REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-10858/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matiji Milčecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tužene ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženog ŠŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. tuženog GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IV. tužene UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], V. tuženog EŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VI. tužene TŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VII. tuženog SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku PŽ, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čavić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 3. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČŽ iz [adresa] koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je postoji vlastoručna oporuka VŽ, s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je sačinjena dana 3. listopada 2020. sljedećeg sadržaja:

„ MOJA OPORUKA I POLJEDNJA VOLJA BEZ PRISILE

Ja, VŽ, svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavljam ČŽ – [adresa], rođ. **.**.1980., putovnica /pasoš B1812534.“

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju ČŽ iz [adresa] da nadoknadi I. tuženoj ŽŽ iz [adresa], II. tuženom ŠŽ iz [adresa], III. tuženom GŽ iz [adresa], IV. tuženoj UŽ iz [adresa], V. tuženom EŽ iz [adresa], VI. tuženoj TŽ iz [adresa], i VII. tuženom SŽ iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem naslovnog suda pod posl. br, O-4545/2021 od 6. studenog 2023. upućen da protiv tuženika pokrene parnični postupak radi utvrđenja da je ostaviteljica VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana **.**.2020. sačinila vlastoručnu oporuku, kojom tužitelju ostavlja svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu. U obrazloženju spomenutog rješenja sud navodi da je javni bilježnik Jasna Štefčić iz Zagreba, na ročištu održanom 23. studenog 2021., proglasila prijepis originala vlastoručne oporuke ostaviteljice od 3. listopada 2020. Međutim, sud ujedno utvrđuje da se ne radi o prijepisu originala, već, kako je to navedeno na fotokopiji potvrde notara RŽ iz [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, o dvojbenom „prijepisu originala oporuke koji je istovjetan originalu koji je izrađen računarom“. U pripremi ove tužbe tužitelj je kontaktirao notara RŽ i ona mu je potvrdila njegovu pretpostavku da je notacija na potvrdi ovjere od 5. siječnja 2021. (OPU-OV: 18/2021), na koju se poziva ostavinski sud, obilježena očitom tiskarskom omaškom, i to na način da je na potvrdi uistinu pogrešno navedeno da je preslika originalne oporuke istovjetna originalu sačinjenom računarom. Ovu grafičku (ali i logičku) pogrešku notar RŽ je ispravila i izdala ispravni primjerak potvrde ovjere, na kojoj je naznačeno da je original oporuke, koji joj je prigodom ovjere prezentiran, istovjetan primjerku sačinjenom olovkom. Tužitelj navodi da je prijepis originala oporuke sačinio još za života pokojne VŽ na njenu inicijativu, upravo kako bi mu bilo lakše u trenutku njene smrti dokazivati njenu posljednju volju. Izvornik sporne oporuke tužitelj je VŽ, nakon sačinjavanja spomenute ovjerene preslike, vratio. Nažalost, nakon njene smrti, tužitelj izvornik predmetne oporuke više nije mogao pronaći među njenim stvarima, iako je u trenutku smrti predmetna oporuka, i to u nepromijenjenom obliku, nesumnjivo egzistirala. Tužitelj napominje da je sa VŽ više od dvije godine, sve do njene smrti, bio u intimnoj vezi koja je bila obilježena njihovom iznimnom osobnom naklonošću i međusobnim povjerenjem. Štoviše, tužitelj je brinuo o imovini VŽ i održavao je, ulažući nesebično u tu svrhu svoj rad i materijalna sredstva. Slijedom svega navedenog traži od suda da, u smislu odredbe čl. 41. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019.), donese presudu kojom će utvrditi da postoji vlastoručna oporuka VŽ, s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je sačinjena dana 3. listopada 2020. sadržaja kako je to navedeno u izreci presude uz obvezu tuženicima na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.200,00 eura.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći u odnosu na ovjerenu presliku oporuke od 3. listopada 2020. koju tužitelj prilaže uz tužbu kako se radi o ispravi upitne zakonitosti i vjerodostojnosti sadržaja. Navode da je tužitelj ranije u ostavinski spis priložio fotokopiju ovjerene preslike predmetne oporuke ovjerene po notaru RŽ iz [adresa] u [adresa], posl. broj OV-18/2021 od 5. siječnja 2021. godine, u kojoj je navedeno da je ta preslika istovjetna originalu oporuke sačinjene računarom. Gotovo tri godine kasnije, na traženje tužitelja, notar sačinjava novu ovjeru u kojoj je navedeno da je original oporuke koja mu je prezentirana 2021. bila sačinjena olovkom. Tuženici ističu da se u konkretnom slučaju uopće ne radi o ispravku ranije ovjere, obzirom takvo nešto nije naznačeno niti proizlazi iz dostavljene isprave, već je notar izradio antidatiranu, nezakonitu potvrdu pod istim poslovnim brojem kao i ranija ovjera, ali izmijenjenog sadržaja. Iz navoda tužitelja proizlazi da trenutno egzistiraju dvije ovjerene preslike iste oporuke u kojima su navedeni različiti podaci o obliku te oporuke, odnosno da je nova potvrda u kojoj je navedeno da je predočeni original oporuke bio sačinjen olovkom zapravo antidatirana isprava neistinitog sadržaja, što upućuje na to da je tužitelj od notara mogao dobiti ispravu sadržaja kakvog god je htio. Međutim, sve i kad bi se radilo o ovjerenoj preslici stvarne oporuke ostaviteljice od 3. listopada 2020., ista nije podobna za nasljeđivanje. Iz odredbe čl. 209. st. 1. Zakona o nasljeđivanju proizlazi da se pisana oporuka u ovjerenoj preslici ne može smatrati pravno valjanom oporukom, stoga bi ista eventualno mogla poslužiti kao dokazno sredstvo da je oporuka postojala, uz uvjet da tužitelj dokaže da ostaviteljica nije opozvala predmetnu oporuku uništenjem isprave, što tužitelj nije učinio. Tuženici osporavaju navode tužitelja da je ovjerenu presliku oporuke od 3. listopada 2020. sačinio na inicijativu VŽ. Ističu da je pok. VŽ, dugo bolovala od teške kliničke depresije, koja je nakon mnogobrojnih pokušaja rezultirala njenim suicidom u svibnju 2021. godine. Prije svakog pokušaja suicida, ostaviteljica bi uništila prethodnu i sačinila novu oporuku različitog sadržaja koju bi imala pored sebe, o čemu saznanja ima ZŽ, susjeda i dugogodišnja bliska prijateljica ostaviteljice. Upravo je ZŽ gotovo uvijek bila ta koja bi ostaviteljicu pronašla nakon pokušaja suicida s novom oporukom pored sebe, s obzirom da je o ostaviteljici brinula dugi niz godina. Da tužitelju inicijativu za sačinjavanje preslike oporuke nije dala VŽ proizlazi iz toga što je tužitelj presliku oporuke od 3. listopada 2020. godine sačinio 5. siječnja 2021., u trenutku kada je VŽ bila hospitalizirana zbog pokušaja suicida od 1. siječnja 2021. Dakle, tužitelj je, u trenutku kada je postojala mogućnost smrti ostaviteljice, presliku predmetne oporuke dao izraditi upravo zato što je bio upoznat s obrascem ponašanja ostaviteljice prilikom pokušaja suicida, pa je u strahu od moguće promjene oporučnog nasljednika pokušao osigurati isključivo vlastiti interes, bez suosjećanja za stanje u kojem se VŽ u tom trenutku nalazila, dok je on bio u Bosni i Hercegovini sa svojom suprugom i djecom. Nadalje, a u odnosu na tvrdnje tužitelja da bi oporuka od 3. listopada 2020. nesumnjivo egzistirala u trenutku smrti ostaviteljice, tuženici ističu kako da ne samo da ta oporuka nije egzistirala u trenutku smrti ostaviteljice obzirom je već bila uništena, kako je to ranije navedeno, već su odredbe iste izgubile pravnu snagu i obzirom su u suprotnosti sa sadržajem odredaba oporuke koju je ostaviteljica sačinila naknadno. Navode da su ZŽ i njen sin KŽ **.**.2021. pronašli ostaviteljicu nakon ponovnog pokušaja suicida, a pored nje i novu oporuku datiranu 1. siječnja 2021. s odredbama različitog sadržaja u odnosu na oporuku od 3. listopada 2020., slijedom čega su odredbe iz oporuke od 3. listopada 2020. stavljene van snage u smislu odredbe čl. 65. st. 1. Zakona o nasljeđivanju. Ostaviteljica je u siječnju 2021. godine nakon izlaska iz bolnice ZŽ rekla da je od tužitelja zatražila da joj vrati oporuku od 3. listopada 2020., a tada joj je ZŽ vratila i oporuku od 1. siječnja 2021. Obzirom na ranije opisani obrazac ponašanja ostaviteljice, očito je da je predmetnu oporuku od 3. listopada 2020., kao i svaku raniju oporuku, uništila, čime je ista opozvana u smislu odredbe čl. 64. st. 2. Zakona o nasljeđivanju. Tuženici ističu da iz svega navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju ostaviteljica oporuku od 3. listopada 2020. opozvala, odnosno stavila van snage novom oporukom, a ne da bi se radilo o izgubljenoj ili zametnutoj oporuci kako to tvrdi tužitelj. Stoga nema mjesta primjeni odredbe čl. 41. Zakona o nasljeđivanju prema kojoj bi tužitelj mogao dokazivati postojanje oporuke koja je izgubila pravnu snagu i ne predstavlja posljednju volju ostaviteljice. Tuženici osporavaju da je s VŽ uživao odnos pun međusobnog povjerenja te da je ulagao svoj rad u imovinu VŽ, već tvrde da je prema ostaviteljici imao neiskren odnos iz kojeg je isključivo za sebe pokušao steći materijalnu korist. Slijedom svega navedenog, tuženici predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje ovoga suda br. O-4545/2021-14 od 6. studenog 2023. (list 3-7 spisa), u presliku oporuke od 3. listopada 2020. s ovjerom notara RŽ iz [adresa] br. OPU-OV:18/2021 od 5. siječnja 2021. (list 8-9 spisa), u dopis Klinike za psihijatriju Vrapče od 10. prosinca 2024. (list 38 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ČŽL, MŽ, ZŽ, KŽ, RŽ, JŽ te saslušanjem tužitelja.

4. Uvidom u rješenje ovoga suda br. O-4545/2021-14 od 6. studenog 2023. proizlazi da je prekinut ostavinski postupak iza pok. VŽ, dj. ĆŽ, a ČŽ upućen da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnični postupak protiv ovdje I. do VII. tuženika radi utvrđenja da postoji vlastoručna oporuka ostaviteljice od 3. listopada 2020., u smislu odredbe čl. 222. st. 1. i st. 2. Zakona o nasljeđivanju koji propisuje da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke u parnicu ako su među njima sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, osobito ako su sporne činjenice o kojima ovisi pravo na nasljedstvo, naročito valjanost ili sadržaj oporuke, veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio. U obrazloženju rješenja se navodi da iz sadržaja spisa br. O-4545/2021 proizlazi da je na ročištu za ostavinsku raspravu održanom 23. studenog 2021. javni bilježnik Jasna Štefčić iz Zagreba proglasila „prijepis originala vlastoručne oporuke ostaviteljice od 3. listopada 2020.“ koju je u spis dostavio oporučni nasljednik ČŽ koji je iskazao da ne posjeduje izvornik oporuke, ali da iz spisa proizlazi da se ne radi o ovjerenom prijepisu originala pismene oporuke, već je u spis priložena samo fotokopija navedene oporuke koja na poleđini sadrži fotokopiju potvrde notara RŽ iz [adresa], Republika Bosna i Hercegovina iz čijeg pak sadržaja proizlazi da je „prijepis originala oporuke istovjetan originalu koja je izrađena računarom“, što upućuje na zaključak da je navedeni notar ovjerio prijepis neke druge oporuke pisane računarom, a ne oporuke pisane vlastoručno od strane ostaviteljice.

5. Uvidom u presliku oporuke od 3. listopada 2020. koja prileži ovome spisu utvrđeno je da se radi o vlastoručnoj oporuci, da je naslovljena kao „Moja oporuka i posljednja volja bez prisile“, da započinje riječima: “Ja VŽ“, a završava riječima: „Budi mi sretan.“, da je pisana rukom, dijelom pisanim, a dijelom velikim štampanim slovima te potpisana sa VŽ. Iz sadržaja preslika oporuke proizlazi da ostaviteljica svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavlja ČŽ. Na poleđini preslika oporuke nalazi se preslika žiga notara RŽ iz [adresa] br. OPU-OV:18/2021 od 5. siječnja 2021. iz čijeg sadržaja proizlazi da je notar potvrdio da je prijepis originala dokumenta označenog kao oporuka istovjetan originalu – ovjerenoj kopiji, koja je izrađena olovkom, koji dokument joj je predočila stranka ČŽ.

6. Svjedok ČŽL iskazao je da je poznavao pok. FŽ koja je bila njegova ujna. Ima saznanja o oporuci tako što mu je ujna prije smrti o tome pričala. Njihov posljednji susret odvio se u dvorištu obiteljske kuće u kojoj je on živio u stanu u potkrovlju, a ujna u prizemlju. To je bilo 2021. te su se ona i ČŽ pakirali za sezonu. Bilo je vrijeme COVID-a i ujna je bila zabrinuta kako će to proći sa turistima i ispričala mu da je podigla dva kredita radi uređenja apartmana na moru. Rekla je da joj je ČŽ u tome puno pomogao i da mu planira ostaviti svoju imovinu te da je napisala oporuku. Samu oporuku nije vidio i ne zna gdje ju je ujna čuvala. Poznato mu je da je preslik oporuke ovjeravan kod javnog bilježnika jer mu je tako rekao ČŽ. Točan razlog zašto je vršena preslika ne zna, ali je pretpostavio da je to potrebno da bi oporuka bila valjana. Nije mu poznato je li prilikom ovjere oporuke došlo do kakve greške. ČŽ je radio u građevinskoj firmi na poslovima u [adresa] te je dolazio kod njegove ujne svaka dva do tri tjedna. Pojasnio je da je 2018. umro njegov ujak, da je ujna je od svoje majke imala naslijeđena dva apartmana u [adresa] koja je željela pretvoriti u 4 apartmana i baviti se turističkom djelatnošću. Zbog toga je angažirala firmu i bilo je problema jer su radovi kasnili. U toj firmi radio je ČŽ te su se oni tako i upoznali i tu je krenula romansa koja je trajala oko 2 godine. Iskazao je da je posljednjih godina o ujni brinuo i u svemu joj pomagao upravo ČŽ, a to mu je poznato iz pričanja ujne. Ona i ČŽ bili su konstanto zajedno za vrijeme sezone, a to je od travnja do listopada, dok je tijekom zimskih mjeseci ČŽ dolazio svaka dva do tri tjedna jer je ostao raditi u [adresa]. Tek nakon smrti ujne je saznao da je ČŽ imao suprugu i djecu u BiH. Poslije smrti njegove ujne koja je umrla u [adresa], nakon što je dovezena u [adresa], ČŽ nije boravio u njezinoj kući. U stanu u kojem je živjela sada živi on. Radi se o kući koja nije etažirana, a ključ od njezinog stana dao mu je ČŽ u rujnu 2021.

7. Svjedok MŽ u svom iskazu navodi da joj je poznato da je pok. VŽ za života ostavila 3 oporuke u kojima je mijenjala sadržaj. Ne zna je li ostavila još oporuka, ali ove 3 oporuke su one za koje zna. Za posljednju oporuku saznala je na njezinom sprovodu. Tada je prvi puta vidjela ČŽ. Stajao je iza nje sa ĆŽ, sestričnom pok. VŽ. Čula je kada joj je ČŽ rekao "svu pokretnu i nepokretnu imovinu". Tada se okrenula i pitala ih o čemu razgovaraju i ČŽ joj je rekao da je pok. VŽ ostavila oporuku kojom je njega imenovala svojim nasljednikom. Pitala ga je da li to ima napismeno i on je potvrdio da ima. Oporuku je vidjela drugi dan i to presliku oporuke koju je njezin bratić PŽ, inače odvjetnik, slikao i poslao joj putem Whatsappa. Nije imala dvojbi o tome da je to zaista posljednja volja pok. VŽ s obzirom na to šta joj je pričala. Tada se nije zapitala da li postoji original i gdje se nalazi. Poznato joj je da se prilikom ovjere preslika oporuke potkrala greška gdje je javni bilježnik u potvrdi napisao da je oporuka pisana mašinom jer je bilo evidentno da je pisana rukom pok. VŽ. Poznaje njezin rukopis i prepoznala je da se radi o njezinom rukopisu. Sa pok. VŽ počela se intenzivnije družiti nakon smrti njezinog supruga 2018. kada je redovito odlazila kod supruga na grob na Miroševcu i nakon toga navraćala kod nje na ručak u [adresa]. Rekla joj je da želi završiti kuću u [adresa], međutim tijekom izgradnje došla je u financijske probleme. Često je spominjala ČŽ kojeg je zvala "zemo" koji je, kada je izvođač radova napustio gradilište, ostao raditi na gradilištu i završavao je kuću. Kada joj je pričala o njemu osjetilo se da tu ima nešto više od poslovnog odnosa te joj je nakon izvjesnog vremena rekla da je s njime u vezi, da je on oženjen i da ima ženu i djecu u BiH, ali da je prema njoj predivan te da joj je pozajmio dio novca koji je bio potreban a dio joj je pozajmila gđa. Č koju također spominje u oporuci. Iz pričanja pok. VŽ saznala je da su ona i ČŽ cijelo vrijeme bili zajedno dok je bila na moru, praktički kao da su živjeli zajedno, dok joj je u Zagrebu pomagala njezina kuma ZŽ koja stanuje u kući nasuprot kuće u kojoj je stanovala VŽ. Ona joj je kuhala, spremala, a nekoliko puta i spasila život. ČŽ je za to vrijeme radio na moru te povremeno dolazio, a u periodu kada su oboje bili na moru konstantno su bili zajedno i on joj je u svemu pomagao. Nije upoznata sa time da bi postojala neka kasnija oporuka nakon ove koju je vidjela. Ne zna je li ČŽ nakon smrti pok. VŽ prespavao u njezinom stanu. Zna samo da su ju jednom pozvali IŽ, sestra pok. supruga VŽ ili ČŽ da dođe u stan pok. VŽ. Kada je došla ČŽ je bio tamo ali ne zna je li u stanu spavao. To je bilo nedugo nakon sahrane, otprilike 10-15 dana. Ne zna od kada točno ČŽL živi u stanu pok. VŽ, za to je čula na godišnjicu smrti pok. VŽ.

8. Svjedok ZŽ je iskazala da je poznavala pok. VŽ jer su bile susjede. Bile su si bile dobre i ona je bila krsna kuma njezinom sinu, a firmana kuma kćerki. U dva navrata je nalazila pok. VŽ kada je pokušala suicid i svaki puta je pored nje pronašla oporuku. Posljednji puta ju je tako pronašla u siječnju 2021. Večer ranije odvela ju je kući, ona je uzela terapiju i spremila ju je u krevet, a sljedeće jutro ju je našla u besvjesnom stanju sa tabletama rasutim oko nje. U toj zadnjoj oporuci koju je vidjela spominjala je i nju, njezinog zeta, sestričnu Ž i tetu Č. Oporuku je uzela kada je došla Hitna pomoć, a kada se pok. VŽ oporavila istu joj je vratila. Nije joj poznato je li nakon te oporuke napisala još koju oporuku. Nakon što je predočena preslika oporuke koja se nalazi na listu 8 spisa iskazala je da ne može reći da li se radi o njezinom rukopisu. Kada je popila lijekove pok. VŽ nije mogla dobro niti pisati pa se ne bi usudila tvrditi je i to njezin rukopis ili nije. Upoznala je ČŽ. On je došao kada je pok. VŽ tražila tvrtku za nadogradnju njezine kuće u [adresa]. Iz pričanja pok. VŽ joj je poznato da je on ostao raditi na njezinoj kući kada je ta tvrtka otišla, a nakon toga zaposlio se u drugoj firmi u [adresa]. Ne zna što se događalo za vrijeme dok je pok. VŽ boravila u [adresa], samo zna po njezinom pričanju da je on kod nje boravio kao podstanar. Znao je doći u Zagreb jedan puta mjesečno. Dolazio bi subotom poslijepodne i odlazio u nedjelju. Više od toga joj nije poznato. Pok. VŽ joj je rekla da ČŽ boravi kod nje dok je ona u [adresa] te da joj vrši određene popravke kada je to potrebno te da ima ženu i djecu u BiH. Nije joj ništa govorila o intimnoj vezi sa ČŽ. Zna za dvije oporuke pok. VŽ, onu koja je pronađena pored nje u siječnju 2021. i jednu koja je također pronađena pored nje u srpnju 2020. kada je također pokušala suicid. O zdravstvenom stanju pok. VŽ dok je boravila u [adresa] brinula se ona i to otkako je umro njezin suprug. Vozila ju je u bolnicu Vrapče na kontrole, pazila da terapiju pije redovito i da prije toga nešto pojede. Poznato joj je da je pok. VŽ dva puta pokušala suicid i treći puta kada je u tome uspjela. Oporuka koju je pronašla pored nje u siječnju 2021. bila je napisana njezinom rukom. Pok. VŽ joj je u jednom trenutku rekla da je ČŽ nešto napisala, ali joj nije htjela reći što tako da ne zna o čemu se radilo, da je nakon toga ČŽ otišao je u BiH, a po povratku da ga je tražila da joj vrati to što mu je napisala. Rekla joj je da joj je ČŽ to što mu je napisala i što ga je tražila da joj vrati i vratio. Prvi puta kada je pok. VŽ pokušala suicid uzela je oporuku koju je ostavila pored sebe, spremila ju je i kada se oporavila, vratila ju kao i drugu oporuku. U oba navrata vidjela je kada je ona te oporuke spremila u jedan fascikl i odložila u ladicu u svom stanu. Iskazala je da je vidjela da je ČŽ bio u stanu pok. VŽ drugi dan po njezinoj smrti. Tada je došao i k njima u kuću i zna da im je rekao da mu je VŽ sve ostavila. Nije sigurna je li tom prilikom prespavao u njezinom stanu. Zna da joj je pok. VŽ jednom prilikom rekla da ide u banku podići novac jer mora platiti račune te da ju je ĐŽ zamolila da joj posudi neki novac. VŽ je svakodnevno kuhala i spremala te vodila brigu o njoj.

9. Svjedok KŽ iskazao je da je pok. VŽ bila njegova krsna kuma i da su međusobno razgovarali. Žalila se da joj je teško a on ju je nastojao nekako razvedriti, međutim nisu nikada ulazili u razgovore o nekim intimnim pitanjima. Poznato mu je da je pok. VŽ za života napisala 3 oporuke. Vidio je prvu oporuku koju je ostavila u siječnju 2021. jer je njegova majka svako jutro obilazila kumu VŽ da vidi kako je i tog jutra ga je zvala i rekla da je kuma VŽ popila tablete i da je u nesvijesti te ga zamolila da pozove Hitnu pomoć. Kada je došao u kuću kume VŽ vidio je da leži na kreveti, da su oko nje razbacane tablete, jedan nož i pripremljena crna odjeća. Također, na krevetu pored nje bila je oporuka. Njegova majka je tu oporuku uzela i spremila, a kada se kuma VŽ vratila s liječenja vratila joj je oporuku. Poznato mu je da je kuma VŽ prije toga u srpnju 2020. također pokušala suicid te da je i tada ostavila oporuku, ali tu oporuku nije vidio. Jedan ili dva dana nakon smrti pok. VŽ pred večer je u njihovu kuću došao ČŽ i pokazao im oporuku koju je ostavila kuma VŽ. Tom oporukom svu imovinu je ostavila njemu, a misli da se radilo o fotokopiji. Nakon što mu je predočena oporuka koja se u presliku nalazi na listu 8 spisa iskazao je da se radi o toj oporuci. Što se tiče rukopisa, prepoznao je da je pok. VŽ svojom rukom ispisala prvu rečenicu oporuke: "Ja VŽ svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavljam:" jer je kuma upravo na taj način pisala ime i prezime kao u toj rečenici, dok za ostatak oporuke ne može biti siguran jer mu se čini da se u cijeloj oporuci nalaze tri različita rukopisa. Što se tiče pečata javnog bilježnika na poleđini preslika oporuke, iskazao je da se ne sjeća je li ta oporuka koju im je ČŽ tom prilikom pokazao bila ovjerena kod javnog bilježnika. Oporuka iz siječnja 2021. bila je pisana rukom. Što se tiče odnosa ČŽ i pok. VŽ rekao je da je imao dojam da kuma VŽ nije ni znala da ČŽ dolazi u Zagreb unaprijed, već bi se on javio u trenutku kada je stigao. Dolazio je otprilike jedan puta mjesečno i kuma VŽ mu je pokušavala reći da ne dolazi. Odlazio je na kolodvor po njega, a njegova majka bi pomagala pok. VŽ oko pripremanja večere za nju bez obzira što je ČŽ bio kod nje u Zagrebu. Dobio je dojam da je ona pokušavala reći ČŽ da ne dolazi s obzirom na to što mu je pričala majka, a to je da joj se VŽ žalila u smislu da joj nije bilo drago što ČŽ dolazi jer joj nije pasalo društvo. Poznato mu je da su VŽ i ČŽ spojili građevinski radovi na njezinoj nekretnini. VŽ je bila u kreditima i imala je financijske probleme budući da je prvi puta pokušala suicid nedugo nakon što je njezina kuća na moru završena. Tada je njegov šogor pomogao na način da je održavao likvidnost. Nikada nije razumio odnos između kume VŽ i ČŽ. Dok se gradila kuća na moru mislio je da on dolazi radi dogovora i poslovnih sastanaka, a kada je nastavio dolaziti i nakon toga te znao kod nje prespavati, bilo mu je neugodno kumu VŽ izravno o tome pitati. U oporuci iz siječnja 2021. kuma VŽ ostavila je imovinu AŽ, to je njegov šogor i ZŽ i oni su se spominjali i u vezi sa apartmanima na moru. Spominjala je još nekoga kome je ostavila imovinu u Zelini, radilo se o nekom članu obitelji i tada je spominjala kao i u ovoj oporuci koja mu je danas pokazana, susjedu Č kojoj je ostala dužna 2.000,00 eura. Za oporuku koju je ostavila u srpnju 2020. ne zna, ali zna da je oporuku iz siječnja 2021. spremila u jedan fascikl kod sebe u stanu jer je to osobno vidio. ČŽ je onoga dana kada je došao k njima pokazati im oporuku imao ključeve stana pok. VŽ te je u njezinom stanu i prespavao. To je bilo dan ili dva nakon njezine smrti.

10. Svjedok RŽ iskazala je da radi kao notar u [adresa] i nakon što joj je predočena preslika vlastoručne oporuke od 3. listopada 2020. koja se nalazi na listu 8 i 9 spisa iskazala je da se na poleđini nalazi žig kojim je kao notar tu oporuku ovjerila, odnosno iz žiga proizlazi da je ovjeren prijepis originala oporuke koji je vjeran originalu. Rekla je da se sjeća da je tom prilikom stranka donijela original oporuke koju je imala na uvid prilikom ovjere prijepisa originala. Također, sjeća se da se tu potkrala jedna greška jer su upotrijebili obrazac žiga kojeg imaju spremljenog u kompjutoru, a kako se vrlo rijetko događa da se ovjerava dokument koji je pisan rukom, omaškom je u tom žigu ostalo napisano da se radi o oporuci koja je pisana računarom te su naknadno tu grešku ispravili na način kako je vidljivo je iz ovog žiga koji se nalazi u sudskom spisu, odnosno da je oporuka pisana olovkom. Ovjera prijepisa originala oporuke izvršena je na zahtjev ČŽ koji se njezinom uredu ponovno obratio nekoliko mjeseci kasnije kada je zamolio za ispravak ovjere. Kod sebe ima i kopiju iz knjige ovjera iz koje je vidljivo da je ovjera vršena na zahtjev ČŽ. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li iz knjige isprava vidljivo što je točno ovjereno, iskazala je da je pod rednim brojem 18 vidljivo je da je 5. siječnja 2021. ovjeren prijepis vlastoručne oporuke od 3. listopada 2020. Prilikom ovjere preslika isprave ne ostavlja se primjerak te isprave za zbirku isprava, već se to čini samo u slučaju kada se ovjerava original isprave. Iskazala je da je prilikom ispravka ovjere također imala na uvid izvornik oporuke. Ponovila je da je sigurna u to da su prilikom ispravka prve ovjere koju su izvršili na način da su izvršili novu ovjeru, ali pod istim brojem, imali na uvidu original vlastoručne oporuke. To su napravili na taj način iz razloga kako klijentu ne bi morali naplatiti novu ovjeru.

11. Svjedok JŽ iskazala je da ne poznaje parnične stranke, ali je poznavala pok. FŽ koja je bila njezina susjeda. Nisu se jedna drugoj povjeravale u vezi nekih osobnih pitanja. Poznato joj je da je ostavljala nešto oporukom, ali kakvu je oporuku sastavila, kada i kome je ostavila svoju imovinu, nije joj poznato. Rekla je da je psihičko stanje pok. FŽ zadnju godinu dana njezina života bilo jako loše. Ona se nije mogla brinuti sama za sebe i brigu o njoj vodila je susjeda ZŽ. Ona joj je u svemu pomagala, kuhala joj je, spremala, nabavljala lijekove, vodila kod doktora i slično. Poznato joj je da je pok. FŽ umrla na način da je popila tablete, a prije toga još je u dva navrata pokušala suicid, ali ne sjeća se točno kada. O pok. FŽ osim susjede ZŽ nitko drugi nije vodio brigu. Poznato joj je da su postojale dvije oporuke koje je ostavila FŽ, a to je saznala iz pričanja susjede ZŽ. Nije joj poznato je li pok. FŽ održavala intimnu vezu, a na ročištu prisutnog gospodina ČŽ nikada prije nije vidjela. Posljednjih godina života FŽ nije s njom bila u kontaktu.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kao majstor radio na kući pok. FŽ, a nakon što su je radnici firme koju je angažirala ostavili a da nisu dovršili posao, on je ostao i pomagao joj da se radovi okončaju. Pomagao joj je i novčano i ulagao je zajedno sa njom sredstva u završetak kuće. Radilo se o nekretnini koja se nalazi u [adresa]. Njih dvoje bili su u intimnoj vezi i takoreći živjeli su zajedno oko dvije godine. Dok je FŽ živjela sa svojim suprugom ona je bila pokušala prvi suicid, a nakon što je stupila u vezu sa njim prestala je uzimati terapiju i jedno vrijeme se osjećala dobro. Nakon toga nastali su problemi kada se pojavila korona te nije mogla otplaćivati kredit i tražila je od svoje familije tko bi joj mogao financijski pomoći, međutim pomoć nije od nikoga dobila i tada je i poništila prvu oporuku koju je bila ostavila. Tu oporuku nije vidio ali mu je FŽ o tome pričala. On joj je pomogao završiti apartmane u toj kući u [adresa] i primao je goste te joj u svemu pomagao. FŽ mu je pričala da joj gospođa ZŽ, susjeda u [adresa] i njezin zet pomažu, ali se pred kraj žalila da se gospođa ZŽ loše prema njoj ponaša, da joj je doduše donosila hranu, ali da je ta hrana bila loše kvalitete. S njima je bila u pregovorima oko kupnje jednog dijela nekretnine koji je imala u suvlasništvu sa svojim ujakom, ali do realizacije toga nije došlo. S obzirom da je bila nezadovoljna s odnosnom gospođe ZŽ i njezinog zeta prema njoj, poderala je i tu drugu oporuku kojom je svoju imovinu rasporedila za korist gospođe ZŽ, njezinog zeta AŽ i tužitelja. Niti tu oporuku nije vidio, već mu je pok. FŽ o tome pričala. Nije bio prisutan kada je FŽ sastavila oporuku koja je predmet ovog spora, ali mu je oporuku pokazala kada su se vidjeli. Radilo se o rukom pisanoj oporuci i on je odlučio ovjeriti presliku te oporuke da ju ima ako bi se kojim slučajem izgubila. U toj oporuci FŽ je svu svoju imovinu ostavila njemu, a dala mu ju je jedan do dva mjeseca prije nego što ju je otišao ovjeriti. Presliku te oporuke ovjerio je kod javnog bilježnika odnosno notara gospođe RŽ u [adresa], a kada se vratio u Hrvatsku original oporuke dao je FŽ koja ju je ostavila u komodi u dnevnom boravku svoje kuće u [adresa]. Nakon toga njih dvoje su otputovali u [adresa], a po dolasku u [adresa] FŽ se nije osjećala dobro i ubrzo nakon toga tamo je i počinila suicid. Ne zna što se dogodilo sa originalom oporuke, ali po dolasku u kuću u [adresa] oporuku više nije pronašao. Poznato mu je da je gospođa ZŽ imala ključeve te kuće, ali misli da ona tu oporuku nije uzela jer misli da nije niti znala za nju. Saznao je da se potkrala greška prilikom ovjere preslika oporuke nakon što mu je na to ukazano na sudu, ali ne zna reći u kojem je to postupku bilo. U tom trenutku više nije bio u posjedu originala te oporuke. Otišao je kod notara RŽ da vidi da li može ispraviti grešku, ali u tom trenutku imao je samo primjerak ovjerene kopije oporuke, ali ne i njezin original. Na poseban upit punomoćnika tužitelja tko je vodio brigu o zdravlju pok. FŽ iskazao je da su joj lijekove nabavljali ZŽ i gospodin ČŽL, nećak pok. FŽ. Tužitelj ju je vodio doktoru, nabavljao joj namirnice i posjećivao ju je u bolnici te joj vršio doplatu kredita. Ona je bila na liječenju u bolnici Vrapče još u vrijeme dok je živjela sa svojim suprugom. Ne zna da bi ključeve stana pok. FŽ imao još netko osim gospođe ZŽ. Gospođi FŽ je osim njega novčano pomogla teta Š sa iznosom od nekih 2.000,00 eura, neki slovaci kojima je iznajmila apartman i njezina bivša direktorica, ali ne zna kako se zove. On je dolazio u [adresa] kod pok. FŽ svaki tjedan jedanput. Koliko mu je poznato, pok. FŽ je za života ostavila tri oporuke o kojima je govorio. Nije mu poznato da bi FŽ nakon ove sporne oporuke ostavila još koju oporuku. Sa FŽ je pričao isključivo o ovoj spornoj oporuci. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazao je da mu je poznato da je pok. FŽ u više navrata pokušavala suicid. Ne može potvrditi točne vremenske periode kada se to dogodilo, ali sjeća se da je jedan od tih pokušaja mogao biti u srpnju 2020., a što se tiče Nove godine 2020./2021. nije siguran, ali zna da je pok. FŽ bila hospitalizirana u Vrapču u vrijeme kada je već počela korona. Je li to bilo od 1. do 15. siječnja 2021., ne zna točno. Za vrijeme dok je pok. FŽ bila hospitalizirana u Vrapču, on se nalazio u [adresa] ali je došao obići FŽ u bolnici. Prije sprovoda FŽ nije bio u njezinom stanu. Nakon sprovoda došao je do stana uzeti svoj auto koji je tamo ostao, ali nije ulazio u stan jer u tom trenutku nije imao ključeve. Tada je spavao u stanu kod gospođe ZŽ. Ključevi su ostali kod FŽ jer ih je ponijela sa sobom kada su iz Zagreba otputovali u [adresa], a nakon što je počinila suicid ključevi su kod nje i ostali. Naknadno je te ključeve predao gospodinu ČŽL, nećaku pok. FŽ. Nakon smrti pok. FŽ prvi je puta ušao u njezin stan u [adresa] zajedno sa njezinim nećakom ČŽL kada su tražili oporuku, a to je bilo nakon što je izvadio smrtovnicu i predao je matičaru. Nakon smrti pok. FŽ ulazio je u njezinu kuću u [adresa] jer je tamo živio još mjesec dana nakon njezine smrti. Tamo nije tražio niti našao nikakvu oporuku. Ne raspolaže sa izvornikom ovjerene preslike oporuke kod sebe, ali vjeruje da je ima negdje kod kuće, morao bi provjeriti. Nakon što je izvršio ovjeru preslika oporuke, original oporuke vratio je pok. FŽ jer puno putuje i nije htio oporuku držati u vozilu da je ne bi negdje izgubio. Ne sjeća se je li pok. FŽ bila hospitalizirana u trenutku kada je odnio original oporuke radi ovjere njezinog preslika kod javnog bilježnika. Dok je FŽ bila u Vrapču u bolnici gdje je ležala tjedan dana, on je za to vrijeme bio u Zagrebu, boravio u njezinom stanu i svakodnevno ju posjećivao. Sjeća se da se radilo o zimskom periodu.

13. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

14. Prema odredbi čl. čl. 41. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. – dalje: ZN/03) propisano je da oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena, ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja proizvest će učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u Zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva.

15. Ocjenom svih provedenih dokaza proizlazi da svjedok ČŽL o postojanju oporuke kojom je pok. FŽ svu svoju imovinu ostavila tužitelju nema neposrednih saznanja, već je o tome čuo iz pričanja samog tužitelja, dok je svjedok JŽ o postojanju dvije oporuke saznala iz pričanja susjede ZŽ, dok također nikakvih neposrednih saznanja o tome nema.

16. Saslušana kao svjedok MŽ iskazala je da je FŽ za života ostavila tri oporuke u kojima je mijenjala sadržaj svoje posljednje volje, a nakon njezine sahrane vidjela je presliku oporuke koju joj je pokazao tužitelj, da je na njoj prepoznala rukopis pok. FŽ i nije upoznata s time da bi ista sačinila neku kasniju oporuku. Iskazala je kako nije imala dvojbi da je posljednja volja pok. FŽ bila da svoju imovinu ostavi tužitelju s obzirom na ono što joj je pričala o njihovom odnosu.

17. Svjedok ZŽ iskazala je da je brinula o pok. FŽ te ju je u dva navrata, u srpnju 2020. i u siječnju 2021., našla bez svijesti kada je pokušala suicid i da je svaki puta pored nje pronašla vlastoručnu oporuku, svaki puta različitog sadržaja. U posljednjoj oporuci koju je spomenula imovinu je rasporedila između nje, njezinog zeta, sestrične G i susjede Č. Iskazala je da joj nije poznato je li nakon te oporuke napisala još koju oporuku, ali je spomenula da joj je pok. FŽ u jednom trenutku rekla da je ČŽ nešto napisala, da ne zna o čemu se radilo, da je nakon toga ČŽ otišao u Bosnu i Hercegovinu, a po povratku da ga je tražila da joj vrati što mu je napisala i da joj je on to i vratio. Isto koincidira i sa iskazom samog tužitelja kada je rekao da je odlučio sačiniti i ovjeriti presliku oporuke od 3. listopada 2020. da se ne bi kojim slučajem izgubila te da je presliku te oporuke ovjerio kod javnog bilježnika odnosno notara gospođe RŽ u [adresa], a po povratku u Republiku Hrvatsku original oporuke vratio FŽ koja ju je ostavila u komodi u dnevnom boravku svoje kuće u [adresa]. Imajući u vidu činjenicu da je upravo preslika oporuke od 3. listopada 2020. ovjerena kod notara RŽ u [adresa] **.**.2021., jasno je da se radi upravo o toj oporuci.

18. Svjedok KŽ iskazao je da je pok. FŽ ostavila tri oporuke, da je bio prisutan kada je njegova majka ZŽ pronašla oporuku pored FŽ prilikom pokušaja suicida u srpnju 2020. kao i u siječnju 2021. kojom je svoju imovinu za slučaj smrti rasporedila između ZŽ, njezinog šogora AŽ, još jednog člana obitelji i susjede Č kojoj je ostala dužna 2.000,00 eura te je naveo da je nakon smrti pok. FŽ tužitelj došao u njihovu kuću i pokazao im presliku oporuke kojom je FŽ svu svoju imovinu ostavila njemu. Nakon što je izvršio uvid u presliku oporuke od 3. listopada 2020. koja je priložena uz tužbu potvrdio je da se radi o toj oporuci te iskazao da prepoznaje rukopis pok. FŽ u prvoj rečenici oporuke, dok za ostatak oporuke nije siguran radi li se o njezinom rukopisu.

19. Ocjenom iskaza svjedoka proizlazi kao utvrđeno da je pok. FŽ sačinila vlastoručnu oporuku od 3. listopada 2020. kojom je za slučaj svoj smrti svu svoju imovinu ostavila tužitelju. Pri tome valja reći da sud nije povjerovao iskazima svjedoka ZŽ i KŽ koji tvrde da je ista nakon te oporuke sačinila novu oporuku drugačijega sadržaja kojom je svojim nasljednicima za slučaj smrti imenovala upravo ZŽ, njezinog šogora AŽ, sestričnu Ž i susjedu Č, čime je stavljena van snage oporuka od 3. listopada 2020., jer nije životno niti logično da se ZŽ s takvom oporukom ne bi legitimirala kao oporučna nasljednica u ostavinskom postupku iza pok. FŽ, što međutim nije bio slučaj.

20. Što se tiče ovjere preslika oporuke od 3. listopada 2020., već je ranije navedeno da iz obrazloženja rješenja ovoga suda broj O-4545/2021-14 od 6. studenog 2023. proizlazi da je tome spisu priložena fotokopija navedene oporuke koja na poleđini sadrži fotokopiju potvrde notara RŽ iz [adresa] iz čijeg sadržaja proizlazi da je: "prijepis originala oporuke istovjetan originalu koja je izrađena računarom". Iz iskaza svjedoka RŽ kao i iz iskaza tužitelja proizlazi da joj se tužitelj naknadno obratio sa zamolbom da se ispravi pogreška koja se potkrala prilikom ovjere preslika navedene oporuke jer je bilo evidentno da se radi o oporuci pisanom rukom ostaviteljice a ne kompjuterom. Svjedokinja je iskazala da se sjeća da se prilikom ovjere preslika originala oporuke potkrala greška jer su upotrijebili obrazac žiga kojeg imaju spremljenog u kompjutoru, a kako se vrlo rijetko događa da se ovjerava dokument koji je pisan rukom, omaškom je u tom žigu ostalo napisano da se radi o oporuci koja je pisana računarom te su naknadno tu grešku ispravili na način kako je vidljivo je iz ovog žiga koji se nalazi u sudskom spisu, odnosno da je oporuka pisana olovkom. Sud je ocijenio da je iskaz ove svjedokinje u tom dijelu istinit jer je logičan, budući da iz preslika oporuke nedvojbeno proizlazi da se radi o vlastoručnoj oporuci, a svjedokinja pri tome ni na koji način nije zainteresirana za ishod ovoga spora. Uvidom u primjerak preslika oporuke od 3. listopada 2020. koja je priložena uz tužbu proizlazi da na poleđini sadrži presliku potvrde notara RŽ iz [adresa], Republika Bosna i Hercegovina iz čijeg sadržaja proizlazi da je: "prijepis originala oporuke istovjetan originalu – ovjerenoj kopiji koja je izrađena olovkom". Iz navedenog je vidljivo da notar RŽ prilikom ispravka ovjere nije imala na uvid original oporuke kako to proizlazi iz njezinog iskaza, a što je i tužitelj učinio nespornim rekavši da u tom trenutku kada je ispravak vršen više nije raspolagao originalom oporuke. Međutim, iz predmetnoga žiga niti ne proizlazi da je ovjeravan preslik originala oporuke, već da je ovjeravan preslik ovjerene kopije originala oporuke za koju je utvrđeno da prileži spisu ovoga suda br. O- 4545/2021. Sud ovdje nije ulazio u ocjenu je li ispravak ovjere izvršen u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine kojima je reguliran rad javih bilježnika u toj državi jer smatra da to nije od značaja u ovom postupku. Ono što je od značaja je činjenica da je i RŽ kao svjedok potvrdila postojanje oporuke pok. FŽ od 3. listopada 2020.

21. Ovdje valja reći da na tužitelju leži teret dokaza da je ostaviteljica zaista oporučila, u kojem obliku i s kojim sadržajem kao i činjenice da je takva oporuka uništena, izgubljena ili zametnuta nakon smrti ostaviteljice, odnosno, još prije njezine smrti a da to nije bilo očitovanje njezine volje kojim valjano opoziva tu oporuku uništenjem isprave.

22. Iz svega dosada navedenoga, a uz primjenu materijalnog prava, sud zaključuje da je pok. FŽ **.**.2020. sačinila vlastoručnu oporuku koja je sastavljena u obliku predviđenom čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 127/13., 33/15. i 14/19 – dalje: ZN), da je tom oporukom imenovala ovdje tužitelja svojim nasljednikom na cjelokupnoj nepokretnoj i pokretnoj imovini, da je ta oporuka postojala svakako do 5. siječnja 2021. kada je njezina preslika ovjeravana kod javnog bilježnika te da tuženici nisu dokazali svoju tvrdnju da je pok. FŽ nakon te oporuke sačinila novu oporuku različitog sadržava kojom je prethodnu stavila van snage.

23. Kao što je prethodno već navedeno, dosljedno načelu pravne sigurnosti i općoj odredbi da izjava posljednje volje ima pravni učinak oporuke kada je učinjena u obliku i na način u zakonu strogo predviđenom, odredbom čl. 83 ZN-a je propisano da bi oporuka koja nije pronađena proizvela učinak pravovaljane oporuke moraju biti ispunjeni strogi zakonski uvjeti. Tužitelj mora dokazati a sud utvrditi da je oporuka postojala, da je uništena, izgub- ljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva, pri čemu su ti uvjeti materijalno- pravne činjenice koje su odlučne za postojanje prava nasljedstva u korist osobe koja se na takvu oporuku poziva i moraju biti kumulativno ispunjeni. Pri tome, tužitelj je morao dokazati što se konkretno sa izvornikom oporuke dogodilo jer sud svoju presudu ne može temeljiti na nagađanju.

24. Tužitelj koji ne raspolaže izvornikom oporuke od 3. listopada 2020. u svom je iskazu naveo da se nakon ovjere preslike oporuke kod javnog bilježnika odnosno notara gospođe RŽ u [adresa] vratio u Republiku Hrvatsku, da je original oporuke dao FŽ koja ju je ostavila u komodi u dnevnom boravku svoje kuće u [adresa], a nakon toga su njih dvoje otputovali u [adresa] gdje je FŽ ubrzo nakon dolaska počinila suicid. Iskazao je da ne zna što se dogodilo sa originalom oporuke, ali da ju po dolasku u kuću u [adresa] više nije pronašao. Iskazao je da je prvi puta ušao u njezin stan u [adresa] zajedno sa njezinim nećakom ČŽL kada su tražili oporuku, a to je bilo nakon što je izvadio smrtovnicu i predao je matičaru. Iskazao je također da je ZŽ imala ključeve kuće pok. FŽ, ali misli da ona tu oporuku nije uzela jer misli da nije ni znala za nju.

25. Budući da je utvrđeno da je predmetna oporuka postojala, da je sastavljena u obliku predviđenim zakonom kao i sadržaj oporuke, ali tužitelj nije dokazao način njezinog nestanka, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao I. do VII. tuženicima pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu od 9. svibnja 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. OT), za zastupanje na ročištima od 14. listopada 2024., 26. studenog 2024. i 3. veljače 2025. u iznosima od po 150,00 eura (Tbr. 8.1. OT), uvećan za PDV od 25 % uz povišenje tarifnih stavki u visini od 50% (Tbr. 40.1 OT) ili ukupno 1.125,00 eura.

U Zagrebu, 21. veljače 2025.

Sudac

Andrea Grahovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.