REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3749/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 83358955256, kojeg zastupa opunomoćenik TG, radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada, 21. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/23-04/90, URBROJ: 355-03-01/22-23-01 od 26. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-602-06/23-04/90, URBROJ: 355-03-01/22-23-01 od 26. lipnja 2023. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA: 602-06/22-04/0370, URBROJ: 355-03-01/22-23-04 od 17. svibnja 2023.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da tuženik u četvrtom ponovljenom postupku (2006., 2009., 2016., 2023.) i dalje donosi nezakonita rješenja u vezi s priznavanjem inozemne diplome (nostrifikacijom), unatoč ukidanju tih rješenja od strane viših tijela i Upravnog suda. Problematizira praksu tuženika koja s jedne strane priznaje istu diplomu njegovom kolegi, ali ne i njemu, što smatra apsurdnim. Navodi i da Agencija potiče podnositelje da ne pokreću postupak nostrifikacije te da degradira strane diplome, unatoč upozorenjima viših tijela. Tužitelj navodi da zbog nepriznavanja diplome trpi financijske posljedice jer mu se odbija povećanje osnovice plaće. Navodi da je Pravni fakultet u Zagrebu 2002. godine uvjetno priznao njegovu diplomu kao znanstveni magisterij. Smatra da je nepriznavanje diplome proturječno i u suprotnosti s načelima pravne sigurnosti. Ističe da je Agencija promijenila praksu i počela izdavati rješenja bez utvrđivanja statusa diploma. Ipak, ubrzo nakon toga, ponovno su izdali rješenja koja su degradirala LL.M diplomu korisnika i još dvojice kolega na razinu dodiplomskog studija, iako za druge diplome to nisu činili. Tvrdi da je diskriminiran jer mu je Agencija onemogućila ostvarivanje prava na dodatak od 5% na plaću, označivši njegov LL.M kao dodiplomski studij, dok su u drugim slučajevima samo potvrđivali da se radi o stranim diplomama. Ističe da je Agencija nekima omogućila priznavanje diploma kod poslodavca, dok je korisniku to pravo izričito zabranjeno zbog mišljenja Agencije da je njegova LL.M diploma dodiplomska, što je suprotno stavovima Ministarstva znanosti. Smatra da Zakon zahtijeva usporedbu sadržaja studija, no Agencija to nije učinila, već se fokusirala na "ulazne" kriterije za upis. Smatra da je to nepravilno i da je Agencija pogrešno zaključila da njegov studij nije poslijediplomski zbog uvjeta upisa u inozemstvu. Smatra da je LL.M program koji je završio sličan je hrvatskim poslijediplomskim specijalističkim studijima (uvedeni 2007.) po trajanju, obujmu i uvjetima upisa. No, Agencija je njegovu diplomu izjednačila s diplomskim studijem, iako je Zakon iz 2022. tražio usporedbu sa sličnim kvalifikacijama u Hrvatskoj. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti tuženiku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da tužitelj iznosi opsežnu činjeničnu argumentaciju koja uključuje netočne i paušalne tvrdnje o radu Agencije od 2005. godine, što je irelevantno za meritum spora. Ističe da je predmet spora utvrđenje nezakonitosti pobijanog Rješenja i Mišljenja, a tužitelj nije dokazao povredu zakona ili Ustava, već paušalno tvrdi nezakonitost bez preciziranja povrijeđenih odredbi. Smatra da tužitelj pogrešno interpretira odredbe Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, miješajući postupak vrednovanja sa “nostrifikacijom” ili priznavanjem diplome, što nije predmet ovog spora. Ističe da je tuženik je postupao sukladno Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za vrednovanje i pravilno je primijenio materijalno pravo. Smatra da su pobijano Rješenje i Mišljenje doneseni su u skladu s važećim propisima, zakoniti su i ne obvezuju poslodavca na povećanje plaće, već pružaju informaciju o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne kvalifikacije. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 29. ožujka 2024., zaprimljenim u Sudu 2. travnja 2024., tužitelj se u bitnom očitovao na odgovor na tužbu. Tužitelj osporava tvrdnje i argumente iz odgovora na tužbu. Navodi da je postupak priznavanja strane diplome vodi od 2002. godine te postoji kontinuitet postupaka rješenja/mišljenja koja je tužena Agencija donosila (2006., 2009., 2016. i 2023.). Tvrdi da je postupak priznavanja njegove inozemne diplome započet 2002. godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a nastavljen 2005. pred Agencijom. Navodi da je postupak trajao neprimjereno dugo (od 2005. do 2009.), s rješenjima koja su bila poništena zbog nepravilnosti. Ističe da je Agencija donosila različita rješenja za identične zahtjeve, čime je postupala diskriminatorno i protivno načelu jednakosti pred zakonom. Navodi da su neki podnositelji dobili pozitivna rješenja za priznavanje istovjetnih diploma, dok je njemu izjednačavanje odbijeno bez valjanog razloga. Tvrdi da je Agencija u njegovom slučaju donijela rješenje koje ignorira drugostupanjsko rješenje, ponavljajući raniju odluku i time kršeći njegovo ustavno pravo na jednakost pred zakonom. Navodi da je rješenje doneseno 18 mjeseci nakon ukinuća prijašnjeg, te da je Agencija u kratkom roku donijela različita rješenja u sličnim predmetima bez jasnog objašnjenja. Unatoč zahtjevu za pojašnjenje temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, Agencija nije pružila odgovor. Ističe da su ranija rješenja Agencije (2009. -2022.) za LL.M diplome isključivo priznavala kvalifikaciju za potrebe zapošljavanja, bez vrednovanja ili usporedbe s diplomskim studijem u RH. No, u njegovom slučaju, Agencija je odstupila od te prakse i izvršila usporedbu koja je suprotna rješenju Pravnog fakulteta, stavu Ministarstva znanosti i logici. Podnositelj smatra da je takvo postupanje diskriminirajuće, proizvoljno te u suprotnosti s člankom 3. Zakona iz 2022. godine koji zabranjuje diskriminaciju. Tužitelj smatra da Agencija zanemaruje princip legitimnih očekivanja te da bi njegov zahtjev trebao biti riješen jednako kao i kod drugih u istoj situaciji. Novi Zakon iz 2022. nije donio suštinske promjene koje bi opravdale drugačiju praksu Agencije, a tvrdnja da se zakon primjenjuje "ab ovo" je neutemeljena jer su interni akti ostali isti. Tužitelj tvrdi da LL.M programi, po svojoj strukturi i namjeni, više odgovaraju poslijediplomskim specijalističkim studijima nego diplomskim studijima. Agencija to ne uzima u obzir i ne provodi detaljno uspoređivanje kvalifikacija, što je u suprotnosti sa zakonskim obvezama. Navodi da je Pučka pravobraniteljica završila LL.M program, ali nije pokretala postupak priznavanja pred Agencijom. Time se dodatno problematizira dosadašnja praksa Agencije, budući da se u njenom slučaju diploma podrazumijeva kao poslijediplomska. Tužitelj smatra da Agencija ne može odlučivati o pravima građana putem neobvezujućih mišljenja. Time se otvara prostor za arbitrarne i nekonzistentne odluke različitih poslodavaca u državnoj upravi. Smatra da Agencija protežira domaće specijalističke studije u odnosu na strane LL.M programe, čime krši pravila EU o tržišnom natjecanju i diskriminira osobe koje su obrazovanje stekle u inozemstvu. Tužitelj traži da sud intervenira kako bi natjerao Agenciju da poštuje zakon i pravilno ocijeni njegov LL.M program.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 18. veljače 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti stranaka. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i dosadašnjih podnesaka. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i osporenog rješenja. Tuženik je naveo da je sa mrežnih stanica predmetnog visokog učilišta University of Bristol razvidno da su pristupnici koji su završili visoko obrazovanje kroz level 7/1 sa dobrim ocjenama mogu se razmotriti za ulaz na ovaj program. Poziva se na ovosudnu odluku u istovjetnom predmetu Us I-3081/2023-11. Ističe da kada bi sud prihvatio stav tužitelja da je LLM izjednačen s poslijediplomskim specijalističkim studijem u trajanju od jedne godine u RH-a navedeno bi značilo da bi u RH-a svaka osoba koja je stekla diplomu prvostupnika odnosno razinu 6. HKO i zatim završila predmetni LLM stekla uz diplomu prvostupnika ujedno i kvalifikaciju osobe koja je završila poslijediplomski specijalistički studij u trajanju od jedne godine, odnosno razinu 7.2. HKO, što nije moguće budući da u RH-a poslijediplomski specijalistički studij mogu pisati samo osobe za završenim sveučilišnim diplomskim ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem što je razina 7.1. HKO.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je postupak u ovoj stvari pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj, koji je tužitelj podnio dana 4. studenoga 2022.;

- da se zahtjev odnosi na inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Laws, stečene završetkom studijskog programa Pravo koja je stečena na visokom učilištu University of Bristol, Faculty of Law, Bristol, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske;

- da je visoko učilište University of Bristol, Faculty of Law, Bristol, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, formalno dio sustava visokog obrazovanja Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, prema The Office for Students (OfS) Register;

- da je uvjet za upis studija čijim se završetkom stječe kvalifikacija Master of Laws na visokom učilištu University of Bristol, Faculty of Law, Bristol, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, prethodno stečena razina „undergraduate (bachelor's) degree that is equivalent to a UK upper second-class honours (also know as a 2:1)“, odnosno „applicants who have completed a Visoko obrazovanje / Level VII/I degree with good grades, can be considered for entry to taught postgraduate programmes“;

- da je u skladu s Kvalifikacijskim okvirom Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (The Frameworks for Higher Education Qualifications of UK DegreeAwarding Bodies - FHEQ) te Izvješćem o referenciranju FHEQ-a na Europski kvalifikacijski okvir (European Qualifications Framework - EQF), pod prilozi - „Kvalifikacijski okvir, referenciranje i uvjet za upis“), točka 4.17.2. - „The learning outcomes of most master's degree courses are achieved on the basis of study equivalent to at least one full-time calendar year and are taken by graduates with a bachelor's degree with honours (or equivalent achievement)“, za upis Master programa uvjet Bachelor degree, odnosno odgovarajući ekvivalent;

- da je tužitelju rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/05-01/893, URBROJ: 355-05-09-12 od 6. listopada 2009. priznata za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj visokoškolska kvalifikacija Master of Laws koju mu je dodijelilo visoko učilište University of Bristol, Faculty of Law, Bristol, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske te mu je priznata jednaka pravna valjanost predmetnoj inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji i to s odgovarajućom kvalifikacijom koja se stječe završetkom diplomskog sveučilišnog studija u Republici Hrvatskoj;

- tuženik je izdao Mišljenje prema kojem je razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku sveučilišnog diplomskog studija i smještena je, u generičkom smislu, na razinu 7.1 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (dalje HKO).

8.1. Tuženik navodi da se u skladu sa Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (Narodne novine, broj 22/13., 41/16., 64/18., 47/20. i 20/21. , dalje ZHKO), kvalifikacije, koje su smještene na razinu 7.2 HKO-a, stječu završetkom sveučilišnog specijalističkog studija te da se u skladu s odredbom članka 61. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (Narodne novine, broj 119/22.) „sveučilišni specijalistički studij može upisati osoba koja je završila odgovarajući sveučilišni diplomski studij ili sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij“ te „traje najmanje jednu godinu, a najviše dvije godine i njegovim se završetkom stječe najmanje 60 ECTS bodova, a najviše 120 ECTS bodova“.

8.2. Tuženik je odbio tužiteljev prigovor uz obrazloženje da je Zakonom o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 69/22., dalje Zakon) propisano kako se, u svrhu pristupa tržištu rada, provodi vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija, a nakon provedenog postupka vrednovanja Agencija izdaje mišljenje (neupravni akt) o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj. Stoga tuženik zaključuju kako pravo na pristup tržištu rada ne proizlazi iz mišljenja Agencije koje se izdaje nakon provedenog vrednovanja, već iz stečene inozemne obrazovne kvalifikacije, dok mišljenje javnopravnog tijela predstavlja informacije o stečenoj kvalifikaciji i to informacije o onim elementima koje Zakon taksativno navodi kao obvezni sadržaj mišljenja.

8.3. Tuženik smatra da nema osnove za postupanje na način kao što je to bilo propisano odredbama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, kada je Agencija u postupku stručnog priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije izdavala pozitivno rješenje temeljem kojeg je osoba stjecala pravo na pristup tržištu rada, odnosno rješenje kojim nije priznavala inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju, s obzirom da taj Zakon više nije na snazi.

9.1. Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona propisano je da se u postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije procjenjuje sljedeće:

- izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije uz detaljan opis stečene inozemne obrazovne kvalifikacije na hrvatskom jeziku koji u najboljoj mogućoj mjeri opisuje kvalifikaciju

- razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru

- obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija

- naziv visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena

- informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ona stečena

- informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu

- kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno- obrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove i programa potvrđenih i/ili izdanih od strane nadležnog tijela, te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena

- naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije.

9.2. Odredbama članka 9. stavaka 1. i 2. ZPVIO-a propisano je:

(1) Nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 8. ovoga Zakona nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo.

(2) Mišljenje nadležne agencije iz stavka 1. ovoga članka sadrži mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj.

9.3. Odredbom članka 5. ZHKO-a propisano je da se za svaku kvalifikaciju i skup ishoda učenja određuje obujam, odnosno prosječno ukupno utrošeno vrijeme potrebno za stjecanje te kvalifikacije, odnosno tog skupa ishoda učenja. Prosječno ukupno utrošeno vrijeme iskazuje se u ECTS (Europski sustav prijenosa i prikupljanja bodova/European Credit Transfer and Accumulation System) bodovima u visokom obrazovanju. Jedan ECTS bod obuhvaća od 25 do 30 radnih sati u trajanju od 60 minuta potrebnih za stjecanje odgovarajućih ishoda učenja.

9.4. Odredbom članka 7. ZHKO-a propisano je:

(2) Cjelovitim kvalifikacijama koje se stječu u Republici Hrvatskoj pridružuju se razine Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (dalje HKO), uz zadovoljavanje minimalnih uvjeta za stjecanje cjelovitih kvalifikacija i pristupanje cjelovitim kvalifikacijama kako slijedi: (…)

- Razina 6.st - kvalifikacije stečene završetkom preddiplomskih stručnih studija

- Razina 6.sv - kvalifikacije stečene završetkom preddiplomskih sveučilišnih studija

Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije na razini 6.st i razini 6.sv minimalno je 180 ECTS bodova, od kojih je najmanje 120 ECTS bodova na razini 6 ili višoj razini ishoda učenja. Uvjet je pristupanja posjedovanje prethodne kvalifikacije na razini 4.2 ili na razini 5, uz položene ispite obveznih predmeta državne mature.

- Razina 7.1.st - kvalifikacije stečene završetkom specijalističkih diplomskih stručnih studija

- Razina 7.1.sv - kvalifikacije stečene završetkom sveučilišnih diplomskih studija te integriranih preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija

Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije završetkom specijalističkih diplomskih stručnih studija i sveučilišnih diplomskih studija minimalno je 60 ECTS bodova na razini 7 ili višoj razini ishoda učenja, uz uvjet da se zajedno s prethodno stečenom kvalifikacijom na razini 6 stječe ukupno najmanje 300 ECTS bodova. Uvjet je pristupanja posjedovanje prethodne kvalifikacije na razini 6.st ili razini 6.sv u skladu s uvjetima koje općim aktom utvrdi visoko učilište, uz ispunjavanje uvjeta utvrđenih studijskim programom visokog učilišta.

Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije završetkom integriranoga preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija minimalno je 300 ECTS bodova na razini 6 i 7 ili višoj razini ishoda učenja, od kojih je najmanje 60 ECTS bodova na razini 7. Uvjet pristupanja je posjedovanje prethodne kvalifikacije na razini 4.2 ili na razini 5, uz položene ispite obveznih predmeta državne mature.

- Razina 7.2 - kvalifikacije stečene završetkom poslijediplomskih specijalističkih studija

Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije minimalno je 60 ECTS bodova na razini 7 ili višoj razini ishoda učenja. Uvjet je pristupanja posjedovanje prethodne kvalifikacije koja se stječe završetkom sveučilišnoga diplomskog ili integriranoga preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija u skladu s uvjetima koje općim aktom utvrdi sveučilište odnosno sastavnica sveučilišta, uz ispunjavanje uvjeta utvrđenih studijskim programom sveučilišta ili njegove sastavnice.

9.5. Odredbom članka 16. stavka 2. ZHKO-a propisano je da se razine cjelovitih kvalifikacija HKO-a povezuju s razinama Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (EQF) na sljedeći način: (…)

- razina 7.1.st u HKO-u povezuje se s razinom 7 u EQF-u;

- razina 7.1.sv u HKO-u povezuje se s razinom 7 u EQF-u;

- razina 7.2 u HKO-u povezuje se s razinom 7 u EQF-u;

9.6. Odredbama članka 17. stavaka 1. i 2. ZHKO-a propisano je: (1) Razine HKO-a u ovom članku označavaju razine cjelovitih kvalifikacija stečenih u sustavu visokog obrazovanja.

(2) Razine HKO-a iz stavka 1. ovoga članka povezuju se s razinama u Kvalifikacijskom okviru Europskog prostora visokog obrazovanja (QF-EHEA) na sljedeći način: razine 7.1.st, 7.1.sv; 7.2 i 8.1 u HKO-u povezuju se s razinom 2 u QF- EHEA-u.

10. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporavanog Rješenja kojim je odlučeno o tužiteljevu prigovoru protiv Mišljenja. Tužitelj je podnošenjem prigovora pokrenuo upravni postupak, a predmetno Mišljenje je neupravni akt u smislu članka 2. točke 10. Zakona kojem prethodi neupravni postupak koji započinje podnošenjem zahtjeva, a završava, u pravilu, izdavanjem mišljenja. Postupak izdavanja mišljenja o tužiteljevoj inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji pokrenut je na temelju tužiteljeva zahtjeva od 4. studenoga 2022. Riječ je o postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u profesiji koja nije uključena u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj. Predmet ovog spora nije ocjena zakonitosti odluka i/ili postupanja tuženika u drugim predmetima, kako povodom ranijih tužiteljevih zahtjev, tako i zahtjeva drugih osoba.

11. Predmetno Mišljenje je sporno u dijelu koji se odnosi na usporedbu razine stečene inozemne školske kvalifikacije s razinom kvalifikacija koja se stječe u Republici Hrvatskoj. Naime, tužiteljeva stečena inozemna školska kvalifikacija uspoređena je s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku sveučilišnog diplomskog studija i smještena je, u generičkom smislu, na razinu 7.1 HKO-a, a tužitelj u bitnom smatra da je usporediva sa kvalifikacijom koja se stječe završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija i koja je u generičkom smislu smještena na razinu 7.2 HKO-a.

12. Tužitelj smatra da tuženikovo Mišljenje daje pogrešnu informaciju o usporednoj kvalifikaciji koja se stječe u Republici Hrvatskoj, odnosno smatra da kao posljedicu te pogrešne informacije nadležnog tijela ne može kod svog poslodavca ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće državnih službenika za 5% za završeni poslijediplomski specijalistički studij.

13. Tuženik osnovano navodi da pravo na pristup tržištu rada ne proizlazi niti je uvjetovano Mišljenjem tuženika, već proizlazi iz stečene inozemne obrazovne kvalifikacije. Isto tako i pitanje ostvarivanja prava na uvećanje plaće ne proizlazi niti je uvjetovano Mišljenjem tuženika. Ovaj Sud smatra da se odgovor na pitanje ima li državni službenik, koji je stekao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju Master of Laws, pravo na uvećanje osnovne plaće daje u rješenju kojim se odlučuje o pravu državnog službenika na taj dodatak u smislu odredbe članka 20. Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, broj 155/23.), a to rješenje podliježe ocjeni zakonitosti. Prilikom donošenja rješenja po prirodi stvari uzima se u obzir mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji, koje kao neupravni akt donosi nadležna agencija na temelju provedenog postupka vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije, ako takvo mišljenje dano. Iako to mišljenje ne obvezuje, očito je da je ono u praksi odlučivanja o plaći državnih službenika ključno za odluku o pravu na taj dodatak na plaću. Dakle, mišljenje tuženika je informativni akt pruža podatke o razini stečene inozemne kvalifikacije, koji javnopravna tijela de facto koriste kao obvezujući dokument, iako tuženik osnovano tvrdi da on ne proizvodi neposredne pravne učinke koji neposredno ne utječe na pravo na plaću državnih službenika.

14. Rješenjem Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta u Zagrebu, KLASA: 602- 04/02-02/3, URBROJ: 3804-03/24-02-65 od 20. studenoga 2002., donesenim na temelju Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, odlučeno je da diplomu koji je tužitelj stekao na nakon završenog studija za stjecanje stupnja magistra prava na Sveučilištu u Bristolu, priznata potpuna istovrijednost uz uvjet da prethodno na Pravnom fakultetu u Zagrebu na Poslijediplomskom studiju iz prava društava i trgovačkog prava izradi i obrani magistarski rad te je određeno da će se nakon što podnositelj zahtjeva izradi i obrani magistarski rad donijeti novo rješenje o priznavanju istovrijednosti diplome. Međutim, tužitelj nije ispunio predmetni uvjet, već je tužitelju rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-602-06/05-01/893, URBROJ: 355- 05-09-12 od 6. listopada 2009., donesenim na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 158/03. i 198/03.), priznata jednaka pravna valjanost predmetnoj inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji i to s odgovarajućom kvalifikacijom koja se stječe završetkom diplomskog sveučilišnog studija u Republici Hrvatskoj. U tim okolnostima neosnovano je pozivanje tužitelja na rješenje od 20. studenoga 2002.

15. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da inozemni studijski program može upisati kako bilo koja osoba koja je u Republici Hrvatskoj završila pravni fakultet – razina 7.1. HKO (s odgovarajućim prosjekom ocjena), tako i bilo koja osoba koja je u Republici Hrvatskoj stekla diplomu prvostupnika na bilo kojem drugom fakultetu (razina 6. HKO), ukoliko dokaže visoku razinu profesionalnog ili akademskog iskustva u područjima usko povezanima sa predmetima koji se uče na predmetnom studiju.

16. Kada bi sud prihvatio stav tužitelja da je studij koji je on završio izjednačen s poslijediplomskim specijalističkim studijem u trajanju od jedne godine u Republici Hrvatskoj, to bi značilo da bi u Republici Hrvatskoj svaka osoba koja je stekla diplomu prvostupnika (razina 6 HKO) i zatim završila predmetni studij, stekla (uz diplomu prvostupnika) ujedno i kvalifikaciju osobe koja je završila poslijediplomski specijalistički studij u trajanju od jedne godine (razina 7.2. HKO), što nije moguće, budući da u RH poslijediplomski specijalistički studij mogu upisati samo osobe sa završenim sveučilišnim diplomskim ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem (razina 7.1. HKO). Dakle, polazeći od načela da će se istovjetne inozemne obrazovne kvalifikacije različitih nositelja vrednovati na isti način, proizlazi da bi priznavanje LL.M diplome kao poslijediplomske specijalističke omogućilo bi osobama sa samo preddiplomskom diplomom steknu kvalifikaciju 7.2. HKO, što nije u skladu s hrvatskim zakonodavstvom.

17. Radi navedenog, Sud smatra da nije moguće predmetni studij vrednovati drugačije od onog kako je to učinio tuženik.

18. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

19. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.).

U Zagrebu, 21. veljače 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. ČG, [adresa]

2. Agencija za znanost i visoko obrazovanje, [adresa] Zagreb, Donje Svetice 38

3. U spis