REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-8/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari I-tužitelja CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tužitelja ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i III-tužiteljice ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 71, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti I- i II-tužitelja, punomoćnika tužitelja Roberta Jančika, odvjetnika u Zagrebu i zamjenice punomoćnika tuženika Kristine Kalauz, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 21. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da I-tužitelju nadoknadi štetu u iznosu 43.800,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2023. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da II-tužitelju nadoknadi štetu u iznosu 30.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2023. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.
III. Odbija se preostali dio zahtjeva I-tužitelja u iznosu od 14.700,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
IV. Odbija se preostali dio zahtjeva II-tužitelja u iznosu od 28.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
V. Odbija se u cijelosti zahtjev III-tužiteljice za naknadom štete u iznosu od 20.800,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.
VI. Nalaže se tuženiku da nadoknadi I-tužitelju parnične troškove u iznosu 6.685,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. 02. 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku da nadoknadi II-tužitelju parnične troškove u iznosu 4.290,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. 02. 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
VIII. Nalaže se III-tužiteljici da tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.610,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. 02. 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 30. prosinca 2023. podnijeli tužbu navodeći da se 21. travnja 2022. dogodila teška prometna nesreća na odsjeku ceste čvorište Babindub (D424) – Zračna luka Zadar kod mjesta Zemunik Donji te da je u toj prometnoj nesreći kao putnik u vozilu smrtno stradala ŽC, inače supruga prvo tužitelja, majka drugo tužitelja i sestra blizankinja treće tužiteljice te da je vozilom upravljala EC kao vozač u vozilu slovenske registarske oznake [registarska oznaka] koja je također smrtno stradala. Tužitelji nadalje navode da su zbog gubitka bliskog srodnika pretrpjeli duševne boli te da je između III-tužiteljice i poginule sestre blizanke postojala međusobna snažna emocionalna bliskost i povezanost, obzirom da se radilo o jednojajčanim bliznakinjama te da su iste do stupanja u njihove bračne zajednice bile nerazdvojne, odrastale u istom okruženju, da između njih nije bilo nikakvih razmirica te da je iznenadna vijest o smrti i same okolnosti slučaja pogibije sestre blizanke s kojom je bila tijesno emocionalno povezana duboko potresla III- tužiteljicu koja je zbog navedenog doživjela emocionalni šok i teške psihičke patnje koje će zasigurno ostaviti dubok trag u njezinom životu. Stoga tužitelji predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku da I i II- tužitelju isplati iznos od po 45.000,00 EUR svakome, a III-tužiteljici 16.000,00 EUR na ime naknade neimovinske štete za duševne boli zbog gubitka bliskog srodnika sa pripadajućom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, kao i da im tuženik naknadi troškove postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Podneskom od 18. siječnja 2024. tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev sa naslova neimovinske štete na način da I-tužitelj potražuje iznos od 58.500,00 eura, II- tužitelj iznos od 58.500,00 eura i III-tužiteljica iznos od 20.800,00 eura zbog smrti bliskog srodnika, navodeći da je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-4-47/2020-5 promijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete, a tužitelji su uskladili tužbene zahtjeve imajući u vidu uvođenje novčane jedinice eura u platnom prometu u Republici Hrvatskoj te općepoznatu situaciju uvjetovanu visokom stopom inflacije.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor litispendencije navodeći da između istih stranaka već teče parnica pred sudom pod poslovnim brojem Pn- 2407/2022 zbog čega je predložio tužbu odbaciti, podredno je tuženik obzirom da je u prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo inozemnih registarskih oznaka priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja te činjenicu da je prednica tužitelja pokojna ŽC u nesreći sudjelovala kao treća osoba, odnosno putnik. Obzirom da se radi o izravnoj tužbi tužitelji se sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nisu odgovornoj osobi tuženika obratili sa odštetnim zahtjevom zbog čega je njihovo postupanje odgovorna osoba bila onemogućena riješiti naknadu štete. Nadalje, tuženik je osporio aktivnu legitimaciju III-tužiteljice navodeći da za istu nisu ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni za isplatu pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1001. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zbog čega je predložio da sud službenim putem od PU šibensko-kninske zatraži podatke o prebivalištu za III-tužiteljicu obzirom da iz tužbe III-tužiteljice u odnosu na mjesto stanovanja proizlazi da između nje i pokojne ŽC nije postojala trajna zajednica života, što je preduvjet predviđen zakonom. Tuženik je također osporio visinu naknade koju je zatražio II-tužitelj, obzirom da je II-tužitelj osoba rođena 1989. i u trenutku nesreće nije bio na skrbi kod pokojne ŽC zbog čega mu ne pripada zatražena naknada. Tuženik je osporio i visinu potraživanja svih tužitelja obzirom da su isti previsoki i odstupaju od Orijentacijskih kriterija. Predložio je da sud u cijelosti odbije tužitelje s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu MUP PU Zadarske od 31.5.2022. (stranica 5 spisa), posebno izvješće Postaje Prometne policije Zadar (list 6-10 spisa), smrtni list za ŽC (list 11 spisa), vjenčani list za I-tužitelja i pokojnu ŽC (list 12 spisa), rodne listove za II i III- tužitelje (list 13-14 spisa), izvadak iz Matice rođenih za III-tužiteljicu (list 15 i 16 spisa), Međunarodni izvadak iz Matice vjenčanih za III-tužiteljicu (list 17 spisa), dopis Policijske uprave Šibensko-kninske, Službe upravnih poslova državljanstva i stranaca od 24. srpnja 2024. za III-tužiteljicu (list 56 i 57 spisa) i saslušao I i II-tužitelja kao parnične stranke, dok nije proveo dokaz saslušanjem III-tužiteljice obzirom na to da je na ročištu održanom 21. siječnja 2025. punomoćnik tužiteljice naveo da odustaje od dokaznog prijedloga za njezinim saslušanjem.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev I- i II- tužitelja djelomično osnovan, dok tužbeni zahtjev III-tužiteljice nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika – supruge I-tužitelja, majke II-tužitelja i sestre blizankinje III- tužiteljice koja je smrtno stradala u prometnoj nesreći. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i činjenica da je poginula u prometnoj nezgodi sudjelovala kao treća osoba odnosno putnik.
7. Sporna je aktivna legitimacija III-tužiteljice i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na sve tužitelje.
8. U odnosu na ranije istaknuti prigovor litispendencije tuženika u odgovoru na tužbu valja navesti kako je sud utvrdio da je isti neosnovan, obzirom da je postupak u predmetu poslovni broj Pn-2407/2022 vođen između tužitelja u ovom postupku i Triglav osiguranja d.d. te da Hrvatski ured za osiguranje nije bio stranka tog postupka, s time da je podneskom od 21. kolovoza 2024. tuženik povukao prigovor litispendencije istaknut u odgovoru na tužbu.
9. U odnosu na navode tuženika da se tužitelji nisu obratili odgovornoj osobi tuženika u smislu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu sa odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe, sud je rješenjem od 19. ožujka 2024. uputio tužitelje da u roku od osam dana od primitka rješenja pokrenu postupak mirenja u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. Zakona o parničnom postupku, da u roku od 15 dana sudjeluju na informativnom sastanku o medijaciji pred Centrom za mirno rješenje sporova ili sucem izmiriteljem ovoga suda, u smislu odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o mirnom rješavanju sporova uz upozorenje da stranka koja je upućena pokrenuti postupak mirenja, a ne pristupi sastanku radi pokušaja mirenja gubi pravo tražiti naknadu daljnjih troškova postupka pred sudom prvog stupnja u smislu odredbe čl. 186.d st. 9. Zakona o parničnom postupku. Tužitelji su podneskom od 20. ožujka 2024. obavijestili sud o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka za mirno rješavanje sporova te je utvrđeno da je mirenje bilo neuspješno.
10. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije III-tužiteljice ZC rođene FC uvidom u rodni list za istu na listu 14 spisa te uvidom u rodni list preminule ŽC rođene FC na listu 15 spisa utvrđeno je da su iste sestre te da su rođene istog dana 27. rujna 1967. od oca FC i majke ČC rođene C zbog čega sud smatra neosnovanim navedeni prigovor te je III- tužiteljica u ovom postupku aktivno legitimirana potraživati naknadu štete u ovom postupku od tuženika zbog smrti bliske osobe-sestre.
11. Tužitelji tužbene zahtjeve temelje na članku 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. -dalje: ZOO) kojim je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.
12. Radi utvrđivanja odlučne činjenice, odnosno je li između I-tužitelja i pokojne ŽC postojala trajnija zajednica života, sud je saslušao I-tužitelja koji je iskazao da je sa pokojnom bio u braku 36 godina, da su se za vrijeme trajanja braka dobro slagali, da od smrti supruge se teško snalazi u životu, izrazito je potresen te mu supruga jako nedostaje zbog čega mu se život u potpunosti izmijenio.
13. Radi utvrđivanja odlučne činjenice sud je saslušao II-tužitelja koji je iskazao da mu se život u potpunosti promijenio od trenutka kada je nastradala njegova majka te je sa majkom ručao skupa, puno su vremena provodili zajedno s time da je II-tužitelj živio na gornjem katu kuće, a majka je živjela na donjem katu kuće. Nadalje, II-tužitelj je izjavio da je za njega gubitak majke bio ogroman šok i životna nepravda s kojim se i dan danas ne može pomiriti, posebno stoga što je II-tužitelj sin jedinac koji je bio izrazito vezan uz majku te obzirom je III-tužiteljica fizički slična njegovoj majci u njoj prepoznaje svoju majku te ju ima potrebu kontaktirati i obići je te zbog čega ima traume jer to više nije osoba za kojom ima potrebe. II-tužitelj je nadalje iskazao da nije oženjen, već da je živio u izvanbračnoj zajednici od sredine 2018. do sredine 2019. godine te da iz te izvanbračne zajednice ima dijete koje živi s majkom, kao i da se prvi put zaposlio nakon završenog obrazovanja 1. lipnja 2008. Na sezonskim poslovima do 2012., a u stalni radni odnos se zaposlio 2021. nekoliko mjeseci nakon tragičnog događaja.
14. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. siječnja 2025. utvrđeno je da III- tužiteljica nije pristupila radi saslušanja te je punomoćnik III-tužiteljice ispričao njezin nedolazak zbog bolesti i odustao od njezinog saslušanja.
15. Sud je prihvatio iskaz I-tužitelja kao uvjerljiv i istinit iz kojeg proizlazi da je bio u dugogodišnjem braku sa preminulom te da trpi duševne boli zbog gubitka supruge, a i tuženik nije prigovarao njegovom iskazu u tom dijelu. Stoga je I-tužitelju za povredu prava osobnosti na ime naknade neimovinske štete za duševne boli zbog gubitka supruge dosuđen iznos od 43.800,00 eura, dok je u preostalom dijelu za iznos od 14.700,00 eura zahtjev odbijen kao previsoko postavljen imajući na umu pravno shvaćanje Vrhovnog suda zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela održanima 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."
16. Sud je prihvatio iskaz II-tužitelja kao uvjerljiv i istinit iz kojeg proizlazi da je bio kao sin jedinac izrazito blizak i emocionalno povezan sa majkom te da su iako su živjeli svako na određenom katu kuće praktično živjeli u istoj kući, zbog čega sud ocjenjuje da II-tužitelj trpi duševne boli zbog smrti majke uz koju je bio izrazito vezan te da mu uslijed navedenog pripada pravična novčana naknada sa naslova neimovinske štete za duševne boli zbog gubitka majke u iznosu od 30.000,00 eura, obzirom da je riječ odrasloj osobi koja je odrasla i osamostalila se, odnosno o osobi koja nije na odgoju i skrbi kod roditelja. Stoga je u preostalom dijelu za iznos od 28.500,00 EUR tužbeni zahtjev II-tužitelja odbijen kao neosnovan.
17. U smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a III-tužiteljica kao sestra preminule ima pravo na naknadu neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a ukoliko je između u ovom slučaju III-tužiteljice i preminule postojala trajnija zajednica života.
18. Uvidom u dopis Ministarstva unutarnjih poslova dopis Policijske uprave Šibensko-kninske, Službe upravnih poslova državljanstva i stranaca od 24. srpnja 2024. za III-tužiteljicu (list 56 i 57 spisa) sud je utvrdio da je III-tužiteljica imala prebivalište u [adresa] (općina [adresa]) u razdoblju od 16. 09. 1985. do 30.12.2014. kada je brisana iz evidencije u smislu odredbe čl.18. st. 3. Zakona o prebivalištu odnosno da u vrijeme štetnog događaja (21. travnja 2022) nije imala prebivalište na istom području na kojem je živjela preminula ŽC, obzirom na to da je ista brisana iz evidencije prebivališta još 30.12.2014.
19. Neovisno o navedenom, ovaj sud ocjenjuje da III-tužiteljica okolnost da je između nje i preminule ŽC postojala trajnija zajednica života dviju sestara koja ne podrazumijeva nužno i fizički neprestan zajednički život pod istim krovom, već je bitno jesu li III-tužiteljica i njezina sestra uspjele očuvati međusobno čvrstu emocionalnu povezanost koja se održala sve do smrti pokojne ŽC, nije dokazala. Gledano u svjetlu pravnog standarda koji mora postojati sa značajem pretpostavke za dosuđivanje prijeporne naknade štete, trajnija zajednica života ostvaruje se i ako između sestre, s jedne strane, i sestre, s druge strane, postoji čvrsta emocionalna povezanost ili bliskost te međusobna upućenost sa snažnim osjećajima pripadnosti zajednici srodnika, ali i snažnim osjećajem potrebe da se viđaju, prate u svakodnevici, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć. Obzirom da je punomoćnik III-tužiteljice odustao od njezinog saslušanja kao stranke u postupku, a sud iz provedenih dokaza nije mogao zaključiti o postojanju međusobne čvrste emocionalne povezanosti između III- tužiteljice i pokojne ŽC koja bi opravdavala dosuđivanje naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog gubitka bliskog srodnika, odnosno III-tužiteljica nije dokazala postojanje čvrste emocionalne vezanosti i upućenosti na pokojnu ŽC, to je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev III- tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe kao neosnovan. 20. Članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.). Imajući u vidu da se tužitelji nisu prije podnošenja tužbe obratili tuženiku sa odštetnim zahtjevom, to su kamate na iznos dosuđene naknade neimovinske štete I- i II- tužiteljima dosuđene od dana podnošenja tužbe do isplate, a kako je i zatraženo u tužbenom zahtjevu.
21. Visina stope zakonskih zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i čl. 154. st. 2. ZPP u vezi sa odredbom čl. 37. st. 2. ZPP pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini u odnosu na svakog pojedinog tužitelja obzirom da tužitelji u ovom postupku nisu nužni i jedinstveni suparničari zbog čega se spor prema svakom od njih može riješiti na različit način te se njihovi zahtjevi ne zbrajaju.
23. I-tužiteljev uspjeh u sporu iznosi 100% u odnosu na osnovu i 75% u odnosu na visinu odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 87,5% (100+75=175:2=87,5). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 12,5% (100%-87,5% uspjeha I-tužitelja) što znači da je I- tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se I-tužitelju odmjerava naknada troškova u omjeru od 75% (87,5% uspjeha I-tužitelja umanjeno za 12,5% uspjeha tuženika).
24. Stoga su I-tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 8.7.2024. (Tbr. 9/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 21.01.2025. (Tbr. 9/1-500 bodova), za sastav podnesaka od 18.1.2024. (Tbr. 8/1-500 bodova), 15.03.2024. (Tbr. 8/1-500 bodova) i 18.07.2024. (Tbr. 8/1-500 bodova) odnosno ukupno 3.000,00 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura što ukupno iznosi 6.000,00 eura uz povećanje od 10% sukladno Tbr. 40. OT-a zbog zastupanja više osoba, 600,00 eura odnosno ukupno 6.600,00 eura uz porez na dodanu vrijednost od 25% od 1.650,00 eura odnosno ukupno 8.250,00 eura. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 331,81 eura (koji je I-tužitelj i podmirio) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 331,81 eura odnosno ukupno priznati trošak iznosi 8.913,62 eura. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 75%, pa je I-tužitelju dosuđen trošak u iznosu 6.685,22 eura.
25. II-tužiteljev uspjeh u sporu iznosi 100% u odnosu na osnovu i 52% u odnosu na visinu odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 76% (100+52=152:2=76). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 24% (100%-76% uspjeha II-tužitelja) što znači da je II-tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se II-tužitelju odmjerava naknada troškova u omjeru od 52% (76% uspjeha II-tužitelja umanjeno za 24% uspjeha tuženika). II-tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 8.7.2024. (Tbr. 9/1-500 bodova) i zastupanja na ročištu 21.01.2025. (Tbr. 9/1-500 bodova) te za sastav podnesaka od 18.1.2024. (Tbr. 8/1-500 bodova), 15.03.2024. (Tbr. 8/1-500 bodova) i podneska od 18.07.2024. (Tbr. 8/1-500 bodova) odnosno ukupno 3.000,00 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura što ukupno iznosi 6.000,00 eura uz povećanje od 10% sukladno Tbr. 40. OT-a zbog zastupanja više osoba, 600,00 eura odnosno ukupno 6.600,00 eura uz porez na dodanu vrijednost od 25% od 1.650,00 eura odnosno ukupno 8.250,00 eura. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 52%, pa je I-tužitelju dosuđen trošak u iznosu 4.290,00 eura.
26. III-tužiteljica je u cijelosti izgubila spor pa su u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tuženiku dosuđeni troškovi postupka sukladno konačno postavljenom zahtjevu III-tužiteljice i to za odgovor na tužbu (Tbr. 8/1 250 bodova), zastupanje na ročištu u postupku mirenja od 10.05.2024. (Tbr. 7/8 OT 250 bodova), zastupanja na ročištima 08.07.2024. (Tbr. 9/1 OT 250 bodova) i 21.01.2025. (Tbr. 9/1 OT 250 bodova) i sastav podneska od 21.08.2024. (Tbr. 8/1 250 bodova), odnosno ukupno 1.000,00 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura, odnosno 2.000,00 eura uz pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25%, odnosno 500,00 eura te pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 110,60 eura odnosno ukupno 2.610,60 eura.
27. Na dosuđeni trošak I–tužitelju i II-tužitelju te tuženiku u odnosu na III-tužiteljicu su dosuđene zatezne kamate primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.
28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 21. veljače 2025.
Sudac:
Ingrid Šegon
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja uz nalog za plaćanje pristojbe za prvostupanjsku presudu 2. Pun. tuženika