P-903/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice AU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Saji Oulovski, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saja Oulovski i Nevena Oulovski u Pakracu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja LU, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Mladena Gajskog, a po objavi presude dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, da tužiteljici AU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 484,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 11,91 EUR od 30.12.2008. do isplate

- na iznos od 10,01 EUR od 30.01.2009. do isplate

- na iznos od 9,91 EUR od 02.03.2009. do isplate

- na iznos od 8,06 EUR od 06.04.2009. do isplate

- na iznos od 11,41 EUR od 04.05.2009. do isplate

- na iznos od 7,89 EUR od 01.06.2009. do isplate

- na iznos od 9,48 EUR od 01.07.2009. do isplate

- na iznos od 9,37 EUR od 03.08.2009. do isplate

- na iznos od 9,26 EUR od 05.10.2009. do isplate

- na iznos od 14,35 EUR od 05.10.2009. do isplate

- na iznos od 15,94 EUR od 30.10.2009. do isplate

- na iznos od 12,28 EUR od 02.12.2009. do isplate

- na iznos od 15,54 EUR od 04.01.2010. do isplate

- na iznos od 11,98 EUR od 01.02.2010. do isplate

- na iznos od 13,47 EUR od 03.03.2010. do isplate

- na iznos od 13,29 EUR od 02.04.2010. do isplate

- na iznos od 16,32 EUR od 03.05.2010. do isplate

- na iznos od 9,77 EUR od 07.06.2010. do isplate

- na iznos od 12,73 EUR od 01.07.2010. do isplate

- na iznos od 14,07 EUR od 09.08.2010. do isplate

- na iznos od 10,86 EUR od 07.09.2010, do isplate

- na iznos od 12,16 EUR od 11.10.2010. do isplate

- na iznos od 13,41 EUR od 08.11.2010. do isplate

- na iznos od 10,35 EUR od 07.12.2010. do isplate

- na iznos od 14,35 EUR od 17.01.2011. do isplate

- na iznos od 8,63 EUR od 11.02.2011. do isplate

- na iznos od 11,15 EUR od 14.03.2011. do isplate

- na iznos od 10,95 EUR od 12.04.2011. do isplate

- na iznos od 12,02 EUR od 12.05.2011. do isplate

- na iznos od 9,27 EUR od 14.06.2011. do isplate

- na iznos od 10,31 EUR od 14.07.2011. do isplate

- na iznos od 10,09 EUR od 29.08.2011. do isplate

- na iznos od 9,87 EUR od 13.09.2011. do isplate

- na iznos od 9,65 EUR od 10.10.2011. do isplate

- na iznos od 10,55 EUR od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 8,12 EUR od 05.12.2011. do isplate

- na iznos od 10,04 EUR od 04.01.2012. do isplate

- na iznos od 7,72 EUR od 03.02.2012. do isplate

- na iznos od 8,51 EUR od 05.03 2012. do isplate

- na iznos od 9,25 EUR od 03.04.2012. do isplate

- na iznos od 8,05 EUR od 02.05.2012. do isplate

- na iznos od 6,90 EUR od 05.06.2012. do isplate

- na iznos od 8,44 EUR od 09.07.2012. do isplate

- na iznos od 6,47 EUR od 06.08.2012. do isplate,

- na iznos od 7,07 EUR od 19.9.2012. do isplate,

- na iznos od 3,53 EUR od 19.9.2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, da tužiteljici AU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 3.293,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 2,36 EUR od 03.03.2008. do isplate

- na iznos od 4,68 EUR od 02.04.2008. do isplate

- na iznos od 0,23 EUR od 02.07.2008. do isplate

- na iznos od 14,06 EUR od 03.11.2008. do isplate

- na iznos od 3,43 EUR od 03.12.2008. do isplate

- na iznos od 15,77 EUR od 30. 12.2008. do isplate

- na iznos od 17,43 EUR od 30.01.2009. do isplate

- na iznos od 18,26 EUR od 02.03.2009. do isplate

- na iznos od 16,28 EUR od 06.04.2009. do isplate

- na iznos od 15,99 EUR od 04.05.2009. do isplate

- na iznos od 12,88 EUR od 01.06.2009. do isplate

- na iznos od 10,74 EUR od 01.07.2009. do isplate

- na iznos od 11,10 EUR od 03.08.2009. do isplate

- na iznos od 13,13 EUR od 05.10.2009. do isplate

- na iznos od 12,17 EUR od 05.10.2009. do isplate

- na iznos od 11,03 EUR od 30.10.2009. do isplate

- na iznos od 13,66 EUR od 02.12.2009. do isplate

- na iznos od 16,15 EUR od 04.01.2010. do isplate

- na iznos od 18,78 EUR od 01.02.2010. do isplate

- na iznos od 18,09 EUR od 03.03.2010. do isplate

- na iznos od 22,51 EUR od 02.04.2010. do isplate

- na iznos od 21,37 EUR od 03.05.2010. do isplate

- na iznos od 23,60 EUR od 07.06.2010. do isplate

- na iznos od 36,12 EUR od 01.07.2010. do isplate

- na iznos od 33,27 EUR od 09.08.2010. do isplate

- na iznos od 43,96 EUR od 07.09.2010. do isplate

- na iznos od 38,32 EUR od 11.10.2010. do isplate

- na iznos od 34,08 EUR od 08.11.2010. do isplate

- na iznos od 46,98 EUR od 07.12.2010. do isplate

- na iznos od 54,95 EUR od 17.01.2011. do isplate

- na iznos od 49,17 EUR od 11.02.2011. do isplate

- na iznos od 50,02 EUR od 14.03.2011. do isplate

- na iznos od 45,87 EUR od 12.04.2011. do isplate

- na iznos od 47,75 EUR od 12.05.2011. do isplate

- na iznos od 61,27 EUR od 14.06.2011. do isplate

- na iznos od 63,25 EUR od 14.07.2011. do isplate

- na iznos od 78,88 EUR od 29.08.201 1. do isplate

- na iznos od 73,21 EUR od 13.09.2011. do isplate

- na iznos od 64,37 EUR od 10.10.2011. do isplate

- na iznos od 64,14 EUR od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 63,17 EUR od 05.12.2011. do isplate

- na iznos od 66,38 EUR od 04.01.2012. do isplate

- na iznos od 69,91 EUR od 03.02.2012. do isplate

- na iznos od 70,02 EUR od 05.03.2012. do isplate

- na iznos od 67,80 EUR od 03.04.2012. do isplate

- na iznos od 68,70 EUR od 02.05.2012. do isplate

- na iznos od 70,02 EUR od 05.06.2012. do isplate

- na iznos od 68,60 EUR od 09.07.2012. do isplate

- na iznos od 68,72 EUR od 06.08.2012. do isplate

- na iznos od 67,40 EUR od 19.09.2012. do isplate

- na iznos od 1.414,63 EUR od 19.09.2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, da tužiteljici AU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.292,12 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 17. kolovoza 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj 210524 na iznos od 19.740,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate, a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,30 % godišnje koja je tijekom otplate promjenjiva. Ističe kako je za trajanja otplate kredita po Ugovoru tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu na štetu tužiteljice, a sve to sukladno odredbi članka 2.4. Ugovora, u kojoj je navedeno da je godišnja kamatna stopa promjenjiva, a koja odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom kako je to pojašnjeno u nastavku tužbe. Ugovor je osim s promjenjivom kamatnom stopom zaključen i sa valutnom klauzulom u švicarskim francima koja odredba je također utvrđena nepoštenom i ništetnom. S obzirom na navedeno tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina. Poziva se na pravna utvrđenja u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. i posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., donesenim u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ističe da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 484,76 EUR i iznos od 3.293,46 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, potraživanje tužiteljice da je u zastari, utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu su neosnovane i neutemeljene, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP). Navodi kako se o promjenjivosti kamatne stope pregovaralo, obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te da je tužiteljica u svakom trenutku bila slobodna odabrati neki drugi model kredita. Ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora jasna, uočljiva i razumljiva, a njezinu ništetnost nije niti moguće utvrđivati. Prigovara načinu utvrđivanja tužbenog zahtjeva na temelju samostalnog izračuna visine navodnog potraživanja. Samu visinu tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit (stranica 9-11 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (stranica 12-13 spisa), Ugovor o kreditu (stranica 14-21 spisa), prometnu karticu po kreditu br. 210524 na ime AU A (stranica 22-28 spisa), proveo dokaz zamolbenim saslušanjem tužiteljice pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu (stranica 67 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita, i prednik tuženika VOLKSBANK d.d., kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 19.740,37 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate te uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,30 %, s rokom otplate od 84 mjeseca. Sporno jesu li ništetne odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupala zastara potraživanja. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i prednika tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

7. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice i pregovaranja oko sadržaja sporne odredbe kredita sud je zamolbenim putem saslušao tužiteljicu. Tužiteljica je iskazala kako je u vrijeme zaključenja ugovora bila u radnom odnosu, a kćerka je trebala auto za vlastite potrebe, u to vrijeme je bila student u Zagrebu. Kćerka i ona otišle su u autokuću u Zagrebu, ne sjeća se koja je to autokuća bila, izabrale su auto, a u autokući su im uvjetovali da kredit dignu u Volksbanci jer nisu imale gotovine da bi isplatile auto. Ta autokuća je imala ugovor s bankom u koju su ih poslali, tako su im to objasnili u autokući. Nakon toga normalno su došle u banku, rekle su zbog čega i zašto su upućene kod njih i u banci ih je službenik savjetovao koji kredit da dignu kao najpovoljniji ne objašnjavajući puno zašto je to najpovoljniji kredit, a ona i kćerka nisu ništa pitale, već su bile sretne da dobiju kredit. U toj banci bile su samo jednom i tada je potpisala taj ugovor. Ona ugovor nije čitala, odnosno pogledala je one glavne odredbe, a to je za nju bila visina kredita koja je odobrena i visina rate. Ne sjeća se točno visine rate, ali sigurno je bila manja od 1/3 njezine plaće, možda je bila oko 1.200,00 kn. U odnosu na kamatu misli da je bila napisana fiksna kamata. Ona u to vrijeme zaključenja ugovora nije imala saznanja što znači valutna klauzula, to je saznala i shvatila tijekom otplate kredita kada je sve išlo gore i gore, i švicarac je ispao "čudo". Niti službenik banke nije pročitao naglas taj ugovor, nije posebno objašnjavao ni neke odredbe tog ugovora, već jednostavno nakon što su službenici banke preračunali što je bilo potrebno, dali su ugovor da se potpiše. Kredit je realiziran za kupnju auta marke Seat Ibiza, taj auto je kćerka koristila i to za vlastite potrebe, dolazila je s njime iz Zagreba kući u [adresa] i za odlazak na fakultet. Isto tako kćerka je kada bi došla kući vozila nju gdje bi bilo potrebno jer ona nije imala auto. Kćerka je u međuvremenu auto prodala jer je auto otplaćen nešto ranije. Kćerka kojoj ona nije mogla davati onoliko koliko je bilo potrebno i sama je dajući instrukcije došla do nekih novčanih sredstva kojim je djelomično auto otplaćen. Za vrijeme dok je otplaćivala kredit kćerka nije bila vlasnik nikakvog obrta već kako je rekla samo je povremeno davala instrukcije. Na upit kolika je bila najveća rata kredita odgovara da se popela negdje do 2.000,00 kn. Na upit da li bi taj kredit digla da je znala da će rata kredita tako rasti, odgovara da ne bi digla taj kredit. Na upit koliko je dugo vremena razmatrala o činjenici uzimanja kredita, odgovara da je kredit bila jedina opcija i da je iz autokuće išla u upućenu banku, a na upit da li se u banci raspitivala eventualno na neke druge opcije, odnosno drugi kredit, odgovara da nije, jer su joj u banci rekli da je za kupnju auta, odnosno podizanja kredita za kupnju auta, taj ugovor koji je potpisala najpovoljniji. Na upit da li je mislila da diže kredit s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, odgovara da je mislila s fiksnom. Na upit da li je od banke primala obavijesti o promjeni kamatne stope, odgovara da se više ne sjeća jer je kćerka preuzela otplatu kredita. Na upit da li je svjesna da je prihvaćanjem kredita koji je banka nudila s upravo ovakvim uvjetima, zapravo izjavila svoju volju i pristanak da se točno takvi uvjeti primjene na ugovor o kreditu, odgovara da je pristala, odnosno prihvatila ono što je vidjela, a to je iznos kredita i visina rate.

7.1. Sud prihvaća iskaz tužiteljice u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužiteljice nije ničim doveden u sumnju.

8. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 46/07, 79/07, dalje: ZZP), koji odredbom čl. 74. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 96. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 102. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

9. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 17. kolovoza 2007. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

10. Iz provedenih dokaza, a imajuću vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF.

11. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. ZOO. U odredbi čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, ali time nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom toga, utvrđeno je kako predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnose na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, a niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvoj ugovornoj odredbi, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, sporna odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 96. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istom istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Tužiteljici je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti joj pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istoj kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Trebalo joj je omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora. Stoga tužiteljica kao potrošač nedvojbeno nije imala utjecaja na sadržaj predmetne odredbe (cijenu) pa je postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetna. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

12. Isto tako je utvrđeno da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužiteljici prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužiteljicu o valutnoj klauzuli i skrenuti joj pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

13. Odredbom čl. 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji osobnog vozila marke Seat Ibiza 1.4. Tužiteljica je isti zaključila kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti. Teret dokaza da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu koja je namijenjena njezinom zanimanju, odnosno njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tuženiku pa kako tuženik na tu okolnost nije preložio provođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, to sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim.

14. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je tuženik ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platila tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

15. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna, slijedom čega u predmetu nije provođeno financijsko vještačenje. Utvrđeno je da je tužiteljica zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatila tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 3.652,60 EUR, dok je zbog povišenja kamatne stope na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatila tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 484,76 EUR, kako je i zatražila u tužbi. Na taj iznos dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u t. I. i II. izreke ove presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

16. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare za potraživanje tužiteljice na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci prednika tuženika te za potraživanje tužiteljice na temelju ništetnih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, i to donošenjem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ovdje prednika tuženika. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18. travnja 2023., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 27.3.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 28.5.2024., 5.9.2024., 9.1.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,12 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

17.1. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9.3 Tarife jer takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može preuzeti sa internetske stranice e- oglasna ploča suda. Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćnici

2. tuženik