Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1894/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. PN, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 40. Pp-8295/2021 od 23. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. PN i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 144/22, dalje u tekstu: PZ), okr. PN se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 40,00 eura (četrdeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. PN proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 2.100,00 kuna koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od primitka pravomoćne presude, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u tom roku, a obvezan je i naknaditi troškove prekršajnog postupka i to troškove vještačenja u iznosu 700,00 kuna te paušalni iznos troškova 400,00 kuna.
1.1. Istom presudom je od okrivljenika oduzet predmet – crna plastična valjkasta kutijica sa crnim poklopcem ispunjena konopljom težine 2,54 grama.
2. Protiv te presude, okr. PN je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i oduzimanju predmeta predlažući ukinuti presudu, te predmet vratiti na ponovno suđenje u kojem će se provesti dopunsko toksikološko vještačenje i vratiti oduzeti predmet okrivljeniku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi poriče prekršaj, navodeći da je proglašen krivim za posjedovanje veće količine marihuane (2,54 grama) od one količine koju je navodno posjedovao (2,52 grama), kao i da je predmetne zgode posjedovao dozvoljenu materiju, deklariranu, koju je legalno kupio i koja u sebi ne sadrži djelatni sastojak THC već sadrži drugi kanabinoid CBD koji u sebi sadrži do 0,3 % THC- pa se ne radi o drogi već o Cannabis sativi L. čije se sjeme nalazi na EU sortnoj listi i ne predstavlja drogu, što je sve prvostupanjski sud mogao utvrditi novim toksikološkim vještačenjem, koji prijedlog okrivljenika nije prihvatio. Navodi i da nije jasno o kojoj se ukupnoj količini radi jer je u službenoj zabilješci policije navedeno da je izvršeno preliminarno ispitivanje jedne pvc vrećice ispunjene drogom marihuanom ukupne težine s pvc-om 3,04 grama što se bitno razlikuje od one količine za koju je proglašen krivim, iako je iz potvrde o oduzimanju predmeta vidljivo da je od njega oduzeta crna plastična valjkasta kutijica sa crnim poklopcem ispunjena konopljom težine 2,52 grama, dok je u optužnom prijedlogu navedeno da je utvrđena bruto masa 32,10 grama, što je sve nelogično, s tim da se ne vidi niti neto težina kutijice. Dalje u žalbi osporava iskaz ispitanog svjedoka ON, policijskog službenika te predlaže ukidanje presude i provođenje novog toksikološkog vještačenja u novom postupku.
6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
6.1. Prije svega, okrivljenikovo nezakonito posjedovanje droge je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka ON, policijskog službenika koji je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti proturječja, a niti razloga zašto bi neistinito teretio okrivljenika kada je detaljno i jasno iskazao kako je vidio okrivljenika koji je bio na mjestu suvozača da se saginje prema podu na kojem je potom uočena crna plastična valjkasta kutijica sa crnim poklopcem ispunjena konopljom (preliminarnim vještačenjem utvrđena težina od 2,52 grama), ali i na temelju obrane okrivljenika koji je iskazao da je ta kutijica njegova, ali da tvar koja je u njoj, nije droga. Stoga su bezuspješni pokušaji okrivljenika koji paušalnim žalbenim navodima pokušava obezvrijediti životni i logični iskaz navedenog svjedoka. Po ocjeni ovog suda, okrivljenik žalbenim navodima zapravo iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, ističući da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je on počinio prekršaj za koji se tereti.
6.2. Nadalje, odlučnu činjenicu da je predmetna oduzeta tvar droga, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio na temelju nalaza provedenog toksikološkog vještačenja (str. 26 spisa) sačinjenog prema pravilima struke te kao vjerodostojnog dokaza. Iz predmetnog nalaza je jasno vidljivo da je ukupna masa oduzete dostavljene materije s ambalažom iznosila 32,10 grama, a da je masa tvari nakon analize bila 1,87 grama te je masa materije iznosila 2,54 grama, kao i da je dostavljeni materijal pravilno pakiran i označen. Jednako tako je vidljivo da se radilo o konoplji koja sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola (THC). Dakle, navedenim vještačenjem je utvrđeno da je riječ o konoplji koja sadrži više od 0,3 % THC-a. Prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se mogu dobiti droge te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge („Narodne novine“, broj 13/19. i 134/21.) u dijelu I., odjeljku 1., a u vezi konoplje, propisano je:
"Bilo koja biljka konoplje, izuzev sorti koje se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi Europske unije i kod kojih ukupni sadržaj THC-a ne prelazi 0,2%; smola konoplje (hašiš), te ekstrakti i tinkture konoplje".
Stoga, da konoplja ne bi bila droga moraju se kumulativno ispuniti dva uvjeta, onaj vezan za sorte koje se nalaze na navedenoj listi te onaj vezan za ukupni sadržaj THC-a. Budući da je vještačenjem utvrđen sadržaj THC-a veći od 0,2%, tu nema mjesta dvojbi da je riječ o konoplji koja je droga. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da iz nalaza CFIIV „Ivan Vučetić“ proizlazi da je riječ o konoplji koja je droga.
6.3. U odnosu na navod žalbe da je „legalno“ kupio „dozvoljenu“ supstancu za koju je „onaj koji ju je stavio na tržište proveo analizu“ te da navedena tvar ne sadrži THC već drugi kanabionid CBD koji je u tom postotku pomoćna tvar pa se ne radi o drogi u smislu konoplje već o Cannabis sativi L čije se sjeme nalazi na EU sortnoj listi i nije droga (prodaja u komercijalne svrhe, industrijska konoplja), potrebno je istaknuti da je čl. 2. st. 1. t. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisano:
"Industrijska konoplja je konoplja (Cannabis sativa L.) s ukupnim sadržajem THC-a 0,2% i manjim čije sorte se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi Europske unije i nije uvrštena u Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga."
Dakle, da bi bila riječ o industrijskoj konoplji, sadržaj THC-a u svakom slučaju mora biti jednak ili manji od 0,2%, što u ovom predmetu nije slučaju te nije moguće da se radi o takvoj, industrijskoj vrsti konoplje kakvu ističe okrivljenik.
6.4. Nadalje, iako je u pravu okrivljenik kada ističe da je u izreci presude navedeno da je posjedovao veću količinu droge (2,54 grama) od one utvrđene preliminarnim vještačenjem privremeno oduzetog predmeta prema potvrdama i optužbi (2,52 grama), po ocjeni ovog suda se radi o neznatnoj intervenciji u činjenični opis optužbe (već količina za 0,02 grama) čime nije povrijeđen objektivni identitet optužbe jer je prvostupanjski sud precizirao količinu oduzete droge utvrđene nakon provedenog toksikološkog vještačenja, imajući pritom u vidu i da je okrivljeniku izrečena novčana kazna znatno ispod najniže zakonom propisane novčane kazne za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, o čemu će niže biti izneseni razlozi.
6.5. U odnosu na navod žalbe da je okrivljenik „mogao biti doveden u zabludu i u dobroj vjeri nesvjesno počiniti prekršaj“, potrebno je istaknuti da je, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. PZ-a, za počinjenje predmetnog prekršaja dovoljno postupanje iz nehaja, dok počinitelj može biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ukoliko je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. Nadalje, okrivljenika ne može osloboditi prekršajne odgovornosti niti navod (obrane i žalbe) da je pogrešno smatrao da posjeduje dozvoljenu konoplju (koja ne sadrži više od 0,2 % THC-a), budući da je takva zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost bili otklonjiva. Naime, okrivljenik je mogao i morao prema svojim osobnim svojstvima (visoka stručna sprema, vozač, zaposlen, rođ. 1986.g) biti svjestan da posjedujući konoplju (za koju nije imao dokaz da sadrži dozvoljen postotak THC-a), postoji mogućnost da posjeduje i takvu vrstu konoplje koja u sebi sadrži više od 0,2 % THC-a, dakle, da može počiniti nezakonite radnje, te je morao uložiti dužnu pažnju i posebno oprezno pristupiti držanju takve neprovjerene tvari radi izbjegavanja mogućeg počinjenja prekršaja. Osim toga, nema nikakvog razumnog razloga da bi okrivljenik prilikom dolaska policijskih službenika, odbacio nešto za što smatra da nije zabranjeno držati.
6.6. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, nedvojbeno je iz rezultata ovako izvedenih dokaza utvrđeno da se predmetna droga u trenutku zaticanja odnosno uočavanja od strane policijskog službenika, nalazila u posjedu okrivljenika koji je, bez obzira što ju je potom odbacio, imao nad njom faktičku vlast, kao i da je tvar koju je posjedovao - konoplja (Cannabis sativa L.) koja sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola koja okolnost čini tu konoplju drogom, te da nema dvojbe u vezi načina toksikološkog vještačenja upravo one droge koja je oduzeta od okrivljenika, zbog čega je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Iz navedenih razloga je neosnovan žalbeni navod o nužnosti provođenja dopunskog toksikološkog vještačenja koji prijedlog je pravilno i prvostupanjski sud odbio.
6.7. Stoga je žalbene navode u kojima okrivljenik ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj sud nema dvojbe u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.
7. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno odluci o izrečenoj novčanoj kazni, u povodu žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna i više je nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je izrečena prije svega blaža vrsta kazne (za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga je zakonom propisana i kazna zatvora u trajanju do 90 dana), a potom i novčana kazna ublažena znatno ispod minimalno propisane za taj prekršaj (novčana kazna je propisana u rasponu 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, u protuvrijednosti u eurima) pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud, uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Ovdje je potrebno napomenuti da zbog izostanka žalbe tužitelja na izrečenu ublaženu novčanu kaznu, ovaj sud nije mogao intervenirati u novčanu kaznu izrečenu prvostupanjskom presudom znatno ispod najniže novčane kazne za ovaj prekršaj. Pravilno je prvostupanjski sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao žalitelju na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku tri mjeseca računajući od dana primitka ove presude.
8. Nadalje, razmotrivši odluku o oduzimanju predmeta, a u povodu žalbe okrivljenika, ovaj sud ju drži na zakonu osnovanom, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ-a, budući da se radi o predmetu čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti u smislu čl. 51.a PZ-a.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 40,00 eura, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan izdržavati.
10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 21. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.