REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-651/2024-35.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ljiljana Bilbija, odvjetnica iz Zagreba, protiv I. tuženika HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, OIB: 68419124305, sa sjedištem u [adresa], i II. tuženika MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josipa Kardum, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri, uz sudjelovanje umješača na strani I. tuženika, UMJETNIČKE ORGANIZACIJE MISSART, OIB: 65604774064, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 23. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Danijele Nenadić, odvjetnice, punomoćnik I. tuženika VK, punomoćnika II. tuženika EK, odvjetnika i zamjenika punomoćnika umješača RKD, dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženi Hrvatska radiotelevizija iz [adresa], OIB: 68419124305 i MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su isplatiti tužitelju RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 13.272,28 EUR zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od podnošenja ove tužbe pa do isplate, te mu naknaditi troškove parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe".

II. Nalaže se tužitelju RK da naknadi II. tuženiku MK trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju RK da naknadi umješaču umjetničkoj organizaciji MISSART trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 312,50 EUR, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 2.093,75 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 11. veljače 2017. na 3. programu Hrvatske radio televizije u 13,11 sati emitirana dokumentarna serija "Heroji Vukovara (3): Grad I-Tigrovi-silos", u kojoj se emisiji govorilo o obrani opkoljenog Vukovara, te o postrojbi Tigrova i njihovim zaslugama u obrani Vukovara. Obzirom su u navedenoj dokumentarnoj seriji iznesene neistinite informacije koje se odnose na tužitelja kao zamjenika zapovjednika obrane Vukovara i njegovoj ulozi u obrani Vukovara, tužitelj je uputio I. tuženiku zahtjev za objavu ispravka informacija, po čemu je I. tuženik i postupio. Iznošenjem neistinitih informacija i to:

- "… bio je napad iz Vojarne, od GK ulice desno, mislim, tamo gdje je oslabilo u tom dijelu, išli smo tamo pomoći ljudima da se odbije taj napad i kad smo se vratili, u to vrijeme, toga dana je baš i mladi ovaj JK otišao…"

- "… da je Mladi Jastreb minirao je iza nas, iza Vatrogasnog doma, da nismo uopće obaviješteni, gdje je poginuo SK i Prljavi Hari, ne znam mu ime on je iz Lovasa…"

- "… kad sam otišao tamo kod njega u ured kad sam mu to rekao, kaže a šta vi radite tamo gore, praktično zapovjednik nije imao pojma gdje mu je praktično obrana Vukovara…"

tužitelju je kao jednom od zapovjednika obrane Vukovara te profesionalnom vojniku i časniku nanesena povreda prava osobnosti te je isti pretrpio duševne boli, povredu ugleda, časti i dostojanstva. Posebice teško za tužitelja je što ga se u navedenoj emisiji neistinito optužuje za neprofesionalno i nesavjesno postupanje u obrani Vukovara, dezavuira tužiteljeva uloga u obrani Vukovara kao jednog od zapovjednika obrane toga grada. Imajući u vidu da je tužitelj kao zamjenik zapovjednika Vukovara obnašao jednu od značajnih uloga u obrani toga grada, u navedenoj emisiji su iznesene neistinite informacije, imputira mu se neprofesionalnost te je stoga tužitelj doživio brojne neugodnosti i pretrpio javne uvrede od poznatih i nepoznatih ljudi. Nakon emitiranja navedene emisije tužitelj je bio izložen svakodnevnim upitima o svojim navodnim postupcima i propustima, kojih nikada nije bilo, a brojne upite i neugodnosti doživjele su i osobe iz kruga njegovih prijatelja, što je dodatno utjecalo na intenzitet tužiteljevih duševnih boli. Razmjeri štete koja je nanesena javnom ugledu tužitelja i posljedično duševnih boli koje je isti pretrpio također proizlaze iz činjenica da je Hrvatska radiotelevizija jedan od najutjecajnijih medija ne samo u Republici Hrvatskoj nego i u hrvatskoj dijaspori zbog svoje dostupnosti, čime su predmetne neistinite informacije doprle do izuzetno velikog broja ljudi. Nadalje tužitelj navodi u tužbi da je vrlo vjerojatno da će se predmetne iznesene neistine u određenom obliku spominjati i prilikom budućeg objavljivanja informacija ili komentara u medijima koji se odnose na tužitelja, uzrokujući mu time daljnje povrede i duševne boli. Stoga od I. i II. tuženika potražuje iznos od 13.272,28 EUR (=100.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe (11. svibnja 2017.) do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je nesporno da je emitirao na programskom kanalu HRT3 epizodu serijala "Heroji Vukovara (3): Grad I- Tigrovi-silos", te objavio ispravak u sklopu 10. epizode serijala koja je emitirana dana 25. ožujka 2017. na HTV3. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da riječ o serijalu koji nije produkcija I. tuženika, već je riječ o vanjskoj produkciji i to umjetničke organizacije MISSART. Člankom 7. st. 2 predmetnog Ugovora MISSART jamči I. tuženiku da se u seriji ne vrijeđa pravo, čast i ugled bilo koje osobe, te se obvezuje svaki eventualni zahtjev trećih osoba s te osnove preuzeti na sebe i snositi svaku štetu s te osnove. Nadalje osporava osnovanost tužbe budući tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz u pogledu činjenice nastanka štete i njezine visine, kao i u pogledu uzročno-posljedične veze između štete i štetnih posljedica. Tužitelj u tužbi samo paušalno navodi da je doživio brojne neugodnosti i pretrpio javne uvrede, kako do poznatih tako i od nepoznatih ljudi, U odnosu na navode tužitelja da mu je objavljenom informacijom povrijeđeno pravo osobnosti ističe da se objava "bio je napad iz Vojarne, od SK [adresa] desno, mislim, tamo gdje je oslabilo u tom dijelu, išli smo tamo pomoći ljudima da se odbije taj napad i kad smo se vratili, u to vrijeme, toga dana je baš i mladi ovaj JK otišao…". odnosi na UK, zvanog R, a ne na ovdje tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška I. tuženiku.

3. II. tuženik se u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na II. tuženika. Ističe da su i tužitelj i II. tuženik vukovarski dragovoljci, istaknuti članovi braniteljskih udruga, te II. tuženik nije imao niti ima namjeru vrijeđati čast i dostojanstvo bilo kojeg hrvatskog branitelja, te smatra da nije ničim narušio čast i ugled tužitelja. Dapače, II. tuženiku je, kao i tužitelju, stalo do istine o Domovinskom ratu te zaštite interesa i digniteta hrvatskih branitelja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška II. tuženiku.

4. Umješač na strani I. tuženika se pridružio navodima I. tuženika.

5. Presudom ovog suda posl. broj Pn-1461/2017 od 28. veljače 2020. naloženo je I. tuženiku da isplati tužitelju iznos od 40.000,00 kn, odbijen je preostali iznos od 60.000,00 kn u odnosu na I. tuženika, odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika u cijelosti te je naloženo tužitelju da naknadi II. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1166/2021 od 18. prosinca 2023. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

6. U ponovljenom postupku tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 25.6.1998. (list 5-6 spisa), zahtjev za objavu ispravka informacije (list 7-12 spisa), ugovor br. UP- 1127/14 od 31.12.2014. (list 24-27 spisa), saslušan je tužitelj (list 33-34 spisa), II. tuženik (listovi 34-35 spisa), te svjedoci KK (list 37-38 spisa), ŽK (list 38-39 spisa), ĐK (list 39 spisa), TK (list 39-40 spisa), LK (list 40 spisa), CK (list 46-47 spisa) i NK (lost 47-48 spisa).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Među parničnim strankama nesporno je da je dana 11. veljače 2017., I. tuženik na programskom kanalu HTV3 emitirao epizodu serijala "Heroji Vukovara (3): Grad I-Tigrovi-silos", te da je objavio zatraženi ispravak tužitelja u sklopu 10. epizode serijala koja je emitirana dana 25. ožujka 2017. na HTV3., dok je sporna pasivna legitimacija I. i II. tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Temeljem čl. 21. st. 1. i 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04, 84/11, 81/13, u daljnjem tekstu: ZM) nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, a šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Temeljem čl. 21. st. 3. ZM-a na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima. Temeljem čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a pod koje se razumijevaju i pravo na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Pritom da bi postojala odgovornost nakladnika za naknadu štete informacija mora biti utemeljena na netočnim činjenicama.

10. I. tuženik je emitirao spornu emisiju u svom programu pa je isti kao nakladnik pasivno legitimiran u postupku naknade štete zbog objave informacije, a temeljem čl. 21. st. 1. i 2. ZM-a te je stoga istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije I. tuženika neosnovan.

11. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala izvanugovorna odgovornost za štetu II. tuženika u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: moraju postojati subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, mora postojati štetna radnja koju je počinio štetnik, a na strani oštećenika mora nastati šteta. Nadalje, mora postojati uzročna veza između izvršene štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećeniku te mora postojati protupravnost štetne radnje. Temeljem čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a pod koje se razumijevaju i pravo na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Stoga, je II. tuženik također odgovoran za naknadu štete ako su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu budući je isti u spornoj emisiji izgovorio upravo izjave za koje tužitelj tvrdi da su mu nanijele štete pa je i njegov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

12. U odnosu na izjavu II. tuženika koja glasi "… bio je napad iz Vojarne, od SK [adresa] desno, mislim, tamo gdje je oslabilo u tom dijelu, išli smo tamo pomoći ljudima da se odbije taj napad i kad smo se vratili, u to vrijeme, toga dana je baš i mladi ovaj JK otišao…" jasno je da se ista ne odnosi na tužitelja već na UK zvanog JK pa u odnosu na navedenu izjavu tužitelju nije mogla nastati šteta jer se ista niti ne odnosi na njega.

13. U odnosu na preostale dvije izjave: "… da je Mladi Jastreb minirao je iza nas, iza Vatrogasnog doma, da nismo uopće obaviješteni, gdje je poginuo SK i Prljavi Hari, ne znam mu ime on je iz Lovasa…", "… kad sam otišao tamo kod njega u ured kad sam mu to rekao, kaže a šta vi radite tamo gore, praktično zapovjednik nije imao pojma gdje mu je praktično obrana Vukovara…" radi se o izjavama koje je II. tuženik dao u sklopu navedene sporne emisije.

14. Sukladno važećoj praksi Europskog suda za ljudska prava moraju se razlikovati činjenične izjave od vrijednosnih sudova jer se postojanje činjenica može dokazati, a istinitost vrijednosnih prosudbi ne (Morice protiv Francuske, § 126; Lingens protiv Austrije § 46; Oberschlick protiv Austrije (br. 1) § 63.) Zahtijevanje da se dokaže istinitost vrijednosnog suda je nemoguće ispuniti i predstavlja povredu prava na izražavanje stava koje je fundamentalni dio prava na slobodu izražavanja zajamčenim čl. 10. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14, u daljnjem tekstu: Ustav), (De Haes and Gijsels protiv Belgije, § 42). Međutim, kada izjava predstavlja vrijednosni sud, razmjernost miješanja javne vlasti može ovisiti o tome da li postoji dostatna "činjenična osnova" za spornu izjavu. Ako nema, tada vrijednosni sud može biti pretjeran (De Haes and Gijsels protiv Belgije, § 47; Oberschlick protiv Austije (br. 2); § 33; Brasilier protiv Francuske, § 36; M, Otchakovsky-Laurens i July protiv Francuske, § 55). Kako bi se razlikovala činjenična izjava od vrijednosnog suda nužno je uzeti u obzir okolnosti konkretnog slučaja i kontekst u kojem su izjave dane (Brasilier protiv Francuske, § 37), uzimajući u obzir da tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je za spornu emisiju čuo od svog suborca KK, koji mu je dostavio putem e-maila navedenu emisiju. Kada ju je pogledao te ga je pogodilo jer je II. tuženik govorio neistine oko njegovog zapovijedanja obranom Vukovara. Točno se znalo gdje se mogu kretati civili i vojnici, a on je rukovodio cjelokupnim sustavom obrane. II. tuženik je bio 1991. u Vukovaru i to od zadnjih dana rujna pa do pada Vukovara, došao je iz I. Gardijske brigade Tigrovi i bio je raspoređen na dijelu luke u Vukovaru, na području silosa, a kasnije na Sajmištu. Kod njega kao zapovjednika su samo mogli dolaziti zapovjednici određenog ranga, tako da II. tuženik nije mogao biti u poziciji da dođe do njega i nije ga nikada upoznao. Emisija ga je dosta pogodila psihički jer se smatra da je loše zapovijedao i da je odgovoran za smrti određenih ljudi koji su poginuli u Vukovaru, imao je osjećaj da je gori ratni zločinac od V i E. I danas kad se dotakne pitanje zapovijedanja Vukovara, ljudi ga zapitkuju što je točno bilo u toj emisiji, preko facebooka mu šalju poruke, a mora im objašnjavati da to nije istina. Što se tiče miniranja kao zapovjednik je određivao koje pravce trebaju zapriječiti radi miniranja koja je jedna od mjera da se spriječi prodor neprijateljskih snaga. Zbog te emisije ga se sotonizira i proganja, ta emisija je bila prikazana na HTV-u i prenosila se vani tako da je mnogo ljudi moglo gledati tu emisiju. HTV i produkcija ga nikad nisu zvali, a što smatra da su trebali te smatra da je nedopustivo da se takve emisije objavljuju bez konzultacije s vojskom, odnosno zapovjedništvom koje je tada bilo u Vukovaru. Misli da je I. tuženik objavio zahtjev za ispravak. Navodi da je sa UK došao krajem kolovoza 1991. i tada je on bio zapovjednik cijele općine, a tužitelj je bio zamjenik i zapovjednik grada [adresa], a UK grada Vukovara. Nakon što je UK službeno otišao iz Vukovara, obnašao je dužnost zapovjednika i bio je postavljen 16. listopada 1991. Ne sjeća se na koji način su poginuli SK i Prljavi Hari, jer je svakodnevno dosta ljudi pogibalo. Iza vatrogasnog doma je katoličko groblje, a iza toga groblja strmina, tako da i nije moglo biti tamo minirano. Ne može odgovoriti na pitanje tko je donosio zapovijed za miniranje određenih dijelova u Vukovaru jer je to vojna tajna. Niži zapovjednici koji su bili u Vukovaru bili su odgovorni njemu, kao glavnom zapovjedniku obrane Vukovara. II. tuženik je bio raspoređen u I. Bojnu 204 Brigade, prvi zapovjednik bojne je bio ČK, a drugi zapovjednik pok. G, a treći je bio BK, koji je isto poginuo. Svaki zapovjednik na svojem dijelu gdje je bio određen je točno znao gdje se može kretati, a gdje ne, gdje su neprijatelji. Vod u kojem je bio II. tuženik, odnosno skupina je bila na Sajmištu gdje je bio zapovjednik J, a prije toga ŠK. Iz tog voda nekoliko pojedinaca su dezertirali i "smucali" se po gradu, a na žalost to je bilo i u drugim skupinama. Kasnije navodi da ne zna tko je bio zapovjednik toga voda i da prvi put čuje da je II. tuženik bio zapovjednik toga voda. Nije kao zapovjednik obrane Vukovara morao znati tko zapovijeda određenim skupinama voda. Prema vojnoj hijerarhiji on kao zapovjednik bi dao naredbu zapovjednicima da preuzmu određene skupine i da točno odrede gdje će oni biti.

16. Iz iskaza II. tuženika proizlazi da je došao u Vukovar 1991., misli da je bilo negdje 9. mjesec, došlo ih je 22 ljudi iz I. gardijske brigade Tigrova, a on je bio zapovjednik te su došli zamijeniti isti vod iz Zagreba-Tigrovi. Tog dana je bilo osiguranje silosa gdje se je nalazilo oružje i u slučaju hitne intervencije u obrani Vukovara. Kada su poginuli SK i Prljavi Hari tog dana su došli u vatrogasni dom vozilom po ulici Josipa Kraša i skrenuli na privremeni put koji je bio napravljen radi dostave jer su tamo bili vatrogasci. Sastali su se u Vatrogasnom domu radi koordinacije, i sjeća se da se trebao vratiti zajedno s SK i FK, ali se nije s njima vozio jer je imao obaveza sa svojim ljudima. Oni su otišli sa vozilom i nastradali su u ulici Josipa Kraša, jer je bila postavljena protutenkovska mina. Nakon tog slučaja je bio dosta ljut i otišao je kod zapovjednika, ovdje tužitelja, a on mu je rekao što su tamo uopće tamo radili, i on je na osnovu toga zaključio da zapovjednik nije imao pojma gdje mu je obrana, a nije ni mogao znati jer su se linije često mijenjale. Oni nisu bili obaviješteni o tom miniranju, a trebali su biti da znaju kuda proći, ni vatrogasci nisu znali da je postavljena ta mina. Navodi da su po ul. GK, SK i Prljavi Hari došli vozilom i tada nije bilo minirano, nego kad su se vraćali tada je bilo minirano. Ne zna da li je SK bio vojnik ili određeni zapovjednik, on se samo predstavio da obilazi liniju. PK je bio vojnik, tako se predstavio i bio je stručnjak za uništavanje tenkova. Nije bio upoznat s time tko postavlja mine i na koji način. Ne zna da li ulica Josipa Kraša ide do Vojarne.

17. Iz iskaza svjedoka KK proizlazi da ne zna II. tuženika, prvi puta je čuo za njega iz dokumentarne emisije. Ističe da nije točna izjava II. tuženika da nije znao za miniranje, a niti da bi ga za to trebao izvijesti ml. JK jer je on bio zapovjednik cijelog grada i za navedeno miniranje je II. tuženik trebao biti izvješteno od niže rangiranih zapovjednika. Što se tiče izjave II. tuženika da ml. JK nije imao pojma gdje mu je praktično obrana, to nije točno iz razloga jer je postavio cijelu obranu grada i znao je točno gdje mu se nalaze jedinice. On je dva puta pogledao to emisiju i nakon toga je razgovarao sa tužiteljem i rekao mu da opet govore neistinu, nakon toga je tužitelj pogledao navedenu emisiju. Nakon što je tužitelj pogledao navedenu emisiju, razgovarali su i rekao mu je da ga je ta neistina povrijedila te da tko je taj čovjek da ga on ne zna. U to vrijeme se nalazio u Vukovaru kao zapovjednik HOS-a i zna što se događalo jer mu je poginulo 25 suboraca. Nakon navedene emisije je bilo dosta prigovora oko iskaza II. tuženika, a pogotovo od mlađeg naraštaja. Zna da je ml. JK izašao iz Vukovara 17./18.11.1991. Navodi da su se i njemu obraćali nakon emisije, a obraćali su se i tužitelju, a to zna iz razgovora s tužiteljem. Kada je bio pozvan kao svjedok je pitao tužitelja, a on mu je pokazao i tužbu i sve zapisnike s ročišta. Ova obrana u Vukovaru je bila postavljena sredinom 9. mjeseca 1991. , a postavio ju je tužitelj. Saznao je da su UK i tužitelj postavili obranu jer kad je došao u Vukovar bio je kod njih u zapovjedništvu i rečeno je da će biti na više punktova na što nisu pristali. Stavili su ih na Sajmište, te je bilo rečeno a i on je zaključio da su oni organizirali obranu u Vukovaru. UK je dao zadaću RK da organizira obranu u Vukovaru iz razloga jer je tužitelj viši časnik za pješadiju. Nije mu poznato da li je II. tuženik kontaktirao s tužiteljem nakon što su poginule određene osobe kao posljedica dolaska na minsko polje.

18. Iz iskaza svjedoka ŽK proizlazi da je u to vrijeme bio u Vukovaru, a zapovjednik je bio ml. JK. Svjedok je bio dozapovjednik i načelnik stožera. U odnosu na miniranje određenih dijelova Vukovara odlučivali su na terenu zapovjednici nižeg ranga i njih bi izvijestili o tome. Tužitelj je znao točno gdje se nalaze jedinice, ne baš u sve vrijeme, ali je znao kad su ga izvijestili zapovjednici koji su bili na tim položajima. Navedene jedinice je RK postavio na određene punktove u Vukovaru. Dok nisu došli UK i RK nije bilo vojnog ustrojstva tog tipa kako su oni organizirali. II. tuženika nije nikada vidio i ne zna da li je bio kod tužitelja u štabu. Inače je po struci ing. geodezije i vodio je operativu, odnosno kartografiju u odnosu na položaj određenih jedinica. RK je imao jako osiguranje i nitko nije mogao doći bez provjere i prethodne najave. Poznato mu je da je ml. JK izašao iz Vukovara 17.11.1991. godine, a on je ostao još iza njega. Glavni zapovjednik, ovdje tužitelj je određivao gdje će u početku biti punktovi jedinica, odnosno zapovjednik je određivao točno gdje će se nalaziti 4 bojne, a niži zapovjednici su na terenu određivali određene zadaće prema uvjetima.

19. Iz iskaza svjedoka ĐK proizlazi da je nije gledao navedenu emisiju. U to vrijeme je bio u Vukovaru, glavni zapovjednik je bio najprije st. JK obrane S a kasnije ml. JK. Inače je u to vrijeme bio vojnik, nalazio se na Sajmištu, a do njega su bili ti ljudi, zapovjednik je bio MK i on ga je smatrao svojim zapovjednikom, kao domaći je bio s njima na terenu jer nisu poznavali Vukovar. Nije znao za miniranje unutar njihovih linija, a zbog toga su poginuli dvojica vojnika. Ne zna da li je II. tuženik bio kod tužitelja u to vrijeme radi pogibije navedenih vojnika. Ne zna tko je zapovijedao da bi se minirala određena područja. Nije bio nikada kod tužitelja u štabu, ali je dolazio u glavni štab kako bi se sreo s prijateljima U i ŽK. Čuo je priču da su dva navedena vojnika poginula od mina, ali nije bio na licu mjesta, ne može se točno sjetiti ali je saznao u informaciju sutradan ili dan kasnije. Poznato mu je da nije bilo sukoba za vrijeme rata sa određenim vojnicima ili časnicima, ali je čuo nakon rata kada je znao doći tužitelj u Vukovar da je imao određenih razmirica i sukoba sa nekim braniteljima, čak po pričanju i fizičkih sukoba. Kada je bio na sajmištu kod vatrogasnog doma, znao je da nije ništa minirano, a kako je došlo do miniranja ne zna, jedino je čuo za posljedice, kad su bili poginuli 2 vojnika. Nije znao te vojnike, a ni pod čijem su bili zapovjedništvu, ne zna što su bili u njihovom teritoriju, zašto i kuda su išli. Kada bih htio otići sa svojeg dijela Sajmišta, morao bih pitati svog zapovjednika, bilo se teško kretati, pucalo se, bio je rat, padale su granate, a određeni su se vojnici morali kretati radi opskrbe hrane i pićem.

20. Iz iskaza svjedoka TK proizlazi da je u Vukovar došao kao povjerenik Vlade Republike Hrvatske, u to vrijeme je zapovjednik bio K, a nakon njega su došli UK i RK, nakon nekog vremena UK je otišao, ostao je RK te organizirao obranu u okviru svojih mogućnosti. Određivao je gdje će se nalazi bojne, satnije i vodovi. Teško je reći s kim je on komunicirao, u pravilu nije komunicirao s nižim zapovjednicima, od zapovjednika bojne, ali ako je došlo do frke i s njima je komunicirao. U odnosu na miniranje ne zna ništa. II. tuženika je upoznao nakon rata, tako da ne zna da li je bio u Vukovaru. Ne zna ništa o pogibiji dvojice vojnika. U početku je bio u povjereništvu, a kasnije radi bombardiranja je bio u štabu. Glavni štab je imao osiguranje, a kako je to RK komunicirao i tko je sve mogao doći u to ne bi ulazio, ne zna. RK je izašao iz Vukovara 17.11.1991.

21. Iz iskaza svjedoka LK proizlazi da je bio u Vukovaru od 1.10.1991. do 17.11.1991. godine i zapovjednik obrane grada Vukovara je bio tužitelj. On je bio u I. Gardijskoj jedinici-Tigrovi i zapovjednik mu je bio II. tuženik. Bili su na više punktova, na sajmištu, djelomično u Borovom naselju, a prvo kad su došli bili su smješteni na silosu, jer su mijenjali dečke koji su prije toga bili na položaju. Inače je sve zapovijedi dobivao od II. tuženika koji mu je bio zapovjednik. Zna da su držali punkt i to u kući dr. Ž, došli su Prljavi Hari i SK, razgovarao je s njima, čuo je priču, ali ne zna zbog čega su došli do njih. Nakon toga su otišli iz kuće, autom su krenuli i tako poginuli, a nije vidio, ali je čuo iz priče da su naletjeli na mine, nije znao da je taj dio uopće bio miniran. Cijela njihova grupa od 19 vojnika je došla tada na teren, a zajedno je s njima došao i II. tuženik. Nije nikada bio u štabu kod RK, jednom su pokušali, ne može se točno sjetiti tko je bio tada s njim, a htjeli su ići u štab radi cigareta, ali nisu mogli ući. Koliko je čuo njegov zapovjednik, ovdje II. tuženik je bio u štabu kod RK, a ne sjeća se kada. Bio je običan vojnik, ne zna da li su bili minirani određeni dijelovi Vukovara, a pogotovo gdje smo oni držali punktove, niti zna tko je bio zapovjednik SK i HK. Kad su SK i Prljavi Hari otišli van, navedeno se dogodilo izvan njihovog punkta, točnu lokaciju ne zna. Čuo je da su navedeni vojnici poginuli od vojnika koji su tamo bili i branili. II. tuženik mu je rekao da je pokušao doći do RK.

22. Iz iskaza svjedoka CK proizlazi da je u Vukovaru bio do 18.11.1991. kad je zarobljen. Bio je policajac, odnosno zapovjednik policije na Mitnici, jedan od zapovjednika, jer je policija imala više punktova na Mitnici. Gledao je navedenu seriju i nije zadovoljan s njom iz razloga jer su se dosta izjavljivale neistine. Nije točno da bi tužitelj minirao određeno zemljište iza svojih ljudi, inače u to vrijeme je mogao dobivati izvješće preko Motorole, to je bio jedini način izravnim kontaktom da mu se jave zapovjednici nižeg ranga od njega jer je tužitelj tada bio zapovjednik obrane Vukovara. Nižerangirani zapovjednici su bili na određenim punktovima gdje su bile borbe te na taj način se preko Motorole jedino moglo doći u kontakt da se utvrdi stanje na terenu. Točno je da se nije moglo znati kakva je situacija na terenu jer se mijenjala iz sekunde u sekundu, tako da tužitelj nije u realnom vremenu mogao znati kakvo je stanje na punktovima i na terenu. Kad je došao na jedan svoj punkt zatekli su određene minirane dijelove i to od strane civila, a kasnije su znali i oni minirati, ali je postojala karta gdje su bili minirani dijelovi sjedišta. U odnosu na njegov dio punkta, nisu nikada dobili zapovijed da određeni teritorij miniraju, sve su radili samoinicijativno i minirali su dijelove teritorija gdje je bila opasnost da bi neprijatelj mogao proći i doći do njih. Nitko nije mogao upasti u štab gdje je bio tužitelj kao zapovjednik jer je bio dobro čuvan štab, moglo se direktno doći i tražiti od ljudi od osiguranja da li mogu stupiti u kontakt s tužiteljem. Isto tako je bilo i sa načelnikom policije. Zna da je RK izašao iz Vukovara 17./18.11.1991. Ne zna točno tko je bio, ako je bio zapovjedniku u ulici Josipa Kraša do vojarne. Ispred vatrogasnog doma u parku je bilo minirano, a ne zna da li je bilo minirano iza vatrogasnog doma. Znao je SK i " DK", zvao se ZK, oni nisu bili zapovjednici već vojnici i nisu imali čina. Ne zna tko je njima bio zapovjednik. Vojnici su se nekontrolirano kretali po Vukovaru iz raznih razloga koje ne želi navoditi. Čuo je o njihovoj pogibiji od kolege koji je bio dobar s SK, stradali su u prometnoj nezgodi, a nakon toga je čuo da su stradali od mine. Grad Vukovar je bio inače bez struje u ruševinama, vozila su se kretala bez svijetla, vozili su brzo i znale su se događati prometne nezgode. Može samo govoriti za svoj punkt na kojem je bio i zna da su javili iz policije da će poslati pojačanje, došla je određena grupa ljudi iz Đakova i nakon nekog vremena je počelo bombardiranje, smjestili su ih u podrume, neki su tada i poginuli, odnosno nakon toga, ali zna da više nisu bili raspoređeni na njegovom punktu nego na drugim punktovima pa ne može reći da li su bili upoznati sa stanjem na terenu i miniranjem terena. Da su ostali na njegovom punktu rekli bi im kakvo je stanje i gdje je minirano područje teritorija. Prije dolaska UK i RK, civili su branili svoje kvartove i punktove i pretežno je zapovjednik bio onaj tko je imao motorolu, a kojeg su vjerojatno izabrali. Nakon što su došli, UK i RK su organizirali improvizaciju, posložili punktove, liniju obrane i dobio se sustav zapovijedanja. Tada je obrana počela funkcionirati. Čuje se i u kontaktu je s tužiteljem, sjeća se da mu je tužitelj rekao o toj emisiji, zna da to nije istina i vidio je da zbog toga tužitelj pati.

23. Iz iskaza svjedoka OK proizlazi da je bio zapovjednik I. satnije I. bojne u Vukovaru, a glavni je zapovjednik tada bio tužitelj. Što se tiče miniranja o tome su odlučivali zapovjednici punkta, a mine bi postavljali vojnici ili zapovjednik punkta i zapovjednici punktova bi obavještavali o tome RK. Zapovjednici punktova su druge zapovjednike punktova izvještavali samo da je nešto bilo minirano. U odnosu na ulicu Josipa Kraša, pretpostavlja da je ona bila minirana protutenkovskim minama iz razloga jer je postojala opasnost da neprijatelji prodru tenkovima u grad. Čuo je za SK i DK da su poginuli u toj ulici dok su se vozili i naletjeli na protutenkovsku minu. Nije siguran što se tiče Kraševe ulice, to je bio punkt od OSA i misli da se radilo o III. satniji. Zapovjednik je bio IK. Taj punkt je bio u Vatrogasnom domu. Ne poznaje MK i što se tiče Tigrova oni su bili na više punktova. Ne može točno reći da li je dio Tigrova bilo na jednom od silosa jer su bila dva silosa, a ne zna gdje je tko točno bio. 24. Sud vjeruje iskazu tužitelja i svjedoka KK, ŽK i TK koji su općenito iskazivali o organizaciji obrane Vukovara, međutim isti o pogibiji dvojice vojnika – SK i DK – o kojima je II. tuženik govorio u spornoj emisiji nemaju nikakvih saznanja. Iz iskaza II. tuženika i svjedoka ĐK, LK, CK i OK koji su suglasno iskazivali da su ti vojnici poginuli u autu naletjevši na minu i kojima sud vjeruje jer su o toj činjenici iskazivali u bitnome suglasno, uvjerljivo i životno, proizlazi da je navedena činjenica točna, odnosno da su ta dva vojnika – SK i ZK zvani PK doista poginuli kada su svojim vozilom naletjeli na protutenkovsku minu za koju nisu znali da je tamo postavljena. U tom kontekstu izjava II. tuženika da je bilo minirano iza njih, a da to nisu znali te da je on zaključio da tužitelj kao zapovjednik nije znao gdje mu je obrana predstavlja njegov vrijednosni sud o načinu vođenja obrane od strane tužitelja, kojeg smatra odgovornim za pogibiju ta dva vojnika jer nisu bili obaviješteni da su postavljene mine. I sam tužitelj u svom iskazu nije htio odgovoriti na pitanje tko odlučuje o tome gdje se postavljaju mine jer da je to vojna tajna, međutim isti je kao glavni zapovjednik obrane Grada Vukovara o tome sigurno imao saznanja.

25. Što se tiče izjave da je II. tuženik bio kod tužitelja, iz iskaza II. tuženika te svjedoka ĐK i LK proizlazi da je II. tuženik bio zapovjednik Tigrova u Vukovaru, dok se tužitelj II. tuženika uopće ne sjeća niti da je isti ikad bio kod njega. S obzirom na njegov rang zapovjednika isti je sasvim sigurno mogao doći u kontakt sa glavnim zapovjednikom pa sud vjeruje II. tuženiku u tom dijelu iskaza. Ostali svjedoci o toj činjenici nemaju nikakvih saznanja, osim svjedoka LK koji je čuo da je isti bio kod tužitelja, ali nije bio prisutan. Nadalje i svjedok TK je iskazivao da tužitelj u pravilu nije komunicirao s nižim zapovjednicima, od zapovjednika bojne, ali ako je došlo do problema i s njima je komunicirao. Stoga je i navedena informacija točna, dok dio izjave "zapovjednik nije imao pojma gdje mu je praktično obrana Vukovara" predstavlja vrijednosni sud II. tuženika čija istinitost se ne može dokazati.

26. Odredba čl. 10. st. 1. i 2. Konvencije propisuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti pa može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

27. Europski sud za ljudska prava je u svojoj dugogodišnjoj praksi odlučujući u okviru čl. 10. st. 2. Konvencije u mnogobrojnim predmetima primjerice Ceylan protiv Turske, Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Couderc i Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske, Bon protiv Hrvatske te recentnije i Standard Verlagsgesellschaft MBH protiv Austrije utvrdio da ne postoji puno prostora za ograničenja rasprave o pitanjima od javnog interesa. Taj Sud je uvijek posebnu važnost pridavao činjenici da je objavljivanje informacija, dokumenata ili fotografija u tisku u javnom interesu i da doprinosi raspravi od općeg interesa te s tim u vezi da u okviru čl. 10. st. 2. Konvencije postoji malo prostora za ograničavanje političkog govora ili rasprave o pitanjima od javnog interesa (Castells protiv Španjolske, Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Prema mišljenju Suda, javni interes obično se odnosi na pitanja koja utječu na javnost u tolikoj mjeri da ona može legitimno iskazati interes za njih, koja privlače pažnju javnosti ili koja je u značajnoj mjeri zabrinjavaju, posebice kada utječu na dobrobit građana ili život zajednice. To je primjenjivo i na pitanja koja mogu izazvati značajne kontroverze, koja se odnose na važno društveno pitanje ili koja uključuju problem za koji bi bilo u interesu javnosti da o njemu bude obaviještena (Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske).

28. Pitanje Domovinskog rata i obrane Vukovara itekako predstavlja pitanje od velikog interesa javnosti, a s obzirom da se Domovinski rat dogodio u recentnijoj povijesti Republike Hrvatske, i da je tim ratom Republika Hrvatska nakon osamostaljivanja 1991. morala osigurati i vlastitu teritorijalnu cjelovitost. Velika većina branitelja Domovinskog rata su i dalje živi, a isti su u tom ratu izgubili suborce ili su svjedočili njihovom teškom ranjavanju pa su sasvim sigurno iznimno zainteresirani za sve teme koje se dotiču Domovinskog rata te ih vrlo emocionalno proživljavaju, a i šira javnost je vrlo zainteresirana za tu temu. Iako je razumljivo da se tužitelj osjeća povrijeđenim izjavama II. tuženika u spornoj emisiji, a budući iz navedenih izjava proizlazi da ga II. tuženik smatra odgovornim kao glavnog zapovjednika da im na terenu nije dojavljeno gdje su bile postavljene mine, a što je za posljedicu imalo pogibiju SK i ĆK zvani PK, s obzirom da da je ovaj sud utvrdio da se radi o točnim informacijama – odnosno da su isti doista i poginuli jer su vozilom naletjeli na protutenkovsku minu, a na koju ne bi naletjeli da su znali da je tamo postavljena te da je II. tuženik o njihovoj pogibiji obavijestio tužitelja, te o vrijednosnom sudu II. tuženika da tužitelj kao glavni zapovjednik nije znao gdje mu je obrana, nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu iz čl. 21. st. 1. i 2. ZM-a I. tuženika kao nakladnika, kao niti za II. tuženika iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Navodi tužitelja da se radi o netočnim informacijama i da ga se kritizira da je loše vodio obranu Vukovara i da je gori ratni zločinac od V i E, predstavlja njegov subjektivni doživljaj izrečenih izjava te sud vjeruje da se doista tako osjećao, međutim sama činjenica da je tužitelj subjektivno doživio navedene izjave kao netočne i uvredljive sama po sebi nije dovoljna već je potrebno da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za odgovornost za štetu I. i II. tuženika.

29. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim dopunskim saslušanjem na okolnost koje informacije su mu nanijele štete, budući je navedena činjenica razvidna već iz samih činjeničnih navoda tužbe.

30. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

32. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

33. II. tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (13.272,28 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. II tuženiku je priznat trošak za sastav obrazloženog podneska od 20.9.2017. po 100 bodova (tbr. 8/1), za pristup na ročišta 6.6.2018., 15.3.2019., 11.9.2019., 17.1.2020. i 23.1.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na ročište 16.11.2018. po 25 bodova (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 625 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.250,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.562,50 EUR.

34. Umješaču je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (13.272,28 EUR) i to za sastav žalbe od 15.5.2020. po 125 bodova (tbr. 10/1) te za pristup na ročište 23.1.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 200 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 400,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 500,00 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

35. Umješaču nije priznat trošak sastava žalbe od 3.2.2021. jer je ista sadržajno identična žalbi od 15.5.2020., a sukladno čl. 207. st. 2. ZPP-a do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača, umješač može sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti pa stoga podnošenje žalbe od 3.2.2021. nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka budući se sukladno citiranoj odredbi čl. 207. st. 2. ZPP-a žalba umješača od 15.5.2020. nije mogla isključiti. Umješaču također nije priznat trošak sastava podnesaka od 25.3.2021. i 9.4.2024. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

36. Utuženi iznos preračunati je u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

37. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. veljače 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. I. tuženiku

3. II. tuženiku po pun.

4. umješaču po pun.