REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1185/2024-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja VUCIĆ-GRADNJA d.o.o. (OIB: 25446031545), Zagreba, X. Ravnice br. 8, kojega zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mraz, Šuti, Partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika ŽP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Davor Cahun, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate i podredno utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja KP, tuženika i punomoćnika tuženika, 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku ŽP da tužitelju VUCIĆ-GRADNJA d.o.o. isplati iznos od 8.022,48 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21.05.2015. godine pa do isplate sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se podredno postavljen tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj VUCIĆ-GRADNJA d.o.o. stekao pravo vlasništva na 1/5 dijela niže opisane nekretnine:

odgovarajući suvlasnički dio nekretnine – stambena zgrada [adresa], uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, sagrađene na čest.br. 2345/93, 94, po novoj izmjeri čest.br. 6145 k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi stan br. 5 na II-katu lijevo koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 107,59 čm, sve upisano u knjigu položenih ugovora u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik ŽP dužan priznati i izdati tužitelju valjano uknjižbeno očitovanje podobno za upis uknjižbe prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, jer će u suprotnom takvo očitovanje zamijeniti ova presuda."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.650,00 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstva izvođača radova 24.9.2014. s tuženikom sklopio Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova broj 2409/2014 (dalje: Ugovor) radi adaptacije nekretnine i to stana br. 5 na adresi [adresa], na II- katu lijevo koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 107,59 čm. Osnovna ugovorena cijena radova bila je 131.871,00 kn (sada 17.502,29 EUR), a čl.

9. Ugovora je ugovoreno da će se izvedeni radovi platiti na temelju dokaznice mjera te da će se konačno obračunati prema stvarnim količinama. Tužitelj je izdao okončanu situaciju sukladno kojoj je utvrđeno da je ukupna vrijednost izvedenih radova iznosila 188.945,37 kn ( sada 25.077,36 EUR) od kojeg iznosa je plaćeno 128.500,00 kn (sada 17.054,88 EUR), dok je iznos od 60.445,37 kn (sada 8.022,48 EUR) ostao neplaćen. Taj iznos odnosi se na ugrađenu opremu i izvedene radove. Okončana situacija potvrđena je od strane nadzornog inženjera DP, kao i sve dokaznice ugrađenih količina uvedene u građevinsku knjigu. Vrijednost izvedenih radova po tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama u trenutku podnošenja tužbe odgovara tržišnoj vrijednosti od 20% nekretnine koja je bila predmet adaptacije. Slijedom navedenoga, tužitelj prvenstveno predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.022,48 EUR i to temeljem okončane situacije br. 4. od 24.09.2014. godine sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21.05.2015. godine pa do isplate. U slučaju neosnovanosti takvog zahtjeva predlaže prihvatiti podredni tužbeni zahtjev kojim će se utvrditi da je tužitelj stekao pravo vlasništva na 1/5 dijela predmetne nekretnine pobliže opisane u izreci presude, a što je tuženik ŽP dužan priznati i izdati tužitelju valjano uknjižbeno očitovanje podobno za upis uknjižbe prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova broj 2409/2014 od 24.9.2014. te da je vlasnik predmetne nekretnine. Navodi da su stranke u čl. 2. Ugovora definirale ukupnu cijenu izvođenja radova, a koja cijena se plaćala temeljem dokaza – obračuna stvarno izvedenih radova po privremenim situacijama – temeljem dokaznica mjera, a koja je okončana situacija trebala imati potvrdu i u građevinskoj knjizi te da će se radovi obračunati po konačnoj količini. Spori okončanu situaciju br. 4 jer je ista od 20.5.2015., a trebala bi se odnositi na radove obavljene zaključno s datumom 25.10.2014., dok je sastavljena 24.9.2014. (dakle prije obavljenih radova) kao i to da u istoj nije navedena vrijednost radova koja bi se odnosila na prethodne situacije. Navodi da tužitelj niti nadzorni inženjer DP nisu tuženika obavijestili pisano ili usmeno o možebitnom povećanju opsega radova, a niti je tuženik tražio izvođenje takvih radova. Ne spori da je tijekom radova osobno naručivao podizvođačke radove, ali ih je i osobno platio drugim izvođačima. Ističe da u okončanoj situaciji br. 4. na iznos od 24.708,40 kn (sada 3.279,37 EUR) koji iznos se odnosi na vantroškovničke radove nije uključen iznos PDV-a pa je nejasno na koje za koje radove se isti naplaćuje, a za koje radove se ne naplaćuje te spori i način obračuna potraživanja. Ne spori da je za izvedene radove platio tužitelju iznos od 128.500,00 kn (sada 17.054,88 EUR) s uključenim PDV-om i to po računima od 27.10.2014., 9.12.2014. i 4.5.2015. Navodi da od tužitelja nikad nije dobio plaćeni račun u iznosu od 56.000,00 kn s PDV-om ( sada 7.432,48 EUR), a koji iznos je platio na ruke tužitelju 4.12.2014. Protivi se i podredno postavljenom tužbenom zahtjevu budući da ne postoji osnova po kojoj bi tužitelj kao izvođač radova eventualno mogao steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini. U konačnici predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o izvođenju građevinsko- obrtničkih radova broj 2409/2014 od 24.9.2014. (list 5-7 spisa), troškovnik građevinsko-obrtničkih radova (list 8-14 spisa), Izvadak iz knjige položenih ugovora (list 15 spisa), okončanu situaciju br. 4. s troškovnicima (list 16-31 spisa), rekapitulaciju plaćanja s izvacima iz građevinske knjige (list 32-43 spisa), opise radova i izvedeni radovi koji nisu naplaćeni (list 44 spisa), dopis punomoćnika tužitelja od 21.7.2016. (list 61 spisa), dopis Porezne uprave Područnog ureda Zagreb od 30.3.2018. (list 91-92 spisa), proveden je uviđaj u predmetnom stanu 22.3.2019. (list 105-109 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Žarku Željku iz društva Ing ekspert d.o.o. (list 122-155, 183-189, 197 i 220-221 spisa), saslušani su svjedok DP (list 78-80, 213 i 265 spisa) i stranke (list 82-85, 265- 266 spisa).

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova broj 2409/2014 od 24.9.2014. radi adaptacije tuženikove nekretnine. Nije sporno da je tuženik na ime obavljenih radova isplatio tužitelju iznos od 128.500,00 kn (sada 17.054,88 EUR) s uključenim PDV-om.

7. Između stranaka prvenstveno je sporno da li je tužitelj obavljao radove koji nisu predviđeni Ugovorom te nastavno da li je ovlašten potraživati povećanu cijenu za obavljene radove iznad ugovorenog.

8. Iz Ugovora o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova broj 2409/2014 od 24. 9.2014. utvrđeno je da cijena ugovorom dogovorenih radova, a sukladno ponudi koja je sastavni dio predmetnog Ugovora iznosi 131.871,00 kn (sada 17.502,29 EUR), a da su u navedenu cijenu uključeni svi troškovi za izvođenje radova predviđenih projektom i troškovnikom, uklanjanje svih nedostataka utvrđenih u tijeku gradnje, prilikom pregleda ili primopredaje (čl.2.). Čl. 3. je određeno da radovi vezani uz izmjene tehničke dokumentacije, kasnije naručeni radovi od strane investitora posebno će se obračunavati izvan ugovorom definirane cijene, a stranke će isto regulirati posebnim aneksom. Prema čl. 9. Ugovora osnovu za obračun radova po privremenim situacijama čini taj Ugovor i izvedeni radovi potvrđeni od naručitelja. Izvedeni radovi plaćaju se temeljem dokaznice mjera, a okončana situacija uz dokaznice treba imati i građevinsku knjigu. Izvedeni radovi obračunavat će se prema stvarnim količinama. U čl. 10. Ugovora bilo je navedeno da će izvođač pojedine privremene situacije ispostaviti u 2 primjerka predstavniku naručitelja sukladno dinamici izvršenih radova i dobavljene opreme, nakon čega je predstavnik naručitelja iste trebao pregledati i u nespornom dijelu potvrditi u roku od 2 dana, a naručitelj nakon toga izvršiti plaćanje u roku od 5 dana. Ukoliko postoje primjedbe na primljenu situaciju, predstavnik naručitelja dužan je u gornjem roku potvrditi nesporni dio situacije, a o spornom dijelu donijeti konačnu odluku do sljedeće situacije. Situacije se ispostavljaju kumulativno, a konačnu situaciju će izvođač predati naručitelju odmah po završetku radova. U spis je dostavljena okončana situacija br. 4 izdana 24.9.2014. koja se prema tekstu iste odnosi na obavljene radove zaključno s 25.10.2014., odnosno iznad je naveden i datum 20.5.2015., u kojoj je navedeno da ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 188.945,37 kn (bez PDV-a 151.157,10 kn i PDV od 37.789,27 kn). U obračunu plaćanja naznačeno je da je plaćeno ukupno 128.500,00 kn (uplata od 27.10.2014. u iznosu od 40.000,00 kn s osnova avansa, zatim uplate u iznosima od 56.000,00 kn i 32.500,00 kn obračunate po prethodnim situacijama) te stoga ostaje za platiti iznos od 60.445,37 kn. Tu situaciju sastavio je ovdje tužitelj, a ovjerio ju je svojim žigom i DP.

9. Iz iskaza svjedoka DP proizlazi da je istog angažirao tuženik kao koordinatora i nadzornika radova koje je izvodio tužitelj na nekretnini tuženika. Radovi su trajali otprilike od kraja rujna 2014. do početka veljače 2015. Radovi su se trebali izvesti prema ugovoru sklopljenom između tužitelja i tuženika i troškovniku, no došlo je do nepredviđene situacije uzrokovane stanjem stana, odnosno zidova jer se radilo o staroj nekretnini (primjerice, u kuhinji su morale biti skinute sve pločice koje su bile prekrivene žbukom slijedom čega se žbuka morala "otucati, skinuti pločice i ponovno zažbukati cijela prostorija"). Isto tako, na izričito traženje tuženika postavljena je hidroizolacija na vertikalnim zidovima tuš kade u kupaonici iako to nije bilo potrebno, a na njegovo traženje postavljena je i nepotrebna hidroizolacija na vanjskoj terasi. Osim toga su bili i izvedeni neki radovi na tavanu gdje je problem bio s keramičkim pločicama, bilo je i nekih sitnih radova. Naveo je da je tužitelj tuženiku ispostavio konačnu situaciju o svim obavljenim radovima i cijeni istih, koju je on pregledao i utvrdio da odgovara stvarnom stanju stvari, nije sastavljao okončanu situaciju br.4 koju je zastupnik tužitelja neposredno predao tuženiku, a on je bio prisutan, a na istoj se nalazi njegov žig i potpis te je naveo i da je on tuženiku u nekoliko navrata pisao izvještaje o stanju na gradilištu i do tada izvedenim radovima, međutim nije tuženika obavještavao o potrebi veće količine radova od prvotno ugovorene jer to nije bila njegova dužnost, već dužnost izvođača. Istaknuo je da je tuženik bio upoznat sa svim dodatnim radovima, a neke je i sam zahtijevao. Po njegovim saznanjima, aneks predmetnog ugovora nije bio sklopljen niti pak ne postoji pisani pristanak ili odobrenje tuženika za izvođenje radova koji nisu bili prvotno predviđeni ugovorom i troškovnikom. Navodi da je radove na tavanu izvodio keramičar koji je kooperant tužitelja,a bilo je više projektanata koji su bili u vezi s njim, pa je tuženik njemu plaćao, a kasnije je on platio ostalim projektantima.

10. Svjedok DP dopunski je saslušan na raspravama 13.10.2021. i 5.2.2025. kada je u cijelosti ostao kod ranijeg iskaza, no dodao je u odnosu na radove koji nisu bili predviđeni prvotnim troškovnikom, da se neki tako izvedeni radovi nisu mogli prvotno predvidjeti već su bili uvjetovani stanjem stana (primjerice žbuka u kuhinji), a neke je radove naručio i sam tuženik koji prema njegovom mišljenju nisu bili potrebni, ali su svejedno izvedeni (primjerice hidroizolacija). U odnosu na hidroizolaciju na balkonu naveo je da je istu predložio parketar kojeg je angažirao tuženik, a tuženik je tu sugestiju prihvatio. Naveo je da su se gotovo svakodnevno na gradilištu nalazili on, tuženik i tužitelj kao izvođač radova te da je tuženik znao i mogao znati što se radi te je sve to vidio. Istaknuo je da on osobno nije naručivao nikakve dodatne radove, već je bio nadzorni organ te kao takav nije imao ovlaštenje naručivati bilo kakve radove u ime tuženika. On nije sastavljao okončanu situaciju koja je bila zaključna, a postojale su još i privremene situacije 1, 2 i 3 koje je sastavio izvođač i bile su uručene tuženiku. Tuženik nakon izvršenih radova općenito nije imao primjedbi na izvedene radove.

11. Iz iskaza zastupnika tužitelja AP proizlazi da je razlika nastala između prvotno dogovorene cijene i kasnije cijene posljedica izvedenih vantroškovničkih radova koji su bili dogovoreni između investitora i nadzornog organa, a takvi radovi su pobrojani u troškovniku i u građevinskoj knjizi. Navodi da je tuženik ostao dužan manji dio do ugovorene cijene te u cijelosti iznos za vantroškovničke radove. Okončana situacija br. 4 je završni obračun za sve izvedene radove. Dodatni vantroškovnički radovi izvedeni su na zahtjev tuženika i njegove supruge. Privremene situacije 1, 2 i 3 nalaze se kod drugih izvođača. S tuženikom nije sklopio aneks ugovora niti postoji pisani dokaz o tome da je tuženik tražio ili odobrio izvođenje vantroškovničkih radova, već se to sve radilo na riječ i povjerenje. Naveo je da je predao tuženiku Okončanu situaciju br. 4, ali tuženik tu situaciju očito nije prihvatio niti ju je potpisao.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi da je sklopio s DP poseban ugovor prema kojem je on imao vršiti nadzor radova u njegovom stanu i o tome ga obavještavati, a s tim ugovorom nije bilo predviđeno da bi DP u njegovo ime mogao naručivati kakve dodatne radove koji nisu bili ugovoreni kao niti da bi tako izvedene radove mogao odobravati. Navodi da mu nikad nisu bile dostavljene privremene situacije koje su predviđene sklopljenim ugovorom, a isto tako nije ni pristao niti odobrio, pa čak nije bio niti obaviješten o potrebi izvođenja bilo kakvih radova od onih koji bi bili izlazili iz okvira ugovorenog. Naveo je da mu je nakon zadnje uplate koju je izvršio tužitelju, zastupnik tužitelja rekao da je tom uplatom u cijelosti podmireno njihovo potraživanje iako je do cijene predviđene ugovorom nedostajalo nešto više od 3.000,00 kn (sada 398,17 EUR). Nakon mjesec dana ga je nazvao DP i rekao mu da je ostao iznos za platiti za radove koji su još izvedeni, a da on nikad nije primio nikakvu okončanu situaciju, niti pak je obaviješten ili pristao na obavljanje bilo kakvih van troškovničkih radova, a takve radove nije naručivao niti on niti njegova supruga. U odnosu na radove obavljene na tavanu i u podrumu navodi da je iste ugovorio s drugim izvođačima koji nemaju veze s tužiteljem. Na ročištu 5.2.2025. tuženik navodi da je za navodno izvedene vantroškovničke radove saznao tek otprilike mjesec i pol dana nakon završetka radova i preuzimanja stana, a o tome ga je obavijestio DP koji mu je tada i predao okončanu situaciju. Za vrijeme izvođenja radova u stan je dolazio jednom do dva puta tjedno, a nikada nije ovlastio DP da u njegovo ime eventualno dogovara bilo kakve radove s tužiteljem, niti mu je poznato da je to ovaj činio. Nakon završetka radova nije rađen nikakav formalni zapisnik, a za radove hidroizolacije na balkonu i u kupaonici smatra da su to sastavni dijelovi prvotno ugovorenih radova, posebice kada se kupaonica uređuje i adaptira.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinskog vještaka, a nakon izvršenog uviđaja predmetne nekretnine i pokazivanje stranaka, proizlazi da cijena radova prema troškovniku građevinsko-obrtničkih radova – okončana situacija iznosi 126.208,00 kn (sada 16.750,68 EUR). Za dio izvedenih radova količine odgovaraju onima u knjizi građevinskih radova upisanih od strane nadzornog inženjera DP, a za dio izvedenih radova količine ne odgovaraju upisanima. Prema pokazivanju stranaka, a na temelju izmjere na uviđaju vještak je utvrdio da cijena radova prema stvarnoj količini i vrijednosti istih iznosi 120.101,03 kn (sada 15.940,15 EUR), dakle 6.106,97 kn (sada 810,53 EUR) manje nego prema troškovniku. Prema troškovniku vantroškovničkih radova (gipskartonski zidovi i obloge - demontaža i ponovna izrada gips zida i maske između dnevnog boravka i kutije, montaža gips zidova za ugradnju kliznih vrata kupaonice, maske oko rolet kutija - obrada špalet oko prozora i vrata, otucanje stare dotrajale žbuke, spuštanje i odvoz šute na gradsku deponiju, nova žbuka – čišćenje i impregniranje zidova, priprema za žbukanje, špricanje cementnim mortom te grubom i finom žbukom, hidroizolacija podova i zidova kupaonice i balkona – izolacija podova i zidova kupaonice, izolacija balkona ulica, dvorište, štemanje i rezanje balkonskih zidova za ugradnju novih pločica na zidovima) cijena iznosi 24.708,40 kn ( sada 3.279,37 EUR). Za dio izvedenih van troškovničkih radova količine odgovaraju onima u knjizi građevinskih radova upisanih od strane nadzornog inženjera DP, a za dio izvedenih van troškovničkih radova količine ne odgovaraju upisanima. Prema pokazivanju stranaka, a na temelju izmjere na uviđaju vještak je utvrdio da cijena radova prema stvarnoj količini i vrijednosti vantroškovničkih radova iznosi 16.972,05 kn (sada 2.252,58 EUR), dakle 7.736,35 kn (sada 1.026,79 EUR) manje nego prema troškovniku vantroškovničkih radova. Slijedom navedenoga, vještak je utvrdio da vrijednost svih izvedenih radova od strane tužitelja u stanu tuženika iznosi 137.073,08 kn (sada 18.192,72 EUR). Stan je inače kompletno uređen i opremljen.

14. Takvom nalazu i mišljenju prvenstveno je prigovarao tužitelj, dok je tuženik samo prigovorio matematičkom izračunu vantroškovničkih radova, a na što se sve vještak pisanim putem očitovao na takve prigovore te pojasnio na koji način je obračunao vrijednost izvedenih vantroškovničkih radova, a kako je to gore navedeno, dok u odnosu na prigovore tužitelja, a koji se odnose na keramičke radove, naveo da je iz ugovornog troškovnika za stavke koje se odnose na gips-kartonskih zidova te u kojima je količina određena u m2 gips-kartonskih ploča vidljivo da je izvođač napisao "NE NUDI SE", a dalje je navedeno "zidovi ukupno m2 39,5 …) , a isto tako je u građevinskoj knjizi vidljivo da je obračun izvršen po m2 zida, a ne po potrebnoj količini gips-kartonskih ploča. Nadalje, u troškovniku građevinsko-obrtničkih radova je navedeno "sokl 9,0…), a s obzirom da se prema pravilima struke sokl obračunava u m[1] pretpostavljeno je da je količina od 9,00 obračunata u m te je izvršena izmjera na uviđaju u obračunata količina postavljenih pločica na soklu također u m[1] . U svezi prigovora za kamenarske radove, također je naveo da je količina utvrđena prema izmjeri na uviđaju za klupčice koje su stranke pokazale vještaku, kao i da je ostale površine odnosno količine sačinio prema izmjerama na uviđaju gdje su stranke pokazivale sporne stavke.

15. Vještak je i saslušan na raspravi 3.5.2021. kada je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te dopunskog očitovanja, a dodao je da je imao na uvid građevinski dnevnik iz kojeg je vidljivo da su na nekim dijelovima stana rađeni zidovi od dvostrukih knauf ploča, ali da te stavke nisu obračunavane prema površini gips kartonskih ploča, već prema površini zidova, pa je iz tog razloga u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je jedinična cijena obračunata po kvadratnom metru zida, a ne kvadratnom metru gips kartonskih ploča, a što proizlazi iz ugovornog troškovnika. Saslušan na raspravi 22.2.2023. naveo je da naknadno izvedeni radovi nisu bili nužni u smislu zaštite imovine i života ljudi i neophodni radi očuvanja stabilnosti ili nekih drugih uvjeta, već smatra da su proizašli iz naknadnog dogovora između investitora i izvođača. Naveo je da je uvijek moguće da se pojave neki radovi koji nisu predviđeni projektom adaptacije odnosno troškovnikom i u tom smislu nepredviđeni radovi imaju svoje opravdanje jer ih je potrebno izvesti da bi se posao mogao završiti u skladu s pravilima struke.

16. Odredbom čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. - dalje: ZOO) određeno je da se u govorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, dok je st. 2. određeno da ugovor o građenju mora biti u pisanom obliku. Prema odredbi čl. 623. ZOO-a za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja te ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti. Odredba čl. 624. st. 1. ZOO-a propisuje da nepredviđene radove izvođač može izvesti i bez prethodne suglasnosti naručitelja ako zbog njihove hitnosti nije mogao pribaviti tu suglasnost, dok su st. 2. taksativno navedeni razlozi zbog kojih je nepredviđene radove nužno izvesti. St. 3. propisano je da je izvođač je dužan o tim pojavama i poduzetim mjerama bez odgađanja izvijestiti naručitelja, a st. 4. da izvođač ima pravo na pravičnu naknadu za nepredviđene radove koji su morali biti izvedeni.

17. Iz iskaza svjedoka i zastupnika tužitelja u odnosu na sporni dio proizlazi da aneks predmetnog Ugovora kojim bi se radovi vezani uz izmjene tehničke dokumentacije, odnosno kasnije naručeni radovi od strane investitora posebno obračunavali izvan ugovorom definirane cijene između tužitelja i tuženika, nikada nije bio sklopljen. Također je utvrđeno da tuženik nije dao pisani pristanak niti pak odobrenje za izvođenje radova koji nisu bili predviđeni ugovorom i troškovnikom, a isto je potvrdio i tuženik u svom iskazu. Budući da sam zastupnik tužitelja u svom iskazu navodi da se privremene situacije 1, 2 i 3 nalaze kod drugih izvođača, a tuženik je naveo da iste nikad nije primio, to sud nije prihvatio iskaz svjedoka DP u dijelu u kojem navodi da su privremene situacije koje je sastavio izvođač bile dostavljene tuženiku. Za spomenuti je da te privremene situacije tužitelj nije niti dostavio u spis predmeta.

18. Slijedom prethodno navedenoga, da bi tužitelj kao izvođač radova mogao zahtijevati isplatu cijene za radove koje je (eventualno) izveo odstupanjem od projekta, on je morao dokazati da je te radove izveo uz pisanu suglasnost tuženika, bilo prethodnu ili naknadnu, odnosno da je tuženik barem naknadnim konkludentnim činima pristao na takve radove. Međutim, to tužitelj u ovom sporu nije dokazao.

19. Naime, zastupnik tužitelja je u svom iskazu naveo da su svi vantroškovnički radovi dogovoreni između investitora i nadzornog organa, a tužitelj ih je samo izveo, dok iz iskaza svjedoka DP proizlazi da su ti radovi izvedeni dogovorom stranaka uslijed nepredviđene situacije na terenu i traženjem tuženika, što pak ukazuje na proturječnost tih iskaza u tom bitnom dijelu i posljedično nemogućnosti prihvaćanja istih. Iz okončane situacije br. 4. doista proizlazi da je ista potpisana od strane nadzornog inženjera DP, no ne i od strane tuženika kao naručitelja gradnje. Međutim, iz Ugovora ne proizlazi da je tuženik ovlastio nadzornog inženjera da u njegovo ime s izvođačem eventualno ugovara druge radove izvan ugovorenih, a to ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka-nadzornog inženjera DP, čak štoviše, člankom 3. predmetnog Ugovora je izričito propisano da će se radovi vezani uz izmjene tehničke dokumentacije i kasnije naručeni radovi od strane investitora posebno obračunavati izvan ugovorom definirane cijene, a stranke (tužitelj i tuženik) će isto regulirati aneksom. Uostalom, nejasno je zašto bi tužitelj kao osoba kojoj je osnovna djelatnost izvođenje građevinskih radova u situaciji kada je prethodno s tuženikom detaljno pisano regulirao sva prava i obveze glede izvođenja radova, pristao na navodno tuženikovo traženje izvođenja dodatnih radova koji nisu bili ugovoreni, a da to nisu dodatno uredili aneksom ugovora kako je bilo predviđeno Ugovorom i što naposljetku može biti i izvor spora između ugovornih strana, kao što i jest u ovom slučaju.

20. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj izvodio naknadne i nepredviđene radove iako za to nije imao pisanu suglasnost tuženika te da tuženik nije ovjerio i time prihvatio analize cijena budući da je utvrđeno da tuženiku privremene situacije 1, 2 i 3 nikad nisu dostavljene, a i iz iskaza stranaka je utvrđeno da tuženik nije prihvatio niti okončanu situaciju br. 4. Osim toga, i sama spomenuta okončana situacija nejasna je i nerazumljiva u određenim dijelovima, odnosno i u određenom proturječju sa sadržajem Ugovora i iskazima svjedoka i stranaka u ovom postupku, tako da je npr. kao datum sastavljanja iste naveden 24.9.2014. i odnosi se na radove obavljene do 25.10.2014. ili možda 20.5.2015., dok je nesporno da su se radovi svakako obavljali i nakon naznačenog datuma sastavljanja situacije te je sama situacija trebala biti predana naručitelju tj. tuženiku odmah po završetku radova.

21. Nadalje, suglasno odredbi čl. 630. st. 2. ZOO-a prema kojem ugovor o građenju mora biti zaključen u pisanoj formi, ta je forma obvezna i za sve izmjene ugovora, pa izvođač ne smije poduzimati radnje bez pisanog naloga odnosno bez pisane suglasnosti naručitelja. Utvrđeno je da u ovom konkretnom slučaju nije bilo naručiteljevog naloga da se obave i naknadni radovi izvan prvotno ugovorenih. Naknadni radovi jesu radovi koji se posebno naručuju i plaćaju. Ako naknadni radovi nisu odobreni po naručitelju u pisanom obliku, izvođač ne može tražiti isplatu cijene za radove izvršene bez potrebne pisane suglasnosti. Ovo zato što odstupanje od projekta građenja znači ustvari mijenjanje predmeta ugovora. Kako ugovor o građenju mora biti zaključen u pisanom obliku, tako i odstupanje od projekta kojim se mijenja predmet ugovora izvode oni radovi koji ugovorom nisu bili predviđeni, također mora biti regulirano ugovorom odnosno aneksom ugovora u pisanom obliku. Odredba je prisilne naravi i predstavlja represivnu mjeru protiv izvođača koji je dužan voditi računa da radove može izvoditi samo u granicama ugovora, pa ne bi imao osnova ostvariti naknadu za radove izvedene mimo projektne dokumentacije bez pisanog naloga naručitelja, time da je odredba tako stipulirana da ne daje mogućnost izvođaču radova na naknadu čak ni po temelju stjecanja bez osnova ili poslovodstva bez naloga. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je eventualno sam tuženik kao investitor od tužitelja kao izvođača radova tražio izvođenje dodatnih radova (o tome nema pisanih dokaza te tuženik to izrijekom poriče, a iskazi zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka DP tu su proturječni pa tako npr. zastupnik tužitelja spominje dogovor investitora i nadzornog organa te kasnije traženje tuženika i njegove supruge, a svjedok loše stanje stana i traženje tuženika), niti da je to možebitno tražio putem nadzornog organa u njegovo ime (iskazi svjedoka DP i tuženika). Tuženik doista potvrđuje da je tijekom izvođenja radova dolazio u stan jednom ili dva puta tjedno, no ta okolnost sama za sebe ne ukazuje da je time znao za naknadno izvedene radove, posebice cijeneći da tužitelj ne dokazuje da bi tuženiku bile dostavljene prethodne tri privremene situacije niti da je bio obavještavan o potrebi izvođenja i izvedbi tih naknadnih radova. U takvoj situaciji, a uzimajući u obzir da je za razliku od tužitelja kao profesionalne i stručne osobe tuženik u građevinarstvu laik, nesporna činjenica da je preuzeo svoj stan nakon izvođenja radova ne stavljajući primjedbu tužitelju na izvedene radove, također sama za sebe ne dokazuje tuženikovo prethodno saznanje za te radove, niti naknadno prešutno odobravanje poduzimanja istih. Uostalom, nejasno je i što je tuženik nakon što je preuzeo dovršeni stan i izvršio isplatu nespornog dijela cijene, a tek potom bio obaviješten o naknadnim radovima i potrebi plaćanja istih, mogao učiniti glede tih radova, a da se njegovo postupanje ne kvalificira kao prešutno odobravanje istih. Između stranaka očito nije bio sklopljen usmeni ugovor o izvođenju dodatnih radova, tako da se ovdje ne radi niti o njegovoj eventualnoj ništetnosti uslijed nedostatka pisanog oblika, zbog čega se potraživanje tužitelja ne može niti označiti kao eventualno vraćanja onoga što je primljeno po toj osnovi tj. isplata odgovarajuće naknade u novcu.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka, odnosno njegovog usmenog očitovanja, a koji nalaz i mišljenje je sud prihvatio u cijelosti budući da je sačinjeno prema pravilima struke, jasno obrazloženo nakon izvršenog uviđaja predmetne nekretnine te prema pokazivanjima stranaka i na temelju dostupne dokumentacije, kao i jer je vještak otklonio sve prigovore stranaka (kako stoga u mišljenju vještaka nisu postojale proturječnosti ili nedostaci niti se pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, sud je kao neosnovan odbio prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja), utvrđeno je da radovi koji su naknadno izvedeni od strane tužitelja nisu bili nužni u smislu zaštite imovine i života ljudi i neophodni radi očuvanja stabilnosti ili nekih drugih uvjeta.

23. S obzirom na sve iznijeto gdje nije utvrđeno da su naknadno izvedeni radovi bili ugovoreni ili na drugi način odobreni od tuženika (što je tuženik uvjerljivo i jasno otklonio u svom iskazu koji sud prihvaća kao životan te u skladu s činjenicom njegovog odbijanja prihvaćanja obračuna iz okončane situacije br. 4. u kojoj su obračunati i ti radovi), a od te okolnosti ovisi i pravo izvođača na naplatu cijene za izvedene radove, odnosno utvrđeno je da takvi radovi nisu bili nužni niti pak hitni u smislu odredbe čl. 624. ZOO-a. Slijedom navedenoga, tužitelj nema pravo na naknadu za naknadno izvedene vantroškovničke radove.

24. Nadalje, nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju ukupno iznos od 128.500,00 kn (sada 17.054,88 EUR) s uključenim PDV-om na ime ugovorenih radova, te da je čl. 2. ugovorena cijena dogovorenih radova u visini od 131.871,00 kn (sada 17.502,29 EUR). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da stvarna cijena radova prema troškovniku građevinsko-obrtničkih radova – okončana situacija iznosi 120.101,03 kn (sada 15.940,15 EUR), a koji iznos je nesporno u cijelosti plaćen. S obzirom da se prema Ugovoru izvedeni radovi plaćaju temeljem dokaznice mjera, a okončana situacija uz dokaznice treba imati i građevinsku knjigu, dok će se izvedeni radovi obračunavati prema stvarnim količinama, to je tuženik izvršenim uplatama u cijelosti isplatio cijenu za izvedene ugovorene troškovničke radove, a kako tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo povećati cijenu uslijed izvedenih vantroškovničkih radova, to se zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa od sada 8.022,48 EUR (ranije 60.445,37 kn) u cijelosti ukazuje neosnovanim te ga je stoga valjalo odbiti kao u toč. I. izreke.

25. U odnosu na podredno postavljeni tužbeni zahtjev, ukazuje se da utuženo obvezno-pravno potraživanje tužitelja ne predstavlja neki od temelja za stjecanje prava vlasništva kako je to propisano odredbama čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.), zbog čega je i takav zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

26. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a s obzirom da su činjenice utvrđivane istima između stranaka nesporne, odnosno nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

27. Trošak je priznat tuženiku (čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika / "Narodne novine", broj: 138/23. - dalje: Tarifa).

28. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 22.11.2019., 30.7.2018. svako po 100 bodova (Tbr. 8/1. Tarife), zastupanja na ročištima 13.3.2017., 10.10.2017., 13.2.2018., 3.2.2021., 3.5.2021., 13.10.2021., 22.2.2023., 10.9.2024. i 5.2.2025. svako po 100 bodova (Tbr. 9/1. Tarife), za nazočnost očevidu 22.3.2019. po 100 bodova (Tbr. 9/7. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu 5.12.2022. po 25 bodova (Tbr.9/5. Tarife), odnosno ukupno 1325 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), što ukupno čini trošak tuženika u iznosu od 2.650,00 EUR. Tuženiku budući da nije nastao nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude 11.4.2023. te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu.

29. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to mu je tužitelj dužan troškove postupka naknaditi u cijelosti. Iz razloga neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova.

30. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 21. veljače 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Splitu, putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika