Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pn-8/2024-23

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po punomoćniku odvjetniku Igor Plavšić, protiv tuženika RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupana po odvjetniku Slavko Baotić odvjetniku u Županji, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 17. veljače 2025. u prisustvu punomoćnika tužitelja i drugotuženika, 21. veljače 2025, .

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, te se nalaže se I- tuženiku SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužitelju ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti solidarno isplate daljnji iznos od 11.090,32 Eur sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 2. srpnja 2014. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I- tuženiku SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da solidarno tužitelju ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade prouzročeni parnični trošak 5.979,88 eur sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik RE sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.019,52 eura.

IV: Odbija se tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, sa zahjtevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 9.662,98 eura.

Obrazloženje

1. Dana 2. srpnja 2014. tužitelj je ponio tužbu protiv tuženog SE kojom potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 207.000,00 kn, te naknadu imovinske štete u iznosu od 15.000,00 kn.

1.2. Potom je 17. rujna 2019. tužitelj podnio tužbu protiv Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. sa tužbenim zahtjevom za stupnjevitu tužbu, a ukoliko sud ocjeni da ne postoje uvjeti za podnošenje takve tužbe tužitelj zahtijeva pored isplaćenog iznosa od 182.000,00 kn još isplatu od 240.000,00 kn na ime neimovinske štete, te na ime imovinske štete iznos od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

1.3. U historijatu obje tužbe se navodi da je dana 9. rujna 2013. oko 15,15 sati u [adresa] u [adresa], tuženik RE u namjeri da usmrti tužitelja upravljao teretnim automobilom marke WV transporter reg. oznake [registarska oznaka] kojim je udario tužitelja u lijevi bočni dio uslijed čega je tužitelj pao na tlo i zadobio višestruki prijelom petog slabinskog kralješka, otvoreni prijelom lijeve potkoljenice s iščašenjem nožnog zgloba, prijelom čašice zdjelične kosti i isčašenje lijevog kuka, natučenje lijeve bubrežne lože s podljevom, natučenje i oguljotine glave i lica u području čela i desne jagodice odnosno nanio istom teške tjelesne ozljede.

1.4. Nastavno se navodi da je tužitelj liječen u bolnici u Vukovaru, a potom da je prevezen u KBC Osijek na jedinicu intenzivne njege gdje je podvrgnut operativnom zahvatu i da je u dva navrata bio u toplicama na obveznoj rehabilitaciji. Unatoč svom liječenju navodi se da je kod tužitelja izvjestan nastup invalidnosti i da su tuženici odgovorni za narušeno zdravstveno stanje tužitelja i naknadu štete.

2. Tuženik RE ne spori nastanak štetnog događaja ali osporava težinu štetnih posljedica. U odnosu na odgovornost istakao je da je tada u tijeku bio kazneni postupak kod Županijskog suda u Vukovaru u odnosu na tuženika zbog kaznenog djela iz čl. 111. KZ-a u spisu pod posl. br. K-17/2014 pa kako se odgovornost za naknadu štete temelji na činjenici da je tuženik počinio kazneno djelo tuženik je predložio prekid postupka do okončanja predmetnog kaznenog postupka. Slijedom navedenog protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. u odgovoru na tužbu priznaje postojanje štetnog događaja i nastanak štete pa slijedom toga taj tuženik i preuzima odgovornost u ovoj pravnoj stvari i priznaje pasivnu legitimaciju. Tijekom postupka ističe da je isplatio nesporni iznos štete tužitelju od 182.000,00 kn na ime neimovinske štete i da je time u cijelosti namirio tužitelja zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Dakle, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja po visini i predlaže da se tužitelja odbije sa preostalim tužbenim zahtjevima.

4. Tužitelj podneskom od 16. veljače 2021. od tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. potražuje iznos od 360.000,00 kn na ime neimovinske štete, te imovinske štete iznos od 15.000,00 kn. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj potražuje od tuženika 11.090,32 eura/83.560,02 kn na ime neimovinske štete, te na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege 6.052,16 eura/45.600,00 kn.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: medicinska dokumentacija list 51, presude ŽS u Vukovaru K-4/2020 str. 93-100, medicinske dokumentacije str. 110- 221, preslik zdravstvenog kartona str. 290-372, iskaz svjedoka NE i tužitelja kao stranke u postupku str. 378-379, pismeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Marcela Marcikić str. 399-403, te pismeno očitovanje str. 408-409, usmeni nalaz i mišljenje vještaka i iskaz tuženika RE.

6. Na održanom ročištu 9. veljače 2023. sud je donio rješenje kojim se spaja parnični spis ovog suda Pn-43/2019 na parnični spis Pn-57/2022 iz razloga što se oba tužbena zahtjeva odnose na naknadu štete iz istog štetnog događaja i što je u odnosu na oba tuženika moguće odlučiti na jednak način.

7. Predmet spora je naknada daljnjeg iznosa ne imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 11.090,32 eura.

7.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 15.3.2023. na iznos od 11.090,32 eura u vezi neimovinske štete, te 6.052,16 eura na ime imovinske štete, koji je podnesak tuženicima uručen kako je vidljivo iz potvrda 16.3.2023. Tužitelj je inicijalnom tužbom od prvotuženika zahtijevao naknadu štete u iznosu od 220.000,00 kn, a od drugotuženika je zahtijevao naknadu od 250.000,00 kn da bi zbog promjene Orijentacijskih kriterija 16.02.2021. tužitelj zahtijevao na ime neimovinske štete od drugotuženika isplatu iznosa od 360.000,00 kn, te imovinske štete 15.000,00 kn. Očigledno je da je podneskom od 15.3.2023. došlo do prešutnog povlačenja tužbe za visinu smanjenog tužbenog zahtjeva. U vezi toga je za navesti da tuženik može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (čl. 193. st. 1. ZPP-a), ali tužba se može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Tuženici su se mogli usprotiviti djelomičnom povlačenju tužbe najkasnije do 31. ožujka 2023. kada je istekao 15 dana nakon zaprimanja podneska tužitelja, kako to nisu učinili već tek na raspravi 6. travnja 2023., (nakon što se drugotuženik prethodno upustio u raspravu podneskom od 23. ožujka 2023.) takvo naknadno protivljenje nije od utjecaja na smanjenje tužbenog zahtjeva.

8. Presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovne oznake K-4/2020 -141 od 20. rujna 2021. optuženi RE (tuženik) oglašen je krivim što je dana 9. rujna 2013. oko 15,15 sati u [adresa] u [adresa], ispred kuće br. 32 u kojoj živi u naknadi da usmrti ME, prethodno ga pozvavši da sa svojom suprugom NE dođe u njegovu kuću, smatrajuću da je njegova supruga AE u ljubavnoj vezi s njim i da svi zajedno razgovorom to razjasne, na što je VE pristao, pa kada se ovaj automobilom sa svojom suprugom dovezao do kolnog prilaza kuće, izašao iz automobila i krenuo prema ulazu u dvorište i dok je bio okrenut leđima, teretni automobil kojim je upravljao marke VW, transporter, reg oznake [registarska oznaka], usmjerio prema ME i povećao brzinu, udarivši ga prednjim dijelom vozila u lijevi bočni dio tijela, kojom prilikom je isti pao na tlo, uslijed čega je zadobio višestruki prijelom petog slabinskog kralješka, otvoreni prijelom lijeve potkoljenice i prijelom čašice zdjelične kosti i iščašenje lijevog kuka, koje ozljede su teške tjelesne ozljede, dok je smrtna posljedica izostala, jer navedene ozljede nisu izravno ugrozile životne funkcije, dakle s namjerom da ubije drugog poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj ubojstva, opisano i kažnjivo po čl. 110 KZ-a, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a koja presuda je postala pravomoćna 6. travnja 2022.

8.1. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Za navesti je da vezanost parničnog suda pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda obuhvaća činjenična utvrđenja iz opisa bića kaznenog djela sadržana u izreci presude kaznenog suda, naročito one odlučne činjenice koje predstavljaju bitna činjenična obilježja predmetnog kaznenog djela, kao i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela. Dakle, navedena kaznena presuda obvezujuća je za parnični sud pa valja zaključiti da je tuženi RE na opisani način teretnim vozilom marke VW transporter 9. rujna 2013. oko 15,15 sati u [adresa] u [adresa] ispred kućnog broja 32 s namjerom teško tjelesno ozlijedio tužitelja slijedom čega je utvrđena i njegova odgovornost za naknadu imovinske i neimovinske štete u ovoj pravnoj stvari.

9. Sporna je visina štete i da li postoji doprinos oštećenika u nastanku vlastite štete (podijeljena odgovornost).

9.1. Nesporno je da je navedeno teretno vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d koji i ne spori odgovornost i slijedom čega je taj tuženik tijekom ovog parničnog postupka isplatio tužitelju na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete 6. listopada 2014. iznos od 60.000,00 kn na ime glavnice, a potom 14. ožujka 2016. po istom osnovu daljnji iznos od 122.000,00 kn dakle ukupno 182.000,00 kn/24.155,55 eura.

10. Sud je poklonio vjeru iskazu tuženika SE jedino da je u trenutku štetnog događaja bio u alkoholiziranom stanju, a ne i da je tužitelju žao što se bacio pod tuženikovo vozilo jer je u navedenom kaznenom postupku utvrđeno da je tuženik namjerno teretnim vozilom udario tužitelja dok je tužitelj bio okrenut leđima. Saslušanjem tužitelja u ovom postupku sud je utvrdio da se tuženik nije zadovoljio samo navedenim udaranjem vozilom već dok je tužitelj bio oboren na tlu prešao je vozilom preko njegove noge. Osim toga tužitelj se izjasnio da sa tuženikom ne kontaktira pa je iskaz tuženika očito upravljen na pokušaj da opovrgne utvrđenja iz navedene kaznene presude, a u pogledu zdravstvenih sposobnosti tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje kojim dokaznim sredstvom je utvrdio zdravstveno stanje tužitelja odnosno sve ono što je odlučno za utvrđivanja visine štete. Dakle, saslušanjem svjedoka NE i parničnih stranaka sud je utvrdio da tužitelj neposredno prije štetnog događaja nije ni na koji način doprinio nastanku vlastite štete odnosno nije izazvao tuženika. Naime, činjenica što je tuženik sumnjičio tužitelja da je ranije bio u ljubavnoj vezi sa tuženikovom suprugom nije okolnost koja bi upućivala da je tuženik opisano djelo učinio u afektnom stanju izazvanim neposrednim ponašanjem tužitelja ili da je tužitelj provocirao tuženika, već je gaženje teretnim vozilom isključivo motivirano da se tužitelju osveti. Sud je na zakazano ročište 6. travnja 2023. pozvao suprugu od tuženika AE da je sasluša kao svjedoka, kao što je istu uredno pozvao 30. siječnja 2024., potom pred zamolbenim sudom Općinskog suda u Šibeniku kako bi istoj olakšao pristup radi saslušanja ali ista iako uredno pozvana neopravdano nije pristupila na ročište 14. siječnja 2025. Konačno sud je istog svjedoka pozvao i na raspravu pred ovim sudom 17. veljače 2025. na koje ročitše svjedokinja, supruga prvotuženika, nije pristupila, a niti izostanak opravdala. Drugotuženik je na posljednjem ročištu odustao od njenog saslušanja jer se održavanjem brojnih ročišta uvećavaju parnični troškovi za tog tuženika. Iz predmetne kaznene presude sud je utvrdio da je navedena osoba saslušana i da je u iskazu se izjasnila da u trenutku štetnog događaja se nalazila u kući, da nije vidjela štetni događaj i da je po izlasku iz kuće vidjela jedino pijanog supruga koji je vozilom oštetio crijep. Navedeno jasno upućuje da AE nije svjedok predmetnog štetnog događaja jer nije bila na mjestu štetnog događaja u trenutku ozljeđivanja tužitelja, a u ovom slučaju svjedok može biti jedino osoba koja je pogledom pratila ozljeđivanje tužitelja. Unatoč tome sud je prihvatio da se navedena osoba sasluša kao svjedok iako nije svjedok i brojni pozivi supruzi prvotuženika ukazuju da se strategija odugovlačenja ovog postupka bazira na prijedlogu za saslušanjem supruge tuženika i da ista ni u kom slučaju ne pristupi na sud radi saslušanja sve kako bi se odugovlačio ovaj parnični postupak, a u konačnici kako bi se odužila regresna naknada štete od prvo tuženika od strane drugotuženika. Inzistiranje na izvođenju ovakvog dokaznog prijedloga je očiti primjer pokušaja tuženika da odugovlači postupak time što po dogovoru predlaže saslušanje supruge koja nema namjeru pristupiti na ročište, što je sud dužan spriječiti. Stoga je sud na ročištu 17. veljače 2025. stavio izvan snage rješenje o saslušanju AE.

Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom službenog očitovanja od nogometnog kluba Tovarnik u kakvom je statusu tužitelj u tom nogometnom klubu jer pribavljanje takvog očitovanja ne može poslužiti ocjeni kakvog zdravstvenog stanja je tužitelj jer o zdravstvenom stanju tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja sud može zaključivati jedino na temelju medicinskog vještačenja tijekom kojeg je vještak Marcikić i osobno pregledao tužitelja i izvršio određena testiranja- mjerenja. U odnosu na prijedlog za suočenjem parničnih stranaka za navesti je da su sve odlučne činjenice utvrđene u navedenom kaznenom postupku, a navodima tuženika sud nije poklonio vjeru jer su suštinski u suprotnosti sa odlučnim utvrđenjima odnosno bitnim činjenicama iz navedenog kaznenog postupka, pa je takav prijedlog usmjeren na odugovlačenja postupka.

11. Na prijedlog tužitelja sud je odredio medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku doc. dr. Marcel Marcikić iz Slavonskog Broda specijalist neurokirurgije iz čijeg je nalaza i mišljenja pismenog i usmenog, te pisanog očitovanja sud utvrdio:

- da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj pretrpio prijelom čašice zgloba lijevog kuka sa iščašenjem, otvoreni prijelom lijeve potkoljenice, višekomadni prijelom trupa L5 kralješka, nagnječenje slabinske regije lijevo s krvarenjem oko bubrega, natučenje glave i ogrebotina kože na licu u području jagodične kosti desno koje ozljede se kvalificiraju kao osobito teška tjelesna ozljeda, te da svemu treba pridodati da je stresni događaj uzrokovao novonastalu šećernu bolest.

- tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta do tri dana nakon ozljeđivanja i operacije kralježnice, dva dana nakon operacije potkoljenice, te dva dana nakon operacije nožnog zgloba, bolove srednjeg intenziteta trpio je 20 dana za vrijeme boravka na odjelu KBC u Osijeku, 10 dana nakon operacije u Slavonskom Brodu, bolove slabog intenziteta i trajnog karaktera do 60 dana nakon otpusta iz bolnice u Osijeku, potom bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera koji ulaze u pojačane napore, nakon operacije u Slavonskom Brodu ponovo je trpio slabe kontinuirane bolove kroz 30 dana za koje vrijeme je tretirao bolove analgeticima i mirovanjem. Nakon tog perioda bolovi sud postupno povremenog karaktera i ulaze u pojačane napore.

- tužitelj je trpio sekundarni strah jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 15 +2 dana (17 dana) te strah slabog intenziteta 60+7 do 10 dana (67-70 dana).

- kod tužitelja je došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti zbog umanjene pokretljivosti srednjeg stupnja u lijevom kuku oko 15%, teško umanjene pokretljivosti u lijevom nožnom zglobu oko 25%, slabosti živca peroneusa desno oko 10%, umanjenoj pokretljivosti slabinske kralješnice u srednjem stupnju oko 25% tj. ukupno oko 50% (pedeset posto). Tome treba pridodati umanjenje opće životne aktivnosti zbog novonastale šećerne bolesti tipa 2 koji zahtijeva dijetalne mjere i uzimanje tableta, u visini od 20%. Procjena ukupnog postotka utvrđena je pravilom polovice postotaka: 25% (kralješnica) + 12,5% (lijevi gležanj) + 5% (slabost desnog živca) + 7,5% (umanjena pokretljivost u kuku srednjeg stupnja) + 10% (dijabetes tip 2

– ovisan o tabletama i dijeti). Ukupno umanjenje opće životne aktivnosti je u visini od 60% (šezdeset posto).

- obzirom na ukočenost lijevog nožnog zgloba, "pijetlov hod" i operacijske ožiljke, te šepanje, evidentna je naruženost srednjeg stupnja svakodnevno vidljiva trećima.

11.1. Na primjedbu tuženika vještak se očitovao da je izmjerio pokretljivost svih oštećenih zglobova i kralježnice i na osnovi mjerenja donio zaključak o visini umanjenja opće životne aktivnosti uz primjenu modela umanjenja pojedinih postotaka prema načelima osiguravateljske medicine i vještine. Mjerenje pokretljivosti zglobova, kralježnice je temelj svakog vještačenja zaostalih posljedica za koju su obučeni svi vještaci jednako, a vještaci specijalisti pojedinih grana kirurgije trebaju biti pozvani kada treba utvrditi operacijske načine liječenja tj. da li je provedeno prema pravilima struke npr. ortopedske, traumatološke, abdominalne, urološke, očne i neurokirurške struke. Specijaliste se konzultira da vještače o pravilno izvršenom postupku ili operacije (da li je pločica ili vijak dobro postavljen, da li je čavao uveden u kosti ispravno fiksiran, da li način operiranja debelog crijeva ispravno učinjen itd.). Svi vještaci su prošli tečaj vještačenja u Zagrebu koje se provodi od 1998. na ovamo i spremni su izvršiti vještačenje po načelima osiguravateljske medicine osim psihijatrijskih vještačenja, vještačenja u ginekologiji.

11.2. Na pitanje punomoćnika osiguravajućeg društva vještak se očitovao da je tužitelj zadobio više komadni prijelom trupa L5 kralješka koji je operacijski liječen, postavljene su pločice i vijci kojima su ukočena – fiksirana dva dinamička segmenta kralježnice pa je mjerenjem utvrđeno da tužitelj uopće ne savija kralježnicu unatrag, svega nešto malo unaprijed što predstavlja srednje teško umanjenje pokreta, a tužitelj se tada mora savijati prema naprijed u kukovima uz napomenu da je lijevi kuk teško oštećen i operiran. Tužitelj je operirao desno koljeno zbog čega je umirovljen, a ta ozljeda nije uzeta u obzir kod ocjene umanjenja. Vještak je samo izmjerio i usporedio sa lijevim koljenom, a zašto je umirovljen zbog te ozljede vještak nema saznanja. Nakon obavijesti vještaka na raspravi 6. travnja 2023. da je tužitelj bio vojna osoba vještak iskazuje da su kriteriji za ocjenu invalidnosti pa i umirovljenja pri HV znatno niži nego u sustavu civilnih osoba jer vojska "ne treba" osobe koje ne mogu potrčati i obavljati druge fizičke aktivnosti, pa u najvećem broju slučajeva slijedi umirovljenje. Niži kriteriji povjerenstva za ocjenu trajnog oštećenja podrazumijeva da će ozlijeđena osoba dobiti lakše status invalida i umirovljenja a zbog objektivnih razloga koje je ranije naveo. Da je tužitelj bio civilna osoba puno su manje šanse da bi bio umirovljen. Naime, koljeno nosi oko 30% invalidnosti što je nedovoljno za umirovljene po civilnim kriterijima.

11.3. Na daljnje pitanje punomoćnika osiguranja vještak se očitovao da je na primjedbu tužitelja u svom pismenom očitovanju korigirao postotak vezan uz pokretljivost u lijevom kuku je umanjena oko 50% po pitanju rotacija u kuku, stoga je ukupan postotak zbog tjelesnih oštećenja 50% na što je pridodao postraumatsku šećernu bolest koja je neprekidno na lijekovima i dijeti što dodatno umanjuje životnu aktivnost za 20% pa ukupno takva osoba ulaže 60% više pojačanih napora u odnosu na zdravu i neozlijeđenu osobu.

11.4. U periodu od 2017. pa nadalje, se može reći da je liječenje završeno, nije morala biti potrebna daljnja specijalistička terapija pregledi i slično jer je sve dobro zaraslo i liječenje je dovršeno.

11.5. Na daljnje pitanje vještak se očitovao da je kod tužitelja se na klinici u Osijeku utvrdilo povišen šećer toliko da je morao primati inzulin što je Dijabetes tipa 1, koji je kasnije pravilnim liječenjem, dijetom sveden na dijabetes tipa 2 ovisan o tabletama i dijeti. U zdravstvenom kartonu vještak nije pronašao simptome niti podatke o povišenom šećeru ili nepoznatom ili neotkrivenom dijabetesu tako da ne može isključiti činjenicu da je ovo stresni posttraumatski dijabetes, a da li će netko u srednjoj životnoj dobi oboliti od dijabetesa ne može se pretpostaviti čak ni u slučaju kad postoji mogućnost nasljeđa kao što je ovdje slučaj jer je otac tužitelja bio dijabetičar. Teoretski dijabetes tipa 2 je mogao nastati ranije, ali u klinici je utvrđen dijabetes tipa 1 teži oblik ovisan o inzulinu koji je preveden pravilnom terapijom u dijabetes tipa 2. Dijabetes se prepozna po simptomima žeđanja, pojačanog mokrenja, početnog gubitka tjelesne težine, a utvrđuje se rutinskim testovima koji pokažu povišen šećer u krvi. Dijabetes tipa 1. ima vrlo visoke vrijednosti šećera u krvi 18 ili više mmol dok dijabetes tipa 2 ima niže vrijednosti i odmah se u terapiji počinje sa dijetom i lijekovima, te praćenje takvih bolesnika. Kod tužitelja je dijagnosticiran dijabetes tipa 1 u klinici za traumatologiju Osijek. Točno da se dijabetes može smatrati nasljednom bolesti, ali ne obavezno, te se ne može pod svaku cijenu povezivati s prethodnim nasljeđem ako postoji podatak o teškom stresu i bez prethodnih simptoma te utvrđenom visokom koncentracijom šećera u krvi proglašenim tipom 1. Specijalizacija koja se brine o dijabetičarima je interna medicina odnosno endokrinologija. Kod tužitelja je činjenično utvrđen dijabetes nakon prometne nesreće, a sve ostalo su pretpostavke da li je postojao prije nesreće za koje ne postoji niti jedan dokaz u zdravstvenom kartonu kakav god on bio niti su igdje opisani simptomi dijabetesa prije nesreće, što je temelj koji obvezuje vještaka da se izjasni o oštećenju organizma.

11.6. Tužitelj je u prometnoj nezgodi zadobio ozljedu otvoreni prijelom potkopljenice iznad lijevog nožnog zgloba. Kod tužitelja je zbog prijeloma kosti bio ozlijeđen lisni živac koji "podiže stopalo" pa je to posljedica prometne nesreće što je sanirano ortopedskom operacijom i ukočenjem zgloba tj. nemogućnosti podizanja i spuštanja stopala. Oštećenje živaca donjih udova se može pojaviti kao posljedica dijabetesa, a ono lagano i sporo napreduje, dok je ovdje povezano s traumom. Kod tužitelja je zbog ozljede noge (nožnog zgloba i kuka) bila umanjena pokretljivost zgloba a uslijed negibanja smanjila se pokretljivost i u lijevom koljenu. Mjerenjem 28.2.2023. vještak je utvrdio da je lijevo koljeno pune pokretljivosti nije umanjene pokretljivosti niti je uzeto u obzir u procjeni vidova štete.

11.7. Smanjena pokretljivost desnog stopala postoji zbog oštećenja živca peroneusa, a koje je nastalo uslijed prijeloma L5 kralješka odakle taj živac potječe iz kralježnice, dok je desno koljeno umanjene pokretljivosti zbog operacije 2010. Oštećenje lijevog živca peroneusa nije posljedica poli neouropatije jer je evidentirano već u ranim fazama liječenja kad je tužitelj počeo hodati sa hodalicom i štakama i isključiva je posljedica ozljede živca pri prijelomu potkoljenice ali se ne može isključiti da je posljedica ozljede u razini L5 slomljenog kralješka.

12. Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog tuženika za novim kombiniranim vještačenjem po internisti i ortopedu jer sud u nalazu i mišljenju vještaka Marcela Marcikić nije našao da je pristran, praznina u znanju (odgovorio je na brojna pitanja tuženika precizno i potpuno), nesigurnosti ili kontradiktornosti, dapače vještak je sve navode izveo iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, iz izvršenih mjerenja od strane vještaka i pravila medicinske struke. Vještak Marcel Marcikić kao specijalist neurokirurg je kvalificiran da vještači sve ozljede i bolesti koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju jer su posljedica jakog stresa kao što je utvrđena šećerna bolest kod tužitelja. Visok stupanj umanjenja životnih aktivnosti je posljedica ozljeđivanja tužitelja teretnim vozilom i višestrukih prijeloma, te jakog stresa koji je uzrokovao šećernu bolest i visok postotak nije razlog za određivanje novih vještačenja jer je vještak sve postotke pojedinačno obrazložio. Vještak nije dao nalaz sa područja npr. psihijatrije ili ginekologije pa je kompetentan u ovom slučaju vještačiti naročito s obzirom na svoje bogato iskustvo vještačenja najrazličitijih ozljeda i bolesti somatske prirode. Slijedom toga sud je odbio i prijedlog da se provede vještačenje po Odboru za sudbena mišljenja koji prijedlozi su stavljeni, po mišljenju ovog suda, isključivo iz razloga da se jedno kvalitetno vještačenje pokuša kompromitirati, a u svakom slučaju odužiti postupak koji već zbog prekida jako dugo traje.

12.1. S obzirom na sve naprijed navedeno sud je nalaz i mišljenje vještaka Marcela Marcikića ocijenio kao stručan i objektivan i podoban da sud utvrdi sve okolnosti relevantne za dosudu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

13. Odredbom čl. 19. st. 2. ZOO propisano je da pod pravima osobnosti u smislu ovog zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13.1. Odredbom čl. 1046 ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (ne imovinska šteta).

13.2. Odredbom čl. 1110. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 1.). Pri tome sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvane fizičke boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2.).

13.3. Odredbom čl. 1069. st. 1. ZOO propisano je da za štetu koje pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

13.4. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu čl. 2.t. 2. propisano je da obvezna osiguranja prometa jesu osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti).

13.5. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu čl. 22. propisano je (1) Vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.

14. Prema stavu ovog suda i relevantne sudske prakse neimovinska šteta je po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jedinstvena šteta, a pojedine manifestacije te štete su kriteriji za utvrđivanje pravične novčane naknade.

14.1. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog štetnog događaja od 9. rujna 2013., Orijentacijske kriterije VSRH kao i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete od 15. lipnja 2020. tužitelju pripada jedinstvena naknada u iznosu od 37.741,98 eura. Do navedenog iznosa naknade sud je došao uvažavajući kvalifikatorne okolnosti utvrđene navedenim medicinskim vještačenjem, pa uvažavajući trajanje i jačinu fizičkih boli tužitelju pripada iznos 3.083,02 eur (jaki bolovi 515,62 eura, srednji bolovi 1.313,70 eura i slabi bolovi 1.253,70 eura), pretrpljeni strah s obzirom na jačinu i trajanje u iznosu od 4.000,00 eura, naruženost 4.379,85 eura, te umanjenja životnih aktivnosti iznos od 26.279,11 eura. Uvažavajući da je tužitelju isplaćen od tuženog osiguravajućeg društva nesporan iznos štete od ukupno 182.000,00 kn/24.155,55 eura na ime neimovinske štete, proizlazi da tužitelju pripada daljnji neisplaćen iznos štete od 11.090,32 eura. Na temelju navedenog tužitelj je po ocjeni ovog suda mogao zahtijevati još 13.586,43 eura ali kako posljednjim tužbenim zahtjevom od 15. ožujka 2023. je postavio zahtjev za isplatom iznosa od 11.090,32 eura, a sud ne smije prekoračiti visinu zahtjeva, sud je tužitelju dosudio utuženi iznos.

15. Nesporna je činjenica da je tuženi RE vlasnik teretnog automobila marke VW transporter reg oznake [registarska oznaka] kao i da je na dan štetnog događaja to vozilo bilo osigurano kod tuženika. S obzirom da je u navedenom kaznenom postupku utvrđena odgovornost SE za predmetni štetni događaj kao vlasnika navedenog teretnog vozila koji je namjerno gaženjem teško ozlijedio tužitelja, a ne postoji doprinos oštećenog, pa osim kaznene odgovornosti postoji i građanska odgovornost po naprijed citiranom čl. 1069. ZOO, dok odgovornost tuženog osiguravajućeg društva proizlazi iz zaključene police osiguranja sa tuženikom za navedeno teretno vozilo, a čija odgovornost proizlazi iz odredbe čl. 12. i čl. 22. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Kako u ovoj pravnoj stvari nije moguće donijeti različitu odluku u odnosu na tuženike, očigledno je da su i solidarno odgovorni za naknadu neimovinske.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je naložiti tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos 11.090,32eura na ime neimovinske štete. .

17. U vezi sa navedenom odredbom čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu proizlazi da oštećeniku pripada i pravo na zateznu kamatu u slučaju ne izvršavanja obveze isplate naknade štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a kada tužitelj zahtjeva zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe tužitelju pripada zatezna kamata od tog dana. U ovom slučaju tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika SE **.**.2014., a kada je podnio tuženiku osiguravajućem društvu zahtjev za naknadu štete to iz spisa nije vidljivo. U toj činjeničnoj i pravnoj situaciji tužitelju pripada zatezna kamata od dana podnošenja prve tužbe u ovoj pravnoj stvari i prema prvotuženiku se temelji na odredbi čl. 1103. ZOO i nije moguće kod solidarne odgovornosti odrediti različite datume od kada teče zatezna kamata u odnosu na solidarne dužnike.

18. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (NN 35/05 i dr.)

19. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2., i čl. 164. ZPP-a. VPS je 17. 142,48 eura do donošenja rješenja Županijskog suda u Osijeku 11. siječnja 2024., a nakon toga je 11.090,32 eura.

20.1. Tužitelj je inicijalnom tužbom protiv prvotuženika zahtijevao naknadu neimovinske štete u iznosu od 207.000,00 kn i imovinske 15.000,00 kn, potom je protiv drugo tuženika tužbom zahtijevao isplatu iznosa od 250.000,00 kn 17.9.2019. da bi zbog promjene Orijentacijskih kriterija 16. veljače 2021. od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 360.000,00 kn na ime neimovinske štete i 15.000,00 kn na ime imovinske štete. Nakon spajanja postupka i provedenog medicinskog vještačenja tužitelj od 15.3.2023. zahtijeva isplatu na ime neimovinske štete iznos od 11.090,32 eura i imovinske štete u iznosu od 6.052,16 eura. Po zaprimanju drugostupanjske odluke tužitelj potražuje samo neimovinsku štetu od 11.090,32 eura. Kako je iz točke 7.1. obrazloženja vidljivo tuženici se nisu pravovremeno usprotivili djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva iz kojeg razloga je njihovo protivljenje pravno beznačajno. Osim toga za navesti je da je odredbom čl. 19.3. st. 3. ZPP-a propisano da u tom slučaju tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj suglasnosti za povlačenje tužbe. Tuženici nisu za visinu smanjenog tužbenog zahtjeva postavili zahtjev za naknadom troška zbog čega sud i nije donio posebno rješenje o tom trošku. slijedom navedenog VPS za sve parnične radnje u pogledu neimovinske štete je 11.090,32 eura, a u vezi imovinske dok je taj zahtjev egzistirao 6.052,16 eura.

20.2. Sud je tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznao trošak sastava tužbe od 13.9.2019. iznos od 500,00 eura, sastav podneska od 16.2.2021. kojim je tužitelj povisio tužbeni zahtjev zbog promjene Orijentacijskih kriterija VSRH iznos od 125,00 eura, pristup na ročište 14.4.2021. 25% odnosno 125,00 eura jer su stranke ostale kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te je predložena odgoda ročišta kako bi se u postupak kao umješač uključio RE, a objema stranama je poznato da je isti tuženik u parničnom postupka pod brojem P-333/2014 pa isto je učinjeno samo radi odugovlačenja postupka, mogli su predložiti da se izvrši spajanje, pristup na ročište 25.5.2021. iznos od 500,00 eur, za sastav ostalog podneska od 2.2.2022. iznos od 20,00 eur, pristup na ročište 25.1.2023. iznos od 500,00 eur, podnesak od 6.2.2023. iznos od 20,00 eura, pristup na ročište 9.2.2023. iznos od 500,00 eur, za sastav podneska od 8.3. 2023 kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka 500,00 eur, sastav obrazloženog podneska od 15.3.2023. kojim se tužitelj očitovao na pismeno očitovanje vještaka iznos od 500,00 eur, pristup ročište 6.4.2023. iznos od 500,00 eur, ročište za objavu i uručenje presude 12.05.2023. iznos od 100,00 eura, ročište 7.3.2024. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 100,00 eura, ročište 17.2.2025. iznos od 200,00 eura, objava presude 21.2.2025. iznos od 100,00 eura, ukupno 4.290,00 eura, PDV 1.072,00 eura, 400,00 eura, sudska pristojba na presudu u iznosu od 217,88 eura, ukupno 5.979,88 eura.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od presuđenja temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

Sud tužitelju nije priznao trošak podneska od 10.2.2021. (u troškovniku se navodi 11.2.2021. pogrešno) i 7.10.2022. kojim požuruje sud na rad po ovom predmetu jer ne postupanje suda nije dužna platiti suprotna strana. Tužitelju ne pripada sudska pristojba na tužbu jer istu nije platio, a kako je nastupila zastara istu nije moguće prisilno naplatiti.

Slijedom navedenog tuženik RE se odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.019,52 eura, a drugotuženik sa zahtjevom od 9.662,98 eura .

Za napomenuti je da drugotuženik nije ispravno vrednovao vrijednost parničnih radnji sve i da je uspio u sporu.

U Vukovaru, 21. veljače 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Igor Plavšić odvjetniku u Vinkovcima 2. Tuženiku RE

3. Tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb po punomoćniku Slavko Baotić odvjetniku u Županji