REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1064/2019-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andrijani Markić Jurišić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika specijaliste UT u pravnoj stvari tužitelja, ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Klaić, odvjetnik u OD Klaić&Klaić iz Zagreba, Boškovićeva 6/II, protiv tuženika, ZAVAROVALNICA SAVA, ZAVAROVALNA DRUŽBA d.d., Republika Slovenija, Cankarjeva ulica 3, Maribor, MBS: 081032510, OIB: 45237012600, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 21. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAVAROVALNICA SAVA, ZAVAROVALNA DRUŽBA d.d., Republika Slovenija, Cankarjeva ulica 3, Maribor, MBS: 081032510, OIB: 45237012600, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9 da tužitelju ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.240,11 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. lipnja 2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da mu se na ime imovinske štete za troškove prijevoza i ležarine vozila isplati 725,82 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. lipnja 2016. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ZAVAROVALNICA SAVA, ZAVAROVALNA DRUŽBA d.d., Republika Slovenija, Cankarjeva ulica 3, Maribor, MBS: 081032510, OIB: 45237012600, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9 da tužitelju ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.700,19 eura sa zateznim kamatama od 21. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji u tužbi od 18. travnja 1999. navodi kako je 17. travnja 2016. u mjestu Vrsi došlo do osiguranog slučaja - prometne nezgode u kojoj je oštećen osobni automobil u vlasništvu tužitelja marke AUDI A8, reg. oznaka [registarska oznaka]. Navedeni automobil je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran policom kasko osiguranja kod (prednika) tuženika broj 410006766036. Nakon navedene prometne nezgode tužitelj se obratio tuženiku sa prijavom štete za isplatu po polici kasko osiguranja koji predmet se vodi kod tuženika pod borjem 687-2016 AK. Nakon popisa i procjene štete na oštećenom vozilu tuženik je isplatio nesporni iznos od 11.771,88 eura/88.695,27 kuna. Nadalje, navodi kako je pred ovim sudom pokrenut postupak osiguranja dokaza pod poslovnim broj R1-600/2016 u kojem je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku sudskom vještaku dipl.ing. Nevenu Erešu. Obzirom je mišljenja kako mu šteta nije u cijelosti naknađena tužitelj potražuje isplatu iznosa od 17.209,53 kune na ime preostalog iznosa štete sa kamatama od 24. lipnja 2016., trošak prijevoza oštećenog vozila u iznosu od 4.531,25 kuna, 937,50 kuna na ime ležarine također sa kamatama od 24. lipnja 2016. te trošak postupka osiguranja dokaza u iznosu od 2.875,304 kune kao i trošak ovog postupka.

1.2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 27. studenog 2023. tužitelj potražuje iznos od 2.965,94 eura sa zateznim kamatama od 24. lipnja 2016. do isplate (a koji trošak obuhvaća 2.240,11 eura na ime imovinske štete, 124,42 eura na ime ležarina te 601,40 eura na ime prijevoza oštećenog vozila), trošak postupka osiguranja dokaza u iznosu od 381,58 eura sa zateznim kamatama od 17. siječnja 2017. do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu tužbenog zahtjeva ističući prigovor cjelokupnog namirenja obzirom je u izvansudskom postupku na ime naknade štete tužitelju isplatio iznos od 11.771,88 eura (88.695,27 kuna) sukladno obračunu totalne štete. Osporava da bi upravo on bio stranka u postupku. Smatra da iz dokumentacije koja je dostavljena ne proizlaze oštećenja koja bi opravdavala dosudu daljnjeg iznosa. Tuženik se izričito protivi korištenju nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nevena Ereša, dipl. ing. koji je sačinjen u okviru postupka osiguranja dokaza, te smatra kako je provođenje tog postupka bilo neopravdano zbog čega posljedično osporava i zahtjev tužitelja u odnosu na naknadu troškova tog postupka. Tuženik se poziva na prigovor tužitelja kojeg je zaprimio 14. lipnja 2016. u kojem je tužitelj naveo kako je nakon štetnog događaja motor vozila radio neko vrijeme bez ulja uslijed čega je potpuno uništen. Zbog navedenog, tuženik smatra kako je tužitelj i nakon štetnog događaja upravljao motornim vozilom uslijed čega je došlo do gubitka ulja, što je uzrokovalo daljnja oštećenja, a upravo takva oštećenja su isključena iz osiguranja sukladno čl. 13. toč. 13. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska. Tuženik također osporava trošak prijevoza oštećenog vozila pozivajući se na odredbe čl. 15. Općih uvjeta kojim je propisano da su osiguranjem obuhvaćeni i drugi troškovi i to: tegljenje ili prijevoz oštećenog vozila do najbliže radionice koja može obaviti potrebni ili konačni popravak što tužitelj nije učinio obzirom je oštećeno vozilo teglio od mjesta Vrsi do Grada Zagreba. Tuženik također osporava i troškove ležarine obzirom da isti nisu obuhvaćeni policom osiguranja, kao i tijek zateznih kamata.

3. Tijekom postupka pročitane su isprave dostavljene u spis i to: zapisnik o izvidu štete (list 5-6), dopis tuženika od 4. svibnja 2016. (list 7), dopis tuženika od 24. lipnja 2016. (list 8-9), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nevena Ereša, dipl. ing. (list 10- 14), račun br. 24 Madura Project j.d.o.o. (list 15), račun Porsche Zagreb Jankomir (list 16), informacija o nalogu plaćanja (list 17), nalog za likvidaciju (list 28), obračun totalne štete (list 29), prigovor ponudu o namirenju od 10 lipnja 2016. (list 30), Uvjeti za osiguranja automobilskog kaska (list 36-50), izjavu o prijenosu i preuzimanju potfelja od 21. studenog 2019. (list 67-69), saslušan je tužitelj i svjedok GT, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. (list 102-104) te je isti dao dopunsko usmeno očitovanje na raspravi 9. veljače 2023., prometno vještačenje po vještaku mr. sc. Robertu Spudiću, dipl. ing. (list 132-135) te se isti usmeno očitovao na raspravi 17. siječnja 2025.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje ZPP-a), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora u ovom predmetu je zahtjev za naknadu imovinske štete na vozilu u vlasništvu tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka] koja je nastala prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. travnja 2016..

6. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, te činjenica da je tužitelju do sada namirena šteta u iznosu od 11.771,88 eura (88.695,27 kuna) u izvansudskom postupku.

7. Sporna je prije svega visina štete na vozilu tužitelja, a posljedično tome, sporno je je li tuženik dosadašnjim isplatama u cijelosti ispunio svoju obvezu, pasivna legitimacija, kao i tijek zateznih kamata.

8. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg tuženik obrazlaže na način da tužitelj nije dostavio niti jedan dokument kojim bi se nedvojbeno utvrdila njegova legitimacija te da isplata stanovitog novčanog iznosa ne predstavlja dokaz pasivne legitimacije valja reći kako je upravo temeljem dopisa (prednika) tuženika od 24. lipnja 2016. (list 8 spisa) sud utvrdio kako su tužitelj i (prednik) tuženik zaključili Ugovor o osiguranju motornih vozila broj 410006766036 9. studenog 2015. te je tuženik nakon prijave i izvida štete tužitelju isplatio upravo temeljem navedenog ugovornog odnosa isplatio iznos od 11.771,88 eura (88.695,27 kuna). Stoga, prigovor promašene pasivne legitimacije sud ocjenjuje neosnovanim obzirom na postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika.

9. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

- da je 21. travnja 2016. tužitelj (predniku) tuženika prijavio štetu na vozilu koja se dogodila 17. travnja 2016.;

- da je (prednik) tuženik 26. travnja 2016. izvršio izvid i procjenu štete na vozilu tužitelja, pri čemu je utvrđeno da vozilo nije sposobno za vožnju i neisplativo za popravak;

- da je (prednik) tuženika 7. lipnja 2016. zaprimio cjelokupnu dokumentaciju potrebnu za obradu štete;

- da je tužitelju obračunata i isplaćena šteta u iznosu 11.771,88 eura (88.695,27 kuna), na koji obračun je tužitelj 14. lipnja 2016. podnio prigovor;

- da je u ovosudnom spisu R1-600/16 provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu, dipl.ing. pri čemu je utvrđeno da je visina štete na vozilu 14.055,98 eura (105.904,80 kuna);

- da je MADURA PROJECT j.d.o.o. tužitelju izdala račun u iznosu od 601,40 uera (4.531,25 kuna) za troškove prijevoza vozila na relaciji Zadar - Zagreb (Porsche Inter Auto Jankomir);

- da je Porche Zagreb Jankomir tužitelju izdao račun u iznosu od 124,42 eura (937,50 kuna) na ime desetodnevne ležarine koji je plaćen gotovinom;

- da je UTF izvršila plaćanje predujma za prometno vještačenju u ovosudnom predmetu R1-600/16 u iznosu od 381,58 eura (2.875,04 kuna).

10. Nadalje, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je naveo da se predmetni štetni događaj dogodio 17. travnja 2016. u mjesto Vrsi. Do predmetne nezgode je došlo slijetanjem vozila s kolnika pri čemu su nastala oštećenja na automobilu marke Audi A8 registarskih oznaka [registarska oznaka] čiji je vlasnik. U vrijeme štetnog događaja vozilo je imalo važeću policu kasko osiguranja koje premije je uredno plaćao. Policija je došla na mjesto događaja, te je napravljen očevid. Automobil nije bio u voznom stanju, prilikom štetnog događaja motor se nije ugasio, te je uništeno podvozje vozila i karter. Tužitelj je iskazao da je nakon štetnog događaja on ugasio motor, ali se ne sjeća koliko je vremena proteklo od štetnog događaja do trenutka gašenja motora. Od policije je dobio broj šlep službe koju je pozvao, ali se ne sjeća imena osobe koja je došla sa šlep službom, ali se sjeća da je isti iz obližnjeg mjesta. Nakon štetnog događaja vozilo je šlep službom prevezeno kod čovjeka koji je obavio posao šlepanja vozila, a otprilike tjedan dana nakon toga vozilo je prevezeno u servis Porsche Zagreb gdje je napravljen izvid štete. Šteta je procijenjena na način da se ne isplati popravljati. Od strane tuženika isplaćeno mu je devedesetak tisuća kuna. Obzirom da plaćanjem navedenog iznosa nije bio u cijelosti obeštećen pokrenuo je postupak osiguranja dokaza u kojem je provedeno prometno vještačenje. Auto je cijelo vrijeme bio u servisu Porsche Zagreb te su ostaci vozila u međuvremenu prodani. U odnosu na troškove šlep službe tužitelj je naveo da se ne sjeća koliko su isti iznosili niti da li mu je za to ispostavljen račun. U odnosu na troškove ležarine tužitelj je naveo da se isti odnose na vrijeme dok je vozilo bilo u Zadru prije prijevoza u Zagreb, ali da ne zna koliko je iznosila ležarina. Troškove ležarine je platio tužitelj osobno, na ruke čovjeku koji je auto vozio sa mjesta nesreće do Zadra. U odnosu na prijevoz vozila iz Zadra do Zagreba tužitelj je naveo kako je zamolio svog poznanika GT da preveze vozilo u servis u Zagrebu što je on i učinio, a trošak prijevoza je platio na ruke u iznosu od 3-4 tisuće kuna, točnog iznosa se ne sjeća. Tužitelj je naveo da je auto vožen u Zagreb jer je tamo servisiran. Nakon što je auto nakon prometne nesreće ugašen, više nitko nije uključivao motor vozila niti on niti vozač šlep službe. U servisu u Zagrebu auto nije popravljen već mu je rečeno da se popravak ne isplati. Prilikom zaključivanja police kasko osiguranja nisu mu bili uručeni uvjeti osiguranja. Nadalje, tužitelj je naveo da se ne sjeća kada je obavijestio tuženika o nastaloj šteti te se tužitelj nije mogao izjasniti o vremenskom slijedu pojedinih radnji vezanih za prijavu štete. Navodi da je vozilo stajalo u Zadru jer kolega koji ga je prevezao u Zagreb nije mogao odmah doći. Tužitelj je naveo da je za uslugu prijevoza GT dao neposredno novac. Tužitelj se nije mogao očitovati kojeg je datuma ostavio vozilo u servisu Porsche na Jankomiru kao ni kada je vozilo odvezao iz Porsche leasinga, ali zna da je vozilo iz servisa odvezao kod sebe doma. Vezano za plaćanje troškova u postupku osiguranja, tužitelj je iskazao je naveo kako nije imao nikakvih troškova, te da su troškove podmirili GT i UTF na njegov zahtjev jer nije bio upućen u te stvari.

11. U odnosu na iskaz tužitelja sud je isti prihvatio u dijelu koji je u suglasju s dokumentacijom dostavljenom u spis ocjenjujući ga u tom dijelu kao neposredno uvjerljiv i iskren. U preostalom dijelu sud nije posebno cijenio iskaz tužitelja, obzirom su navodi tužitelja proturječni ostalim provedenim dokazima i navodima tužitelja istaknutim tijekom postupka i to osobito u dijelu koji se odnosi na plaćanje troškova prijevoza i ležarine vozila.

12. Također, proveden je dokaz saslušanja svjedoka GT koji je iskazivao kako osobno poznaje tužitelja obzirom su rodom iz istog mjesta te kako je on prevezao oštećeno vozilo iz Zadra u Porsche servis Zagreb. Za izvršenu uslugu ispostavio je račun tužitelju, ali se ne sjeća na koji iznos, te da je tužitelj tu uslugu platio. Svjedok je iskazao kako misli da je predmetni račun plaćen preko računa, te da se radili o otprilike 4.000,00 kuna. Svjedok je iskazao kako je plaćanje predujma za prometno vještačenje izvršila njegova supruga ĐTF po zamolbi tužitelja, te je navedeno izvršeno putem Internet bankarstva, a tužitelj mu je taj iznos dao. Svjedok je iskazao kako nije pokušavao upaliti vozilo koje nije bilo u voznom stanju, iz auta je bila izvađena klema sa akumulatora upravo zato da se ne bi pokretalo. Osnovna djelatnost njegove tvrtke Madura promet je trgovina i usluge, a poslove vuče vozila čini za svoje potrebe te u drugim slučajevima kada se pokaže potreba pri čemu je moguće da poslove vuče tijekom godine ne obavi niti jedanput. Cijena po računu formirana je na način da se radi o standardnom troškovniku takvih usluga, točnije prema HAK-u. Svjedok se ne sjeća kada mu je tužitelj platio račun niti kada mu je vratio predujam za vještačenje. Svjedok je nadalje iskazao kako poziv za saslušanjem nije zaprimio, a za isto je saznao nakon što ga je tužitelj pitao da li je dobio poziv za ročište.

13. Iskaz svjedoka GT sud je ocijenio pristranim obzirom je isti iskazivao kako poznaje tužitelja koji ga je i obavijestio o saslušanju, te kako je njegova supruga izvršila plaćanje za tužitelja u odnosu na troškove predujma prometnog vještačenja. Zbog navedenog, sud je mišljenja kako je navedeni svjedok iskazivao nevjerodostojno, u suprotnosti s iskazom tužitelja, osobito u dijelu u kojem je naveo kako je račun za prijevoz vozila plaćen putem računa, a ne na ruke kako to navodi tužitelj zbog čega njegov iskaz nije ocijenjen kao istinit i vjerodostojan.

14. U odnosu na okolnost utvrđenja nastale visine štete na oštećenom vozilu provedeno je prometno vještačenje po sudskom vještaku dipl.ing. Berislavu Šimunoviću, a potom i vještaku mr.sc. Robertu Spudiću dipl.ing. Naime, nakon provedenog vještačenje po vještaku dipl.ing. Berislavu Šimunoviću, te njegovog usmenog očitovanja na prigovore tuženika sud je odredio provođenje novog prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Robertu Spudiću obzirom je ocjenjeno kako vještak dipl. ing. Berislav Šimunović svojim usmenim očitovanjem nije otklonio prigovore koje je tuženik imao na sačinjeni nalaz i mišljenje. Stoga, pri donošenju odluke sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića.

15. Stalni sudski vještak dipl. ing Robert Spudić u svom je nalazu naveo da je prema izvidu štete ERGO osiguranja utvrđeno oštećenje na automobilu bez obuhvaćanja oštećenog pogonskog agregata s ukupnom visinom štete 114.011,94 kune; da postoji mogućnost oštećenja pogonskog agregata, ali obzirom da nije izvršena defektaža pogonskog agregata nije moguće utvrditi točna oštećenja istog i sukladno tome izraditi kalkulaciju kojom bi se utvrdila točna visina štete na pogonskom agregatu. Zbog navedenog, pri utvrđivanju vrijednosti spašenog ostatka se procjenjuje da motor nema iskoristive vrijednosti, obzirom da i zbog najmanjeg oštećenja osnovnih dijelova pogonskog agregata isti nema iskoristivu vrijednost. Vještak je nadalje naveo kako oštećenja pokrenutog pogonskog agregata zbog nedostatka motornog ulja u pravilu nastaju u vremenskom razdoblju od nekoliko sekundi; kako je procijenjena vrijednost vozila na dan štetnog događaja iznosila 19.327,00 eura, visina štete koja predstavlja razliku od procijenjene vrijednosti na da dan nastanka štete i procijenjene vrijednosti ostatka vozila iznosi 14.012,00 eura, dok vrijednost ostataka vozila iznosi 5.315,00 eura.

16. Sudski vještak je saslušan na glavnoj raspravi te je tom prilikom pojasnio kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio metodu iskorištenosti koja je bazirana na razlici vrijednosti između novonabavne cijene i godina eksploatacije, te općeg stanja vozila. Prema pravilima prometne struke orijentacijske cijene vozila utvrđuju se prema domaćem katalogu orijentacijskih cijena vozila u izdanje Centra za vozila Hrvatske, dok se podaci od ovlaštenih distributera kao i internetski portali ne koriste. Na prigovor vezan za postupak ponude i potražnje u visini od 7% vještak je naveo kako je to procijenjena vrijednost, što je i naveo u točki 6. Nalaza i mišljenja, a temelji se na stanju tržišta. U trenutku štetnog događaja vozilo tužitelja je bilo staro oko 10 godina i 10 mjeseci gdje je amortizirano oko 80%, a za svaki slijedeći mjesec umanjuje se za daljnjih 0,2% tako da je za 10 mjeseci amortizirano daljnjih 2%, što u konačnosti iznosi 82%. Stanje ponude i potražnje utvrđuje se na način da ponuda odgovara potražnji, a kada se uzme u obzir ovaj korekcijski faktor ispravka vrijednosti vozila u odnosu na stanje na tržištu. Ukoliko je potražnja veća od ponude tada vrijednost vozila raste, dok u slučaju da je potražnja manja od ponude vrijednost ponude pada. Vještak je pojasnio kako je u trenutku izrade nalaza i mišljenja utvrdio da je potražnja veća od ponude te je uzeo korekcijski faktor od 7%. U odnosu na prigovor amortizacije vještak je naveo kako godišnja stopa amortizacije za predmetno motorno vozilo iznosi 20%. Prema navedenom, za 5 godina vozilo je amortizirano 100%. Međutim, i nakon 5 godina iako knjigovodstveno vozilo vrijedi 0% još uvijek vrijedi tržišna vrijednost vozila. U odnosu na postotak amortizacije vještak je naveo da se stopa umanjene vrijednosti odnosno amortizacije utvrđuje na temelju propisane tablice iz priručnika Elementi metodologije za procjenu štete na vozilima gdje je propisano da vozilo 10 godina starosti ima 20% vrijednost vozila, a za svaki naredni mjesec umanjuje se vrijednost za 0,2% do najviše 10%. Vezano na prijeđeni broj kilometara vještak je naveo da se za vozila koja su starija od 10 godina korekcijski faktor ne uzima u obzir što je također navedeno u citiranoj knjizi. Vještak je dalje naveo da se tehničkim putem ne može utvrditi u kojem je trenutku motor ostao bez ulja, da li je prilikom rada neposredno nakon samog štetnog događaja ili naknadno.

17. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje sudskog vještaka dipl.ing. Roberta Spudića kao stručno i objektivno jer je nalaz pregledan, razumljiv i jasno obrazložen, a vještak se argumentirano očitovao na sve iznesene prigovore. Upravo na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da ukupna šteta na vozilu tužitelja iznosi 14.012,00 eura što umanjeno za nesporno isplaćeni dio u mirnom postupku u iznosu 11.771,88 eura iznosi 2.240,11 eura. Prema tome tuženik po osnovi imovinske štete na vozilu tužitelja duguje daljnji iznos od 2.240,11 eura koji je valjalo dosuditi tužitelju temeljem čl. 921., čl. 922. i čl. 943. ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a).

18. U odnosu na navode tuženika kako predmeta šteta nije obuhvaćena temeljem čl. 13. točka 13. Uvjeta za osiguranje od automobilskog kaska, sud je iste ocijenio neosnovanim. Naime čl. 13. točka 13. Uvjeta za osiguranje od automobilskog kaska propisano je kako osiguranjem nisu obuhvaćane propisane štete: koje su posljedica gubitka ulja ili tekućine za hlađenje nastale za vrijeme vožnje nakon oštećenja vozila; koje su posljedica voženje u uvjetima gdje je razina tekućina, potrebnih za rad motora ispod dozvoljene i propisane granice od strane proizvođača odnosno koje su posljedica oštećenog vozila. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako se motor nije ugasio pri štetnom događaju te ga je upravo tužitelj ugasio nakon štetnog događaja, a nakon toga vozilo više nije bilo paljeno. Također, sudski vještak je naveo kako nije moguće utvrditi kada je motor ostao bez ulja, da li prilikom rada neposredno nakon štetnog događaja ili naknadno, te da oštećenja pokrenutog pogonskog agregata zbog nedostatka motornog ulja u pravilu nastaju u vremenskom razdoblju od nekoliko sekundi. Stoga je sud mišljenja kako tuženik nije dokazao da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 13. točka 13. Uvjeta za osiguranje od automobilskog kaska odnosno da je tužitelj upravljao motornim vozilom nakon oštećenja vozila u kojem vremenu bi motor ostao bez ulja. Tome u prilog govori izvid štete samog tuženika u kojem je utvrđena totalna šteta na vozilu, da vozilo nije sposobno za vožnju, što potvrđuje i tužitelj u svom iskazu kada navodi da vozilo nije bilo u voznom stanju.

19. Odredbom čl. 21. stavak 1. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska propisano je da je osiguratelj dužan isplatiti naknadu u roku od 14 dana računajući od dana zaprimanja kompletne dokumentacije mjerodavne za utvrđivanje osnovanosti i visine svoje ugovorne obveze.

20. Iako iz dopisa tuženika od 24. lipnja 2016. proizlazi da je tuženik 21. travnja 2016. zaprimio odštetni zahtjev vezano za predmetni štetni događaj, iz istog dopisa proizlazi da uz zahtjev nije bio dostavljen zapisnik o očevidu i ostala dokumentacija, koja je tuženiku dostavljena 7. lipnja 2016. Tuženik tijekom postupka nije osporio navedenu činjenicu niti je predložio druge dokaze na navedenu okolnost. S obzirom na navedeno kao dan kada je tuženik zaprimio kompletiranu dokumentaciju za utvrđivanja i postojanja iznosa osigurateljeve obveze sud je uzeo dan kada je tuženiku dostavljena cjelokupna dokumentacija, a to je 7. lipanj 2016.. Budući da je rok iz čl. 21. stavak 1. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska počeo teći prvog sljedećeg dana, posljednji dan za isplatu naknade bio je 21. lipanj 2016. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a, tuženiku je naloženo da plati i zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade i to od 24. lipnja 2016. do isplate, dok je stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. U odnosu na troškove prijevoza oštećenog vozila koje tužitelj potražuje u iznosu od 601,40 eura (4.531,25 kuna) tužitelj je iskazao kako je predmetne troškove platio ne ruke u iznosu od 3-4 tisuće kuna. Međutim, u navedenom dijelu sud nije prihvatio navode tužitelja obzirom da iz spisu priležeće dokumentacije, računa Madura project j.d.o.o. (list 15 spisa) visina istog iznosi 601,40 eura (4.531,25 kuna) što je u suprotnosti s iskazom tužitelja. Obzirom da se temeljem iskaza tužitelja ne može utvrditi visina troška koji je tužitelju zbilja i nastao odnosno trošak koji je tužitelj platio, te činjenicu da tužitelj u tom pogledu nije predložio nikakve daljnje dokaze to je sud zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza ocijenio neosnovanim i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

22. Nadalje, iz računa Porche Zagreb Jankomir (list 16) u iznosu od 124,42 eura (937,50 kuna), koji se odnosi na trošak ležarine proizlazi kako je isti plaćen gotovinom što je u suglasju sa iskazom tužitelja, te je isti plaćen 12. svibnja 2016., a odnosi se na trošak ležarine od 10 dana. Međutim, tužitelj je u svom iskazu naveo kako se trošak ležarine odnosi na razdoblje u kojem vozilo bilo u Zadru, prije prijevoza u Zagreb. Obzirom na navedeno, sud u tom dijelu nije prihvatio iskaz tužitelja obzirom je isti proturječan dokumentaciji koja prileži spisu slijedom čega je zahtjev tužitelja za isplatu troška ležarine ocijenio neosnovanim. Jednako tako, potrebno je naglasiti kako niti Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska nije propisana obveza osiguratelja na snašanje dodatnih troškova i štete kojom bi bila obuhvaćena obveza podmirenja troškova ležarine. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

23. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).

24. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za: sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastav podnesaka od 7. listopada 2019., 5. rujna 2021., 27. studenog 2023. svaki u vrijednosti 100 bodova Tbr.8/1), zastupanje na ročištima 2. prosinca 2019., 19. studenog 2020., 20. listopada 2022., 9. veljače 2023., 7. ožujka 2023., 17. siječnja 2025. svaki u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 9/1) što iznosi ukupno 1000 bodova. Uzimajući u obzir da vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a trošak parničnog postupka iznosi ukupno 2.500,00 eura.

25. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir visinu konačno postavljenog zahtjeva (2.965,94 eura) i iznos koji je tužitelju dosuđen (2.240,11 eura). Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu osnove svog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od približno 75%, ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 88%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 12%, razlika u uspjehu u korist tužiteljice iznosi 76%. Obzirom uspjeh tužitelja u sporu iznosi 76%, sud je ocijenio kako tužitelj djelomično uspio u svom zahtjevu te mu je sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a priznat troška zastupanja po punomoćniku u iznosu 1.900,00 eura.

26. Navedenom trošku pridodan je trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu od 265,45 eura, sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 153,16 eura, te trošak predujma prometnog vještačenja koji je proveden u ovosudnom postupku osiguranja dokaza u iznosu od 381,58 eura sukladno čl. 168. stavak 2. ZPP-a

27. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan na ime naknade parničnog troška tužitelju isplatiti ukupno 2.700,19 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate, te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

28. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a, te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Zagreb, 21. veljače 2025.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi za tužbu i prvostupanjsku presudu

2. Tuženiku

3. spis