Poslovni broj: Us I-3333/2023-14
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Lidiji Trogrlić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Europske poslovne škole Zagreb, [adresa], OIB: 19740832748, kojeg zastupa opunomoćenik Luka Vukelić odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 16, protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, radi poništenja rješenja tuženika donesenog u postupku pokusne reakreditacije Europske poslovne škole Zagreb provedene u 2017. godini, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2025., a objavljene 24. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA:UP/I-602-04/22-13/00008, URBROJ: 533- 04-22-0005 od 23. rujna 2022., kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv osporavanog rješenja tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA:UP/I-602-04/22-13/00008, URBROJ: 533-04-22-0005 od 23. rujna 2022., podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu 9. studenog 2022., a tužba je kod istog suda zavedena pod poslovnim brojem UsI-3345/2022.
2. Rješenjem poslovni broj UsI-3345/20227 od 30. studenog 2022. Upravni sud u Zagrebu dostavio je tužbu tuženiku na odgovor.
3. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu 2. siječnja 2022. zajedno uz spis tuženog tijela te je u cijelosti ustrajao u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Na temelju Rješenja predsjednice Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023., a po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmetni upravni spis ustupljen je Upravnom sudu u Splitu, a sve u skladu s odredbom čl. 11. st. 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13,33/15,82/15,82/16 i 67/18, dalje ZS-a).
5. Odredbom članka 11. stavkom 1. ZS-a propisano je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova.
Stavkom 2., istog članka, propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar pravosuđa. Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.
Stavkom 3., istog članka, je propisano da će Sud prvog stupnja kojem je predmet ustupljen o tome obavijestiti stranke, odnosno njihove punomoćnike ili zastupnike uz prvo pismeno koje im bude upućeno.
6. Predmet je kod ovog Suda zaprimljen 27. studenog 2023. i zaveden pod poslovnim brojem UsI-3333/2023.
7. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA:UP/I-602-04/22-13/00008, URBROJ: 533-04-22-0005 od 23. rujna 2022. Europskoj poslovnoj školi Zagreb, uskraćuje se dopusnica za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja.
8. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio vrlo tužbu opširnu tužbu iskazujući nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena te opisujući kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da je tuženik pobijano rješenje donio na temelju Akreditacijske preporuke Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Klasa: 602-04/17-04/0085, Urbroj: 355-02-04-22-0053 od 01. srpnja 2022. kojim je Agencija za znanost i visoko obrazovanje (dalje u tekstu: AZVO) preporučila tuženiku donošenje pobijanog rješenja, a koje rješenje da je doneseno grubom povredom mjerodavnog materijalnog prava te diskriminatornim postupanjem nadležnih tijela prema tužitelju, a zbog učinaka diskriminatornog rješenja kojim se tužitelju zabranjuje nastavak obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, da tužitelju prijeti nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta u vidu gašenja tužitelja i gubitka studenata koja šteta da se nikako neće moći ispraviti. Zbog toga, tužitelj predlaže da sud rješenjem odredi da ova tužba ima odgodni učinak do završetka postupka. Tužitelj navodi da je sporna upravna stvar u konkretnom slučaju nastala zbog toga što su sva tijela koja su po zakonu nadležna za provođenje postupaka reakreditacije (Akreditacijski savjet, Agencija za znanost i visoko obrazovanje i tuženik) postupak reakreditacije tužitelja provela diskriminatorno i protivno svim osnovnim pravnim postulatima, a što da je u konačnici rezultiralo donošenjem pobijanog rješenja i najtežom mogućom sankcijom za tužitelja (zabranom obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja), a koje rješenje da je doneseno na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na što da je tužitelj konstantno upirao, a na što da su se nadležna tijela u cijelosti oglušila. Tužitelj svoju tvrdnju temelji na tvrdnji da je postupak reakreditacije tužitelja, ako se usporedi s postupcima reakreditacije drugih visokih učilišta, bio diskriminatoran jer da je iz javno dostupnih i objavljenih izvora vidljivo kako su neka visoka učilišta iz sličnih početnih pozicija (izrečenom zabranom upisa studenata zbog značajno oslabljene kvalitete izvođenja studija kako je AZVO isticao u svojim Akreditacijskim preporukama), izuzetno brzo uspjela (u svega nekoliko mjeseci) osigurati micanje zabrane upisa studenata pa čak i ishoditi Potvrdu o ispunjenju uvjeta (kao krajnjeg pozitivnog akta tuženika u postupcima reakreditacije) za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, što da se ne može ni stručno, ni logički uvjerljivo objasniti. Tužitelj navodi da je u skladu s odredbom čl. 2. toč. 6. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 45/09) reakreditacija postupak vanjskog vrednovanja kvalitete postojećih predmeta vrednovanja i/ili studijskih programa u kojem se donosi akreditacijska preporuka s ocjenom i preporukama za poboljšanje, radi potvrde ispunjavanja uvjeta za nastavak obavljanja djelatnosti i/ili izvođenje studijskih programa visokih učilišta te potvrde ispunjavanja uvjeta za nastavak obavljanja djelatnosti znanstvenih organizacija. Nadalje navodi da je tužitelj kao ustanova u sustavu visokog obrazovanja obveznik reakreditacije i to u vremenskim razdobljima od svakih pet godina. Da na temelju odredbe članka 22. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju AZVO obavlja reakreditaciju prema svom godišnjem planu po službenoj dužnosti ili na prijedlog ministra, a može je provesti i na prijedlog visokog učilišta, odnosno znanstvene organizacije. Da na temelju provedenog postupka reakreditacije, a uz prethodno mišljenje Akreditacijskog savjeta, Agencija donosi Akreditacijsku preporuku koja sadrži ocjenu kvalitete visokog učilišta i znanstvene organizacije te preporuke za unapređenje kvalitete. Da je rezultat provjere Akreditacijska preporuka kojom AZVO preporuča ministru:
1. izdavanje potvrde o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti predmetima vrednovanja iz stavka 1. ovoga članka ako je akreditacijska preporuka pozitivna,
2. uskratu dopusnice za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti predmetima vrednovanja iz stavka 1. ovoga članka ako je akreditacijska preporuka negativna, 3. izdavanje pisma očekivanja s rokom uklanjanja nedostataka do tri godine, koje u slučaju visokog učilišta može obuhvatiti zabranu upisa studenata u razdoblju određenom pismom očekivanja.
Dakle, da je slijed reakreditacijskih radnji, u bitnome, posjet Stručnog povjerenstva visokom učilištu, pregled zatražene dokumentacije, razgovori s dionicima; izrada Završnog mišljenja Stručnog povjerenstva na temelju pregledane dokumentacije i opažanja; mišljenje Akreditacijskog savjeta; Akreditacijska preporuka AZVO; odluka tuženika. Da sam postupak reakreditacije započinje poduzimanjem prve radnje AZVO-a u svrhu provođenja postupka reakreditacije te da može trajati najdulje šest mjeseci od dana započinjanja postupka. Pozitivna akreditacijska preporuka izdat će se visokom učilištu koje ima: 1. studijski program za sveučilišne, odnosno stručne studije koji je usporediv s akreditiranim visokoškolskim studijskim programima u zemljama Europske unije, osigurava mobilnost unutar nacionalnog i međunarodnog sustava visokog obrazovanja, 2. odgovarajući broj zaključenih ugovora o radu sa znanstveno-nastavnim ili nastavnim osobljem, 3. osiguran odgovarajući prostor i opremu, 4. upis u Upisnik znanstvenih organizacija u svakom znanstvenom polju u kojemu izvodi sveučilišne studijske programe, 5. osigurana potrebna novčana sredstva za rad.
8.1. Nadalje navodi da je tužitelj prvi postupak reakreditacije prolazio 2013. kada je tuženik izdao Potvrdu o ispunjenju uvjeta, Klasa: UP/I-602-04/13-13/00076, Urbroj: 533-20-13-0002 od 06. prosinca 2013., a na temelju pozitivne Akreditacijske preporuke AZVO-a, Klasa: 602-04/12-04/0055, Urbroj: 355-02-04-13-10 od 29. studenog 2013. te da u prvom reakreditacijskom ciklusu 2013., ni AZVO ni tuženik nisu problematizirali ukupan broj stalno zaposlenog nastavnog osoblja kod tužitelja koji je tada zadovoljavao minimalan broj propisan Pravilnikom o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta (Narodne novine br. 24/2010), a što da zadovoljava i sada. Da je tužitelj kroz cijelo vrijeme između prve i druge reakreditacije uredno uspješno prolazio inicijalne akreditacije novih studijskih programa te ishodio dopusnice za nove studijske programe. Stoga da se postavlja pitanje kako je moguće da je u razdoblju od pet godina tužitelj redovito uspješno ishodio dopusnice za izvođenje novih studijskih programa, a da je svejedno tuženik u sadržajno sličnom postupku donio pobijano rješenje. Time da se jasno očituje bitna nedosljednost u postupanju tuženika i drugih tijela (AZVO), a sama Pravila reakreditacije da nalažu svim involviranim tijelima u postupcima reakreditacije da budu dosljedni svojim ranijim utvrđenjima.
8.2. Tužitelj navodi da je sporna druga reakreditacija, ona iz koje potječe Pobijano rješenje, jer da uopće nije bila reakreditacija koje je tužitelj bio obveznik, već da se tužitelj dana 17. ožujka 2017. javio na Javni poziv AZVO-a visokim učilištima za sudjelovanje u pokusnoj provedbi reakreditacije. Dakle, da se radilo o situaciji u kojoj se u svrhu priprema za drugi reakreditacijski ciklus svih visokih učilišta u kojemu su se trebali primjenjivati novi standardi i pravila za ocjenjivanje kvalitete, nastojalo prije samog drugog reakreditacijskog ciklusa provesti pokusna reakreditacija, a u okviru te pokusne reakreditacije da se trebao utvrditi (ne i primijeniti) najbolji sustav za ocjenu standarda kvalitete koji se tek trebao primijeniti u drugom reakreditacijskom ciklusu. Da je tužitelj dostavio prijavni obrazac za iskaz interesa za sudjelovanje u pokusnoj provedbi reakreditacije na projektu SKAZVO, dana 20. ožujka 2017.; da je Akreditacijski savjet odabrao sedam (7) visokih učilišta među kojima i tužitelja za sudjelovanje u pokusnoj provedbi reakreditacije; da se projekt SKAZVO (pokusna reakreditacija u kojoj je tužitelj dobrovoljno sudjelovao) provodi u svrhu razvoja novog modela sustava vanjskog osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja u Hrvatskoj, a projektom će se razviti novi i unaprijediti postojeći postupci vanjskog vrednovanja hrvatskih visokih učilišta i studijskih programa, ali i unaprijediti kvaliteta studijskih programa te ojačati kompetencija zaposlenika visokih učilišta koji ih provode, te će se projektom uvesti i nove aktivnosti prikupljanja podataka i informiranja javnosti o visokom obrazovanju te razviti savjetodavne usluge namijenjene postojećim i budućim studentima, a kako je to navedeno u Javnom pozivu. Ističe da u Javnom pozivu za navedeni projekt nigdje nije bilo navedeno kako ishod pokusne reakreditacije može biti i zabrana upisa, odnosno da se ista provodi kao redovna reakreditacija, zbog čega da je tužitelj doveden u zabludu, te da se sve što se kasnije događalo, događalo na temelju zlouporabe zakona od strane tijela javne vlasti, što da je u konačnici rezultiralo i Pobijanim rješenjem i uskratom dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja tužitelja. S obzirom na to da tužitelj nije bio na popisu Plana (redovne) reakreditacije za 2017. (jer da je redovna reakreditacija trebala biti u 2019.) te da je Plan pokusne reakreditacije i sam posjet Stručnog povjerenstva bio 2017. (dakle, u istoj godini što da je mimo pravila reakreditacijskog postupka). Stoga tužitelj smatra da nisu poštivana reakreditacijska pravila u smislu da se reakreditacija visokih učilišta provodi sukladno Planu reakreditacije koji se objavljuje do 30. lipnja za sljedeću kalendarsku godinu, što da pobijano rješenje čini nezakonitim, budući da potječe iz postupka reakreditacije koji nije proveden sukladno kogentnim pravilima. Stoga da je tužitelj osnovano smatrao kako predmetna pokusna reakreditacija u okviru projekta SKAZVO tek treba utvrditi standarde kvalitete sukladno novoj metodologiji reakreditacije i time pomoći visokim učilištima u pripremi za redovnu reakreditaciju, ali da nigdje nije bilo ukazano kako se i ta pokusna reakreditacija de facto provodi kao redovita, sa svim posljedicama koje mogu iz nje proizaći., jer da je tužitelju na bilo koji način obznanjeno da će se projekt SKAZVO, odnosno pokusna reakreditacija provoditi kao redovna reakreditacija, da se tužitelj možda ne bi niti prijavio na taj projekt. Štoviše, da je tužitelj je u to vrijeme smatrao da pokusna reakreditacija iz projekta može poslužiti kao priprema za nadolazeću redovnu reakreditaciju, na koju okolnost je predložio saslušanje dr.sc. JJ, bivšeg dekana tužitelja.
8.3. U odnosu na navodne nedovoljne nastavničke resurse tužitelj navodi da je na temelju pokusne reakreditacije inicijalno dobio zabranu upisa na sve studijske programe, a kao glavni razlog za zabranu da je navedeno da nedostaje jedan stalno zaposleni nastavnik – minimalno sedam (7), dok da je tužitelj u vrijeme posjete Stručnog povjerenstva (12. – 13. prosinca 2017.) imao šest (6) zaposlenih nastavnika. Da je činjenica da su dva nastavnika prekinula radni odnos s tužiteljem u procesu izrade samoanalize, međutim da je tužitelj vrlo brzo zaposlio nove nastavnike pri kraju semestra (već u veljači 2018.) Dakle, iako da je navedeni nedostatak otklonjen još u veljači 2018., a za što da su Areditacijskom savjetu dostavljeni svi odgovarajući dokazi (npr. izvadak iz MOZVAG sustava koji potvrđuje da je tužitelj u tom trenutku imao sedam (7) zaposlenih), da se u Pismu očekivanja od 8. siječnja 2019. ističe da je to glavni razlog zbog kojeg se Pismo očekivanja izdaje uz zabranu upisa studenata. Kao dokaz na naveden tvrdnje poziva se na pismo očekivanja tuženika, Klasa: 602-04/18- 13/00148, Urbroj: 533-04-18-0002 od 8. siječnja 2019. Stoga da postoji očigledna nedosljednost i činjenična netočnost koja da nije ispravljena još iz Pisma očekivanja iz siječnja 2019. sve do danas, budući da i Pobijano rješenje navodi da tužitelj ne raspolaže minimalnim brojem nastavničkih resursa iako da je takvo utvrđenje u cijelosti pogrešno. Osim toga, da i Stručno povjerenstvo u svojem Izvješću o naknadnom praćenju od 22. ožujka 2019. navodi u točki 4.1.: „U odnosu na prošli posjet došlo je do promjene u strukturi zaposlenika kroz umirovljenje, ali i nova zaposlenja. No usprkos svim tim promjenama stalno je zaposlenih devetoro nastavnika…“ 8.4. Navodi da su nezakoniti i neutemeljeni zahtjevi za izmjenama studijskog programa preko 20% jer da je Akreditacijski savjet, u slučaju tužitelja, iako da to nije zahtijevalo, niti preporučilo niti jedno Stručno povjerenstvo, zahtijevao izmjene i dopune studijskih programa većih od 20 % (18. rujna 2020.) i k tome još 2 godine i 9 mjeseci nakon posjete stručnog povjerenstva koji nisu tražili izmjene i dopune, a koja nedosljednost u postupanju da jasno ukazuje na bitne povrede odredaba akreditacijskih pravila iz razloga što je Akreditacijski savjet dužan uzeti u obzir i ranije provedena vrednovanja. Dokaz: 13. dokument Akreditacijskog savjeta od 18. rujna 2020.
8.5. Tužitelj nadalje navodi da pobijano rješenje sadrži činjenične netočnosti koje proturječe sadržaju isprava te se potom poziva na dokaze otklanjanja nedostataka koje je tablično prikazao u tužbi (list 11-19 spisa). Također navodi da u posljednjem mišljenju Akreditacijskog savjeta na temelju kojega je donesena i negativna Akreditacijska preporuka te u konačnici i Pobijano rješenje, u dijelu gdje se navodi kronologija reakreditacijskog postupka tužitelja, da se od ukupno 14 točaka samo u točki 12 navode razlozi za negativno mišljenje Akreditacijskog savjeta kao stručnog tijela AZVO na temelju čijeg mišljenja AZVO donosi Akreditacijsku preporuku, a tuženik konačnu odluku, a koju činjenicu da tužitelj smatra potpuno nedovoljnom i neprihvatljivom.
8.6. Konačno, tužitelj navodi kako je u postupku reakreditacije bio lišen dosljednog, poštenog, objektivnog i transparentnog pristupa nadležnih tijela u ocjeni njegove djelatnosti; da je uvijek predano radio na dostizanju i ostvarenju svih standarda kvalitete, međutim da se u njegovom slučaju radilo o školskom primjeru arbitrarnosti tijela javne vlasti i nedosljednog pristupa u ocjeni njegove djelatnosti što da je rezultiralo donošenjem pobijanog rješenja. Pored navedenog, smatra kako je cijeli postupak reakreditacije obilježen bitnim nedosljednostima u postupanju, a osobito u dijelu koji se odnosi na izostanak bilo kakvih utvrđenja o ostvarenom napretku u postizanju standarda kvalitete propisane Europskim Standardima Kvalitete (ESG), a koje nedosljednosti da ukazuju na diskriminaciju tužitelja. U svezi navedenog ističe da je Akreditacijski savjet u slučajevima reakreditacije drugih visokih učilišta honorirao ostvarene napretke koji su poduzeti u implementaciji preporuka Stručnog povjerenstva i na temelju utvrđenog napretka donosio drugačija mišljenja koja su omogućila drugim visokim učilištima nastavak stručnog i znanstvenog rada i poslovanja. Tužitelj se potom referira na postupke reakreditacije Veleučilišta s pravom javnosti Baltazar Zaprešić i Visokog učilišta EFFECTUS ( list 20-23 spisa) te navodi kako tužitelju nisu nikako honorirane poduzete aktivnosti na implementaciji preporuka Stručnog povjerenstva, a koje da su nesporno ostvarene, a da je iz tužiteljevih Završnih izvješća i podnesenih dokaza jasno vidljivo kako su sve tužiteljeve aktivnosti sadržajno jednake aktivnostima koja su poduzimala i druga visoka učilišta na ispunjavanju preporuka stručnih povjerenstava, no jedino u slučaju tužitelja da to nikako nije honorirano, a što je prema mišljenju tužitelja, izravan dokaz diskriminacije. Stoga je predložio da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, te kojom će tuženiku naložiti da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.
9. Tužitelj je istovremeno predložio i da sud dopusti odgodni učinak tužbe jer da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjeni svi propisani uvjeti, jer da bi se izvršenjem Pobijanog rješenja tužitelju nanijela šteta koju bi bilo nemoguće popraviti, a samim zakonom da nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke te tužitelj smatra kako odgoda nije protivna javnom interesu. Ističe kako kod tužitelja još uvijek studiraju studenti koji su najvažniji dionici akademskog života, kao i da tužitelj ima egzistentne projekte kao ustanova u sustavu visokog obrazovanja, a potpunim zatvaranjem prije pravomoćnog dovršetka ovog upravnog spora, tužitelj bi kao znanstveno-nastavni i stručni subjekt prestao postojati te bi izgubio sve studente i projekte koje više ne bi mogao povratiti, a penali zbog propusta projektnih aktivnosti da bi prouzročili nenadoknadivu materijalnu štetu dok o ugledu da i ne govori. Nadalje navodi, da je tužitelj privatna ustanova koja obavlja javnu službu te svoje financije ne osigurava kroz državni proračun, odnosno kroz javnu vlast te da je zbog toga u bitno nepovoljnijem položaju iz razloga što svoj položaj i potencijal neće moći povratiti ako se ne održi kontinuitet obavljanja djelatnosti, te zbog svega navedenog, tužitelj smatra kako je odgoda upravo u suglasnosti s javnim interesom te da postoji javni interes da se odredi odgodni učinak tužbe do okončanja ovog upravnog spora.
10. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 2. siječnja 2022. u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima osporavanog rješenja, opisujući kronologiju predmetne upravne stvari te je navelo da je Agencija u skladu s Planom reakreditacije provela postupak pokusne reakreditacije u 2017. godini u kojem je vrednovano i Visoko učilište (ovdje: tuženik), te da je u postupku reakreditacije vrednovano u kojoj mjeri visoko učilište ispunjava uvjete za obavljanje visokog obrazovanja utvrđene ZOK-om, Pravilnikom te dokumentom Standardi za vrednovanje kvalitete veleučilišta i visokih škola u postupku reakreditacije visokih učilišta, kao i na temelju saznanja stečenih tijekom posjeta stručnog povjerenstva. Da je odredbom članka 22. stavkom 4. propisan rezultat provjere u reakreditaciji te da je propisano da se u slučaju kad je ishod postupka izdavanje pisma očekivanja, rok uklanjanja nedostataka može odrediti na razdoblje do tri godine, a koje može uključivati i zabranu upisa studenata u razdoblju određenom pismom očekivanja.
10.1. Da je na temelju provedenog postupka pokusne reakreditacije Akreditacijski savjet na sjednici održanoj 9. listopada 2018. donio mišljenje na temelju kojeg je Agencija donijela akreditacijsku preporuku KLASA: 602-14/17-04/0085, URBROJ: 355-02-04-18-0013 od 17. listopada 2018. kojom je ministru nadležnom za znanost i visoko obrazovanje preporučeno izdavanje pisma očekivanja tuženiku s rokom uklanjanja nedostataka od jedne godine i zabranom upisa studenata na sve studijske programe u razdoblju određenom pismom očekivanja;
- da je na temelju akreditacijske preporuke Agencije od 17. listopada 2018. (KLASA: 602- 04/17-04/0085, URBROJ: 355-02-04-18-0013) donesene uz prethodno miljenje Akreditacijskog savjeta, Ministarstvo izdalo Visokom učilištu prvo Pismo očekivanja s rokom uklanjanja nedostataka od jedne godine sa zabranom upisa studenata u akademskoj godini 2018./2019. (KLASA: 602-04/18-13/00148, URBROJ: 533-04-08-0002 od 8. siječnja 2019.).;
- da je na temelju provedenog postupka naknadnog praćenja otklanjanja nedostataka utvrđenih pismom očekivanja od 8. siječnja 2019., Agencija uz prethodno mišljenje Akreditacijskog savjeta doneseno na 115. sjednici, održanoj 28. travnja 2020., donijela akreditacijsku preporuku KLASA: 602-04/17-04/0085, URBROJ: 355- 02-04-22-0029 od 30. travnja 2020. kojom je ministru nadležnom za znanost i visoko obrazovanje ponovno preporučeno izdavanje pisma očekivanja s rokom uklanjanja nedostataka od jedne godine za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja Visokom učilištu te zabranom upisa studenata u akademskoj godini 2020./2021.;
- da Akreditacijski savjet smatra kako je Visoko učilište bilo dužno u roku od 6 mjeseci od dana dostavljanja pisma očekivanja donijeti akcijski plan s ciljem otklanjanja nedostataka, a koji mora biti u skladu s preporukama stručnog povjerenstva i dostaviti plan Agenciji te svake godine, sve do dana podnošenja izvješća o otklanjanju nedostataka, izvještavati Agenciju o realizaciji akcijskog plana te u skladu s tim ažurirati uvjete izvođenja studijskih programa u informacijskom sustavu Agencije;
- da je Ministarstvo 7. svibnja 2020., na temelju akreditacijske preporuke Agencije od 30. travnja 2020. (KLASA: 602-04/17-04/0085, URBROJ: 355-02-04-20- 0029), izdalo Visokom učilištu drugo Pismo očekivanja s rokom uklanjanja nedostataka od jedne godine za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja te zabranom upisa studenata na sve studijske programe do izdavanja novog akta u reakreditaciji;
- da je Agencija zbog prirode i važnosti uočenih nedostataka provela postupak naknadnog praćenja otklanjanja nedostataka utvrđenih pismom očekivanja od 7. svibnja 2020. te da je 24. rujna 2021., uz prethodno mišljenje Akreditacijskog savjeta doneseno na 128. sjednici, održanoj 29. lipnja 2021., donijela Akreditacijsku preporuku (KLASA: 602-04/17-04/00085 URBROJ: 355-02-04-21-0042) kojom je ministru nadležnom za znanost i visoko obrazovanje preporučeno izdavanje pisma očekivanja Visokom učilištu za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, s rokom uklanjanja nedostataka od tri godine, računajući od dana izdanog (prvog) pisma očekivanja (KLASA: 602-04/18- 13/00148, URBROJ: 533-04-18-0002, od 8. siječnja 2019.), odnosno u roku od tri godine, računajući od 8. siječnja 2019. (krajnji rok je 8. siječnja 2022.) i zabranom upisa na sve studijske programe u razdoblju određenom pismom očekivanja;
- da je Visoko učilište bilo dužno u roku od 6 mjeseci od dana dostavljanja pisma očekivanja donijeti akcijski plan s ciljem otklanjanja nedostataka, a koji mora biti u skladu s preporukama stručnog povjerenstva i dostaviti plan Agenciji te svake godine, sve do dana podnošenja izvješća o otklanjanju nedostataka izvještavati Agenciju o realizaciji akcijskog plana te u skladu s time ažurirati uvjete izvođenja studijskih programa u informacijskom sustavu Agencije;
- da je Ministarstvo 4. listopada 2021. godine, na temelju akreditacijske preporuke Agencije od 24. rujna 2021. (KLASA: 602-04/17-04/0085, URBROJ: 355- 02-04-21-0042), izdalo Visokom učilištu treće Pismo očekivanja za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i zabranom upisa studenata na sve studijske programe u razdoblju određenom pismom očekivanja (KLASA: 602- 04/18-13/00148, URBROJ: 533-04-18-0009) s rokom uklanjanja nedostataka do isteka roka od tri godine od izdanog prvog Pisma očekivanja (KLASA: 602-04/18-13/00148, URBROJ: 533-04- 18- 0002 od 8. siječnja 2019.), odnosno do 8. siječnja 2022., što predstavlja maksimalan rok koji se može propisati u skladu s odredbom članka 22. stavka 4. točkom 3. ZOK-a. Dodatno, Akreditacijski savjet smatra kako predmetno pismo očekivanja treba obuhvatiti zabranu upisa studenata na sve studijske programe, budući da uočeni značajni nedostaci u kvaliteti izvođenja studijskih programa ugrožavaju postizanje predviđenih ishoda učenja, a i sami ishodi učenja da nisu definirani na odgovarajući način;
- da je Visoko učilište u skladu s izdanim pismom očekivanja, a s obzirom na istek roka određen pismom očekivanja, dostavilo Agenciji Integrirani Akcijski plan i lzvješće o realizaciji akcijskog plana u postupku reakreditacije za razdoblje od 17. lipnja 2021. do 30. studenoga 2021. s prilozima (KLASA: 602-04/21-01/128, URBROJ: 251- 478-01-21-01 od 2. prosinca 2021.);
- da je Akreditacijski savjet na svojoj 133. sjednici održanoj 14. prosinca 2021. raspravljao o lntegriranom Akcijskom planu i lzvješću o realizaciji akcijskog plana u postupku reakreditacije za razdoblje od 17. lipnja 2021. do 30. studenoga 2021. s prilozima (KLASA: 602-04/721-01/128, URBROJ: 251-478-01-21-01 od 2. prosinca 2021.) te donio stručno mišljenje kojim se ne usvaja Integrirani Akcijski plan i lzvješće o realizaciji akcijskog plana u postupku reakreditacije za razdoblje od 17. lipnja 2021. do 30. studenoga 2021. s prilozima;
- da je slijedom stručnog mišljenja Visoko učilište bilo dužno zbog isteka roka određenog pismom očekivanja od 4. listopada 2021. godine dostaviti u najkraćem mogućem roku Agenciji lzvješće o otklanjanju nedostataka utvrđenih pismom očekivanja (sastavni dio kojeg je i analitički prilog (izvadak) iz informacijskog sustava Agencije).;
- da je Visoko učilište dostavilo 12. siječnja 2022. Agenciji Izvješće o otklanjanju nedostataka utvrđenih pismom očekivanja za razdoblje od siječnja 2018. do siječnja 2022. s prilozima (KLASA: 602-04/22-01/01, URBROJ: 251-478-01-22- 01 od 10. siječnja 2022.);
- da je nakon zaprimanja Izvješća Agencija dopisom (KLASA: 602-04/17- 04/0085, URBROJ: 355-02-04-22-0048 od 27. siječnja 2022. godine) zatražila od Visokog učilišta dostavu dodatne dokumentacije o nastavnicima i vanjskim suradnicima radi provjere minimalnih uvjeta propisanih odredbama Pravilnika;
- da je Visoko učilište 3. veljače 2022. dostavilo Agenciji zatraženu dodatnu dokumentaciju o nastavnicima i vanjskim suradnicima (KLASA: 602-04/22-01/01, URBROJ: 251-478-01-22-10 od 3. veljače 2022.);
- da je Akreditacijski savjet na 135. sjednici održanoj 22. veljače 2022. razmatrao i ponovno pregledao cjelokupnu dokumentaciju u predmetu reakreditacije Visokog učilišta, uključujući posljednje Izvješće o otklanjanju nedostataka u postupku reakreditacije Visoke škole za razdoblje od siječnja 2018. do siječnja 2022. sa zaprimljenom dokumentacijom te donio stručno mišljenje na temelju kojeg je Agencija izdala akreditacijsku preporuku (KLASA: 602-04/17- 04/0085, URBROJ: 355-02-04- 22-0053 od 1. srpnja 2022.) kojom je ministru nadležnom za znanost i visoko obrazovanje preporučeno izdavanje uskrate dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja vrednovanom Visokom učilištu, ovdje tužitelju;
- da je Mišljenje Akreditacijskog savjeta dostavljeno vrednovanom Visokom učilištu, ovdje tužitelju, koje je imalo pravo podnošenja pisanog prigovora u roku od 15 dana od dana primitka predmetnog mišljenja, a koje pravo na prigovor je tužitelj i iskoristio te ga dostavio u navedenom roku;
- da je za razmatranje prigovora Akreditacijski savjet oformio Povjerenstvo za prigovor koje je na svojoj 11. sjednici održanoj 16. svibnja 2022., uzimajući u obzir cjelokupnu dostavljenu dokumentaciju proizašlu iz postupka reakreditacije Visokog učilišta, donijelo mišljenje da je prigovor vrednovanog visokog učilišta na mišljenje Akreditacijskog savjeta od 6. travnja 2022. neosnovan s obzirom na to da je riječ o minimalnim uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, koje moraju ispuniti sva visoka učilišta u skladu s člankom 11., 16. i 17. Pravilnika, jer neispunjavanje istih ima za posljedicu zaključak kakav je utvrđen u pobijanom Mišljenju, odnosno preporuku izdavanja uskrate dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja;
- da Povjerenstvo za prigovor smatra da su kod Visokog učilišta, ovdje tužitelja, utvrđeni bitni nedostaci i neudovoljavanje minimalnim uvjetima i kriterijima propisanim Pravilnikom, posebno onima koji se odnose na potreban broj stalno zaposlenih osoba, kao i na ishode učenja studijskih programa;
- da je Akreditacijski savjet donio stručno mišljenje u postupku reakreditacije Visokog učilišta na temelju nedostataka (udovoljavanja propisanim standardima) utvrđenih na temelju Izvješća Stručnog povjerenstva, koje je posjetilo vrednovano visoko učilište i provelo propisani dio postupka reakreditacije, te ostalih podataka i dokumentacije prikupljene u postupku reakreditacije vrednovanog visokog učilišta te da su utvrđeni nedostaci koji se odnose posebno na:
- nedovoljne nastavničke resurse (nedovoljan broj zaposlenika s punim radnim vremenom), nezadovoljavajuće nastavničke resurse u smislu kompetencija, izvrsnosti i područja obrazovanja,
- nedovoljan interes studenata za upis na studijske programe koje ovo Visoko učilište izvodi,
- nezadovoljavajuća financijska opravdanost studijskih programa koji se izvode,
- neusklađenost ishoda učenja studijskih programa i kolegija koji bi trebali pridonijeti dosezanju ishoda učenja studijskih programa;
- da je Ministarstvo dopisom zatražilo očitovanje Agencije na provedeni postupak reakreditacije Visokog učilišta koje je zaprimljeno 2. kolovoza 2022. (KLASA: 602-04/17-04/0085, URBROJ: 355-02-04-22-0055) te je zatraženo i dodatno očitovanje zaprimljeno 5. rujna 2022. (KLASA: 602-04/07- 04/0085, URBROJ: 355-02- 04-22-0057 od 2. rujna 2022.);
- da se je Agencija dostavila svoja očitovanja;
- da je slijedom svega naprijed navedenog Agencija u skladu s odredbom čl. 22. st. 4. točke 2. ZOK-a preporučila ministru nadležnom za znanost i visoko obrazovanje uskratu dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja Europskoj poslovnoj školi, ovdje tužitelju;
- da je na temelju svega naprijed navedenog, a na temelju odredbe članka 22. stavka 4. točke 2. ZOK-a, po negativnoj Akreditacijskoj preporuci Agencije, donesenoj uz prethodno mišljenje Akreditacijskog savjeta Agencije s 139. sjednice održane 28. lipnja 2022., na temelju provedenoga postupka reakreditacije Visokog učilišta, ministar znanosti i visokog obrazovanja izdao uskratu dopusnice Visokom učilištu, ovdje tužitelju, za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, odnosno donio osporavano rješenje.
11. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 24. siječnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ustrajao u navodima tužbe, ponavljajući navode da je nad tužiteljem proveden postupak pokusne reakreditacije, što da je pravno nepostojeći termin, te da se ne radi o postupku redovne reakreditacije u skladu s odredbom čl. 22. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, a kako da to tužitelj pogrešno navodi, već da se radi o postupku koji kao takav zakonski ne postoji, zbog čega da pobijano rješenje kao posljedica nepostojećeg postupka ne može biti zakonito, a što da je osnovni razlog radi čega sud osporavano rješenje mora poništiti, odnosno oglasiti ga ništavim, pored činjenice da je postupak pokusne reakreditacije trajao od 1. lipnja 2017. do 31. ožujka 2018 (deset mjeseci), dok da je prema odredbi čl. 22. st. 8. citiranog Zakona propisano da postupak reakreditacije može trajati najdulje 6 mjeseci od započinjanja postupka, što da predstavlja još jedan dokaz da zakonska i pokusna reakreditacija nisu isti postupci, radi čega da je osporavano rješenje nezakonito, podredno ništavo. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao u prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe, ali je odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem dr. sc. JJ bivšeg dekana tužitelja, na okolnosti tužbe.
12. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te dostavljenog spisa tuženog tijela, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.
13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA:UP/I-602-04/22-13/00008, URBROJ: 533- 04-22-0005 od 23. rujna 2022.
15. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporavanim rješenjem tužitelju uskraćena dopusnica za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja.
16. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:
- da se tužitelj dobrovoljno javio na Javni poziv AZVO-a, Klasa: 030-02/17- 02/0010, Urbroj: 355-02-04-17-0001 od 17. ožujka 2017. visokim učilištima za sudjelovanje u projektu SKAZVO, broj projekta UP.03.1.1.01.0001, kojim Agencija za znanost i visoko obrazovanje poziva sva zainteresirana visoka učilišta da se prijave za sudjelovanje u projektu SKAZVO (Unapređenje sustava osiguravanja i unapređenje kvalitete visokog obrazovanja);
- da je Projekt Unapređenje sustava osiguravanja i unapređenje kvalitete visokog obrazovanja (2016. - 2018.) provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) u svrhu razvoja novih i unapređenja postojećih postupaka vanjskog vrednovanja hrvatskih visokih učilišta i studijskih programa, kao i unapređenja kvalitete studijskih programa i jačanja kompetencija zaposlenika visokih učilišta koja ih provode, da će se projektom uvesti i nove aktivnosti prikupljanja podataka i informiranja javnosti o visokom obrazovanju te razviti savjetodavne usluge namijenjene postojećim i budućim studentima;
- da je u Javnom pozivu navedeno da će u okviru projekta Agencija provesti pokusnu provedbu reakreditacije na 7 visokih učilišta; kao i trajanje pokusne provedbe reakreditacije, pa je tako navedeno da će se pokusna provedba reakreditacije provoditi od 1. lipnja 2017. godine do 31. ožujka 2018. godine;
- da je u Javnom pozivu navedeno da su za sudjelovanje u projektu prihvatijiva visoka učilišta upisana u Upisnik visokih učilišta pri Ministarstvu znanosti i obrazovanja, kao i kriteriji za odabir kandidata koji će sudjelovati u projektu, pa je tako navedeno da Kandidati (visoka učilišta) koji se prijavljuju za sudjelovanje u projektu trebaju dostaviti popunjen prijavni obrazac za iskazivanje interesa; da će se pri odabiru visokih učilišta voditi računa o zastupljenosti regije, vrsti visokog učilišta, načinu financiranja i veličini, kako bi se dobio što reprezentativniji uzorak te da zainteresirana visoka učilišta popunjene prijavne obrasce za iskazivanje interesa trebaju dostaviti zaključno s 31. ožujkom 2017. godine u elektroničkom obliku na adresu [adresa elektroničke pošte] ili na adresu: Agencija za znanost i visoko obrazovanje Donje Svetice 38/5, 10 000 Zagreb, uz upozorenje da prijave koje nisu dostavljene na prijavnom obrascu te nepotpune i nepravodobne prijave, neće biti razmatrane, a o rezultatima javnog poziva, da će Agencija obavijestiti visoka učilišta odmah po završetku postupka odabira;
- da je Akreditacijski savjet Agencije za znanost i visoko obrazovanje, na temelju članka 22. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju („Narodne Novine", broj 45/09) te članka 30. stavka 1. alineje 3. Statuta Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 29. srpnja 2013. godine (KLASA: 003-05/13-01/0001; URBROJ: 355- 01-13-11), a u vezi s provođenjem projekta Unapređenje sustava osiguravanja i unapređenje kvalitete visokog obrazovanja (2016.-2018.) (SKAZVO), broj projekta UP.03.1.1.01.0001, na svojoj 84. sjednici, održanoj dana 25. travnja 2017. godine, donio PLAN POKUSNE PROVEDBE REAKREDITACIJE VISOKIH UČILIŠTA, KLASA: 602-04/17-04/0052, URBROJ: 355-02-04-17-0001 od 25. travnja 2017. godine;
- da je Plan pokusne provedbe reakreditacije visokih učilišta objavljen na mrežnim stranicama Agencije za znanost i visoko obrazovanje, koji glasi:
„ Akreditacijski savjet Agencije za znanost i visoko obrazovanje je na svojoj 84. sjednici, održanoj dana 25. travnja 2017. godine, a na temelju prijava na javni poziv za sudjelovanje u pokusnoj provedbi reakreditacije u okviru projekta Unapređenje sustava osiguravanja i unapređenje kvalitete visokog obrazovanja (2016. -2018.) (SKAZVO), broj projekta UP.03.1.1.01.0001 odabrao sedam (7) visokih učilišta koji će sudjelovati u pokusnoj provedbi reakreditacije te donio sljedeći Plan pokusne provedbe reakreditacije koji glasi:
1. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
2. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci
3. Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu
4. Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu
5. Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
6.Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski
7. Visoko gospodarsko učilište u Križevcima.
17. Među strankama nije sporno da je Visokoj školi za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Zrinski", [adresa], pripojena ustanova Europska poslovna škola Zagreb - privatna visoka škola (EBUS), Zagreb, Ilica 242, MBS:
080940125, OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju Ugovora o pripajanju od 4. studenoga 2019. i Odluke osnivača pripojene ustanove od 4. studenoga 2019. te Odluke osnivača ustanove preuzimatelja od 4. studenoga 2019. Da je Trgovački sud u Zagrebu upisao 14. studenoga 2019. promjenu naziva, pripajanje subjekta upisa i promjenu odredbi statuta u Sudski registar, koji su provedeni kod istog suda po rješenju pod poslovnim brojem Tt-19/37205-2 od 13. studenoga 2019., redni broj upisa 11, za subjekt upisa s matičnim brojem (MBS): 080675831, osobnim identifikacijskim brojem (OIB): 19740832748, pod tvrtkom/nazivom: Europska poslovna škola Zagreb, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa].
18. Dakle, među strankama je nesporno da tužitelj nije bio na popisu Plana (redovne) reakreditacije za 2017. (jer je redovna reakreditacija trebala biti u 2019.) te da se tužitelj dobrovoljno javio na Javni poziv AZVO-a, Klasa: 030-02/17-02/0010, Urbroj: 355-02-04-17-0001 od 17. ožujka 2017. za sudjelovanje u provedbi pokusne reakreditacije visokih učilišta koji je bio objavljen na mrežnim stranicama Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
19. Nije sporna ni činjenica da je tužitelj jedno od 7 odabranih visokih učilišta koji su sudjelovali u provedbi pokusne reakreditacije visokih učilišta u okviru projekta Unapređenje sustava osiguravanja i unapređenje kvalitete visokog obrazovanja (2016.-2018.) (SKAZVO), broj projekta UP.03.1.1.01.0001.
20. Nije sporna ni činjenica da je prijelaznim i završnim odredbama Postupka reakreditacije visokih učilišta KLASA: 602-04/18-04/0025, URBROJ: 355-02-04-19- 0004 od 17. srpnja 2019. propisano da će se postupci reakreditacije dijelatnosti ili dijela djelatnosti visokih učilišta iz prvog ciklusa te postupci reakreditacije visokih učilišta koji su provedeni na temelju Plana pokusne provedbe reakreditacije visokih učilišta KLASA:602-04/17-04/0052, URBROJ: 355-02-04-17-0001 od 25. travnja 2017. dovršiti prema odredbama postupaka koji su do tada bili na snazi. Danom stupanja na snagu ovog postupka prestaje važiti postupak reaktreditacije visokih učilišta - pročišćeni tekst KLASA:602-04/17-04/0051, URBROJ: 355-02-04-18-0001 od 23. svibnja 2018.).
21. Dakle, postupak pokusne provedbe reakreditacije visokih učilišta KLASA:602-04/17-04/0052, URBROJ: 355-02-04-17-0001 od 25. travnja 2017. u kojem je sudjelovao i tužitelj, proveden je po odredbama Postupka reakreditacije visokih učilišta - pročišćeni tekst KLASA:602-04/17-04/0051, URBROJ: 355-02-04-18- 0001 od 23. svibnja 2018., te odredbama čl. 22. stavka 2. i 4. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju („Narodne novine", broj 45/09; dalje u tekstu: ZOK).
22. Stoga nisu osnovani tužbeni navodi tužitelja da pokusna provedba reakreditacije nije provedena kao redovna, te da nigdje nije bilo navedeno da ishod pokusne reakreditacije može biti i zabrana upisa, odnosno da se provodi kao redovna reakreditacija, slijedom čega da je tužitelj bio doveden u zabludu, a što da osporavano rješenje čini nezakonitim, odnosno ništavim.
23. Ovo stoga što je Plan pokusne reakreditacije visokih učilišta donesen na temelju odredbe članka 22. ZOK-a kojom je u stavku 4. propisan rezultat provjere te se stoga tužitelj ne može pozivati da je doveden u zabludu glede ishoda samog postupka s obzirom da su ishodi postupka reakreditacije zakonom izrijekom propisani. Nadalje, u istom je stavku izričito propisano kako se, u slučaju kad je ishod postupka izdavanje pisma očekivanja, rok uklanjanja nedostataka može odrediti na razdoblje do tri godine, a da isto može uključivati zabranu upisa studenata u razdoblju određenom pismom očekivanja. Tim više što je Agencija s odabranim visokim učilištima uključenim u Plan pokusne provedbe reakreditacije visokih učilišta, organizirala i održala radionice na kojima su predstavnici visokih učilišta upoznati kako s novim dokumentima, tako i mogućim ishodima postupka reakreditacije u skladu s odredbom čl. 22. ZOK-a, te da su u više navrata, novi model te svi dokumenti predstavljeni Vijeću veleučilišta te Rektorskom zboru. Dakle, da su predstavnici svih visokih učilišta uključenih u pokusnu provedbu reakreditacije i na održanim radionicama, bili upoznati s učincima pokusne provedbe reakreditacije, pa tako i predstavnici tuženika. Stoga pravilno tuženo tijelo navodi, da narav postupka reakreditacije, bila ona redovita ili pokusna, kao zakonom i podzakonskim aktima uređenog postupka, ne može biti dovedena u pitanje, kao ni akti proizašli iz takvog postupka.
24. Naime, odredbom čl. 22. st. 4. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj: 45/2009, dalje ZOK/09), a koji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje prema odredbi čl. 49. Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj:151/2022, dalje ZOK/22) kojom je propisano da će se postupci vanjskog vrednovanja visokog učilišta, znanstvenog instituta odnosno studijskog programa započeti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, br. 45/09.) i propisima donesenim na temelju toga Zakona je propisano da:
4) Rezultat provjere iz stavka 3. ovoga članka akreditacijska je preporuka kojom Agencija preporuča ministru:
1. izdavanje potvrde o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti predmetima vrednovanja iz stavka 1. ovoga članka ako je akreditacijska preporuka pozitivna,
2. uskratu dopusnice za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti predmetima vrednovanja iz stavka 1. ovoga članka ako je akreditacijska preporuka negativna, 3. izdavanje pisma očekivanja s rokom uklanjanja nedostataka do tri godine, koje u slučaju visokog učilišta može obuhvatiti zabranu upisa studenata u razdoblju određenom pismom očekivanja.
25. Nadalje, citirani članak 22. ZOK/09 sadrži odredbe o Reakreditaciji visokih učilišta i znanstvenih organizacija, pa je tako propisano sljedeće:
(1) Sva javna i privatna visoka učilišta, javni znanstveni instituti i druge znanstvene organizacije kojima je osnivač Republika Hrvatska te privatne znanstvene organizacije i druge pravne osobe koje se financiraju iz državnog proračuna podliježu periodičnoj reakreditaciji svakih pet godina. Privatne znanstvene organizacije i druge pravne osobe koje se financiraju iz državnog proračuna podliježu periodičnoj reakreditaciji samo u dijelu u kojemu se financiraju iz državnog proračuna. (2) Agencija obavlja reakreditaciju prema svom godišnjem planu po službenoj dužnosti ili na prijedlog ministra, a može je provesti i na prijedlog visokog učilišta, odnosno znanstvene organizacije.
(3) Na temelju provedenog postupka reakreditacije, a uz prethodno mišljenje Akreditacijskog savjeta, Agencija donosi akreditacijsku preporuku koja sadrži ocjenu kvalitete visokog učilišta i znanstvene organizacije te preporuke za unapređenje kvalitete.
(5) U slučaju prestanka rada javnoga visokog učilišta zbog uskrate dopusnice, Ministarstvo će na prijedlog Agencije donijeti mjere kojima će se osigurati nastavak i dovršenje studija studentima toga visokog učilišta.
(6) Odredba stavka 5. ovoga članka može se primijeniti i na privatna visoka učilišta u kojem slučaju provedba mjera ide na teret osnivača.
(7) Akreditacijska je preporuka visokih učilišta i znanstvenih organizacija javna i može utjecati na razvojni proračun visokih učilišta i znanstvenih organizacija, sukladno pravilniku iz članka 26. ovoga Zakona.
(8) Postupak reakreditacije započinje poduzimanjem prve radnje Agencije u svrhu provođenja postupka reakreditacije te može trajati najdulje šest mjeseci od dana započinjanja postupka.
(9) Pozitivna akreditacijska preporuka izdat će se visokom učilištu koje ima:
1. studijski program za sveučilišne, odnosno stručne studije koji je usporediv s akreditiranim visokoškolskim studijskim programima u zemljama Europske unije, osigurava mobilnost unutar nacionalnog i međunarodnog sustava visokog obrazovanja,
2. odgovarajući broj zaključenih ugovora o radu sa znanstveno-nastavnim ili nastavnim osobljem,
3. osiguran odgovarajući prostor i opremu,
4. upis u Upisnik znanstvenih organizacija u svakom znanstvenom polju u kojemu izvodi sveučilišne studijske programe,
5. osigurana potrebna novčana sredstva za rad.
(10) Pozitivna akreditacijska preporuka izdat će se znanstvenoj organizaciji koja ispunjava sljedeće uvjete:
1. usvojen višegodišnji strateški program znanstvenih istraživanja u znanstvenom području u kojem obavlja djelatnost,
2. osiguran potreban broj zaposlenih znanstvenika izabranih u odgovarajuće znanstveno zvanje ili s odgovarajućim brojem znanstvenih radova,
3. osiguran odgovarajući prostor i oprema,
4. osigurana potrebna novčana sredstva za rad.
26. Pored navedenog, valja istaći da je nakon provedenog prvog ciklusa reakreditacije (u razdoblju od 2010.-2016.) na svim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj, Agencija za znanost i visoko obrazovanje (dalje u tekstu: Agencija), zajedno s Povjerenstvom Akreditacijskog savjeta, pristupila izradi novog modela reakreditacije za novi ciklus reakreditacije visokih učilišta koji je započeo 2017. godine. Da je novi model usklađen s izmijenjenim i dopunjenim ESG-em (Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja 2015), te da uključuje dorađene standarde za ocjenu kvalitete sveučilišta i njihovih sastavnica, kao i veleučilišta i visokih škola. Da su izrađeni i usvojeni sljedeći dokumenti:
- Standardi za vrednovanje kvalitete sveučilišta i njihovih sastavnica u postupku reakreditacije visokih učilišta,
- Standardi za vrednovanje kvalitete veleučilišta i visokih škola u postupku reakreditacije visokih učilišta
- Postupak reakrecije visokih učilišta
- Tablice iz MOZVAG-a u samoanalizi.
Da je Nacrt prijedloga svih dokumenata prethodno bio na javnoj raspravi te da su nakon isteka roka svi prijedlozi i komentari zainteresirane javnosti raspravljeni na sastancima Povjerenstva. Dakle, da je za novi ciklus reakreditacije, Agencija na temelju ZOK-a i podzakonskih propisa, donijela kako novi Postupak reakreditacije visokih učilišta, tako i nove Standarde za vrednovanje kvalitete (jedni se primjenjuju na sveučilišta i njihove sastavnice, a drugi na veleučilišta i visoke škole) te da je s tim u vezi, Agencija objavila javni poziv visokim učilištima za sudjelovanje u pokusnoj provedbi reakreditacije, a koji postupak pokusne provedbe reakreditacije je jasno u pozivu opisan, a sudionici postupka pokusne provedbe reakreditacije su samoprijavom iskazali suglasnost za sudjelovanje, pa tako i tužitelj u konkretnom slučaju. Stoga su u cijelosti neosnovani tužbeni navodi tužitelja da provedeni postupak pokusne provedbe reakreditacije ne bi bio proveden u skladu s odredbama Zakona i podzakonskih akata.
27. Nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja da je zbog činjenice da je postupak pokusne reakreditacije trajao od 1. lipnja 2017. do 31. ožujka 2018 (deset mjeseci), dok da je prema odredbi čl. 22. st. 8. ZOK-a propisano da postupak reakreditacije može trajati najdulje 6 mjeseci od započinjanja postupka, a što da provedeni postupak i osporavano rješenje čini nezakonitim, odnosno ništavim.
28. Ovo stoga što je Agencija u skladu s Planom reakreditacije provela postupak pokusne reakreditacije u 2017. u kojem je vrednovano i Visoko učilište (ovdje: tuženik), te je u postupku reakreditacije vrednovano u kojoj mjeri visoko učilište ispunjava uvjete za obavljanje visokog obrazovanja utvrđene ZOK-om, Pravilnikom te dokumentom Standardi za kvalitete veleučilišta i visokih škola u postupku reakreditacije visokih učilišta, kao i na temelju saznanja stečenih tijekom posjeta stručnog povjerenstva, a kako je naprijed citiranom odredbom članka 22. stavkom 4. ZOK-a propisan rezultat provjere u reakreditaciji te kako je propisano da se u slučaju kad je ishod izdavanje pisma očekivanja, rok uklanjanja nedostataka može odrediti na razdoblje do tri godine, a koje može uključivati i zabranu upisa studenata u razdoblju određenom pismom očekivanja te da je jasno u Javnom pozivu, na koji se tužitelj, dobrovoljno javio, između ostalog, navedeno da će se pokusna provedba rekreditacije provoditi u razdoblju od 01. lipnja 2017. do 31. ožujka 2018., to se tužbeni navodi tužitelja u cijelosti ocjenjuju neosnovanim.
29. Nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja kojim se poziva na diskriminaciju, pozivajući se na postupke reakreditacije drugih visokih učilišta, navodeći konkretne primjere poput reakreditacije Veleučilišta s pravom javnosti Baltazar Zaprešići i Visokog učilišta EFFECTUS.
30. Ovo stoga što usporedba predmetnih visokih učilišta nije moguća, niti je svrha postupka reakreditacije, budući da je prema odredbama članka 2. ZOK-a, reakreditacija postupak vanjskog vrednovanja kvalitete postojećih predmeta vrednovanja i/ili studijskih programa u kojem se donosi akreditacijska preporuka s ocjenom i preporukama za poboljšanje, radi potvrde ispunjavanja uvjeta za nastavak obavljanja djelatnosti i/ili izvođenje studijskih programa visokih učilišta, a akreditacijska preporuka Agencije je neovisno stručno mišljenje Agencije koje se donosi na temelju provedenog postupka vrednovanja, a na osnovu kojeg ministarstvo nadležno za poslove znanosti i visokog obrazovanja odlučuje o ishodu postupka vrednovanja i to posebno u odnosu na svako visoko učilište prema specifičnim okolnostima konkretnog slučaja.
31. Pravilno tuženo tijelo navodi da je postupak reakreditacije peer-review postupak koji provodi stručno povjerenstvo koje se imenuje posebno za svako visoko učilište. Dakle, da je završno izvješće u provedenom postupku reakreditacjje rezultat rada posebno imenovanog stručnog povjerenstva za to visoko učilište te je utemeljeno na specifičnim karakteristikama svakog pojedinog visokog učilišta te da je cilj svakog postupka reakreditacije individualno vrednovati svako visoko učilište u skladu s odredbama ZOK-a, a ne usporedba s drugim visokim učilištima što bi prilikom pogrešnih i proizvoljnih tumačenja moglo dovesti do određene diskriminacije ili monopola, s kojim obrazloženjem se slaže i ovaj Sud.
32. Dakle, slijedom svega naprijed navedenog, te s obzirom da su u postupku reakreditacije Visokog učilišta, ovdje tužitelja, utvrđeni značajni nedostaci, (čak i uz formalno ispunjavanje uvjeta broja zaposlenih) koji se odnose na kvalitetu izvođenja studijskih programa i stjecanje predviđenih ishoda učenja, a da i sami ishodi učenja u studijskom programu nisu definirani na odgovarajući način; da je vrednovanom visokom učilištu kao najteža mjera propisana ZOK-om u okviru pisma očekivanja izrečena zabrana upisa studenata na studijske program koje vodi Visoko učilište; da visoko učilište nije u danom maksimalnom roku od 3 godine od izdavanja prvog Pisma očekivanja primijenilo preporuke za poboljšanje i uklonilo značajne nedostatke koje su utvrđene u postupku reakreditacije, a tiču se prvenstveno studijskih programa (Tema ll. Studijski programi), odnosno ključnog standarda 2.2. i standarda 2.3., iako je vrednovanom Visokom učilištu izdano pismo očekivanja kojim je bilo ukazano da se nabrojeni nedostaci u kvaliteti rada Visokog učilišta otklone zadanom roku; da je Akreditacijski savjet donio mišljenje o ishodu postupka reakreditacije Vrednovanog visokog učilišta kojim se Agenciji preporučuje donošenje akreditacijske preporuke kojom se preporučuje uskrata dopusnice za obavijanje djelatnosti visokog obrazovanja vrednovanog Visokog učilišta, to je po ocjeni ovog Suda Agencija pravilno postupila kada je u skladu s odredbom čl. 22. stavka 4. točke 2. ZOK-a preporučila ministru nadležnom za znanost i visoko obrazovanje uskratu dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja Europskoj poslovnoj školi Zagreb, ovdje tužitelju. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjevi tužitelja nisu s uspjehom uspjeli osporiti zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja tuženog tijela, koje je doneseno u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilo i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
33. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 31. stavku 2. ZUS-a.
34. U odnosu na navedeno valja istaći da se na ništavost, kao na najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim u svako doba, bez ikakvog vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo navedeni (tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9216/2011-6 od 21. ožujka 2013.), a koji razlozi u konkretnom slučaju ne postoje, kako to neosnovano tužitelj smatra.
35. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci.
36. Kako je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari kao nesporno utvrđeno da je cjelokupan postupak reakreditacije Europske poslovne škole Zagreb proveden u skladu s odredbama Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, slijedom čega je bilo nužno, po negativnoj Akreditacijskoj preporuci Agencije, donesenoj uz prethodno mišljenje Akreditacijskog savjeta Agencije, na temelju provedenoga postupka reakreditacije, donijeti rješenje kojim se tužitelju uskraćuje dopusnica za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, to je po ocjeni ovog Suda isključena mogućnost donošenja rješenja o odgodnom učinku tužbe jer bi to, s obzirom na odluku u ovom upravnom sporu, bilo protivno javnom interesu. Slijedom navedenog, dopuštanje odgode izvršenja osporavanog rješenja u konkretnom slučaju, pored činjenice da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, bilo bi u suprotnosti izričitih zakonskih odredbi te javnom interesu obzirom da je intencija zakonodavca, a u konačnici smisao i svrha Zakona poštivanje kogentnih odredbi Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
37. Pored navedenog, valja istaći da je iz priložene Promemorije s radnog sastanka održanog dana 8. studenog 2022. u prostorijama Ureda dekana na Veleučilištu Baltazar Zaprešić, Vladimira Novaka 23, 10290 Zaprešić, razvidno da je sklopljen Ugovor o prihvaćanju studenata i osiguranja nastavka njihovog studija između Visoke škole za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti, Baltazar Adam Krčelić, Zaprešić, danas Veleučilište Baltazar Zaprešić i Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje, s pravoj javnosti "Zrinski", danas Europska poslovna škola Zagreb - EBUS, ovdje tužiteljem, od 09. svibnja 2007., a koja Promemorija je priložena spisu tuženog tijela, iz čega nespornim proizlazi da nema opasnosti od nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti.
38. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.
U Splitu 24. veljače 2025.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.
DNA:
- tužitelju po opunom.
- tužitelj pozvati na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, po pravom.
- tuženiku
- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, nakon pravomoćnosti
- u spis
- kal. pravom. do 15.04.2025.