Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-636/2022-64

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju, odvjetniku u Puli-Pola, protiv tuženika: 1. ĆB, iz [adresa], 2. FB, iz [adresa]. t.d. ADRIA ETA d.o.o., iz Zagreba, Draškovićeva 53, zastupanih po punomoćniku Jurici Jeliniću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja i dr., nakon glavne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika ad1 i punomoćnika tuženika, dana 21. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

IOdbijaju se glavni tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Utvrđuje se da raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjeren 21.06.2018. kod javnog bilježnika Tanja Ferenc u predmetu pod brojem OU-3260/2018 ili 3268/2018 ne postoji i ne proizvodi pravne učinke između stranaka ni prema trećim osobama.

2. Utvrđuje se da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su 27.12.20212. u formi javnobilježničkog akta pred JB Marijom Hrvatin broj OV-7904/2021 sklopili 1. tuženik kao primatelj uzdržavanja i 2. tuženica kao davatelj uzdržavanja ne postoji i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama.

3. Utvrđuje se da sporazum o osiguranju novčane tražbine kojega su 14.01.2022. u formi javnobilježničkog akta pred JB Tanja Ferenc broj OV-213/2022 sklopili 2. tužena kao protivnik osiguranja i 3. tuženik kao predlagatelj osiguranja ne postoji i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama.

4. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu područna služba u Poreču da po pravomoćnosti ove presude za 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14) koji se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9" izvrši brisanje prava vlasništva upisanog na ime 2. tuženice FB iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika Adria Eta d.o.o. Zagreb, Draškovićeva 53 OIB 231712873935.

5. Utvrđuje se da je između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14) koji se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9" za već isplaćenu cijenu od 205.00,00 eur koji predstavlja valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja temeljem ove presude odmah po njezinoj pravomoćnosti."

IIOdbijaju se prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Utvrđuje se da raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjeren 21.06.2018. kod javnog bilježnika Tanje Ferenc u predmetu pod brojem OU-3260/2018 ili 3268/2018 ne postoji i ne proizvodi pravne učinke.

2. Utvrđuje se da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su 27.12.20212. u formi javnobilježničkog akta pred JB Marijom Hrvatin broj OV-7904/2021 sklopili 1. tuženik kao primatelj uzdržavanja i 2. tuženica kao davatelj uzdržavanja ništetan i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama.

3. Utvrđuje se da sporazum o osiguranju novčane tražbine kojeg su dana 14.01.2022. u formi javnobilježničkog akta pred JB Tanja Ferenc broj OV-213/2022 sklopili 2. tužena kao protivnik osiguranja i 3. tuženik kao predlagatelj osiguranja ništetan i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama.

5. Utvrđuje se da je između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14) koji se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9" za već isplaćenu cijenu od 205.000,00 eur koji predstavlja valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja temeljem ove presude odmah po njezinoj pravomoćnosti."

IIIOdbijaju se drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi koji glase:

2. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su 27.12.20212. u formi javnobilježničkog akta pred JB Marijom Hrvatin broj OV-7904/2021 sklopili 1. tuženik kao primatelj uzdržavanja i 2. tuženica kao davatelj uzdržavanja gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno da se namiri potraživanje tužitelja iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.02.2018. u iznos u od 205.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16.02.2018. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. 2. tuženica je dužna trpjeti da se nekretnine: 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14) koji se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9", 13. suvlasnički dio 149/781 etažno vlasništvo (E-13) koji se sastoji od 149/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "G" – stan u prostoru drugog kata zgrade površine 141,17 m2 koji se proteže na sporedne dijelove parkirna mjesta oznake "G1" i "G2" i spremište u podrumu zgrade oznake "G12", 15. suvlasnički dio 67/781 etažno vlasništvo (E-15) koji se sastoji od 67/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "I" – stan u prostoru drugog kata zgrade površine 58,03 m2 koji se proteže na sporedne dijelove parkirna mjesta oznake "I 1" i "I 2" i spremište u podrumu zgrade oznake "I 6", 700/1911 dijela k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica 743 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio 132/376 etažno vlasništvo (E-5) koji se sastoji od 132/376 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 700 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva na stan u potkrovlju zgrade, ukupne neto površine 132,30 m2 u planu posebnih dijelova oznake "E" koji se proteže na sporedne dijelove označene u planu etažnih dijelova kao "E2", "F2", "G2" i "H2" u naravi četiri parkirališna mjesta, prodaju na javnoj dražbi te da se iz postignute prodajne cijene namiri potraživanje tužitelja u iznosu od 205.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16.02.2018. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

IVOdbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

VNalaže se tužitelju da naknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od 21.952,40 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 09. rujna 2022. tvrdi da su tužitelj, kao kupac i tuženik ad1, kao prodavatelj, sklopili 15. veljače 2018. ugovor o kupoprodaji nekretnina, i to posebnog dijela oznake H – stan u potkrovlju drugog kata zgrade, površine 75,14 m2, koji da se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9", a koji da su evidentirani u operatu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema odredbi čl. 3. ugovora tužitelj/kupac da je bio dužan isplatiti ugovorenu cijenu od 205.000,00 eur koju cijenu da je isplatio na račun tuženika ad1 odmah po sklapanju ugovora bankovnim prijenosom putem Zagrebačke banke d.d. Tužitelj da je odmah po sklapanju ugovora stupio u samostalan posjed stana, u njemu da i danas boravi, te da je u opremanje i uređenje stana utrošio dodatna novčana sredstva. Od sklapanja ugovora o kupoprodaji i primitka ugovorene kupoprodajne cijene tužitelj da je u više navrata tražio od tuženika ad1 da dovrše posao kupoprodaje i da mu preda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Na svaki tužiteljev upit kada će se posao završiti i kada će postati i knjižni vlasnik tuženik ad1 da je odgovarao raznim izlikama obilato koristeći pritom okolnost da tužitelj ne živi stalno u [adresa] (njegovo prebivalište da je u [adresa]). Tužitelj da je imao povjerenja u tuženika ad1, jer da mu je odmah po sklapanju ugovora i isplati cijene predao u posjed kupljeni stan, a po useljenju da je uz znanje tuženika ad1 uložio puno novaca radi opremanja stana, tako da nije pokretao nikakav postupak očekujući da će posao završiti na način kako da mu je to uvijek obećavao tuženik ad1. Da posao kupoprodaje neće i ne može biti dovršen na način kako da mu je to lažno prikazivao tuženik ad1, tužitelj da je saznao unatrag cca mjesec dana kada da je potražio pomoć odvjetnika u [adresa], koji da je kontaktirao tuženika ad1 i pozvao na razgovor, ali isti da je to odbio. Tada da je tužitelj saznao da je 21. lipnja 2018. tuženik ad1 ili netko drugi po njegovom nalogu sastavio ispravu pod nazivom raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina koju da je tuženik ad1 osobno potpisao i podnio na ovjeru javnom bilježniku Tanji Ferenc, iz [adresa]. Imenovani javni bilježnik da je potpisom i pečatom u predmetu pod brojem OU-3260/2018 ili 3268/2018 (na slici isprave da se ne vidi) potvrdio da su tuženik ad1 i tužitelj vlastoručno potpisali predmetnu ispravu pod nazivom raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina. Tužitelj, međutim, da nikada nije bio u tom uredu i nije vlastoručno potpisao ispravu pod nazivom raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina. Slijedom navedenog, isprava pod nazivom raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjeren 21. lipnja 2018. kod javnog bilježnika Tanje Ferenc u predmetu pod brojem OU-3260/2018 ili 3268/2018 da je nepostojeći pravni posao – ugovor i da ne proizvodi pravne učinke. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH danom u presudi Rev 2425/2019 od 09. lipnja 2021. potrebno da je razlikovati ništetne ugovore od onih nepostojećih. Naime, kod ništetnih ugovora da su ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, jer da ugovorne strane postoje i da postoji njihova izjava volje, dopustiv i moguć da je predmet obveze ugovorne činidbe, osnova i propisani oblik ugovora, te da su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, no, unatoč tome ugovor da ne proizvodi pravne učinke, jer da je protivan javnom poretku. Kod nepostojećih, pak, ugovora da uopće nisu ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, jer da nije postignuta suglasnost volja za njihovo sklapanje. Dakle, nepostojeći ugovor da uopće ne postoji, za razliku od ništetnog ugovora koji da stvarno postoji, makar ne i pravno, pa da stoga i ne proizvodi pravne učinke. Nastavno, dana 27. prosinca 2021. tuženik ad1 da je sa tuženicom ad2, inače, svojom izvanbračnom suprugom (zajednica da traje preko 15 godina i u njoj da je rođeno dvoje djece) sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim da je pored ostalog raspolagao nekretninom koju da je prethodno prodao oštećenom ČB. Radi da se o stanu u potkrovlju drugog kata zgrade, površine 75,14 m2, koji da se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9", a koji da su evidentirani u operatu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji da sada ima naziv 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14), koji da se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji da se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9". Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da je potpisan i ovjeren pred javnim bilježnikom Marijom Hrvatin pod brojem OV-7904/2021. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju tuženik ad1 da je za sebe ugovorio osobnu služnost – pravo doživotnog plodouživanja i stanovanja na predmetnoj nekretnini. Osnovom ugovora tuženica ad2 da je uknjižena kao vlasnik sporne nekretnine. Nota bene, tuženik ad1 da je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju raspolagao cjelokupnom imovinom koju da je imao u vlasništvu. Tužitelj smatra da je pobuda za sklapanje navedenog posla kod tuženika ad1 i ad2 bila nedopuštena, jer da je isključiva pobuda zbog koje je ugovor sklopljen cilj osujećenje tužiteljevog vlasničkog prava (a vjerojatno tužitelj da nije jedini osujećeni vjerovnik). Tuženik ad1 da je znao da sa tužiteljem ima sklopljen valjani ugovor o kupoprodaji (radi da se o valjanom poslu kupoprodaje, jer da je ugovorom određen predmet prodaje i cijena koja da je u cijelosti plaćena, a kupcu/tužitelju da je stan predan u samostalan posjed), pa da je unatoč tome najprije krivotvorio ispravu pod nazivom raskid ugovora o kupoprodaji, a potom tu nekretninu ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (zadržavajući stanovanje i plodouživanje) prenio u vlasništvo svojoj izvanbračnoj supruzi. Pobuda oba učesnika pravnog posla uzdržavanja da nije bila da tuženik ad1 prima, a tuženica ad2 daje uzdržavanje već da osujete tužiteljevo pravo. Osim što da se radi o ugovoru sa nedopuštenom pobudom, riječ da je i o simuliranom ugovoru iz čl. 285. st. 1 ZOO-a. Simuliran da je svaki onaj ugovor kod kojeg da postoji svjesni nesklad između volje i očitovanja, a da nastaje kada se ugovorne stranke sporazumno ili namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba (ovdje tužitelja) izazvao lažni dojam, iako da one zapravo ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o apsolutnoj simulaciji, jer da je konkretan prividan ugovor sklopljen radi prijevare trećih osoba (ovdje tužitelja) (tako i VSRH u odluci Rev-1015/2008 od 01. lipnja 2011.). Kada je ugovor sklopljen zbog nedopuštene pobude ugovor da je protivan moralu društva, pa da se takav pravni posao sukladno čl. 273. st. 2. i 322. u vezi s čl. 327. st. 2. ZOO-a, može pozvati svaka zainteresirana osoba, pa tako i tužitelj. Tuženica ad2 da je izvanbračna supruga tuženika ad1, i svakako da joj je bilo poznato što njezin izvanbračni suprug radi, te da je upravo na temelju dogovora koji da su međusobno postigli uz nedopuštenu pobudu sklopljen predmetni ugovor (tako i VS u odlukama Rev 564/2016 od 01. ožujka 2016., Revd 2956/2021 od 20. listopada 2021.). Sporazum o osiguranju novčane tražbine kojeg da su 14. siječnja 2022. u formi javnobilježničkog akta pred JB Tanjom Ferenc br. OV-213/2022 sklopili tuženica ad2 kao protivnik osiguranja i tuženik ad3, kao predlagatelj osiguranja da je također pravni posao koji da je sklopljen zbog nedopuštene pobude. Naime, pobuda za sklapanje ugovora da nije bila da se tuženici ad2 stavi na raspolaganje određena svota novca te da se povrat tog zajma osigura fiducijom. Upravo suprotno, pobuda da je bila osujećenje vlasničkog prava tužitelja i posljedično tome stjecanje protupravne koristi na njegovu štetu. U kaznenopravnom smislu tuženik ad3 da je pomagač tuženicima ad1 i ad2 u prijevari na štetu tužitelja. Tome u prilog da govori činjenica da je izuzetno nizak zajam (100.000,00 kn) za koji da je i upitno da li je i kada dan osiguran fiducijom od vrijednosti od bar 1.000.000,00 eur. Za osiguranje tako skromnog zajma da je bila dovoljna i samo jedna od 6 sveukupno danih nekretnina, pa da i to govori zapravo da je pobuda za sklapanje tog posla bila nedopuštena i usmjerena na skrivanje imovine radi osujećenja prava tužitelja (tako i VSRH u presudi Rev 955/2021 od 14. rujna 2021.). Kao osiguranje povrata novčane tražbine tuženica ad2 da je prenijela u vlasništvo tuženiku ad3 svoju cjelokupnu imovinu stečenu ništetnim pravnim poslom. Posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju da je da ugovor od časa njegovog sklapanja nije mogao proizvesti pravni učinak, a to da je da tuženica ad2 stekne vlasništvo predmetnih nekretnina (to da djeluje ex tunc), slijedom čega da nije mogla tim nekretninama valjano raspolagati (tako i VSRH u odluci Revt 62/2008 od 17. prosinca 2008.; Rev-219/2005 od 08. travnja 2008.). Osim što da se radi o ugovoru sa nedopuštenom pobudom, riječ da je i o simuliranom ugovoru iz čl. 285. st. 1. ZOO-a. Naime, simuliran da je svaki onaj ugovor koji da nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori fikcija pri sklapanju ugovora – svjesni nesklad volje i očitovanja tzv. apsolutna simulacija (tako i VSRH u odluci Rev-1015/2008 od 01. lipnja 2011.). Ništetni pravni poslovi da su svi poslovi suprotni moralu društva koji pretendira da se svi sudionici obveznih odnosa pridržavaju načela savjesnosti i poštenja. Svakako da se može zaključiti da se sudionici opisanih poslova nisu pridržavali načela savjesnosti i poštenja, pa da se i zbog navedenog ugovori imaju smatrati ništetnim (tako i VS u presudi Rev-576/2008 od 20. siječnja 2010.). Na temelju svega navedenog tužitelj zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "1. Utvrđuje se da raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjeren 21.06.2018. kod javnog bilježnika Tanja Ferenc u predmetu pod brojem OU-3260/2018 ili 3268/2018 ne postoji i ne proizvodi pravne učinke između stranaka ni prema trećim osobama. 2. Utvrđuje se da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su 27.12.20212. u formi javnobilježničkog akta pred JB Marijom Hrvatin broj OV-7904/2021 sklopili 1. tuženik kao primatelj uzdržavanja i 2. tuženica kao davatelj uzdržavanja ne postoji i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama. 3. Utvrđuje se da sporazum o osiguranju novčane tražbine kojega su 14.01.2022. u formi javnobilježničkog akta pred JB Tanja Ferenc broj OV-213/2022 sklopili 2. tužena kao protivnik osiguranja i 3. tuženik kao predlagatelj osiguranja ne postoji i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama. 4. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu područna služba u [adresa] da po pravomoćnosti ove presude za 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14) koji se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9" izvrši brisanje prava vlasništva upisanog na ime 2. tuženice FB iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika Adria Eta d.o.o. Zagreb, Draškovićeva 53 OIB 231712873935. 5. Utvrđuje se da je između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14) koji se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9" za već isplaćenu cijenu od 205.00,00 eur koji predstavlja valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja temeljem ove presude odmah po njezinoj pravomoćnosti." Za slučaj da sud ne prihvati tužbeni zahtjev, tužitelj, pozivajući se na pravila eventualne kumulacije iz čl. 188. ZPP-a, postavlja sljedeći po redu zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjeren 21.06.2018. kod javnog bilježnika Tanje Ferenc u predmetu pod brojem OU-3260/2018 ili 3268/2018 ne postoji i ne proizvodi pravne učinke. 2. Utvrđuje se da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su 27.12.20212. u formi javnobilježničkog akta pred JB Marijom Hrvatin broj OV-7904/2021 sklopili 1. tuženik kao primatelj uzdržavanja i 2. tuženica kao davatelj uzdržavanja ništetan i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama. 3. Utvrđuje se da sporazum o osiguranju novčane tražbine kojeg su dana 14.01.2022. u formi javnobilježničkog akta pred JB Tanja Ferenc broj OV-213/2022 sklopili 2. tužena kao protivnik osiguranja i 3. tuženik kao predlagatelj osiguranja ništetan i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama. 4. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu područna služba u [adresa] da po pravomoćnosti ove presude za 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14) koji se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9" izvrši brisanje prava vlasništva upisanog na ime 2. tuženice FB iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika Adria Eta d.o.o. Zagreb, Draškovićeva 53 OIB 231712873935. 5. Utvrđuje se da je između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14) koji se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9" za već isplaćenu cijenu od 205.000,00 eur koji predstavlja valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja temeljem ove presude odmah po njezinoj pravomoćnosti." Za slučaj da sud ne prihvati tužbeni zahtjev tužitelj, pozivajući se na pravila eventualne kumulacije iz čl. 188. ZPP-a, postavlja sljedeći po redu zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjeren 21.06.2018. kod javnog bilježnika Tanja Ferenc u predmetu pod brojem OU-3260/2018 ili 3268/2018 ne postoji i ne proizvodi pravne učinke. 2. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su 27.12.20212. u formi javnobilježničkog akta pred JB Marijom Hrvatin broj OV-7904/2021 sklopili 1. tuženik kao primatelj uzdržavanja i 2. tuženica kao davatelj uzdržavanja gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno da se namiri potraživanje tužitelja iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.02.2018. u iznos u od 205.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16.02.2018. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. 2. tuženica je dužna trpjeti da se nekretnine: 14. suvlasnički dio 85/781 etažno vlasništvo (E-14) koji se sastoji od 85/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "H" – stan, u prostoru drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9", 13. suvlasnički dio 149/781 etažno vlasništvo (E-13) koji se sastoji od 149/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "G" – stan u prostoru drugog kata zgrade površine 141,17 m2 koji se proteže na sporedne dijelove parkirna mjesta oznake "G1" i "G2" i spremište u podrumu zgrade oznake "G12", 15. suvlasnički dio 67/781 etažno vlasništvo (E-15) koji se sastoji od 67/781 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 728 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela oznake "I" – stan u prostoru drugog kata zgrade površine 58,03 m2 koji se proteže na sporedne dijelove parkirna mjesta oznake "I 1" i "I 2" i spremište u podrumu zgrade oznake "I 6", 700/1911 dijela k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica 743 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio 132/376 etažno vlasništvo (E-5) koji se sastoji od 132/376 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište 700 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva na stan u potkrovlju zgrade, ukupne neto površine 132,30 m2 u planu posebnih dijelova oznake "E" koji se proteže na sporedne dijelove označene u planu etažnih dijelova kao "E2", "F2", "G2" i "H2" u naravi četiri parkirališna mjesta, prodaju na javnoj dražbi te da se iz postignute prodajne cijene namiri potraživanje tužitelja u iznosu od 205.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16.02.2018. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

2.U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti, a iz razloga niže navedenih. Navode da nije sporno da su tužitelj i 1. tuženik dana 15. veljače 2018. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine i to u odnosu na 85/781 dijela povezanog sa vlasništvom posebnog dijela oznake H – stan u potkrovlju drugog kata zgrade, površine 75,14 m2, koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake „H1“ i „H2“ i spremište u podrumu zgrade oznake „H9“, a koji su evidentirani u operatu Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču za k.o. 4536 k. o. [katastarska općina]. Navode da nije sporno ni da je tužitelj 1. tuženiku isplatio ugovorenu cijenu za predmetnu nekretninu. Navode da nije sporno da je nedugo od zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. veljače 2018. godine tužitelj u opisani stan uložio stanovita sredstva, no netočno da je da se radi o uloženih „puno novaca“, kako da to kasnije u tužbi navodi tužitelj. Obzirom da tužitelj ni ne navodi koja su to ulaganja izvršena, na tvrdnju o ulaganju „puno novaca“ nemoguće da je dati precizan odgovor. Kako god, tvrdnja o ulaganju nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine potpuno da je irelevantna za ovaj postupak imajući u vidu raskid tog Ugovora o kupoprodaji nekretnine i sadržaj postavljenih tužbenih zahtjeva. Ističu i da je neistinita tvrdnja tužitelja o samostalnom posjedu predmetne nekretnine, što da je razvidno iz činjenice da je 1. tuženik godinama plaćao režijske troškove koje terete nekretninu. Tužitelju da to sasvim sigurno nije moglo ostati nepoznato ako se nalazio, kako da on to tvrdi, u samostalnom posjedu nekretnine. Netočno da je da je od sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine i primitka ugovorene cijene tužitelj u više navrata tražio od 1. tuženika dovršetak posla kupoprodaje i predaju tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, kao što da ne može biti točno da tužitelj nije pokretao postupak očekujući da će se posao dovršiti na način kako mu je to uvijek obećavao 1. tuženik, to naprosto jer da 1. tuženik nikakva obećanja toga tipa tužitelju nije davao. Nadalje, neživotna da je i neistinita tvrdnja tužitelja da je do saznanja o tome da posao kupoprodaje neće i ne može biti dovršen na način kako mu je to lažno prikazivao 1. tuženik došao unatrag cca mjesec dana od dana podnošenja tužbe. Da je prethodnome tako da proizlazi iz više činjenica, među kojima da se kao ključna činjenica ističe postojanje isprave pod nazivom Raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. godine, potpisana po tužitelju i 1. tuženiku, pri čemu da je takav raskid u potpisima stranaka ovjeren od strane javnog bilježnika, za koju ispravu da tužitelj iz potpuno nepoznatih i neshvatljivih razloga navodi da ju nikada nije vlastoručno potpisao, kao što da neistinito navodi i da nikada nije pristupio u ured javne bilježnice Tanje Ferenc. Pored prethodnog, iako da nije odlučno u ovoj pravnoj stvari, 1.tuženik da ima saznanja da je tužitelj osnovom navedenog Raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine zatražio ostvarenje prava na poništenje rješenja o porezu na promet nekretnina i povrat plaćenog poreza na promet nekretnina i to zbog raskida ugovora voljom stranaka prije prijenosa u zemljišnim knjigama i unutar godinu dana od konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina. Slijedom navedenog, potpuno da je nejasno oko čega je to 1. tuženik trebao razgovarati sa punomoćnikom tužitelja. Nastavno iznesenom, kako tuženici smatraju nespornim valjanost i istinitost isprave pod nazivom Raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. godine, to smatraju i tužbene zahtjeve usmjerene na utvrđenje nepostojećim Raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. godine, u potpisima stranaka ovjerenog po javnom bilježniku Tanji Ferenc, potpuno neosnovanim, uslijed čega da se i svi drugi tužbeni zahtjevi ukazuju neosnovanim. Tužitelj da u istaknutim tužbenim zahtjevima miješa oblike nevaljanosti ugovora u odnosu na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji da je zaključen između 1. tuženika i 2. tužene, ovjeren pred javnim bilježnikom Marijom Hrvatin pod brojem OV-7904/2021, a potom i u odnosu na Sporazum o osiguranju novčane tražbine, koji da su 14. siječnja 2022. godine, u formi javnobilježničkog akta, pred javnim bilježnikom Tanjom Ferenc, pod brojem OV-213/2022, zaključili 2. tužena i 3. tuženo trgovačko društvo, pa da se tako u tužbi spominje zaključenje pravnog posla zbog nedopuštene pobude, simulirani ugovori, ništetni ugovori i dr. Obzirom na to da je Raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. godine valjan, to da se u prvom redu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za utvrđenje navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nepostojećim, potom ništetnim i naposlijetku pobojnim jer da tužitelj za tako nešto nema pravnog interesa. Jednako da se odnosi i na tužbene zahtjeve usmjerene protiv 3. tuženog trgovačkog društva. No, čak i pod hipotezom da je Raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. godine nepostojeći, navedeni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i Sporazum o osiguranju novčane tražbine definitivno da su valjani jer ako kod naplatnih ugovora s nedopuštenom pobudom druga strana nije znala za takvu pobudu ili nije morala za nju znati, ugovor da je valjan. U pravcu toga da su 2. i 3. tuženici kod zaključenja navedenih ugovora postupali sa nedopuštenom pobudom tužitelj da ne nudi nikakve dokaze, osim vlastitih konstrukcija bez uporišta u stvarnosti. Kada da se zna da je 1. tuženik u invalidskoj mirovini, to da je njegovo zaključenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa majkom svoje djece potpuno opravdano, dok ulaženje u to zašto je 3. tuženo trgovačko društvo potraživanje u iznosu od 100.000,00 kn osiguralo uspostavom fiducijarnog vlasništva na više znatno vrjednijih nekretnina da predstavlja neosnovano i u konkretnom slučaju zlonamjerno zadiranje u slobodu ugovaranja. Na vjerovniku da je da izabere kakvo sredstvo osiguranja će tražiti za pozajmljeni novčani iznos, a na dužniku da je da takav zahtjev prihvati ili odbije. Uostalom, imajući u vidu kada su tužitelj i 1. tuženik zaključili predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine te kada su zaključeni navedeni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i Sporazum o osiguranju novčane tražbine, nameće da se logično pitanje – zašto je tužitelj čekao 4 godine da zatraži upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Dalje, tuženici napominju da su tužbeni zahtjevi usmjereni na brisanje prava vlasništva neuredni jer da u sebi ne sadrže zahtjev za uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u smislu odredbe članka 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22) - nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten da je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Što se tiče tužbenih zahtjeva gdje tužitelj traži utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopljen, isti se ukazuju potpuno besmislenim jer tužitelj prvo traži utvrđenje Raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. godine nepostojećim, što u slučaju usvajanja takvog zahtjeva dovodi do toga da Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. veljače 2018. godine ostaje na snazi. Konačno, tužitelj da nema pravnu osnovu tražiti da 2. tužena prodaje svoju imovinu, pri čemu trećim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj uopće ne obuhvaća 3. tuženo trgovačko društvo, iako da je izvršen prijenos vlasništva nekretnina na fiducijara. Slijedom navedenog, tuženici predlažu da sud odbije sve postavljene tužbene zahtjeve.

3.U svojoj replici tužitelj navodi da su tuženici u odgovoru na tužbu priznali odlučne činjenice za ovaj postupak, a to da su: da je između tužitelja kao kupca i prvo tuženika kao prodavatelja sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina, da je ugovorna cijena po tom ugovoru u cijelosti isplaćena, da je tuženik u nekretninu uložio određena novčana sredstva, da je tužitelju predan posjed nekretnine. U cijelosti da se osporava činjenica da je 1.tuženik bio u bilo kakvom posjedu nekretnine nakon sklapanja ugovora. Sve, ali sve račune za predmetni stan koji da je bio predmet prodaje plaćao da je, a i aktualno da plaća, isključivo tužitelj budući da računi dolaze na njegovo ime. Računi za utrošak električne energije koje da dostavlja 1.tuženik da se ne odnose na predmetni stan (oni da imaju oznaku ugovornog računa 2201445092). Računi za utrošak električne energije za predmetni stan koji da se u prilogu dostavljaju i koji da su izdani na ime tužitelja da imaju oznaku ugovornog računa 2200997178, a sve račune da je platio tužitelj. Kao uostalom i druge režije koje da je plaćao i kao dokaz toga da dostavlja račune. Tvrdnja da su stranke sklopile ispravu pod nazivom Raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina da nije istinita. Da se radi o falsifikatu sud da će utvrditi po pribavi originalne isprave od strane Javnog bilježnika, knjige potpisa javnog bilježnika (upisnika) i po potrebi vještačenjem potpisa. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije da nije osnovan, jer da zahtjev za utvrđenjem ništetnosti može postaviti svaka osoba koja za to ima osnovan pravni interes (arg. iz čl. 329. st. 2. Zakona o obveznim odnosima). Tužiteljev pravni interes da je neupitan. O ostalim pravnim pitanjima tužitelj da se detaljno očitovao u historijatu tužbe.

4. U svojoj replici tuženici navode da je točno da su tuženici učinili nespornim činjenice sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. veljače 2018. godine, isplate ugovorene cijenu za predmetnu nekretninu te da je tužitelj u opisani stan uložio stanovita sredstva, no potpuno da je nejasno na temelju čega je tužitelj zaključio da su tuženici učinili nespornim da mu je predan posjed nekretnine kada da je u odgovoru na tužbu jasno istaknuto kako tuženici nalaze neistinitom tvrdnju tužitelja o samostalnom posjedu predmetne nekretnine, što da je dalje razvidno iz činjenice da je 1. tuženik godinama plaćao režijske troškove koje terete nekretninu, koju činjenicu da tužitelj zapravo osporava, tako da dostavlja raznoliku dokumentaciju, koja da uopće nema veze s predmetnom nekretninom. To zbog sljedećeg. Na način kako da je tužitelj „zaboravio“ da je potpisao Raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. godine, čini da se da sada „zaboravlja“ i da je u zgradi gdje se nalazi predmetni stan upravo on vlasnik drugog stana na koji stan da se vjerojatno i odnosi dostavljena dokumentacija. Da je tome tako posebno da je vidljivo iz priloga koji da tužitelj dostavlja - Obavijest o prijenosu Ugovora/Suglasnosti za izravno terećenje na novu platnu uslugu SEPA izravno terećenje te popratnih računa. Naime, iz prethodne Obavijesti jasno da se vidi kako se Ugovori/Suglasnosti koji bi se izvršavali po novoj SEPA shemi izravnog terećenja odnose na broj Ugovora/Suglasnosti: 4844098-812-10 od 25. srpnja 2017. godine, dok da se na dostavljenim računima jasno vidi da je mjesto potrošnje: 4844098 A. Butorac 22. Kada se spomenuto dovede u korelaciju sa činjenicama da je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 15. veljače 2018. godine, odnosno značajno nakon sklapanja Ugovora/ davanja Suglasnosti: 4844098-812-10 od 25. srpnja 2017. godine te da je iz zemljišnih knjiga vidljivo da je pravo vlasništva drugog stana u istoj zgradi tužitelj stekao upisom u zemljišne knjige osnovom Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. svibnja 2017. godine te Aneksa Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. travnja 2018. godine to da je i više nego bjelodano u kojoj mjeri su pogrešne i netočne tužiteljeve tvrdnje o tome da je bio i/ili je samostalni posjednik predmetnog stana, kao i da je sve račune za taj stan plaćao i još uvijek plaća budući da računi dolaze na njegovo ime. Zašto računi dolaze na njegovo ime upravo da je objašnjeno. Nastavno, tuženici da i dalje ustraju u tome da je isprava pod nazivom Raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. godine, potpisana po tužitelju i 1. tuženiku, valjana i istinita. Jednako tome, tuženici da ustraju i u prigovoru nedostatka aktivne legitimacije kako da je to već objašnjeno u odgovoru na tužbu, a koji prigovor da prema stajalištu tuženika nije doveden u pitanje niti jednim navodom tužitelja. Zaključno, tuženici da ostaju kod svog prijedloga sudu na odbijanje svih postavljenih tužbenih zahtjeva.

5.Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

6. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: kopiju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. veljače 2018. (26, 25 i 20), kopiju raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina (182-183), kopiju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (17, 13 i 14), kopiju sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 14. siječnja 2022. (24, 21, 22, 23 i 18), pregled transakcija (15-16), izvadak iz zemljišne knjige (174-177), dopis Porezne uprave od 06. ožujka 2023. (200) s prilozima (202-204), dopis Porezne uprave od 20. ožujka 2023. (208) s prilozima (210-223), pomoćnu knjigu javnog bilježnika Tanje Ferenc uz upisnik o ovjerama i potvrdama za 2018., zahtjev za izdavanje osobne iskaznice i karton osobne iskaznice (226-227). Provedeno je grafološko vještačenje. Saslušana je svjedokinja OB. Saslušani su tužitelj i tuženik ad1. Nisu saslušani tuženica ad2 i zakonski zastupnika tuženika ad3, jer se nisu odazvali pozivu suda, a svoj neodaziv nisu opravdali. Nisu izvedeni drugi dokazi, jer ti dokazi nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica.

7.Uvidom u kopiju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. veljače 2018. utvrđeno je da su tuženik, kao kupac i tuženik ad1, kao prodavatelj, sklopili 15. veljače 2018. ugovor o kupoprodaji nekretnina, i to posebnog dijela oznake H – stana u potkrovlju drugog kata zgrade, površine 75,14 m2 koji se proteže na sporedne dijelove: parkirna mjesta oznake "H1" i "H2" i spremište u podrumu zgrade oznake "H9", a koji su evidentirani u operatu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema odredbi čl. 3. ugovora tužitelj je bio dužan isplatiti ugovorenu cijenu od 205.000,00 eur. To je među strankama i nesporno.

Uvidom u pregled transakcija utvrđeno je, u bitnom, da je 16. veljače 2018. bankovnim prijenosom putem Zagrebačke banke d.d. izvršena novčana transakcija od strane tužitelja na račun tuženika ad1.

Nesporno je da je ugovorenu cijenu od 205.000,00 eur tužitelj isplatio na račun tuženika ad1 odmah po sklapanju ugovora bankovnim prijenosom putem Zagrebačke banke d.d.

Nesporno je da je 27. prosinca 2021. tuženik ad1 s tuženicom ad2, inače svojom izvanbračnom suprugom, sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

Uvidom u kopiju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 27. prosinca 2021. utvrđeno je da je tim ugovorom tuženik ad1, pored ostalog raspolagao i nekretninom koju je prethodno prodao tužitelju. To je među strankama i nesporno.

Nesporno je da se tuženica ad2 temeljem gornjeg ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bila uknjižila kao vlasnik predmetne nekretnine.

Nesporno je da su tuženica ad2 i tuženik ad3 14. siječnja 2022. sklopili sporazum o osiguranju novčane tražbine.

Uvidom u kopiju sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 14. siječnja 2022. utvrđeno je da je isti sklopljen u formi javnobilježničkog akta pred javnom bilježnicom Tanjom Ferenc pod brojem OV-213/2022, te da ga je tuženica ad2 sklopila, kao protivnik osiguranja, a tuženik ad3, kao predlagatelj osiguranja.

Nesporno je da se temeljem sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 14. siječnja 2022. tuženik ad3 uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine, te da je i sada uknjižen.

Iz kopije sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 14. siječnja 2022. je utvrđeno da su predmet ugovora, osim predmetne nekretnine, bile i ostale nekretnine opisane u t. III 2. dispozitiva.

Nesporno je da je tužitelj vlasnik stana u zgradi gdje se nalazi sporni stan, i to na prvom katu, te da je taj stan kupio od treće osobe.

Uvidom u kopiju raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina, u bitnom, utvrđeno je da u njemu stoji da se raskida ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između tuženika ad1 i tužitelja. Na tom raskidu ugovora iznad imena tuženika ad1 i tužitelja stoje potpisi. Na raskidu ugovora se nalazi ovjera javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa] broj Ov-3260/2018 od 21.06.2018., u kojoj stoji da su tuženik ad1 i tužitelj vlastoručno potpisali ovu ispravu. Ovjeru je potpisala javnobilježnička prisjednica OB.

Uvidom u pomoćnu knjigu javnog bilježnika Tanje Ferenc uz upisnik o ovjerama i potvrdama za 2018. utvrđeno je da na stranici broj 134., pod rednim brojem 3260., kao datum ovjere stoji 21.06., kod podataka o strankama imena tuženika ad1 i tužitelja i kraj tih imena potpisi.

Uvidom u dopise Porezne uprave s prilozima utvrđeno je, u bitnom, da je po ugovoru o kupoprodaji nekretnine sastavljenom između tuženika ad1, kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca od dana 15. veljače 2018., ovjerenog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića, promet nekretnina prijavio spomenuti javni bilježnik elektroničkim putem 16. veljače 2018. Temeljem elektronički prijavljenog ugovora o kupoprodaji nekretnine je prijavnim rješenjem ovog tijela od 04. travnja 2018. poreznom obvezniku – tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina, a dostava poreznom obvezniku je izvršena 18. travnja 2018. Temeljem zaprimljenog zahtjeva za obnovu postupka i dostavljenog raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina je dana 24. prosinca 2018. doneseno porezno rješenje kojim je dopuštena obnova, poništava se privremeno porezno rješenje od 04. travnja 2018. kojim je poreznom obvezniku bio utvrđen porez na promet nekretnina i otpisuje se utvrđeni porez, a dostava poreznom obvezniku izvršena 02. siječnja 2019. Uvidom u fotokopiju spomenutog zahtjeva za obnovu postupka (218) je utvrđeno da u zaglavlju zahtjeva stoji prezime ime tužitelja, a da se na dnu zahtjeva nalazi potpis. Uvidom u izjavu o povlačenju zahtjeva za obnovu postupka od 04.07.2018. (216) utvrđeno je da u zaglavlju izjave stoji prezime i ime tužitelja, a da se na dnu izjave nalazi potpis.

Prema iskazu svjedokinje OB, u bitnom, ista je od 2003. godine zaposlena u javnobilježničkom uredu Tanje Ferenc u [adresa], a od 2005. kao javnobilježnika prisjednica. Godišnje imaju u prosjeku oko 7 tisuća ovjera i tužitelj joj nije poznat. Ona je ovjerila potpise na spornom raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina. Kada se potpis stranke ovjerava u uredu javnog bilježnika nije moguće da se potpis ovjeri bez da stranka pristupi u ured, a identifikacija osobe koja ovjerava potpis se vrši putem identifikacijskog dokumenta s fotografijom. Iznimno je moguće da javni bilježnik poznaje stranku, pa se tada po tome vrši njezina identifikacija.

Prema iskazu tužitelja, u bitnom, potpis na zahtjevu za izdavanje njegove osobe iskaznice nije njegov, jer se on drugačije potpisuje i nikada svoje prezime ne potpisuje sa "K". Potpisi na poleđini kartona njegove osobne iskaznice nisu njegovi. Slični su njegovom potpisu, ali to nisu njegovi potpisi. Potpis na stranici 134. pomoćne knjige uz upisnik o ovjerama i potvrdama javnog bilježnika, a koji se nalazi kraj njegovog imena i prezimena, nije njegov i on se drugačije potpisuje. Potpis na spornom raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina, nije njegov. On uvijek u potpisu stavlja puno ime i prezime. Ne sjeća se je li ikada bio kod javne bilježnike Tanje Ferenc u [adresa]. Nije 2018. s tuženikom ad1 sklopio raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina, niti taj raskid ugovora potpisao. Potpis na ispravi (16) ispod riječi "Potpis klijenta" nije njegov.

Prema iskazu tuženika ad1 u bitnom, on i tužitelj su sklopili raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina. Oboje su potpisali taj raskid ugovora, i to u javnobilježničkom uredu Tanje Ferenc. Oboje su prilikom potpisa bili prisutni u tom uredu. Zajedno su došli u taj javnobilježnički ured i zajedno iz njega otišli.

Uvidom u zahtjev za izdavanje osobne iskaznice utvrđeno je da se radi o zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice koji se odnosi na tužitelja. Na dnu spomenutog zahtjeva, u rubrici "Potpis podnositelja zahtjeva" stoji potpis koji se odnosi na tužitelja.

Uvidom u karton osobne iskaznice utvrđeno je da se radi o kartonu osobne iskaznice tužitelja. Na poleđini kartona, u rubrikama "Potpis podnositelja zahtjeva" i "Potpis primatelja O.I." stoje potpisi koji se odnose na tužitelja.

Tužitelj je u ovom predmetu potpisao zapisnik posl. br. P-636/2022-37 od 05. svibnja 2023. (236-239).

Grafološkim vještačenjem su vještačeni potpisi koji se odnose na tužitelja: 1. na ovosudnom zapisniku posl. br. P-636/2022-37 od 05. svibnja 2023. (str. 4., prvi potpis ispod riječi "Stranke:"), 2. na zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice, 3. na kartonu osobne iskaznice, 4. u Pomoćnoj knjizi uz upisnik o ovjerama i potvrdama (pkOV) (str. 134., redni broj 3260), 5. na fotokopiji raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018., 6. na fotokopiji zahtjeva za obnovu postupka od 21.06.2018. i 7. na izjavi o povlačenju zahtjeva za obnovu postupka od 04.07.2018.

Grafološkim vještačenjem je utvrđeno da potpisi koji se odnose na tužitelja, i to na: 1. ovosudnom zapisniku posl. br. P-636/2022-37 od 05. svibnja 2023., 3. na kartonu osobne iskaznice, 4. Pomoćnoj knjizi uz upisnik o ovjerama i potvrdama (pkOV), 5. fotokopiji raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018., 6. fotokopiji zahtjeva za obnovu postupka od 21. lipnja 2018. i 7. fotokopiji izjave o povlačenju zahtjeva za obnovu postupka od 04.07.2018. potječu od iste osobe, tj. da su ispisani rukom jedne (iste) osobe. Potpis koji se odnosi na tužitelja, a koji se nalazi na zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice, vjerojatno potječe od iste osobe kao i potpisi na ispravama navedenim pod t. 1., 3., 4., 5., 6. i 7. Iz navedenog slijedi da je tužitelj potpisao raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018.

Tuženici su prihvatili nalaz i mišljenje vještaka. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Naveo je tek da vještak u konačnom mišljenju navodi da sporni potpis vjerojatno potječe od iste osobe, da je na službenim stranicama Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" navedeno da se nakon obavljenog vještačenja rukopisa i potpisa, a ovisno o kvaliteti i kvantiteti dostavljenog materijala, daje mišljenje koje može biti: 1) decidirano (jest skriptor ili nije skriptor), odnosno, 2) mišljenje u stupnjevima vjerojatnosti: vrlo vjerojatno / gotovo sigurno, vrlo vjerojatno, vjerojatno i dolazi u obzir. U konkretnom slučaju po ocjeni tužitelja stupanj vjerojatnosti da se in concreto radi o potpisu tužitelja da jest snižen, gotovo na najnižem stupnju vjerojatnosti.

Sud nalaz i mišljenje vještaka, na koji nije bilo prigovora, ocjenjuje temeljitim, nepristranim i stručnim. Nalaz i mišljenje vještaka dovodi u pitanje jedino iskaz tužitelja, koji sud ocjenjuje neposredno neuvjerljivijim od iskaza tuženika ad1 i nelogičnim (nije smisleno da potpis na kartonu osobne iskaznice koji se odnosi na tužitelja nije tužiteljev), pa sud ne prihvaća iskaz tužitelja. Zbog navedenih razloga sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka.

Prema tome, da je tužitelj potpisao raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. slijedi kako iz ovjere potpisa na toj ispravi, tako i iz grafološkog vještačenja (za sve potpise koje je vještačio, osim za jedan, vještak je decidirano utvrdio da se radi o potpisima koji potječu od osobe koja je kao tužitelj potpisala spomenuti ovosudni zapisnik, dakle, od tužitelja; samo za potpis na zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice vještak je utvrdio da vjerojatno potječe od iste osobe kao i potpisi na drugim ispravama koji su vještačeni).

Tužitelj je bio taj koji je trebao dokazati činjenice na kojima temelji tužbene zahtjeve, pa tako i, prije svega, činjenicu da nije vlastoručno potpisao ispravu pod nazivom raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina. S obzirom na gornja utvrđenja, tužitelj tu činjenicu nije dokazao.

Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. st. 1. istog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Potrebno je razlikovati ništetne ugovore od nepostojećih. Kod ništetnih ugovora su ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, jer ugovorne strane postoje i postoji njihova izjava volje, dopustiv i moguć predmet obveze, osnova i propisani oblik ugovora te su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora. No, unatoč tome, ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku. S druge strane, kod nepostojećih ugovora uopće nisu ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za njihovo sklapanje.

Potpisom raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. lipnja 2018. tužitelj je sklopio ovaj pravni posao. Shodno tome, nema osnove za utvrđenje da ovaj pravni posao nije nastao, pa onda ni da je nepostojeći i da ne proizvodi pravne učinke.

Kao što je izloženo, tužitelj tvrdi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tuženika ad1 i tuženice ad2 ugovor s nedopuštenom pobudom i simulirani ugovor.

Prema čl. 273. st. 1. i 2. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

Prividan (simulirani) ugovor je ugovor kod kojeg postoji svjesni nesklad između volje i očitovanja, jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju. Privid (simulacija) može biti apsolutan, kada se ugovor sklapa radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu i relativan, kada se ugovor sklapa da bi se njime prikrio neki drugi posao. Prema čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

Radi utvrđenja činjenica (da pobuda stranaka nije bila da tuženik ad1 prima, a tuženica ad2 daje uzdržavanje, već osujećenje tužiteljevog prava, te da je ugovor sklopljen radi prijevare tužitelja) iz kojih crpi svoju tvrdnju da je spomenuti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ugovor s nedopuštenom pobudom i simulirani ugovor, tužitelj je kao dokaze predložio uviđaj lica mjesta i vještačenje po vještaku mjerniku i vještaku za graditeljstvo. Ovi dokazi nisu adekvatni za utvrđenje ovih činjenica (istima se ove činjenice ne mogu utvrditi), pa sud te dokaze nije izveo. Posljedično, nije dokazano da se radi o ugovoru s nedopuštenom pobudom, niti o simuliranom ugovoru, pa ne postoji osnova za utvrđenje da isti ne postoji i ne proizvodi pravni učinak između stranaka, ni prema trećim osobama, kao ni da je isti ništetan i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama.

Nadalje, kao što je izloženo, tužitelj tvrdi da je sporazum o osiguranju novčane tražbine od 14. siječnja 2022. pravni posao sklopljen zbog nedopuštene pobude i simulirani ugovor.

Radi utvrđenja činjenica (da je pobuda bila osujećenje vlasničkog prava tužitelja i posljedično tome stjecanje protupravne imovinske koristi na njegovu štetu, da je spomenuti sporazum nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori fikcija – svjesni nesklad volje i očitovanja), iz kojih crpi svoju tvrdnju da je isti pravni posao s nedopuštenom pobudom i simulirani ugovor, tužitelj je kao dokaze predložio uviđaj lica mjesta i vještačenje po vještaku mjerniku i vještaku za graditeljstvo. Ovi dokazi nisu adekvatni za utvrđenje ovih činjenica (istima se ove činjenice ne mogu utvrditi), pa sud te dokaze nije izveo. Posljedično, nije dokazano da se radi o sporazumu s nedopuštenom pobudom, niti o simuliranom ugovoru, pa ne postoji osnova za utvrđenje da isti ne postoji i ne proizvodi pravni učinak između stranaka, ni prema trećim osobama, kao ni da je isti ništetan i ne proizvodi pravni učinak između stranaka ni prema trećim osobama.

Kako nije utvrđeno da su ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tuženika ad1 i tuženice ad2 i sporazum o osiguranju novčane tražbine od 14. siječnja 2022. nepostojeći, niti ništetni, te da ne proizvode pravne učinke, to nema osnove ni aktiviranju posljedica njihovog nepostojanja, ništetnosti i neproizvodnje pravnog učinka. Već zbog toga, nema onda ni osnove za nalaganje z.k. odjelu brisanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini upisanu na ime tuženice ad2 i tuženika ad3.

S obzirom da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. veljače 2018. raskinut, to već zbog toga nema osnove za utvrđenje da taj ugovor predstavlja valjan pravni osnov za stjecanja prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, niti za nalaganje tuženiku ad1 da takvu uknjižbu trpi.

Tužiteljev tužbeni zahtjev opisan u t. III 2. dispozitiva predstavlja tužbu za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (actio Pauliana).

Prema čl. 66. st. 1. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema st. 2. istog članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Prema st. 3. istog članka pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

Prema čl. 69. st. 1. ZOO-a pravna radnja dužnika pobija se tužbom ili prigovorom. Prema st. 2. istog članka tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno, protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

U činjeničnoj osnovi tužbe tužitelj uopće ne tvrdi da ima tražbinu dospjelu za isplatu, niti tko je njegov dužnik vezano za tu tražbinu. Ne tvrdi ni da je pravna radnja njegovog dužnika poduzeta na tužiteljevu štetu, niti koja je to radnja. Ne tvrdi ni da zbog te pravne radnje njegov dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, a kao što je rečeno, sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj. Dakle, iz činjenične osnove na koju se tužitelj poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva opisanog u t. III 2. dispozitiva.

I neovisno od toga, u svakom slučaju ne postoji osnova za konstituciju da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tuženika ad1 i tuženice ad2 gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno da se namiri potraživanje tužitelja i nalaganje tuženici ad2 da trpi da se nekretnine opisane u t. III 2. dispozitiva prodaju na javnoj dražbi, te da se iz postignute prodajne cijene namiri tužiteljevo potraživanje. To iz razloga što je te nekretnine tuženica ad2 sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14. siječnja 2022. otuđila u korist tuženika ad3. Shodno tome, u odnosu na taj sporazum, a ne u odnosu na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, moglo bi se eventualno zahtijevati da gubi učinak u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljevog potraživanja, te nalaganje tuženiku ad3, a ne tuženici ad2, da to trpi.

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I-III dispozitiva.

8.Obje su strane zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženici nisu izgubili ovu parnicu, pa nisu dužni naknaditi tužitelju parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. IV dispozitiva.

Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tuženicima parnične troškove.

Tuženicima su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 3.650,40 eur (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 40. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/23), za sastav podneska od 01. veljače 2023. 50,00 eur (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 40. t. 1.), za sastav podneska od 08. veljače 2023. 3.650,40 eur (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 40. t. 1.), za zastupanje na ročištu 27. veljače 2023. 3.650,40 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. t. 1), za zastupanje na ročištu 05. svibnja 2023. 3.650,40 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. t. 1.), za zastupanje na ročištu 29. svibnja 2023. 3.650,40 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. t. 1.) i za zastupanje na ročištu 14. veljače 2025. 3.650,40 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. t. 1.), ili ukupno 21.952,40 eur.

Nisu im priznati troškovi sastava odgovora na tužbu, sastava podneska od 08. veljače 2023. i zastupanja na ročištima u dijelu iznad priznatog, jer u tom dijelu ti troškovi prelaze limit određen citiranim tarifnim brojevima. Nisu im priznati troškovi sastava podneska od 02. ožujka 2023., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, jer su sadržaj ovog podneska trebali iznijeti već u odgovoru na tužbu, za sastav kojeg su im priznati troškovi. Nisu im priznati troškovi sastava podneska od 15. prosinca 2023., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Nisu im priznati troškovi sastava podneska od 11. prosinca 2024., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, budući su sadržaj ovog podneska mogli iznijeti usmeno na ročištu 14. veljače 2025., za koje su im priznati troškovi zastupanja. Nisu im priznati troškovi sastava podneska od 09. siječnja 2025., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Nisu im priznati troškovi saslušanja svjedoka, jer ti troškovi nisu nastali (položen predujam će im biti vraćen). Nisu im priznati troškovi pristojbi "po odluci suda", jer u pogledu tih troškova njihov zahtjev nije postavljen određeno, kako je to nužno sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a (nije navedeno za koje se pristojbe potražuju troškovi, niti u kojem iznosu).

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. V dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, 21. veljače 2025.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužitelju p.p.,

2. tuženicima p.p.

S u d a c: v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte