REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. Povrv-2689/2018-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Ivančević & Partneri j.t.d., Split, 114. brigade 10, OIB: 16489228668, koje zastupa UE, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2024. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, zz tužitelja, odvjetnice UE i tuženika osobno, dana 21. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba Ovrv-834/17 od 29.12.2017. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 4.147,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21.2.2017. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 775,81 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 29.12.2017. protiv tuženika pokrenuo ovršni postupak i javni bilježnik Vesna Pučar iz Zagreba je istoga dana donijela rješenje o ovrsi Ovrv-834/17 koje je povodom prigovora tuženika rješenjem ovoga suda od 25.5.2018. stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu 31.250,00 kn
P o s
l
.
b r
. P
o v
r
v
-
2 6 8 9 /
1 8 -
2 9
(sada 4.147,59 eura) na ime honorara za zastupanje tuženika u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru pod brojem P-6049/2015.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava zahtjev tužitelja prigovarajući činjenici da utuženi račun ne sadrži specifikaciju, tvrdi da do pokretanja postupka nije primio od tužitelja račun, da je uredno platio sve što je tužitelj za njega radio i predlaže zahtjev odbiti.
3. Tijekom postupka sud je pročitao utuženi račun br. 23-OU1-91, račun br. 27-OU1-91, izvadak br 2 od 5.1.2016., raspravne zapisnike Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru u postupku P-6049/2015, i to od 21.12.2016. 25.10.2016., 29.6.2016., 4.12.2015. (očevid), 6.10.2015., karticu komitenta – tuženika za razdoblje do 31.12.2018., dopis tužitelja tuženiku od 14.2.2017. i saslušao zz tužitelja, odvjetnicu UE i tuženika i ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.
4. Tužitelj u ovom postupku traži isplatu honorara za zastupanje u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru pod brojem P-6049/2015 po tužbi ovdje tuženika. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužba podnesena 1.3.2010. po tadašnjem punomoćniku ME, pri čemu je navedena vrijednost predmeta spora od 501.000,00 kn. Određivanje vrijednosti predmeta spora jest dispozicija tužitelja (čl. 40. Zakona o parničnom postupku) i o tome ovisi visina odvjetničke nagrade koju propisuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. S obzirom da je društvo tužitelja od tuženika mandat za zastupanje dobilo u vrijeme kad je postupak već bio u tijeku, jasno je da tuženik tužitelju sada neosnovano prigovara vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi.
5. Iz isprava dostavljenih u spis sud je utvrdio da je tužitelj zastupao tuženika u navedenom postupku, i to na ročištima 6.10.2015., 4.12.2015. (očevid), 29.6.2016., 25.10.2016., 21.12.2016., odnosno na ukupno pet ročišta, za što tužitelju po Tarifi pripada nagrada po tbr 9/1, jer se na svim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari. S obzirom da je VPS 501.000,00 kn, za svaku od navedenih radnji tužitelju pripada pravo na nagradu od po 5.000,00 kn, odnosno za pet radnji 25.000,00 kn, što uvećano za PDV 25% od 6.250,00 kn iznosi 31.250,00 kn (sada 4.147,59 eura), koliko tužitelj i potražuje od tuženika.
6. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je tužitelju platio za sve radnje koje je poduzeo, da mu tužitelj nakon raskida ugovornog odnosa ne bi niti predao spis da nije isplatio honorar u cijelosti, a ustvrdio je i da je plaćanjem računa 27-OU1-91 na 2.000,00 kn izdanog 5.1.2016. (koji nije predmet ovog spora) već platio radnje koje su do tada bile obavljene, te da utuženim računom tužitelj ponovo traži plaćanje istih tih radnji, i to u povećanom iznosu.
7. Pregledom računa 27-OU1-91 od 5.1.2016. na 2.000,00 kn (list 16 spisa) i utuženog računa 23-OU1-91 od 14.2.2017. na 31.250,00 kn (list 5 spisa) sud je utvrdio da nijedan ne sadrži specifikaciju radnji koje su obuhvaćene. Saslušana pred sudom, tužiteljica UE iskazala je kako je prvi od navedenih računa honorar za pregled spisa i davanje mišljenja te prikupljanje potrebne dokumentacije. Riječ je o radnjama koje se naplaćuju prema Tbr 30. i 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U konkretnom slučaju, tužitelj je preuzeo spis koji je već u tijeku, ali prema tvrdnjama tužitelja ne sadrži plaćanje honorara za zastupanje na ročištima. Tuženik je ovaj račun nesporno platio. 8. S obzirom na vrijednost predmeta spora i visinu honorara za svaku radnju od po 5.000,00 kn (bez PDV-a) i činjenicu da je proučavanje spisa bilo nužno, za ovaj sud nema
P o s
l
.
b r
. P
o v
r
v
-
2 6 8 9 /
1 8 -
2 9
sumnje da račun od 5.1.2016. izdan na 2.000,00 kn s PDV-om ne obuhvaća zastupanje na ročištima koja su do toga dana održana, već je riječ o nagradi po tbr 30. i 32. odvjetničke tarife, kako je tužitelj i tvrdio tijekom postupka. Odvjetnik prilikom zastupanja nema obvezu ispostavljati račun nakon svake usluge koju je izvršio i očigledno tužitelj tuženiku nije ispostavio račun za zastupanje na ročištima sve dok stranke nisu raskinule ugovor o zastupanju. Tuženik nije dokazao postojanje kakvog sporazuma o drugačijem dogovoru pa se njegove tvrdnje o zastupanju po cijeni nižoj od propisane nisu mogle prihvatiti.
9. Kako je tužitelj otklonio postojanje ikakvog razgovora o tome, a kamoli dogovora, a tuženik nije ponudio niti jasnu i konkretnu tvrdnju niti odgovarajući dokaz na ovu okolnost (što je bio dužan učiniti po pravilima o teretu dokaza), sud je utvrdio da je i ova tuženikova tvrdnja neosnovana i da tužitelju pripada pravo na nagradu prema odvjetničkoj tarifi. Konačno, sud nije mogao prihvatiti tvrdnje tuženika da je honorar za zastupanje tužitelju isplatio u cijelosti jer niti za to - osim tuženikovih paušalnih tvrdnji - nije bilo nikakvih dokaza. Tuženik nije iznio niti konkretne tvrdnje o navodnim isplatama – broju isplata, iznosima isplata, vremenu, mjestu, a tužitelj je osporio plaćanje honorara na ruke.
10. Na temelju svega navedenog utvrđeno je da tužitelju pripada nagrada za izvršene usluge po tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – konkretno za zastupanje na ročištima 6.10.2025., 4.12.2015., 29.6.2016., 25.10.2016. i 21.12.2016. od po 5.000,00 kn, dakle 25.000,00 kn, što uvećano za PDV 25% od 6.250,00 kn iznosi 31.250,00 kn, sada 4.147,59 eura, koliko tužitelj i traži. Zbog toga je sud tužbeni zahtjev usvojio i po čl. 451.st.3. ZPP-a donio odluku kao u izreci. Zatezna kamata dosuđena je tužitelju od dospijeća računa po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
11. Kako se u konkretnom slučaju presudom odlučivalo o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi nije se mogao održati na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već je o tome trošku odluka donesena u ovoj presudi, kojom se odlučivalo o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, pri čemu zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Ovaj je stav formiran na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2.6.2017. (Zaključak 3.1.).
12. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 1., 155. i 156. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku po odvjetničkoj tarifi, i to za sastav prijedloga za ovrhu zatraženi iznos od 132,72 eura (tbr. 11/1), zastupanje na ročištima 10.4.2019. i 15.1.2025. od po 200,00 eura (tbr. 9/1), javnobilježnička nagrada od 87,93 eura, ukupno 620,65 eura, pripadajući PDV od 155,16 eura, ukupno 775,81 eura.
Zagreb, 21. veljače 2025.
Sudac:
Ivana Marangunić
P o s
l
.
b r
. P
o v
r
v
-
2 6 8 9 /
1 8 -
2 9
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka ovom sudu, odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika
