Odluka o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta. Međutim, iako sud smatra da tuženik pored iznosa od 1.500,00 EURA mjesečno nedvojbeno ostvaruje i prihod s osnova iznajmljivanja apartmana, a na njegovo povoljno imovno stanje upućuje činjenica da je vlasnik nekretnina i sedam vozila, primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a mlt. tužitelju nije dosuđen cijeli zatraženi iznos, jer je tuženik kao obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje djece, dok i potraživani iznos od 398,17 EURA sud ocjenjuje previsokim s obzirom na mjesečne potrebe djeteta i okolnosti na strani tuženika kao obveznika uzdržavanja.

10. U žalbi mlt. tužitelj navodi da je presuda u dijelu kojim je djelomično odbijen njegov zahtjev nerazumljiva i da se ne može ispitati jer nema razloga koji bi takvu učinili valjanom, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) jer je sud dosudom iznosa koji je niži od minimalno utvrđenih mjesečnih potreba pogrešno primijenio materijalno pravo. Ukazuje kako su njegove potrebe tijekom postupka utvrđene u iznosu od 390,00 EURA svaki mjesec što je za 8,17 EURA niže od zahtijevanog iznosa, pa da ne nalazi niti jedan razlog koji bi opravdao dosudu manjeg iznosa od zahtijevanog, jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da mu je dijagnosticiran ADHD te da osim uobičajenih potreba ima još i povećane potrebe pa ta okolnost u smislu čl. 312. ObZ-a ne dopušta smanjenje tuženikove obveze, bez obzira na činjenicu što je obveznik uzdržavanja još jednog djeteta. Osim toga tijekom postupka je utvrđeno da tuženik ostvaruje solidna primanja u svom obrtu, da stanuje u kući koja ima dva stana, jedan dvorišni stan, dvije garaže i bazen koji tijekom ljeta iznajmljuje, da je tijekom 2023. ostvario 294 noćenja, da posjeduje još dvije nekretnine i da je vlasnik više motornih vozila pa smatra da su njegove materijalne prilike takve da je u mogućnosti plaćati na ime uzdržavanja upravo iznos koji je tužbom tražio mlt. tužitelj bez štete za vlastito uzdržavanje i bez štete za uzdržavanje drugog djeteta.

11. Tuženik u žalbi tvrdi da mlt. tužitelj nije dokazao nastanak promijenjenih okolnosti slijedom čega, a temeljem odredbe čl. 285. ObZ-a, nisu ispunjeni uvjeti za povećanje iznosa uzdržavanja određenog presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj P Ob-50/21-28 od 23. srpnja 2021. Smatra da je sud tijekom postupka bio dužan od nadležne Porezne uprave pribaviti podatke o visini dohotka tuženika kao jedine relevantne isprave na temelju kojih se može dobiti vjerodostojan podatak o ukupnim neto prihodima obveznika uzdržavanja, a budući da na istom nije utemeljena pobijana odluka da je sud postupio suprotno odredbi čl. 313. st. 3. ObZ-a. Brani tezu da su prema dostavljenim podacima njegova mjesečna neto primanja u 2021. iznosila 184,50 EURA, u 2022. 467,71 EURA, u 2023. 492,18 EURA a za razdoblje od 1. siječnja od 31. listopada 2024. 500,00 EURA a da navedene činjenice sud nije uzimao u obzir prilikom donošenja pobijane odluke, pa da su materijalne prilike tuženika ostale nepotpuno utvrđene iz razloga što sud činjenicu da je tuženik u međuvremenu postao otac još jednog djeteta kojeg je dužan uzdržavati nije cijenio, već samo konstatirao, pa niti u tu svrhu nije pravilno primijenio odredbu čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a. Tvrdi da relevantan dokaz za utvrđenje dohotka obveznika uzdržavanja ne predstavlja izvješće HZSR-a već isključivo podaci dobiveni od strane Porezne uprave a da činjenica da tuženik stanuje u kući koja ima dva stana, dvorišni stan, dvije garaže i bazen koje tijekom ljeta iznajmljuje ne predstavlja novu okolnost, budući da su iste korištene i prilikom utvrđivanja visine uzdržavanja mlt. HĆ u ranijem postupku. Smatra da se visina dohotka od bilo kojeg posla, uključujući i iznajmljivanje utvrđuje sukladno podacima pribavljenim iz Porezne uprave pa da je u konkretnom slučaju određivanje zarade od najma apsolutno nezakonito i neosnovano, a pogotovo jer sud izvodi proizvoljne zaključke koliko netko zarađuje od iznajmljivanja bez ijednog parametra o ukupnim primicima i izdacima, smatrajući da postojeći broj noćenja ne sadrži niti jedan podatak na kojem bi se moglo odrediti imovno stanje tuženika. Isto tako smatra neosnovanim da sud pobijanu odluku temelji na izvješću HZSR PU Pazin od 25. srpnja 2022. koje je izrađeno za potrebe drugog postupka koji nije u nikakvoj vezi s predmetom ovog spora, slijedom čega ukazuje da je i u tom dijelu došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i do pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja da niti iz bankovnih računa tuženika kao fizičke osobe sud nije imao osnovu izvesti zaključak o njegovom imovnom stanju budući ispis uplata i isplata po računima ne dokazuje njegov dohodak, a da je na mlt. tužitelju teret dokaza da za svaku pojedinu uplatu dokaže koliko od nje iznosi neto dohodak, koja bi bila svrhe svake pojedine uplate a pogotovo radi li se o novčanim sredstvima koja nisu obuhvaćena pozajmicom. Pojašnjava da je u cijelosti irelevantna dostavljena dokumentacija s internet stranice Njuškala u svezi procjene vrijednosti motornih vozila koja se mogu utvrđivati samo na temelju službenih podataka od strane Porezne uprave ili procjenom tržišne vrijednosti od strane ovlaštenog vještaka, smatrajući kako su ukupne materijalne prilike u cijelosti pogrešno i nepotpuno utvrđene, a da je radi ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. Rokom naložena daljnja obveza tuženiku 12 puta godišnje samostalno financirati troškove puta iz [adresa] u [adresa], troškove noćenja i boravka u mjestu djetetovog prebivališta kao i ostale troškove puta koji predstavljaju pozamašne izdatke, a koje sud nije uzeo u obzir. Prigovara da u odnosu na pojačane potrebe mlt. tužitelja isti nije dostavio ni jedan račun za pružene usluge bilo kojeg tretmana ili terapije pogotovo ne za liječenje za 2024. a da je sud neosnovano činjenično stanje utvrđivao i u odnosu na materijalne prilike majke iako je kasnije naveo da to nije od utjecaja na predmet spora.

12. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a, jer tuženik sadržajno uopće ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije opterećena nikakvim nedostatcima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno i okolnosno navedeni te bez proturječja sa stanjem spisa te nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje mlt. tužitelj, a niti ijedna druga na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Nadalje u odnosu na žalbene navode tuženika, a cijeneći odredbe čl. 350. ObZ-a u svezi s čl. 8. ZPP-a ovaj sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda da tuženik od obrta i iznajmljivanja apartmana ostvaruje iznad prosječnu zaradu, od koje je stekao i naprijed navedene nekretnine i pokretnine koje nisu male vrijednosti.

14. Kako sukladno odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, to nisu za ocjenu primjene odredbe čl. 285. istog Zakona od utjecaja imovinske prilike majke mlt. tužitelja, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, iako je na te okolnosti provodio dokaze, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja djeteta i ovaj sud smatra kako je mlt. tužitelj dokazao da su se od ranije odluke suda o uzdržavanju promijenile okolnosti na način da su s obzirom na dob, utvrđene potrebe djeteta u odnosu na dijagnosticiran ADHD i pružanje istom psihološke pomoći nakon što su roditelji vodili više sporova oko uzdržavanja i ostvarivanja osobnih odnosa te činjenice da su troškovi života znatno poskupjeli, povećao iznos koji je potreban za uzdržavanje mlt. tužitelja.

15. S obzirom da se sukladno odredbi čl. 311. st. 2. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu uzdržavanja, a ovaj sud smatra da tuženik živi iznadprosječnim standardom jer ostvaruje visoke prihode, te da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja iznos od 390,00 EURA mjesečno koji je prvostupanjski sud utvrdio kao iznos mjesečnih potreba navedenog mlt. tužitelja koji se ogledaju u troškovima školskog pribora, odjeće, obuće te prehrane, dodatnih troškova vezanih uz dijagnozu ADHD-a i potrebu terapije kod psihologa te izvanškolskih aktivnosti, bez obzira što je otac još jednog djeteta pa nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a. Osim toga, uzme li se u obzir da je ranijom odlukom tuženik obvezan na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 1.500,00 kn odnosno 199,08 EURA što je ispod minimalnog novčanog iznosa propisanog od strane Ministara nadležnog za poslove socijalne skrbi za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta tužiteljeve dobi u Republici Hrvatskoj koji trenutno iznosi 229,60 EURA mjesečno, a tuženik s obzirom na svoju zaradu može za uzdržavanje mlt. tužitelja platiti iznos za kojeg je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predstavlja iznos tužiteljevih potreba, cijeneći pritom i Odluke o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne novine" broj: 48/23 i 49/24) žalbeni navodi i u pogledu visine tužbenog zahtjeva tuženika ukazuju se potpuno neosnovanim, dok su žalbeni navodi mlt. tužitelja u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva osnovani u pogledu iznosa od 40,00 EURA, dok nisu osnovani za daljnji iznos od 8,17 EURA.

16. Stoga je valjalo žalbu mlt. tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke te djelomično pod točkom II. izreke za odbijajući dio zahtjeva u iznosu od 8,17 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe mlt. tužitelja valjalo preinačiti preostali dio točke II. izreke i mlt. tužitelju dosuditi na ime uzdržavanja i daljnji iznos od 40,00 EURA mjesečno sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci.

17. Isto tako cijeneći da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je o troškovima odlučiti primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, a kako mlt. tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog djela nisu nastali posebni troškovi, valjalo mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 366. ObZ-a dosuditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koje je prvostupanjski sud adekvatno odmjerio.

18. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke, dok je prihvaćanjem žalbe mlt. tužitelja, a primjenom odredbe čl. 380. točk 3. ZPP-a, sve u svezi s čl. 346. ObZ-a, mlt. tužitelju valjalo dosuditi i daljnji trošak od 150,00 EURA sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. Kako je mlt. tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od 83,03% u tom omjeru valjalo mu je dosuditi i trošak žalbe u visini od 207,57 EURA temeljem Tbr. 10. toč. 2. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) pa je valjalo naložiti tuženiku da naknadi mlt. tužitelju i taj trošak.

20. Trošak odgovora na žalbu mlt. tužitelju se ne dosuđuje jer isti primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a nije bio potreban za vođenje postupka odnosno odlučivanja po žalbi, dok se trošak žalbe tuženiku ne dosuđuje jer isti nije uspio s istom sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a.

U Varaždinu 24. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović