Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5451/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužiteljice NĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreb, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, 21. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I Tužba se odbacuje.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 7. studenog 2023. podnijela tužbu protiv rješenja Grada Zagreba, gradonačelnika KLASA: UP/I-371-03/23-006/12, URBROJ: 251-11-01/009- 23-2 od dana 13. listopada 2023., kojim je odbačen prigovor tužiteljice izjavljen radi zaštite od drugog oblika (ne) postupanja Grada Zagreba ( ne postupanje po zahtjevu tužiteljice za produljenje ugovora o najmu javno najamnog stana), kao nedopušten. Tužiteljica smatra da je zaključak, kojim je odlučeno o pravu tužiteljice na dodjelu stana u najam pojedinačan upravni akt, te da to nesporno proizlazi iz njegovog sadržaja, i činjenice da ga je donio upravo tuženik kao javnopravno tijelo postupajući u sklopu primjene upravnog prava odnosno da je zaključak akt kojim je odlučio tuženik u okviru svoje nadležnosti autoritativno, rješavajući o konkretnom pravu, i obvezama tužiteljice kao stranke u upravnoj stvari. Ističe da je navedenim zaključkom rješavano o pravu tužiteljice na najam stana, na njezin zahtjev, utvrđujući pri tome njezino pravo kako u odnosu na stvar tako i cijenu korištenja toga prava, te sklapanje ugovora, a koji jer se sklapa na temelju upravnog akta jest upravni ugovor. Posebno ističe da je pri tome odlučeno i o pravu za ubuduće (dok god budu postojali uvjeti) u točki 5. izreke zaključka na način da je utvrđeno trajanje prava na najam stana. Ukazuje da je samim time o pravu već pravomoćno odlučeno, a da ostaje samo utvrditi procesno da su ispunjeni uvjeti za sklapanje ugovora za daljnji period, a sve na temelju pravomoćnog upravnog kata – zaključka.
1.1. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak tuženiku.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ovosudna stvar ne spada u upravno područje odnosno da tužitelj nije bio ovlašten podnijeti prigovor iz članka 156. Zakona o općem upravnom postupku, a time posljedično da tuženik nije imao ovlasti po takvom prigovoru postupati. Smatra da se radi o čistom vlasničkopravnom raspolaganju tuženika nekretninom koje je vlasnik, a koji dvostrani, obveznopravni odnos između tuženika i tužiteljice je nastao i uređen je sklopljenim ugovorom o najmu stana.
2.1. Predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu.
3. Tužba nije dopuštena.
4. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, a točkom 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.
5. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Obzirom da je upravni akt sukladno prethodno citiranom zakonskom propisu, akt kojim tijelo iz članka 2. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, dakle tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga), rješava u upravnoj stvari o stanovitom pravu, obvezi ili pravnom interesu fizičke i pravne osobe, u konkretnom slučaju osporavano rješenje tuženika nije upravni akt, jer tim rješenjem nije riješeno ni o kakvoj upravnoj stvari,
7. Naime, u konkretnom slučaju Grad Zagreb daje stanove u najam sukladno Odluci o najmu javno najamnih stanova („Službenik glasnik Grada Zagreba“, broj: 7/09, 22/09 i 26/14), kojom su propisani uvjeti, postupak i mjerila za davanje u najam javno najamnih stanova u vlasništvu Grada Zagreba. Postupak za davanje stana u najam pokreće se podnošenjem prijave na temelju objavljenog natječaja i ispunjavanjem mjerila za utvrđivanje liste reda prvenstva. Članak 6. stavak 2. Odluke propisuje da ispunjavanje uvjeta za davanje stana u najam podnositelj zahtjeva dokazuje javnim ispravama, ako odlukom nije određeno drugačije. Postupak natječaja provodi Povjerenstvo za davanje javno najamnih stanova u najam, koje na temelju ukupnog broja bodova, utvrđuje prijedlog liste reda prvenstva. Dakle, stanovi se dodjeljuju u najam na temelju natječaja, a ne u upravnom postupku, pa stoga niti akt donesen u tom postupku nije upravni akt, već akt raspolaganja. Nadalje, članak 34. stavak 1. točka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) propisuje da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.), pa je za spor o davanju stana u najam sudska zaštita osigurana u parničnom postupku (Upravni sud Republike Hrvatske, Us-5909/2004 od 8. rujna 2004. godine, Visoki upravni sud Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1127/24 od 30. listopada 2024
8. Slijedom iznesenog sud nalazi da osporena odluka, nije upravni akt protiv kojega bi se mogao voditi upravni spor.
9. Kako je tužitelj podnio tužbu protiv rješenja tuženika koji nema elemente upravnog akta, niti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek to je na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima tužbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, obzirom da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
10. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. U Zagrebu, 21. veljače 2025.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. tuženiku putem e-komunikacije
3. U spis