REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-1168/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, odvjetnice Sanje Barbarić i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetnice Nere Gajdarov Beg, 21. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja VT prema tuženiku Addiko Bank d.d. u iznosu od 2.316,28 EUR (dvijetisućetristošesnaest eura i dvadesetosam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:
- na iznos od 3,06 EUR od 5. studenog 2008.,
- na iznos od 0,21 EUR od 5. prosinca 2008.,
- na iznos od 7,38 EUR od 5. siječnja 2009.,
- na iznos od 7,51 EUR od 5. veljače 2009.,
- na iznos od 8,61 EUR od 5. ožujka 2009.,
- na iznos od 5,91 EUR od 6. travnja 2009.,
- na iznos od 6,58 EUR od 5. svibnja 2009.,
- na iznos od 4,71 EUR od 5. lipnja 2009.,
- na iznos od 3,37 EUR od 6. srpnja 2009.,
- na iznos od 4,03 EUR od 4. kolovoza 2009.,
- na iznos od 4,72 EUR od 4. rujna 2009.,
- na iznos od 3,53 EUR od 5. listopada 2009.,
- na iznos od 3,50 EUR od 5. studenog 2009.,
- na iznos od 4,69 EUR od 4. prosinca 2009.,
- na iznos od 6,39 EUR od 5. siječnja 2010.,
- na iznos od 8,30 EUR od 5. veljače 2010.,
- na iznos od 7,82 EUR od 5. ožujka 2010.,
- na iznos od 10,58 EUR od 6. travnja 2010.,
- na iznos od 10,42 EUR od 5. svibnja 2010.,
- na iznos od 12,33 EUR od 4. lipnja 2010.,
- na iznos od 19,54 EUR od 5. srpnja 2010.,
- na iznos od 15,85 EUR od 4. kolovoza 2010.,
- na iznos od 24,31 EUR od 6. rujna 2010.,
- na iznos od 21,93 EUR od 6. listopada 2010.,
- na iznos od 17,79 EUR od 5. studenog 2010.,
- na iznos od 25,90 EUR od 6. prosinca 2010.,
- na iznos od 31,73 EUR od 5. siječnja 2011.,
- na iznos od 28,16 EUR od 4. veljače 2011.,
- na iznos od 29,61 EUR od 4. ožujka 2011.,
- na iznos od 25,37 EUR od 5. travnja 2011.,
- na iznos od 28,85 EUR od 5. svibnja 2011.,
- na iznos od 38,53 EUR od 6. lipnja 2011.,
- na iznos od 35,35 EUR od 5. srpnja 2011.,
- na iznos od 54,34 EUR od 4. kolovoza 2011.,
- na iznos od 54,66 EUR od 5. rujna 2011.,
- na iznos od 39,86 EUR od 5. listopada 2011.,
- na iznos od 39,90 EUR od 4. studenog 2011.,
- na iznos od 37,15 EUR od 5. prosinca 2011.,
- na iznos od 40,18 EUR od 5. siječnja 2012.,
- na iznos od 43,05 EUR od 6. veljače 2012.,
- na iznos od 42,66 EUR od 5. ožujka 2012.,
- na iznos od 41,29 EUR od 5. travnja 2012.,
- na iznos od 41,76 EUR od 4. svibnja 2012.,
- na iznos od 43,02 EUR od 5. lipnja 2012.,
- na iznos od 41,55 EUR od 6. srpnja 2012.,
- na iznos od 41,99 EUR od 3. kolovoza 2012.,
- na iznos od 41,06 EUR od 5. rujna 2012.,
- na iznos od 39,37 EUR od 5. listopada 2012.,
- na iznos od 41,49 EUR od 6. studenog 2012.,
- na iznos od 40,68 EUR od 7. prosinca 2012.,
- na iznos od 42,37 EUR od 8. siječnja 2013.,
- na iznos od 39,18 EUR od 7. veljače 2013.,
- na iznos od 39,37 EUR od 8. ožujka 2013.,
- na iznos od 42,21 EUR od 5. travnja 2013.,
- na iznos od 40,63 EUR od 6. svibnja 2013.,
- na iznos od 37,76 EUR od 5. lipnja 2013.,
- na iznos od 36,75 EUR od 5. srpnja 2013.,
- na iznos od 37,01 EUR od 6. kolovoza 2013.,
- na iznos od 39,06 EUR od 5. rujna 2013.,
- na iznos od 40,98 EUR od 4. listopada 2013.,
- na iznos od 40,18 EUR od 8. studenog 2013.,
- na iznos od 41,46 EUR od 6. prosinca 2013.,
- na iznos od 39,77 EUR od 8. siječnja 2014.,
- na iznos od 42,20 EUR od 7. veljače 2014.,
- na iznos od 42,76 EUR od 7. ožujka 2014.,
- na iznos od 42,76 EUR od 7. ožujka 2014.,
- na iznos od 41,74 EUR od 7. svibnja 2014.,
- na iznos od 40,75 EUR od 6. lipnja 2014.,
- na iznos od 41,57 EUR od 7. srpnja 2014.,
- na iznos od 42,83 EUR od 7. kolovoza 2014.,
- na iznos od 43,84 EUR od 10. rujna 2014.,
- na iznos od 43,32 EUR od 7. listopada 2014.,
- na iznos od 45,13 EUR od 11. studenog 2014.,
- na iznos od 45,44 EUR od 10. prosinca 2014.,
- na iznos od 45,59 EUR od 9. siječnja 2015.,
- na iznos od 45,52 EUR od 9. veljače 2015.,
- na iznos od 45,52 EUR od 9. ožujka 2015.
sve do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika Addiko Bank d.d. prema tužitelju VT u iznosu od 32,46 EUR (tridesetdva eura i četrdesetšest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 2,14 EUR od 1. svibnja 2008.,
- na iznos od 5,13 EUR od 1. lipnja 2008.,
- na iznos od 4,43 EUR od 1. srpnja 2008.,
- na iznos od 4,61 EUR od 1. kolovoza 2008.,
- na iznos od 6,35 EUR od 1. rujna 2008.,
- na iznos od 5,62 EUR od 1. listopada 2008.,
- na iznos od 4,18 EUR od 1. studenog 2008..
sve do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Iznosi iz točke I. i točke II. izreke ove presude se prebijaju te se nalaže tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju VT iznos od 2.283,82 EUR (dvijetisućedvjestoosamdesettri eura i osamdesetdva eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 5,69 EUR od 6. travnja 2009.,
- na iznos od 6,58 EUR od 5. svibnja 2009.,
- na iznos od 4,71 EUR od 5. lipnja 2009.,
- na iznos od 3,37 EUR od 6. srpnja 2009.,
- na iznos od 4,03 EUR od 4. kolovoza 2009.,
- na iznos od 4,72 EUR od 4. rujna 2009.,
- na iznos od 3,53 EUR od 5. listopada 2009.,
- na iznos od 3,50 EUR od 5. studenog 2009.,
- na iznos od 4,69 EUR od 4. prosinca 2009.,
- na iznos od 6,39 EUR od 5. siječnja 2010.,
- na iznos od 8,30 EUR od 5. veljače 2010.,
- na iznos od 7,82 EUR od 5. ožujka 2010.,
- na iznos od 10,58 EUR od 6. travnja 2010.,
- na iznos od 10,42 EUR od 5. svibnja 2010.,
- na iznos od 12,33 EUR od 4. lipnja 2010.,
- na iznos od 19,54 EUR od 5. srpnja 2010.,
- na iznos od 15,85 EUR od 4. kolovoza 2010.,
- na iznos od 24,31 EUR od 6. rujna 2010.,
- na iznos od 21,93 EUR od 6. listopada 2010.,
- na iznos od 17,79 EUR od 5. studenog 2010.,
- na iznos od 25,90 EUR od 6. prosinca 2010.,
- na iznos od 31,73 EUR od 5. siječnja 2011.,
- na iznos od 28,16 EUR od 4. veljače 2011.,
- na iznos od 29,61 EUR od 4. ožujka 2011.,
- na iznos od 25,37 EUR od 5. travnja 2011.,
- na iznos od 28,85 EUR od 5. svibnja 2011.,
- na iznos od 38,53 EUR od 6. lipnja 2011.,
- na iznos od 35,35 EUR od 5. srpnja 2011.,
- na iznos od 54,34 EUR od 4. kolovoza 2011.,
- na iznos od 54,66 EUR od 5. rujna 2011.,
- na iznos od 39,86 EUR od 5. listopada 2011.,
- na iznos od 39,90 EUR od 4. studenog 2011.,
- na iznos od 37,15 EUR od 5. prosinca 2011.,
- na iznos od 40,18 EUR od 5. siječnja 2012.,
- na iznos od 43,05 EUR od 6. veljače 2012.,
- na iznos od 42,66 EUR od 5. ožujka 2012.,
- na iznos od 41,29 EUR od 5. travnja 2012.,
- na iznos od 41,76 EUR od 4. svibnja 2012.,
- na iznos od 43,02 EUR od 5. lipnja 2012.,
- na iznos od 41,55 EUR od 6. srpnja 2012.,
- na iznos od 41,99 EUR od 3. kolovoza 2012.,
- na iznos od 41,06 EUR od 5. rujna 2012.,
- na iznos od 39,37 EUR od 5. listopada 2012.,
- na iznos od 41,49 EUR od 6. studenog 2012.,
- na iznos od 40,68 EUR od 7. prosinca 2012.,
- na iznos od 42,37 EUR od 8. siječnja 2013.,
- na iznos od 39,18 EUR od 7. veljače 2013.,
- na iznos od 39,37 EUR od 8. ožujka 2013.,
- na iznos od 42,21 EUR od 5. travnja 2013.,
- na iznos od 40,63 EUR od 6. svibnja 2013.,
- na iznos od 37,76 EUR od 5. lipnja 2013.,
- na iznos od 36,75 EUR od 5. srpnja 2013.,
- na iznos od 37,01 EUR od 6. kolovoza 2013.,
- na iznos od 39,06 EUR od 5. rujna 2013.,
- na iznos od 40,98 EUR od 4. listopada 2013.,
- na iznos od 40,18 EUR od 8. studenog 2013.,
- na iznos od 41,46 EUR od 6. prosinca 2013.,
- na iznos od 39,77 EUR od 8. siječnja 2014.,
- na iznos od 42,20 EUR od 7. veljače 2014.,
- na iznos od 42,76 EUR od 7. ožujka 2014.,
- na iznos od 42,76 EUR od 7. ožujka 2014.,
- na iznos od 41,74 EUR od 7. svibnja 2014.,
- na iznos od 40,75 EUR od 6. lipnja 2014.,
- na iznos od 41,57 EUR od 7. srpnja 2014.,
- na iznos od 42,83 EUR od 7. kolovoza 2014.,
- na iznos od 43,84 EUR od 10. rujna 2014.,
- na iznos od 43,32 EUR od 7. listopada 2014.,
- na iznos od 45,13 EUR od 11. studenog 2014.,
- na iznos od 45,44 EUR od 10. prosinca 2014.,
- na iznos od 45,59 EUR od 9. siječnja 2015.,
- na iznos od 45,52 EUR od 9. veljače 2015.,
- na iznos od 45,52 EUR od 9. ožujka 2015.
sve do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 32,46 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju VT parnični trošak u iznosu od 1.600,00 EUR (tisućušesto eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
VI. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj VT podnio je 12. lipnja 2023. tužbu u kojoj je naveo da je sa tuženikom (tada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao korisnik kredita 11. ožujka 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 016-171/2008 koji je 17. ožujka 2008. potvrđen kod javnog bilježnika, da mu je prema tom ugovoru odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.146,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da je ovaj kredit u cijelosti otplaćen, a da je istim ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i plaćanje mjesečnog anuiteta i kamate u kunskoj protuvrijednosti valute CHF što smatra da je ništetno. Dalje je naveo da ga prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ovog ugovora tuženik kao trgovac nije kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i stoga ništetno. Naveo je i da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu tužitelja POTROŠAČ-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih osam banaka, između kojih je i ovdje tuženik utvrđeno da je opisano ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetno, a da je ovaj sud tom odlukom vezan pa je slijedom navedenog predložio da sud presudom naloži tuženiku vratiti mu na temelju ovih ugovornih odredbi isplaćen novčani iznos (koji je predložio utvrditi izvođenjem dokaza vještačenjem) te mu isplatiti i zakonske zatezne kamate na isti tekuće od isplate pojedinih mjesečnih anuiteta do povrata kao i da tuženiku naloži naknaditi mu trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tuženik Addiko banka d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako smatra da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, da je tužbeni zahtjev nejasan i neodređen, da tužitelj predmetni ugovor nije sklopio kao potrošač pa da se na ovaj spor ne može primijeniti sudska odluka na koju se poziva i da stoga spori aktivnu legitimaciju tužitelja, da ističe prigovor zastare utuženog potraživanja, da smatra da tužitelj nije dokazao da mu je njegovim postupanjem nastala šteta niti da ima pravo na naknadu te štete, da je predmetna ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i da nije dopušteno ocjenjivati je li ništetna, a i da je riječ o odredbi o predmetu ugovora pa ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja, da je tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze, da mu je ugovor prije potpisa i sklapanja pročitan i protumačen od strane javnog bilježnika pa da mu je tako protumačena i predmetna odredba o valutnoj klauzuli te smisao i posljedice sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, da mu je i zaposlenik tuženika prilikom sklapanja ovog ugovora objasnio ekonomski doseg odredbe o valutnoj klauzuli, da je i tuženik u svojem vlastitom glasilu aktivno educirao javnost o uvjetima kreditiranja u CHF valuti i tako omogućio potrošaču da se informira i donese odluku, ovisno o tome u kojoj mu je mjeri tečajni rizik bio prihvatljiv te da su i guverneri Hrvatske narodne banke u svojim javnim nastupima upozoravali javnost o rizicima vezanim za kredite vezane za CHF, a da valutna klauzula u 2008. godini nije bila niti novost u hrvatskom pravnom sustavu te je bila izrazito često korišten pravni institut dok su i devalvacija i hiperinflacija u ne tako davnoj prošlosti bile česta pojava na prostorima Republike Hrvatske pa su građani štitili vrijednost svoje štednje u devizama valutnom klauzulom. Još je naveo da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nikako nije mogao predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka, a pogotovo ne u mjeri u kojoj je do promjena u tečaju švicarskog franka došlo nakon sklapanja istog, a da je tužitelj u trenutku sklapanja ovog ugovora raspolagao s dovoljno informacija da može samostalno procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze pa da stoga predmetna ugovorna odredba nije ništetna. Još je naveo da ista nije niti nepoštena jer ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je zakonom dopuštena, jer osigurava (štiti) jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla, jer je podjednako opasna za vjerovnika i dužnika obzirom je podjednako moguće da tečaj kune u odnosu na švicarski franak poraste ili padne, da nije razumno očekivati da tuženik može predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika kao banke da isključivo tuženik snosi valutni rizik te da sud prilikom ocjene poštenosti ove odredbe ne smije uzeti u obzir činjenice koje su se dogodile nakon sklapanja predmetnog ugovora te osobito činjenicu da je došlo do rasta tečaja švicarskog franka prema kuni. Također je naveo da predmetna odredba ima za cilj ostvarenje načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja te da zakonom nije nametnuta pa da bi usvajanje tužbenog zahtjeva sud favorizirao potrošače koji su bili spremni na valutni rizik uzimajući kredite vezane uz CHF u odnosu na sve one potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i drugim valutama te u odnosu na potrošače koji su svoje kredite u CHF konvertirali u kredite vezane uz EUR. Tuženik je još naveo kako smatra da je način izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je predložio tužitelj pogrešan te da u tom izračunu treba uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno periode kada je tečaj švicarskog franka bio manji od početno ugovorenog, a i da ističe i prigovor radi prijeboja u odnosu na te negativne razlike. Naveo je i kakao smatra da tužitelj nema pravo na zatezne kamate od dana stjecanja obzirom tuženik nije nepošten stjecatelj, a tužitelj ni ne tvrdi da ga je prije podnošenja tužbe pozvao da mu vrati stečen novac. Sijedom svega navedenog predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka.
3. Tužitelj je u nastavku postupka, podneskom od 5. prosinca 2024. naveo da u skladu sa provedenim vještačenjem predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu uslijed ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.316,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pojedinih datuma do isplate kako je navedeno u izreci ove presude do isplate, a prema stavu ovog suda tužitelj ovim podneskom nije preinačio tužbeni zahtjev u smislu odredaba čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) već ga je samo dopunio u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a sukladno tijekom postupka izvedenom dokazu financijskim vještačenjem.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku ugovora (list 6 do 8 spisa), presliku ponude (list 10 spisa), preslike punomoći (list 11 i 12, 15 i 16 spisa), preslike izvatka iz sudskog registra (list 13 i 14, 17 i 18 spisa), preslike otplatnog plana (list 20 te 387 do 392, 403 spisa), presliku presude (list 22 do 30 spisa), presliku dopisa (list 31 spisa), preslike članaka (list 118 i 119, 132 do 139, 158, 349 do 357 spisa), preslike modela i kretanja (list 140 do 142, 176 spisa), presliku biltena (list 177 do 303 spisa), presliku izjave (list 304 do 308 spisa), preslike obavijesti (list 385 do 386, 393, 402 spisa), presliku pregleda prometa (list 394 do 401 spisa) i presliku sudske prakse (list 70 do 117, 121 do 131, 143 do 157, 159 do 175, 309 do 348, 363 do 365, 375 do 379 spisa), saslušao je tužitelja (list 516 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (list 413 do 419 spisa).
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a kojima je određeno da je tužitelj obvezan kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak, uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; u daljnjem tekstu: ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužitelja zastarjelo.
7. Pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Trgovački je sud u Zagrebu utvrdio nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno dva bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.
8. Ovdje predmetni ugovor zaključen je upravo u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te kojom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora kojima je valuta glavnice vezana za protuvrijednost švicarskog franka, a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda pri čemu valja naglasiti da nije dokazao da je tužitelj motocikl koji je predmet ovog ugovora kupio u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača dok je saslušan kao stranka tužitelj VT prema ocjeni suda jasno, životno i uvjerljivo iskazao da je ovim kreditom kupio motocikl za svoje potrebe jer je motorist pa tako upravo kao potrošač u smislu odredaba navedenog zakona.
9. Uvažavajući i daljnji iskaz tužitelja VT da su mu u banci ponudili predmetni kredit kao najpovoljniji te da ga djelatnica banke sa kojom je razgovarao o ovom kreditu nije upozorila na karakteristike valute CHF koji je sud također ocijenio kao jasan, logičan, životan i stoga vjerodostojan i na temelju istoga, a uvažavajući i da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao suprotno, sud je nedvojbeno utvrdio da tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog ugovora od strane tuženika nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF pa stoga i da je ovaj ugovor u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud vezan utvrđenjima iz te presude odnosno utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne. Pri tome valja reći da sud činjenice da je tuženik u vrijeme sklapanja ovog ugovora u javno objavljenim novinskim člancima te vlastitom biltenu upozoravao na rizike ovakvog ugovaranja te da su guverneri Hrvatske narodne banke to činili, a koje iznosi tuženik, ne smatra dokazom prethodno navedenog, a ovdje spornog postupanja tuženika prema tužitelju u trenutku predmetnog ugovaranja.
10. Slijedom navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe ovdje predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. istog zakona ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora isplatio i to u iznosu od 2.316,28 EUR koji, pak, jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića od 29. studenog 2024. (list 413 do 419 spisa) koji je sud ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke pravilnosti ovog izračuna nisu prigovorile. Pri tome valja reći i da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio i da je tužitelj temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi tuženiku na ime određenih mjesečnih anuiteta otplate kredita platio niže iznose od ugovorenih (i to u ukupnom iznosu od 32,46 EUR), uslijed pada tečaja CHF. Kako je tuženik već u odgovoru na tužbu tražio povrat ovako niže plaćenih iznosa mjesečnih anuiteta sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama isticanjem prigovora radi prijeboja ove njegove tražbine prema tužitelju čiju osnovanost tužitelj i nije izričito osporio, sud je stavio u prijeboj prethodno navedene tražbine stranaka te stoga tuženiku naložio da tužitelju isplati nakon prijeboja utvrđen iznos od 2.283,82 EUR dok je preko tog iznosa zahtjev tužitelja odbio.
11. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos isplate i to tekuće od datuma preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koji datumi anuiteta također proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića koji je sud i u tom dijelu ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke utvrđenjima vještaka ovih datuma anuiteta nisu prigovorile, uvažavajući prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužitelju su ove kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.
12. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja zastarjelo neosnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužitelju neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojom presudom je ovaj spor okončan, a koja presuda svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a veže i ovaj sud. Tužitelj je tako predmetnu tužbu podnesenu 12. lipnja 2023. podnio prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom u ovom sporu prema ocjeni suda nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 23.4.2024., 4.6.2024. i 5.12.2024. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 18.9.2024. i 14.1.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi 1.200,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR pa mu je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.600,00 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ocijenjen je u cijelosti neosnovanim jer isti u ovom sporu u odnosu na pretežiti dio tužbenog zahtjeva nije uspio.
14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 21. veljače 2025.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju VT po punomoćnici
2. Tuženiku Addiko Bank d.d. po punomoćniku
