Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-337/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OBI: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak, odvjetnicama u Varaždinu, protiv tuženika Nova hrvatska banka d. d. Zagreb, Varšavska 9, (ranija tvrtka SBERBANK d. d. i VOLKSBANK d. d.), OIB:78427478595, radi isplate, izvan ročišta dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NOVA HRVATSKA BANKA d. d., Zagreb, Varšavska 9, (ranija tvrtka SBERBANK d. d. i VOLKSBANK d. d.), OIB:78427478595, da tužitelju DN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.480,63 EUR[1] / 26.224,82 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje računajući od 09.05.2008. do 30.06.2011.g., a od 01.07.2011. do 31.07.2015 po stopi od 12 % godišnje, te od 01.08.2015. do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se izračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta. za tri postotnih poena, sve računajući kako slijedi od:

- od dana 09.05.08. na iznos od 585,10 HRK / 77,66 EUR,

- od dana 11.06.08. na iznos od 25,03 HRK / 3,32 EUR,

- od dana 10.07.08. na iznos od 25,03 HRK / 3,32 EUR,

- od dana 08.08.08. na iznos od 23,03 HRK / 3,06 EUR,

- od dana 11.09.08. na iznos od 23,03 HRK / 3,06 EUR,

- od dana 10.10.08. na iznos od 23,03 HRK / 3,06 EUR,

- od dana 07.11.08. na iznos od 23,03 HRK / 3,06 EUR,

- od dana 12.12.08. na iznos od 23,03 HRK / 3,06 EUR,

- od dana 09.01.09. na iznos od 23,03 HRK / 3,06 EUR,

- od dana 12.02.09. na iznos od 43,84 HRK / 5,82 EUR,

- od dana 12.03.09. na iznos od 85,75 HRK / 11,36 EUR,

- od dana 10.04.09. na iznos od 85,75 HRK / 11,36 EUR,

- od dana 11.05.09. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.06.09. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.07.09. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.08.09. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.09.09. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 09.10.09. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.11.09. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.12.09. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 11.01.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.02.10. na iznos od 83,57 HRK/ 11,09 EUR,

- od dana 11.03.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 09.04.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.05.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.06.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 09.07.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.08.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.09.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 12.10.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.11.10. na iznos od 83,57 HRK / 11,09 EUR,

- od dana 10.12.11. na iznos od 221,83 HRK / 29,44 EUR,

- od dana 10.01.11. na iznos od 221,83 HRK / 29,44 EUR,

- od dana 10.02.11. na iznos od 221,83 HRK / 29,44 EUR,

- od dana 10.03.11. na iznos od 221,83 HRK/ 29,44 EUR,

- od dana 11.04.11. na iznos od 221,83 HRK / 29,44 EUR,

- od dana 10.05.11. na iznos od 221,83 HRK / 29,44 EUR,

- od dana 10.06.11. na iznos od 221,83 HRK / 29,44 EUR,

- od dana 11.07.11. na iznos od 221,83 HRK / 29,44 EUR,

- od dana 10.08.11. na iznos od 221,83 HRK / 29,44 EUR,

- od dana 09.09.11. na iznos od 366,92 HRK / 48,70 EUR,

- od dana 11.10.11. na iznos od 366,92 HRK / 48,70 EUR,

- od dana 10.11.11. na iznos od 1.219,02 HRK / 161,79 EUR,

- od dana 17.03.11. na iznos od 19.699,34 HRK / 2.614,55 EUR,

sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 289,38 EUR (slovima: dvije sto osamdeset devet eura i trideset osam centa), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, računajući od donošenja presuda, tj od dana 24. veljače 2025. godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, navodeći da se temeljem čl. 502c. Zakona o parničnom postupku se poziva u ovoj parnici za naknadu štete na pravno utvrđenje i presude (pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13 i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revt-249/14, pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, rješenje Ustavnog suda RH poslovni broj: U-I-3685/2015, presude Ustavnog suda RH poslovni broj: U-III-2521/215, U-III2536/215, U-III2547/215, U-III-2565/215, U-III-2603/215, U-III-2604/215, U-III-2605/215), po kojima su bili prihvaćeni zahtjevi iz tužbe, podnesene 04.12.2012. od strane tužitelja POTROŠAČ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka (Zaba d. d., PBZ d. d., Erste & Steiermarkische bank d. d., RBA d. d., HAAB d. d., OTP banka d. d., Societe Generale-Splitska banka d. d., Sberbank d. d., ranije Volksbank d. d.), da temeljem čl. 502.a st. 1. ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača time što su tužene banke zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju koristile u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u CHF i redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a koje odluke sudova obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj: 310644, čija je namjena bila kupnja stana, dana 24.03.2005. na iznos od 21.700,00 CHF, da je tužitelj Ugovor o kreditu potpisao kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, da se tužitelj obvezao kredit vratiti u 168 mjesečnih anuiteta, sve uz obračun anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora), da je ugovorena kamata uz primjenu promjenjive kamatne stope, koja je vezana uz tromjesečni LIBOR, za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora (čl. 4. Ugovora), da je početna kamatna stopa (na dan sklapanja ugovora) ugovorena po stopi od 4,65 % godišnje (čl. 4.1. osnovnog Ugovora), da je promjena kamatnih stopa tijekom trajanja ugovornog odnosa vidljiva iz Otplatne tablice po kreditu izdane od tuženika, da su mjesečni anuiteti prema početnom planu otplate i čl. 7. Ugovora iznosili 175,98 CHF, da je tuženik plasirao kredit dana 31.3.2005., da je prodajni tečaj tuženika za CHF na dan isplate kredita bio 4.842 kn/CHF, da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit uplatom zadnjeg anuiteta dana 30.11.2011., što je vidljivo iz Prometne kartice po kreditu i dopisa tuženika kojim potvrđuje otplatu kredita u cijelosti, da smatra da su odredbe Ugovora djelomično ništetne i to odredba o ugovaranju mjesne nadležnosti, odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima prema tečaju na dan dospijeća anuiteta i odredba prema kojoj je stopa ugovorne kamate promjenjiva prema jednostranim odlukama banke, smatra da je oštećen primjenom takvih ugovornih odredbi i tužbom traži isplatu preplaćenog iznosa po osnovi djelomično ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da su djelomično ništetne ugovorne odredbe iz čl. 10., čl. 4.1. i čl. 7.1. Ugovora o kreditu, kao i sve druge odredbe Ugovora koje bi bile u suprotnosti s odredbama Ugovora oslobođenog cit. djelomično ništetnih odredbi, da je čl. 10 Ugovora ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, da prema stavu tužitelja takva ugovorna klauzula jest nepoštena odredba Ugovora i ne bi se trebala primijeniti jer to znatno otežava pravnu poziciju tužitelja koji bi morao voditi spor pred sudom u Zagrebu kao sudom sjedišta Kreditora, s tim da je ograničen i u pravu da izabere odvjetnika iz mjesta svojeg prebivališta s kojim lakše komunicira tijekom spora, da se tom odvjetniku troškovi puta u Zagreb ne naknađuju i time neravnopravno olakšati poziciju tuženiku, da bi bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi obzirom da živi u [adresa], uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, obzirom na cijenu putovanja i za to potrebno vrijeme, te stoga smatra da je mjesno nadležan sud za vođenje ovog spora Općinski sud u Varaždinu, da je čl. 4.1. ugovorena redovna kamata od 4,65 % godišnja, promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, da je ništetni dio te odredbe onaj kojim je regulirano "... promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora ...", te da predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu kojom su stranke ugovorile redovnu kamatnu stopu koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuženika, koje tužitelju kao prosječnom potrošaču i prosječno pažljivom čovjeku, nisu bile jasne i razumljive, radi čega je kamata bila neodrediva, odnosno nije bilo definiranih jasnih parametara za promjenu kamatne stope, a posljedica čega je ništetnost tog dijela ugovora o kreditu, da jedini parametar koji je tužitelju bio poznat i razumljiv u trenutku isplate kredita i zaključenja Ugovora o kreditu je bila početna kamatna stopa od 6,10 %, tako da u tom dijelu tužitelj ne osporava valjanost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi, da tuženik, kao visoko specijalizirana novčarska ustanova, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasira potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", je bio dužan nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti tužitelju (potrošaču) i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njegovim uslugama, ali ne na štetu tužitelja, da znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima tužitelja kao prosječnog potrošača je toliko superiorno da je to nemjerljivo, da je u konkretnom Ugovoru o kreditu tuženik bio dužan tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što tuženik nije na valjani način učinio kod sklapanja konkretnog Ugovora, već se zadovoljio nedorečenom i nerazumljivom formulacijom o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva tužitelju, kao prosječnom potrošaču, ostala potpuno nerazumljiva i neodrediva, da podizanja kredita sa kamatnom stopom od 6,10 % godišnje i početnog otplatnog plana, tuženik je tužitelju jednostrano mijenjao kamatnu stopu na nepošten način, da su stoga odredbe Ugovora djelomično ništetne i to odredba o ugovaranju mjesne nadležnosti, odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima prema tečaju na dan dospijeća anuiteta i odredba prema kojoj je stopa ugovorne kamate promjenjiva prema jednostranim odlukama banke, da smatra da je oštećen primjenom takvih ugovornih odredbi i da ovom tužbom traži isplatu preplaćenog iznosa po osnovi djelomično ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da su djelomično ništetne ugovorne odredbe iz čl. 10., čl. 4.1., te čl. 7.1. Ugovora o kreditu, kao i sve druge odredbe ugovora koje bi bile u suprotnosti s odredbama Ugovora oslobođenog cit. djelomično ništetnih odredbi, da je navedeni stav iznio i Trgovački sud u Zagrebu, u pravomoćnom dijelu presude posl. broj: P-1401/12, koja je potvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 i Vrhovnog suda RH u presudi broj: Revt-249/14, da je čl. 7. ugovoreno da mjesečni anuiteti iznose 175,98 CHF i da su plativi u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, da je ništetni dio te odredbe čl. 8. onaj kojim je regulirano: "... po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. ...", da predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu kojom su stranke ugovorile primjenu valutne klauzule vezanu uz tečaj za švicarski franak na dan dospjeća, koji je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenljiv po kriterijima koji tužitelju kao prosječnom potrošaču i prosječno pažljivom čovjeku nisu bili prezentirani i objašnjeni, čime je postupanje tuženika bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja, da ne osporava da je pristao na ugovoreni anuitet, ali prema početnom tečaju CHF, onom koji je bio na dan sklapanja ugovora, tj. na dan isplate kredita, jer su mu ti parametri bili poznati i jasni, da tuženik u vrijeme zaključivanja Ugovora o kreditu nije informirao tužitelja o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu (EUR, CHF i dr.), o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EURO, jer Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu prema euru, da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan i dr. tužitelj kao prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad je sklopljen Ugovor o kreditu nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten, da nije znao da je CHF specifična valuta, tzv. "valuta utočišta" i da to znači da je švicarski franak siguran za ulagače, ovdje tuženika, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, ali da postoji mogućnost povećanja vrijednosti, te da za drugu ugovornu stranu postoji rizik da će mu vrijednost narasti, obzirom da je tužitelj taj koji je kredit otplaćivao u kunama, dakle u valuti u kojoj je zarađivao, a nije zarađivao u valuti švicarski franak, o čijoj vrijednosti je ovisna glavnica koju otplaćuje u kunama, da je predmetnom ugovornom odredbom rizik švicarskog franka, kao valute utočišta, preuzeo samo tužitelj i to ne znajući za opisani rizik, da iz navedenog proizlazi da je odredba kojom se glavnica veže za švicarski franak već samim njihovim ugovaranjem proizvela neravnotežu između stranaka na teret tužitelja, da je tuženik prihvatio samo opći rizik valutne klauzule, dok je tužitelj prihvatio i opći rizik valutne klauzule i dodatni veliki rizik koji je specifičan za švicarski franak kao valutu utočišta, uz činjenicu da je tuženik kao banka navedene odredbe i njihove posljedice razumio, da ih tužitelj nije razumio i nije bio svjestan da ih ne razumije, jer su mu na prvi pogled bile jasne, pa je mislio da je preuzeo samo opći rizik koji je vezan uz sam pojam svake valutne klauzule, da je takav stav iznio i Visoki trgovački sud, u pravomoćnoj presudi posl. broj: Pž-6632/17 slijedeći stavove Ustavnog suda RH, da je neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe (odnosno njezina dijela koji se odnosi na valutnu klauzulu u švicarskim francima) nedvojbeno na štetu tužitelja i značajna, da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg tužitelj kao dužnik ima obvezu vratiti tuženiku kao banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima, da su promjenjivi i neizvjesni bitni elementi Ugovora, da u konkretnom Ugovoru o namjenskom kreditu tuženik je znao da je uz valutu CHF vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik je preuzeo samo tužitelj, a da to nije ni znao, da je na kredit u CHF tuženik tužitelju nudio najniže ugovorne kamate i naravno da je tužitelju bilo bitno da mu rata za kredit bude što manja, da tuženik nije istovremeno istaknuo i objasnio tužitelju da kod kredita u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak tužitelj snosi drugačiji rizik nego da je kredit uzeo vezano za valutu EUR, tako da je tuženik na nepošten način potaknuo tužitelja na sklapanje Ugovora s valutnom klauzulom u švicarskim francima jer mu je uskratio bitne informacije za donošenje informirane odluke o valuti za koju će biti vezana glavnica i otplata kredita, da je to u startu dovelo do znatne neravnoteže na štetu tužitelja protivno načelu savjesnosti i poštenja, da je kao prosječni potrošač, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupao s povjerenjem prema banci od koje je, kao od jača strane, u tom odnosu očekivao da bude obzirna prema njegovim interesima i u razumnoj ga mjeri informira o sadržaju i posljedicama namjeravanog pravnog posla, naročito u slučaju kada se radi o standardiziranom obrascu Ugovora kojeg je sastavio tuženik i da nije bilo mogućnosti pojedinačnog pregovaranja o Ugovornim odredbama, da temeljem odredbi osnovnog Ugovora o kreditu nije mogao odrediti i predvidjeti da bi moglo doći do tako drastičnog rasta tečaja, da u Ugovoru nisu bili kriteriji koji bi na to upućivali, da tuženik nije upozorio tužitelja da je CHF specifična valuta zbog toga što HNB nije štitila tečaj CHF prema kuni, što je CHF valuta u koju "bježi" kapital za vrijeme gospodarske krize i što je Međunarodni monetarni fond (MMF) upozoravao sve europske banke na mogućnost rasta tečaja CHF u odnosu na EUR i da nije dobro da plasiraju potrošačima takve kredite, da se o tome detaljno očitovao Trgovački sud u Zagrebu, u presudi broj: P-1401/2012., smatra da mu pripada novčani iznos na ime obeštećenja zbog primjene djelomično ništetnih odredbi Ugovora, da je sastavio izvansudski obračun koji prileže tužbi iz kojeg su vidljive mjesečne obveze po prvom Otplatnom planu i uplate tužitelja, preplate u odnosu na početnu ratu, smatra da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od svake mjesečne preplate do isplate, da posljedica ništetnosti dijela čl. 4.1. Ugovora o kreditu je to da je tužitelj preplatio svaki mjesec kamate u vremenu od sklapanja Ugovora o kreditu pa do konačne otplate kredita računajući da je anuitete plaćao po obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na to da je anuitete plaćao po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,65 %, kao poštenoj "cijeni" plasiranog novca, da posljedica ništetnosti dijela čl. 7.1. Ugovora o kreditu je da je tužitelj preplatio svaki mjesec anuitet računajući da ga je plaćao po obračunu tuženika primjenom valutne klauzule u CHF (po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća), umjesto da ga je cijelo vrijeme do konačne otplate plaćao po pošteno prezentiranom tečaju tuženika za CHF na dan isplate kredita (4.842 kn / 1 CHF), da su uplate vidljive iz Prometne kartice po kreditu, da kada se napravi simulacija obveze po Ugovoru o kreditu, po početno ugovorenoj kamati (4,65 %) i početnom prodajnom tečaju za CHF na dan isplate kredita (4,842 kn / 1 CHF), obveza tužitelja prema tuženiku manja je nego što je tužitelj tuženiku konačno platio po predmetnom kreditu, da po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju kod isplate kredita tužitelj bi bio u obvezi isplatiti tuženiku u trenutku konačne otplate kredita iznos od 133.617,36 kn, no u tom je trenutku uplata tužitelja iznosila 159.842,18 kn (vidljivo iz preliminarnog obračuna), što je za 26.224,82 kn / / 3.480,63 eura više i predstavlja preplatu po kreditu koju je tužitelj izvršio tuženiku, da ako je tuženik u trenutku plasmana kredita računao da je poštena cijena za novac koji plasira putem kredita tužitelju ona iz početnog otplatnog plana, onda se nametnuto povećanje cijene novca nikako ne može smatrati poštenim i ravnopravnim, niti je tužitelj mogao znati temeljem ugovornih odredbi da bi moglo doći do tako drastičnog povećanja, da se tuženiku obratio opomenom pred tužbu radi isplate preplaćene kamate koja se jednostrano mijenjala od strane tuženika i isplate preplaćenog na ime porasta tečaja CHF, sve prema neodređenim i neodredivim parametrima na koju je tuženik odgovorio da osporava postojanje obveze, pa da stoga i podnosi tužbu, da su pravna shvaćanja o ništetnosti ugovora o kreditu u valuti CHF i pravu potrošača na naknadu štete do sada već iznijeli Vrhovni sud RH, Ustavni sud RH, Visoki trgovački sud RH, Trgovački sud u Zagrebu u donesenim pravomoćnim presudama, da je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku isplata štete po osnovi ništetnost samo dijela ugovornih odredaba o predmetu i cijeni i to dijela kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i dijela ugovornih odredaba o ugovornoj kamati koju tuženik jednostrano mijenja, te ugovornih odredbi o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti, da je posljedice ništetnosti propisane su u čl. 323. ZOO na način da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, da ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, da se ima dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, da prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, da temeljem čl. 502c. Zakona o parničnom postupku fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. tog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, da u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, da obzirom da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, tužitelj traži da se kao prethodno pitanja utvrdi ništetnosti odredbi o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti, jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klazuli u CHF, predlaže da sud tužitelju dosudi novčani iznos preplate po kreditu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete, da je tužbeni zahtjev postavljen sukladno obračunu priloženom uz tužbu, te predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.480,63 eura / 26.224,82 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove postupka.

2. Sud je u smislu odredbe članka 284. stavak 1. i članka 285. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje - ZPP) dostavio tužbu na odgovor tuženiku, a u dopisu je tuženiku naznačeno da se može donijeti i presuda zbog ogluhe u smislu članka 331.b ZPP.

3. Tuženik u roku od 45 dana nije podnio pisani odgovor na tužbu, iako su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno iskazani, te su se stekli svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u smislu članka 331.b ZPP.

4. Osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi na kojima se temelji tužbeni zahtjev, a koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio u tužbi (solemnizacija – list 11-12 spisa, Ugovor o kreditu broj: 310644 od dana 24.3.22005. godine – list 13-21 spisa, Otplatna tablica po kreditu broj: 310644 – list 23-25 spisa, Izračun efektivne kamatne stope od 24.03.2005. – list 26-30 spisa, Prometna kartica po kreditu, pregled uplata od 31.03.2005. -17.03.2012. – list 31-37 spisa, dopis tuženika od 21.12.2011. o otplati kredita – list 38 spisa, opomena pred tužbu od 03.05.2023. – list 39 spisa, Otplatne tablice po kreditu u kojoj je vidljiva promjena kamatne stope od dana sklapanja Ugovora o kreditu broj: 310644 – list 40-44 spisa, tečajna lista HNB d. d. za CHF na dan isplate kredita 31.03.2005., zatezne kamate na preplaćeni iznos od 09.05.2008.-17.3.2012. – list 45 spisa) time da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženog spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Sud je stoga na temelju članka 331.b ZPP donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. ZPP, te je sud priznao i dosudio tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 289,38 EUR, a koji troškovi se sastoje od troška sastava tužbe po punom. u iznosu od 199,00 EUR, troška PDV 25 % u iznosu od 49,75 EUR (na iznos od 199,00 EUR) i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,63 EUR, a za koje troškove sud smatra da su bili nužni za vođenje ovoga postupka i koji su odmjereni prema važećoj odvjetničkoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje - Tarifa)

7. Slijedom svega prednje navedenog presuđeno je kao u izreci.

Ivanec, 24. veljače 2025.

Sudac

Draženko Jakopović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, kao sudu drugog stupnja, putem ove Stalne službe, pismeno u tri primjerka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Zajednički odvjetnički ured Dina Galić i Janica Plantak, odvjetnici u Varaždinu 2. Nova Hrvatska banka d. d., Zagreb, Varšavska 9